Na visoravnima Sandžaka, gdje vjetrovi nemilosrdno šibaju kroz krševite predjele, smještena su sela Gornje i Donje Paljevo. Ova naselja, skrivena među brdima, čuvaju uspomene na prošla vremena i gaje nadu u bolju budućnost, koju su im obećanja nadležnih o infrastrukturnim projektima dodatno oživjela.

Na ulazu u Gornje Paljevo dočekao nas je Mehdija Meho Jašarević, dugogodišnji stanovnik ovog kraja. Sa osmijehom na licu i vedrim duhom, Meho nas je proveo kroz selo, govoreći o njegovoj bogatoj historiji i promjenama koje su se dešavale kroz decenije.

„Bilo je to selo puno djece, igre i pjesme. Šota se igrala u sobama, smijeh je odjekivao sa svih strana,“ prisjetio se Meho s nostalgijom, dok nam je pokazivao napuštene kuće i dvorišta obrasla korovom.

Ipak, i u tim pričama i ruševinama osjetila se nada.

„Nedavno smo razgovarali o asfaltiranju puta prema našim džamijama i školi. Predstavnici predsjednika Vučića obećali su nam da će betonirati ovaj dio, što bi zaista značilo mnogo za nas. Život na selu može biti dobar, ali bez puta, struje i vode, teško je opstati,“ rekao je Meho s optimizmom da će obećanja biti ispunjena.

Škola u selu, nekada prepuna đaka, danas jedva funkcionira. Ipak, Meho s vjerom u bolje sutra kaže:

„Ako nam asfaltiraju put, možda će se mlade porodice vratiti i oživjeti selo.“ Posebno mjesto u selu zauzima pećinska „crkva,“ za koju lokalno stanovništvo vjeruje da je nekada bila bogumilska kelija ili bošnjačka hidža.

Prema predanjima, ljudi svih vjeroispovijesti dolazili su ovdje tražeći iscjeljenje.

„Ime Paljevo možda potječe od spaljivanja bogumila u prošlosti,“ objašnjava Meho, naglašavajući da bogumili imaju duboke korijene u historiji ovog kraja. Bogumili su bili sljedbenici kršćanskog učenja koje je nastalo na Balkanu, zalagali su se za povratak izvornim vrijednostima vjere i suprotstavljali se crkvenoj hijerarhiji i nasilju. Njihova borba za duhovnu slobodu ostavila je neizbrisiv trag u ovom regionu.

Iako se suočavaju s brojnim izazovima, mještani Gornjeg i Donjeg Paljeva ne gube vjeru u bolju budućnost.

„Ako obećanja budu ispunjena, naše selo će ponovo zaživjeti,“ zaključuje Meho, dok nas ispraća s osmijehom i željom da ponovo dođemo. Hoće li se obećanja pretvoriti u stvarnost, ostaje da se vidi.

Pogledajtetv prilog RTV NP ispod teksta.

Misteriozna smrt Petra Gajića iz Čađavice 2020. godine otvorila je brojna pravna i porodična pitanja. Ovaj čovjek, poznat po bogatoj kolekciji ikona, ordena i zahvalnica, ostavio je iza sebe imovinu procijenjenu na više od milion konvertibilnih maraka. Međutim, testament kojim je svoju imovinu ostavio mladom komšiji izazvao je burne reakcije i otvorio niz sumnji.

Ikone ispred kuće i neriješeni odnosi

Nakon Gajićeve smrti, ispred njegove kuće pronađeno je 30 vrijednih ikona, koje, prema riječima advokata Duška Tomića, svjedoče o njegovoj ljubavi prema pravoslavlju. Tomić je najavio da će ikone, po okončanju sudskog procesa, biti poklonjene Srpskoj pravoslavnoj crkvi, u skladu s Gajićevom navodnom željom. Ipak, porodica tvrdi da su okolnosti njegove smrti nejasne, a testament, potpisan samo sedam dana prije smrti, smatraju lažnim.

Testament pod sjenkom sumnje

Testament, kojim je mladi komšija, star svega 22 godine, postao nasljednik polovine imovine, izazvao je oštru reakciju Gajićeve kćerke. Ona tvrdi da njen otac, koji je bio operiran od raka grla i nije mogao govoriti, navodno “glasno izjavio” prihvatanje testamenta. Sudski proces otkrio je niz nepravilnosti, uključujući činjenicu da dokument nije sastavljen u advokatskoj kancelariji, već kod notara.

Kćerka, koja već 13 godina boravi u neuropsihijatrijskoj bolnici u Sokocu, navodi da je testament dio šire zavjere kako bi joj imovina bila oteta. Njeno ime, ugravirano na zlatnoj pločici crkvene ograde, prema riječima advokata, ukazuje na to da ju je otac želio osigurati.

Sumnjiva smrt i zahtjev za ekshumaciju

Porodica Gajić zahtijeva ekshumaciju tijela i novu obdukciju, tvrdeći da Petar Gajić nije preminuo od raka grla, kako stoji u zvaničnoj dokumentaciji. Njegovo tijelo, pronađeno golo u kući, izazvalo je dodatne sumnje. Kovčeg je bio zatvoren bez prisustva mrtvozornika, a porodica tvrdi da im nije bilo dopušteno otvoriti ga prije sahrane.

Protiv pet osoba, uključujući mrtvozornicu i pogrebnika, podnesena je krivična prijava zbog sumnji na zloupotrebu položaja i prikrivanje okolnosti smrti.

Pravda na dugom štapu

Pravni spor oko imovine Petra Gajića traje već tri godine, dok kćerka, jedini zakonski nasljednik, traži poništenje testamenta. Ovaj slučaj otvara šira pitanja o zaštiti prava nasljednika i pravdi u slučajevima sumnjivih smrti.

Kako sudski procesi odmiču, porodica Gajić se nada da će istina izaći na vidjelo, a da će ikone, kao i imovina, završiti tamo gdje je pokojnik želio — u rukama njegove kćerke i Srpske pravoslavne crkve.

Priča o selu pokraj Novog Pazara gdje priroda i tradicija oblikuju jedinstveni duh sandžačke zajednice

Kruševo, malo selo nedaleko od Novog Pazara, poznato je po obilju voćnih plodova, naročito krušaka, po kojima je, prema predanju, i dobilo ime. Stanovnici ovog sela s ponosom ističu da njihova voda, prema analizama Zavoda za javno zdravlje, spada u najkvalitetnije u cijeloj Srbiji.

Selmo Halitović, dugogodišnji stanovnik Kruševa, govori s ljubavlju o svom zavičaju. Prema njegovim riječima, selo nije poznato samo po kruškama, već i po bogatom kulturnom naslijeđu. „Naše selo ima mnoštvo talentovanih pjevača i učitelja vjere – hodža. Kažu da voda igra ključnu ulogu, jer se izuzetna kvaliteta vode ovdje odražava i na zdravlje i glasove naših ljudi,“ objašnjava Halitović.

Osim toga, Halitović otkriva zanimljivu genealogiju lokalnih porodica. Halitovići, Hoćani i Hamidovići, prema predanju, vode porijeklo iz Gusinja, odakle su prije nekoliko stoljeća naselili prostor Kruševa. „Ove porodice su vezane jakim rodbinskim i historijskim nitima. Njihova priča je dio identiteta našeg sela,“ dodaje Halitović.

Kruševo tako ostaje selo u kojem prirodna ljepota, tradicija i kvalitet vode čine savršenu harmoniju života, a stanovnici ponosno čuvaju svoju baštinu za buduće generacije. Ova priča zaslužuje da bude ispričana i šire, jer je Kruševo primjer kako se ljubav prema rodnom kraju prenosi s generacije na generaciju.

Prilog RTVNP možete pogledati ispod teksta!