Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
Naša redakcija portala Sandžak Danas primila je zabrinjavajuću prijavu od građana o nesavjesnoj i ekstremno opasnoj vožnji u Sjenici. Na snimku koji kruži društvenim mrežama, Sadam Vrcić dokumentovao je vožnju kroz Sjenicu brzinom od nevjerovatnih 227 km/h, i to u ranim jutarnjim satima, oko 03:00.
Na snimku je jasno vidljiva brzina na instrument tabli automobila, a pjesma„Ponovo sam ja u kraju“ dodatno oslikava bahatost ove vožnje. Ovakvo ponašanje predstavlja ogromnu prijetnju ne samo za vozača već i za nedužne učesnike u saobraćaju.
Građani Sjenice, uznemireni ovim činom, strahuju za sigurnost na ulicama grada. Jedan od njih izjavio je za naš portal:
“Ovo je neodgovorno i opasno. Čekamo tragedija da se ponovi, ako se nešto ne preduzme. Apelujemo na policiju da ovakve vozače kazni, jer nije pitanje hoće li neko opet da stradati, već kada.”
Ovakvo nesavjesno ponašanje, nažalost, nije izolovan incident. Sandžak se posljednjih godina suočava s porastom broja saobraćajnih nesreća uzrokovanih neodgovornom vožnjom, posebno među mlađom populacijom koja sve češće dokumentuje opasne radnje na društvenim mrežama.
Policija i nadležne institucije na potezu
Pozivamo nadležne organe, uključujući saobraćajnu policiju, da hitno reagiraju na ovaj slučaj i poduzmu mjere kako bi se spriječilo ponavljanje ovakvih opasnih situacija. Kamere i dokazi sa društvenih mreža trebaju poslužiti kao alat za identifikaciju i sankcionisanje vozača.
Apel redakcije
Portal Sandžak Danas apeluje na sve građane i mlade vozače da pokažu odgovornost i svijest o posljedicama ovakvih radnji. Svaki život je dragocjen, a trenutak bahatosti na cesti može zauvijek promijeniti sudbinu mnogih.
Podijelite ovu vijest kako bismo zajedno uticali na svijest vozača i podigli nivo sigurnosti u našim zajednicama.
Izjava Petra Pera Kljajevića, jednog od učesnika jučerašnjeg protesta građana Vraneške doline kod Bijelog Polja, povodom neuspjelog hapšenja osumnjičenog za ubistvo Alije Balijagića, prelazi granice zakonite brige za pravdu i otkriva duboko ukorijenjeni šovinizam i nacionalističku mržnju. Kljajevićeve riječi, u kojima pokušava zločin pojedinca povezati s islamom i muslimanskom zajednicom u cjelini, predstavljaju eho retorike koja je kroz istoriju donosila stradanja i podjele.
Ovakva retorika podsjeća na najcrnje periode u historiji Sandžaka, kada su slični ispadi bili uvod u stravične zločine poput onih u Šahovićima 1924. godine i Bihoru 1943. godine. Te godine, pod plaštom šovinističkih ideologija i četničkih pokreta, stotine nevinih Bošnjaka bilo je izloženo brutalnim zločinima – žene, djeca i starci ubijani su na najgnusnije načine, a njihova tijela bivala masakrirana i zlostavljana.
Četnički šovinizam: Ideologija koja razara društva
Četnički pokret, ukorijenjen u šovinističkoj ideologiji, kroz decenije je bio sinonim za nasilje, genocid i sistematsko uništavanje nesrpskih zajednica, naročito Bošnjaka. Njihove akcije tokom 20. vijeka ostavile su neizbrisive rane u mnogim bošnjačkim porodicama, posebno u Sandžaku.
Šahovići, gdje su 1924. godine srpski nacionalisti sprovodili masakre i žive drali bošnjačke seljake, te Bihor, gdje su 1943. godine djeca Bošnjaka zaklana, a njihova krv doslovno prolivena, nisu samo tragični događaji već i opomena na opasnosti šovinističkih pokreta. Kroz istoriju, ti pokreti su pokušavali opravdati svoje zločine izmišljanjem prijetnji od “islamskog fundamentalizma” ili “opasnosti” od zajednica koje su živjele u miru sa svojim susjedima.
Danas: Retorika koja podsjeća na prošlost
Kljajević, govoreći na protestu, ne samo da vrijeđa islam i bošnjačku zajednicu već i koristi govor mržnje koji je direktno opasan za međuvjerski sklad u Bijelom Polju. Njegova izjava da se “više ne smije dozvoliti muslimanima da klanjaju u centru Bijelog Polja” nije samo provokacija već i poziv na diskriminaciju i netrpeljivost. Ovakve riječi mogu imati ozbiljne posljedice, naročito u multietničkoj sredini gdje su mir i zajedništvo neophodni za opstanak.
Poruka pravosuđu i društvu
Ova situacija zahtijeva hitnu reakciju nadležnih institucija. Govor mržnje, kakav je iznio Kljajević, mora biti sankcionisan, jer normalizacija ovakve retorike vodi ka eskalaciji sukoba i destabilizaciji regije. Apeli za pravdu, poput onih koje je iznijela Bošnjačka stranka, nisu samo opravdani već i neophodni kako bi se spriječilo ponavljanje zločina iz prošlosti.
Historija nas uči da šovinističke ideologije ne donose ništa osim bola i patnje. Retorika mržnje, kakvu su danas iznijeli pojedinci poput Petra Kljajevića, opasna je za sve zajednice, a najviše za one koje su već pretrpjele stradanja. Društvo mora osuditi ovakve ispade, dok institucije trebaju preduzeti odlučne korake kako bi osigurale da Bijelo Polje i Sandžak ostanu simboli suživota i tolerancije, a ne mjesta ponovljenih tragedija.
Američki mediji javljaju da će turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan na predstojećem samitu G20 u Rio de Janeiru predstaviti svoj sveobuhvatni mirovni plan za okončanje rata između Rusije i Ukrajine. Prema izvještajima Bloomberga, Erdoganov prijedlog uključuje nekoliko ključnih koraka usmjerenih na postizanje dugotrajnog primirja i stvaranje temelja za daljnje pregovore.
Zamrzavanje neprijateljstava i demilitarizirana zona
Centralna tačka Erdoganovog plana je zamrzavanje neprijateljstava na trenutnim pozicijama obje strane. Ovaj potez bi stvorio osnovu za početak pregovora i zaustavio daljnje gubitke teritorija, posebno za Ukrajinu, koja se suočava s izazovima na bojištu.
Kako bi se spriječile buduće eskalacije, Erdogan predlaže uspostavljanje demilitarizirane zone u istočnom Donbasu, gdje Rusija već kontrolira značajne teritorije. U toj zoni bi, prema planu, bile raspoređene međunarodne mirovne snage koje bi osigurale stabilnost i povjerenje između zaraćenih strana.
Odgađanje članstva Ukrajine u NATO-u
Jedna od najkontroverznijih tačaka Erdoganovog prijedloga je odgađanje rasprava o članstvu Ukrajine u NATO-u za najmanje 10 godina. Ovaj ustupak Rusiji bio bi kompenziran značajnom vojnom i ekonomskom pomoći Ukrajini od strane Zapada, kako bi se osigurala njena sigurnost i stabilnost u narednim godinama.
Reakcije međunarodne zajednice
Erdoganov plan izazvao je podijeljene reakcije. I dok zapadni analitičari smatraju da bi ovakav pristup mogao otvoriti vrata za pregovore, ukrajinski zvaničnici upozoravaju na rizike odustajanja od članstva u NATO-u i dugoročnu nesigurnost u vezi sa sudbinom okupiranih teritorija.
S druge strane, Kremlj bi mogao vidjeti ovaj prijedlog kao priliku za očuvanje strateški važnih područja u Donbasu, dok bi izbjegao direktne konfrontacije sa NATO-om.
Turska kao ključni posrednik
Turska se posljednjih godina nametnula kao jedan od rijetkih mostova između Rusije i Zapada. Kao članica NATO-a s bliskim ekonomskim vezama s Rusijom, Ankara je uspjela održati relativno neutralan stav tokom sukoba. Erdoganova reputacija uspješnog posrednika dodatno je učvršćena ranijim dogovorima poput inicijative za izvoz ukrajinskog žita preko Crnog mora.
Ovaj prijedlog dolazi u trenutku kada globalni pritisak za okončanjem rata raste. Ekonomije širom svijeta osjećaju posljedice sukoba, dok su rizici od daljnje eskalacije i širenja sukoba na širu regiju sve prisutniji.
Trumpova alternativa
U međuvremenu, američki bivši predsjednik Donald Trump predstavio je vlastiti prijedlog za okončanje sukoba, koji uključuje zamrzavanje linija fronta na trenutnim pozicijama, demilitariziranu zonu i 20-godišnji moratorij na članstvo Ukrajine u NATO-u. Trump je, navodno, već razgovarao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom o ovom planu, pozivajući ga na smanjenje tenzija.
Hoće li Erdoganov plan uspjeti?
Dok Turska pokušava balansirati između dvije strane, pitanje ostaje hoće li Erdogan uspjeti uvjeriti ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da pristane na mirovne pregovore. Turski obavještajni izvori upozoravaju da bi Ukrajina mogla izgubiti još više teritorija ako se borbe ne zaustave, što dodatno naglašava hitnost ovog prijedloga.
S obzirom na kompleksnost sukoba, Erdoganov plan možda neće zadovoljiti sve strane, ali bi mogao biti prvi konkretan korak prema smirivanju tenzija i otvaranju puta za trajno rješenje.
Ubica Alija Balijagić, koji je hladnokrvno usmrtio članove porodice Madžgalj u selu Sokolac, već tri sedmice izmiče pravdi. Iako su u potrazi angažovani vojska i policija, uz intenzivne kontrole na pograničnim područjima Crne Gore i Srbije, konkretni pomaci još uvijek izostaju. Snijeg koji je prekrio regiju dodatno komplikuje situaciju, stvarajući podijeljene stavove među mještanima – dok jedni vjeruju da će otežati bjegunčevo kretanje, drugi strahuju da će usporiti i same potrage.
Sve manje tragova i svjedoka
U prvih nekoliko dana nakon zločina, stizale su informacije o navodnom viđenju Balijagića u različitim dijelovima regiona, ali takve dojave sada su sve rjeđe. Posljednja značajna izjava dolazi od srpskog ministra Ivice Dačića, koji je tvrdio da je Balijagić viđen u Obardama kod Pljevalja. Međutim, mještani tog sela demantovali su takve navode. Iako su policijske snage pretražile šire područje, rezultat je izostao.
Sumnje o tome da Balijagić ima pomagače postaju sve glasnije, ali zasad nema dokaza koji bi potvrdili ove tvrdnje. Njegova sposobnost da se krije i izbjegava hapšenje često je tema razgovora među mještanima.
“On zna svaki kutak ove šume i pećine, kao da je rođen za bjekstvo,” kazao je za Portal Analitiku jedan mještanin Vraneške doline.
Sve se rjeđe javljaju i oni koji su ga navodno vidjeli
Sve je manje i onih koji se javljaju medijima – naročito onima u susjedstvu – sa tvrdnjama kako su u nekom od sela vidjeli Balijagića. Zapravo, nakon što je srpski ministar Ivica Dačić kazao u utorak da je Balijagić viđen u Obardama kod Pljevalja, mještani tog sela rekli su da ga nijesu uočili.
Za svaki slučaj, u tom je rejonu trajala potraga, lovci su upozoreni da ne idu tokom praznika tamo, ali od dvostrukog ubice nije bilo nit raga ni glasa.
Ispostavi li se da je Dačić, pak, imao tačne informacije, onda bi bilo sasvim jasno kako je Balijagić tokom bjekstva najmanje dva puta prešao granicu Crne Gore i Srbije.
I dok znamo kako bezobzirni ubica boravi u predjelima koji su obrasli gustom šumom pod kojom ima niz pećina, sve se češće mogu čuti pretpostavke kako bi Balijagić mogao imati pomagača. Ali, za sada su to upravo – pretpostavke, spekulacije koje nemaju potvrdu.
Vješt je u skrivanju, pamte ga dobro i u Srbiji
Kako je Portalu Analitika kazao ranije jedan od mještana Vraneške doline, Balijagić – koji je duže od tri decenije proveo po zatvorima – jako je vješt u skrivanju, i to od rane mladosti. Tokom ranijih bjekstava, kazao nam je on, navodno je znao da se skriva po lokalnim grobljima, da se kamuflira na drveću, ali i da dane provede ne mrdajući sa jednog mjesta.
Još od osamdesetih je, dodao je naš sagovornik, poznat po razbojništvima, a i tada je znao da se odmetne u šumu.
Pored okoline Bijelog Polja, “znamenit” je Balijagić i u susjedstvu. Pamte ga u Čajetini, Priboju i Prijepolju sa okolinom – i tamo je pljačkao i maltretirao lokalno stanovništvo. Sumnjalo se kako je početkom vijeka počinio i ubistvo maloljetnice u Priboju, no to nije dokazano – niti je taj slučaj ikad dobio epilog pred nadležnim institucijama.
Mračna prošlost bjegunca
Balijagić je poznat po razbojništvima i nasilju još od osamdesetih godina. Tokom svojih ranijih bjekstava, bio je poznat po neobičnim tehnikama skrivanja – od lokalnih grobalja do krošnji drveća. Pamte ga u Priboju, Čajetini i Prijepolju, gdje je osim pljački, navodno počinio i druga krivična djela. Jedan od najtežih slučajeva povezanih s njegovim imenom je ubistvo maloljetnice u Priboju početkom 2000-ih, no slučaj nikada nije dobio sudski epilog.
Zatvorene škole i strah među mještanima
Zbog straha od Balijagića, škole u okolini Bijelog Polja i Prijepolja ostale su zatvorene. Djeca su primorana učiti od kuće, a mještani su uznemireni neizvjesnošću i nedostatkom konkretnih rezultata istrage. Frustracije rastu, što je kulminiralo najavom blokade magistralnog puta Mojkovac–Bijelo Polje.
“Tri sedmice živimo u strahu. Kako da šaljemo djecu u školu kada znamo da se ubica krije u šumi iznad nas?” izjavio je jedan od roditelja iz bjelopoljskih sela.
Da li će zima biti ključna?
Pojedini mještani vjeruju da bi snijeg mogao biti saveznik policiji. “Ako se Balijagić i dalje kreće šumama, tragovi u snijegu mogli bi ga odati,” kazao je lokalni lovac. Ipak, drugi strahuju da bi teške vremenske prilike mogle dodatno otežati operacije, pa čak i dati bjeguncu prednost u bijegu.
Pritisak javnosti i dalje raste
Porodica žrtava, mještani Sokoca i okolnih sela, zahtijevaju pravdu i odgovornost nadležnih institucija. Posebno su ogorčeni na, kako navode, “propuste koji su mogli spriječiti zločin.” Sve češće se pitaju – da li će zima donijeti rješenje ili produžiti agoniju?
Balijagić, čiji zločini i dalje uznemiruju regiju, ostaje simbol neuhvatljive prijetnje. Dok mještani čekaju završetak potrage, ostaje pitanje: koliko još vremena i truda će biti potrebno da pravda sustigne ovog odbjeglog ubicu?
Osnovna škola „Stefan Nemanja“ u Novom Pazaru, jedna od najstarijih i najuglednijih obrazovnih ustanova u regionu, uskoro će dobiti potpuno modernizirano školsko dvorište zahvaljujući donaciji humanitarne organizacije Qatar Charity. Ova značajna podrška predstavlja veliki korak ka unapređenju uslova za obrazovanje učenika i jačanju prijateljskih odnosa između Republike Srbije i Države Katar.
Posjeta ambasadora Katara
Povodom potpisivanja ugovora o donaciji, školu je posjetio ambasador Katara u Republici Srbiji, Faris Roumi Al Naimi. Njegova posjeta simbolizirala je podršku Katara lokalnoj zajednici u Novom Pazaru, kao i posvećenost unapređenju obrazovnih standarda.
Ambasador Al Naimi se prethodno sastao sa gradonačelnikom Novog Pazara Nihatom Biševcem, predsjednikom Skupštine grada Samirom Lekićem i ministrom turizma i omladine, Huseinom Memićem. Tokom sastanka naglašena je važnost obrazovanja kao temelja za izgradnju prosperitetnog društva i dogovoreni su dalji koraci ka jačanju saradnje između dve zemlje.
Potpisivanje ugovora
Zvaničan ugovor o donaciji potpisali su ambasador Al Naimi i direktor škole „Stefan Nemanja“, Edin Dugopoljac. Dugopoljac je izrazio zahvalnost Katarskoj ambasadi i organizaciji Qatar Charity, ističući da će ova donacija omogućiti djeci bolje uslove za učenje i igru.
„Naše školsko dvorište je mjesto gdje djeca provode veliki dio svog vremena, ne samo u igri, već i u edukativnim aktivnostima. Ova modernizacija omogućit će stvaranje sigurnog i funkcionalnog prostora za sve naše učenike“, izjavio je Dugopoljac.
Šira perspektiva saradnje
Ministar Husein Memić je istakao značaj ove donacije ne samo za Novi Pazar, već i za jačanje bilateralnih odnosa Srbije i Katara.
„Ovo je još jedan dokaz koliko snažna saradnja između naših zemalja može donijeti benefite lokalnoj zajednici. Katar je pokazao da je istinski prijatelj Srbije i Sandžaka“, kazao je Memić.
Gradonačelnik Biševac naglasio je da ovaj projekat otvara vrata za buduće investicije u oblasti obrazovanja, kulture i infrastrukture.
„Ova donacija je primjer kako međunarodna zajednica može pozitivno uticati na naš grad i našu djecu“, dodao je Biševac.
Prijateljski odnosi s vizijom budućnosti
Humanitarna organizacija Qatar Charity poznata je po svojim projektima u oblasti obrazovanja, zdravstva i humanitarne pomoći širom svijeta. U Srbiji, njihovi projekti se sve više usmjeravaju ka podršci lokalnim zajednicama, posebno u manje razvijenim regijama.
Ambasador Al Naimi je istakao da Katar ostaje posvećen pružanju pomoći i podrške, te je izrazio želju za nastavkom saradnje na sličnim projektima u budućnosti. „Ovaj projekat je samo početak. Želimo da zajedno s našim partnerima gradimo mostove prijateljstva i podrške“, rekao je Al Naimi.
Nova era za Osnovnu školu „Stefan Nemanja“
Rekonstrukcija dvorišta Osnovne škole „Stefan Nemanja“ simbolizuje ne samo modernizaciju infrastrukture, već i brigu o budućim generacijama. Ovaj projekat šalje snažnu poruku o važnosti obrazovanja i međunarodne solidarnosti, te otvara novo poglavlje u istoriji jedne od najvažnijih obrazovnih institucija u Novom Pazaru.
TV Connect istražuje sjetne uspomene i kulturne promjene
U najnovijoj anketi TV Connect-a, učesnici su s nostalgijom govorili o vremenu kada su odnosi među ljudima bili topliji, a zajednička okupljanja u krugu porodice i prijatelja svakodnevica. Pitanje koje je postavljeno gledateljima bilo je jednostavno, ali duboko: “Šta vam najviše nedostaje iz prošlih vremena?”
Od dječijih igara do srdačnih razgovora
Mnogi ispitanici evocirali su uspomene na igre iz djetinjstva, poput lastike, žmurke i klikera, koje su imale moć okupiti djecu iz cijelog komšiluka. Starije generacije sjetno su se prisjećale vremena kada su ljudi jedni drugima donosili kolače na prag, a komšijska pomoć bila podrazumijevana. Jedan ispitanik je rekao:
“Nekad smo pričali oči u oči, sada više gledamo u telefone nego u ljude.”
Ova anketa ne oslikava samo nostalgiju, već i društvene promjene koje su oblikovale našu svakodnevicu. Učesnici su istaknuli kako su ubrzani ritam života i tehnologija zamijenili tradicionalne vrijednosti poput druženja i zajedničkih ručkova.
Ovi odgovori otkrivaju dublju potrebu zajednice da se vrati toplijim međuljudskim odnosima i vrijednostima koje su nekada bile temelj života. Nostalgija, kako pokazuju rezultati ankete, nije samo osjećaj prošlih vremena već i poziv na očuvanje kulture i običaja koji nas povezuju.
Video ankete dostupan je na portalu TV Connect-a, a gledatelji su pozvani da u komentarima podijele šta im najviše nedostaje iz prošlih vremena. Da li je to miris domaćih pita, smijeh u dvorištu ili jednostavno osjećaj pripadnosti?
Pogledajte video i recite nam – šta vi najviše pamtite i nedostaje vam iz prošlosti?
Emirati su ovih dana bili u centru pažnje regionalnih medija, a razlog nije bio samo spektakularni koncert Svetlane Cece Ražnatović, već i nesvakidašnji gest biznismena iz Sjenice, Rifka Grace. Ovaj poznati Sandžaklija, koji već godinama živi u Dubaiju, još jednom je pokazao da uživanje nema cenu, ostavivši sve prisutne u luksuznom klubu bez daha.
Rifko Graca, preduzetnik porijeklom iz Sjenice, privukao je pažnju ne samo regionalnih medija već i svjetske javnosti nakon spektakularnog nastupa Svetlane Cece Ražnatović u Dubaiju. Graca, poznat po luksuznom načinu života i nevjerovatnim gestovima, napravio je pravi spektakl naručivši 41 bocu najskupljeg šampanjca “Dom Perignon,” za koje je izdvojio čak 53.000 evra. Sveukupni račun iznosio je više od 60.000 evra, a ovaj događaj brzo je postao tema brojnih razgovora u regionu.
Ceca, šampanjac i milioner iz Sjenice
Na koncertu održanom u jednom od najprestižnijih klubova u Dubaiju okupilo se više od 1.500 ljudi, uključujući pripadnike srpskog džet-seta, poslovne ljude i slavne ličnosti iz regiona. U samom centru pažnje bio je Rifko Graca, koji je sa svojom pratnjom zauzeo centralni separe ispred bine.
Tokom večeri, Graca je naručio čak 41 bocu šampanjca Dom Perignon, poznatog kao simbol luksuza. Cena po boci iznosila je 1.300 evra, što znači da je samo za šampanjac izdvojio 53.000 evra. Kada se na to dodaju ostala pića i troškovi, ukupan račun popeo se na čak 60.000 evra. Svi prisutni, uključujući samu folk divu, posmatrali su sa oduševljenjem prskalice na bocama koje su donošene u njegov separe.
LUKSUZ KAO ŽIVOTNI STIL
Graca je poznat po tome što često posećuje nastupe poznatih izvođača iz bivše Jugoslavije u Dubaiju, gdje trenutno živi i radi. Ipak, njegova ljubav prema muzici Svetlane Cece Ražnatović je posebna, pa je ovaj koncert bio prilika da još jednom dokaže da za njega granice ne postoje kada je u pitanju uživanje.
Organizatori o Rifku: “Najveći potrošač na koncertima”
– Rifko je poznat kao najveći potrošač na svim koncertima srpskih izvođača u Dubaiju, ali za Cecu ima posebno mesto u srcu. Ovo nije prvi put da je napravio ovakav spektakl, ali ovaj događaj će se dugo pamtiti – izjavio je Đorđe Pešić, organizator nastupa u Emiratima.
SPEKTAKL ISPRED BINE
Centralni separe kluba bio je rezervisan za Gracu, čije su narudžbe privukle pažnju ne samo publike, već i same folk zvijezde. Boce šampanjca, ukrašene prskalicama, bile su glavni vizuelni efekat večeri, a Cecin osmijeh sa bine svjedočio je o njenom zadovoljstvu ovom nesvakidašnjom atmosferom.
KONCERT PUN ZVIJEZDA
Osim Rifka Grace, koncert je privukao i druge istaknute goste, poput Sandre Meljničenko, jedne od najbogatijih Srpkinja, koja je stigla u opuštenom izdanju, ali sa strogo kontrolisanim obezbjeđenjem. Sandra, poznata po svom raskošnom životu, ovoga puta iznenadila je ležernim stilom — širokim farmerkama, patikama i kapuljačom.
Među publikom su se našli i brojni pripadnici srpskog džet-seta, uključujući Marinu Visković, Katarinu Grujić, Marka Gobeljića, kao i sportiste poput Danila Anđušića i Luke Milivojevića.
KO JE RIFKO GRACA?
Iako je javnost manje upoznata s detaljima iz njegovog privatnog života, Rifko Graca je poslovni čovjek koji se bavi nekretninama i luksuznim investicijama. Njegov uspjeh u Dubaiju omogućio mu je da uživa u životu na visokoj nozi, ali i da ostane povezan sa svojim rodnim krajem, Sjenicom.
Ovaj događaj još jednom je potvrdio da Graca zna kako privući pažnju, bilo kroz poslovne poduhvate ili raskošne večeri koje postaju glavna tema medija.
Rifko Graca – simbol hedonizma iz Sjenice, dokazao je da ćejf nema cijenu.
Historija prostora stare Raške i istočne Duklje, gdje se danas prostire Sandžak, odražava složenost kulturnih, vjerskih i etničkih tokova. Stanovništvo ovog područja, koje uključuje i današnje Bošnjake i Srbe, decenijama je suočeno s pokušajima historijskog revizionizma. Jedan od ključnih izazova je prikazivanje Bošnjaka kao konvertita, čime se umanjuje njihov status starosjedilaca i kulturno-historijskih nasljednika ovog područja. Posebno se ističe Salih Selimović, historičar iz Tešnja koji živi i radi u Sjenici, svojim tvrdnjama manipuliše historijskim činjenicama kako bi negirao autohtoni identitet Bošnjaka i prikazao ih kao “islamizirane Srbe pravoslavce”. Njegov pristup oslanja se na ideološke narative pravoslavnih historičara 19. i 20. stoljeća, koji su služili političkim ciljevima.
U antičko doba, prostor Raške i Duklje naseljavali su Iliri, starosjedioci Balkana s bogatim kulturnim naslijeđem. Pod utjecajem gotske kulture i religije, među Ilirima se razvilo arijanstvo, religijski pravac koji nije priznavao Isusa kao Boga već kao božijeg poslanika. Arijanstvo je bilo često u ovom području tokom ranog srednjeg vijeka, o čemu svjedoče brojne nekropole u Sandžaku, specifično orijentisane prema sjeveroistoku i jugozapadu.
Donja skica iz knjige Marka Popovića „Tvrđava Ras“ prikazuju bazilike arijansko-gotske orijentacije, datirane u period prije cara Justinijana, za vrijeme vladavine Teodorika Velikog, kada je arijanstvo u Iliriji doživljavalo svoj procvat. Usporedba sa fotografijama s Google Mapsa potvrđuje autentičnost skica iz Popovićeve knjige.
Pored ovih bazilika nalaze se brojne nekropole stećaka, koji nepobitno svjedoče o prisutnosti arijanskog učenja i kasnijeg razvoja Crkve bosanske na prostoru Raške. Lokalitet na desnoj obali rijeke Raške, blizu ušća Sebečevske rijeke, obilježava ostatke kasnoantičke arhitekture iznad kojih se prostire nekropola stećaka. Posebno je zanimljiv smjer orijentacije bazilike (sjeveroistok–jugozapad), karakterističan za Ostrogote.
Dolaskom Slovena u 6. i 7. vijeku, stanovništvo Balkana počinje se miješati s novim doseljenicima. Međutim, kulturni utjecaji Ilira na prostoru Raške ostaju snažni, a arijanstvo se postepeno transformira u bogumilstvo. Bogumili su, zbog svojih vjerovanja, često bili smatrani hereticima, što ih je činilo metom progona. Nemanjići, koji su se početkom 12. vijeka odlučili za pravoslavlje pod utjecajem Bizantije, vršili su nasilne asimilacije i istrebljenja arijanaca( kasnije bogumila), oslanjajući se na podršku Vizantije i Rima.
U tom periodu, većina današnjih Srba iz stare Raške i Duklje(Sadašnjeg Sandžak) bila je katoličke vjere, što potvrđuju arheološki ostaci brojnih katoličkih nekropola. Pravoslavne nekropole su rijetke, što dodatno ukazuje na raznolikost vjerskog naslijeđa. Sama porodica Nemanjić bila je porijeklom katolička, prije nego što je prešla u pravoslavlje zbog političkih interesa i jačanja saveza s Vizantijom. Katolička crkva iz prve polovine 14. vijeka pronađena u Deževi, je jedan od mnogo dokaza.
Katolička crkva iz prve polovine 14. vijeka pronađena u Deževi
Zanimljivo je napomenuti da dinastija Vlastimirovića, koja se smatra prvom srpskom dinastijom, ima složenu etničku pozadinu. Petar, sin Gojnika, koji je bio sin Vlastimira, vladao je u 9. vijeku. Pečat kneza Petra iz tog perioda prikazuje lik Svete Djevice Marije s djetetom Kristom i grčki natpis „Petro Arhintos Dioklia Amin“, što potvrđuje raznolikost kulturnog identiteta tog vremena. Gojnik, interesantno, nije nosio slavensko ime, što dodatno svjedoči o kulturnoj kompleksnosti prostora.
Pečat kneza Petra
Dolaskom islama u 15. vijeku, arijanci(kasnije bogumili), već prepoznatljivi po svojim monoteističkim uvjerenjima, masovno prihvataju novu vjeru. Iako su postojali i slučajevi Srba koji su prihvatili islam, njihov broj je bio zanemarljiv. Istovremeno, katolici iz ovog područja prešli su većinom na pravoslavlje pod političkim i društvenim pritiscima Vizantije.
Petrova crkva u Novom Pazaru, često prisvajana od strane srpskih nacionalističkih krugova, ima dublje korijene vezane za starosjedilačko stanovništvo. Arheološki nalazi, kao i komentari sa društvenih mreža, ukazuju na to da Petrova crkva nije isključivo pravoslavni simbol već dokaz kulturne i vjerske raznovrsnosti. Neosporan dokaz da istina polako izlazi na vidjelo jeste i rasprava zvanične stranice Putevima srpske istorije sa njenim pratiocima, Srbima iz svih krajeva Srbije:
damircaval: Crkva je stvarno predivna, ali VI st. Bog vam pomogao u neznanju. Znate vi kada su prvi Sloveni stigli u taj kraj? Crkva uz svu ljepotu nikako ne može biti srpska.
putevima_srpske_istorije: @damircaval Uz dužno poštovanje, ali gdje sam napisala da su je podigli Srbi??? Molim Vas pre komentarisanja pročitajte tekst, nije teško.
Na osnovu arheoloških i historijskih izvora, stanovnici Sandžaka(Srbi i Bošnjaci) su starosjedioci sa snažnim genetskim i kulturnim kontinuitetom. Nekropole iz perioda od 16. do 19. vijeka ukazuju na lokalne tradicije, dok dokazi o dominantnom katoličanstvu u ranom srednjem vijeku osporavaju tvrdnje o homogenoj pravoslavnoj historiji.
Genetski i kulturno, Bošnjaci i Srbi Sandžaka predstavljaju autohtoni narod Balkana. Njihovo naslijeđe nije jednostavno vezano za jednu naciju već je rezultat višeslojnih historijskih procesa – od ilirskih korijena, preko utjecaja gotske i keltske kulture, arijanstva, bogumilstva, pa do kasnije islamizacije Bošnjaka i pravoslavizacije Srba. Nacije nisu genetski nego kulturološki fenomen, ali činjenica je da su sandžački Srbi i Bošnjaci genetski isti narod.
Uprkos pokušajima Srpske akademije nauka i umjetnosti da stvori narativ o homogenoj i neprekinutoj srpskoj historiji, stvarnost pokazuje drugačiju sliku. Petrova crkva, nekropole i drugi historijski artefakti pripadaju prije svega narodu ovog prostora, a ne ideološkim konstrukcijama. Očuvanje ovog naslijeđa zahtijeva priznavanje zajedničkog identiteta i poštovanje starosjedilačke historije.
Riječi autora
„Kao spec. ing. hemije, moje kućno vaspitanje mi ne dozvoljava da poričem struku historičara Saliha Selimovića. Međutim, iznosim činjenice koje osporavaju njegove motive i tvrdnje kojima godinama djeluje protiv Sandžaka, osporavajući autohtoni status Bošnjaka.“
U Crnoj Gori je u toku popis poljoprivrede, inicijativa koja ima za cilj da pruži precizan uvid u stanje ruralnih područja i kreira strategije za njihov razvoj. Iako su uslovi za bavljenje poljoprivredom značajno unaprijeđeni, farmeri upozoravaju da nedostatak mladih ljudi prijeti opstanku sela i tradicionalnih poljoprivrednih zanimanja.
Elvis Huremović, vlasnik mješovite farme u bihorskom selu Trpezi, smatra da je danas mnogo lakše baviti se poljoprivredom nego ranije. Međutim, mladi sve manje biraju seoski život.
“Seljak je danas postao gospodin. Mašine baliraju, kose, sve je olakšano. Problem je što niko neće da radi,” kaže Huremović, naglašavajući da je volja za radom ključna.
Sličnu priču dijeli i Rafet Huremović, koji je sa suprugom Nurijom ostao na porodičnom imanju. Njihovo četvoro djece odlučilo je da potraži bolji život u inostranstvu.
“Nekada je ovdje bilo na hiljade ovaca i stotine grla krupne stoke. Danas smo supruga i ja ostali sami, a sela su opustjela,” priča Rafet, prisjećajući se vremena kada su katuni u okolini bili puni života.
Popis poljoprivrede: Ključ za buduće strategije
Prema riječima Nataše Vojinović, pomoćnice direktora Zavoda za statistiku, popis poljoprivrede ima za cilj prikupljanje međunarodno uporedivih podataka o strukturi poljoprivrednih gazdinstava. Ovi podaci će služiti kao osnova za planiranje i implementaciju politika koje bi mogle revitalizovati ruralna područja.
“Cilj je prikazati realnu sliku poljoprivrede u Crnoj Gori i na osnovu tih podataka planirati dalji razvoj,” ističe Vojinović.
Mladi – nada za opstanak sela
Farmeri se slažu da je budućnost sela u rukama mladih. Bez njihove prisutnosti, ruralni krajolici prijete da postanu samo uspomena.
“Uslovi su danas odlični, putevi su izgrađeni, a tehnologija je dostupna. Potrebna je samo volja,” zaključuje Elvis Huremović.
Kako bi se motivisali mladi da ostanu na selu, stručnjaci predlažu uvođenje finansijskih podsticaja, edukacija i promocije seoskog načina života. Bez mladih, sela će nastaviti da se prazne, a tradicija poljoprivrede će nestajati, upozoravaju farmeri.
Popis poljoprivrede u Crnoj Gori važan je korak ka razumijevanju problema ruralnih područja i kreiranju strategija koje će spriječiti dalji odliv stanovništva. Međutim, bez mladih koji će prihvatiti izazov života na selu, ni najbolji uslovi neće biti dovoljni za očuvanje ove tradicije.
Beč je zavijen u crno nakon stravičnog zločina koji je potresao austrijsku javnost. U nedjelju rano ujutro, 29-godišnja majka turskog porijekla, Elifnur O., osumnjičena je za ubistvo svog četvorogodišnjeg sina. Prema dostupnim informacijama, tragedija se dogodila u stanu na prizemlju zgrade u 11. bečkom okrugu Favoriten, gdje su šokirani stanari i dalje u nevjerici.
Porodična tragedija koja je šokirala Austriju
Zločin se dogodio u 7:30 ujutro, kada je, prema navodima policije, Elifnur nožem zadala smrtonosne povrede svom djetetu. Majka, koja je radila kao asistentica u dječjem vrtiću, bila je poznata po svojoj ljubaznosti i predanosti djeci, zbog čega je šok još veći. Komšije i prijatelji je opisuju kao brižnu i ljubaznu ženu, te kao majku koja je uvijek bila posvećena svom sinu.
U trenutku zločina u stanu se nalazio i suprug osumnjičene, koji je, prema riječima svjedoka, u očaju pokušao spasiti dječaka. Po dolasku hitne pomoći i policije, muškarac, prekriven krvlju, pao je na stubište i zaplakao, očigledno skrhan bolom zbog tragedije.
Stanari u šoku: “Nadali smo se da je nesreća”
Stanari zgrade i dalje ne mogu vjerovati šta se dogodilo.
“Srce nam je slomljeno. To je bilo preslatko dijete. Satima sam se nadala da je riječ o nesreći,” izjavila je Hasret D., prijateljica porodice.
Ona je opisala Elifnur kao osobu koja je voljela svog sina i nikada nije pokazivala znakove da bi mogla počiniti ovako strašno djelo.
Forenzički timovi, zajedno sa policijom, proveli su sate na mjestu zločina prikupljajući dokaze. Tijelo dječaka je, nakon završenog uviđaja, prebačeno u mrtvačnicu. Scene iz zgrade, kako navode lokalni mediji, bile su srceparajuće.
Nerazjašnjeni motivi: “Zašto je majka digla ruku na dijete?”
Motiv ovog stravičnog čina još uvijek nije poznat. Iako je Elifnur opisana kao “majka puna ljubavi,” lokalni mediji spekulišu o mogućim psihičkim problemima ili nagomilanom stresu koji su možda doprinijeli tragediji. Policija nije objavila dodatne informacije, ali je poznato da je osumnjičena privedena i da se nalazi pod medicinskim nadzorom zbog vlastitih povreda.
Psiholozi i stručnjaci za porodične odnose naglašavaju da ovakvi slučajevi često ostavljaju duboke traume ne samo na preživjele članove porodice, već i na širu zajednicu.
“Ovo je tragedija koja pogađa sve nas. Bitno je razumjeti što je moglo dovesti do ovakvog ishoda,” izjavio je jedan stručnjak za Večernje novosti.
Reakcije javnosti: “Ovo se moglo spriječiti”
Na društvenim mrežama su već počele diskusije o tome kako bi se ovakvi slučajevi mogli spriječiti. Građani zahtijevaju bolje programe podrške za porodice i praćenje mentalnog zdravlja roditelja. Mnogi se pitaju je li Elifnur imala pristup pomoći koja bi možda spriječila ovu tragediju.
Ovaj strašan zločin ostavlja mnoga pitanja bez odgovora. Jedno je sigurno: austrijska javnost će dugo pamtiti nedjeljno jutro kada je život malog dječaka tragično ugašen, a zajednica Favoritena ostala u šoku i nevjerici.
