Nedjelja, 15 Marta, 2026
Subscribe
Pošalji vijest

SRAMNO! VIDEO sa parastosa Draži Mihailoviću u Novom Pazaru: Na snimku i advokat Zoran Janičijević

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

U javnosti Novog Pazara pojavio se video-snimak sa parastosa Draži Mihailoviću, održanog u Petrovoj crkvi, koji je izazvao burne reakcije zbog prisustva pazarskog advokata Zoran Janičijević i grupe mlađih osoba.

Na snimku se jasno vidi Zoran Janičijević, zajedno sa više mladića tokom obreda. Međutim, na osnovu dostupnog video-materijala nije moguće utvrditi da li je Janičijević bio organizator parastosa, niti ko je formalno stajao iza samog događaja.

Uprkos tome, snimak je izazvao snažne reakcije na društvenim mrežama i u dijelu javnosti, posebno imajući u vidu da je riječ o parastosu historijski i pravno kontroverznoj ličnosti, čije javno obilježavanje u multietničkim sredinama poput Novog Pazara redovno izaziva polemike i podjele.

Redakcija portala Sandžak Danas uputila je zvaničan novinarski upit Zoranu Janičijeviću, tražeći pojašnjenje povodom njegovog prisustva na parastosu i okolnosti u vezi s okupljanjem omladine. Do trenutka objavljivanja ovog teksta, odgovor nismo dobili.

Podsjećamo da je Novi Pazar grad osjetljivih međunacionalnih odnosa, te da se svaki javni događaj koji može izazvati dodatne tenzije posmatra s posebnom pažnjom. Upravo zato, dio građana insistira na jasnom razdvajanju ličnih uvjerenja od javne odgovornosti, naročito kada je riječ o javnim ličnostima.

Redakcija ostaje pri činjenicama: na snimku se vidi prisustvo Zorana Janičijevića, ali ne postoje potvrđene informacije da je on organizator parastosa. U skladu s profesionalnim standardima, portal će objaviti svaki naknadni odgovor, pojašnjenje ili demanti ukoliko isti bude dostavljen. Pogledajte video ispod teksta,

ZLOČIN u Sandžaku: UBIJEN 25-godišnji K. A. (25), tijelo pronađeno u džaku

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
pucnjava pistolj
pucnjava pistolj

Identitet mladića čije je beživotno tijelo prije petnaestak dana pronađeno u selu Šekular kod Berane potvrđen je kao K. I. A. (25), državljanin Dagestan, odnosno Ruske Federacije, saznaje Portal RTCG iz više izvora bliskih istrazi. Iako je identitet žrtve potvrđen, istražni organi – policija i Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju – zasad se ne oglašavaju detaljnije, navodeći da je postupak u toku i da se prikuplja dokazni materijal.

Prema nezvaničnim informacijama, mladić je radio kod jednog mještanina Šekulara koji je, nakon višegodišnjeg rada u ugostiteljstvu na crnogorskom primorju, u rodnom selu prije dvije do tri godine izgradio hotel. Još uvijek nije poznato da li je K. I. A. bio angažovan na poslovima obezbjeđenja ili je obavljao druge radne zadatke.

Ovim saznanjima prekinute su brojne spekulacije koje su se prethodnih dana širile među mještanima i izazivale zabrinutost u beranskom kraju. Ipak, prema istim nezvaničnim podacima, više osoba se nalazi u bjekstvu i za njima se intenzivno traga. Beživotno tijelo mladića pronađeno je 26. decembra, umotano u džak, na obali jedne manje rijeke u Šekularu. Mještani svjedoče da je vreća primijećena i ranije, ali se vjerovalo da je riječ o odbačenom otpadu.

  • „Tek kada su iz vreće, nakon nekog vremena, počele da vire noge, obaviještena je policija. Do njihovog dolaska niko nije dirao ništa. Uviđaj je trajao dugo, uz prisustvo različitih kriminalističkih stručnjaka, a tijelo je potom upućeno na obdukciju“, ispričao je jedan od stanovnika Šekulara.

Kako dodaje, tokom uviđaja uočeno je da su ruke bile vezane, što je, prema njegovim riječima, jasno ukazivalo na nasilnu smrt. Šekular obuhvata široko područje sa desetak sela. Mjesto gdje je tijelo pronađeno udaljeno je oko 18 kilometara od Berana, dok je granica sa Kosovom na svega 9,5 kilometara. Upravo zbog tog geografskog položaja, u neformalnim pričama ubistvo je dovođeno u vezu sa švercerskim rutama i organizovanim kriminalom.

Međutim, mještani tvrde da od početka nisu vjerovali u tezu o „ratu klanova“.

  • „Šekular je razuđen, ima mnogo pećina i skrovitih mjesta. Da je riječ o ozbiljnom organizovanom kriminalu, tijelo je moglo biti sakriveno zauvijek. To što je ostavljeno na mjestu kuda ljudi svakodnevno prolaze govori da se vjerovatno ne radi o takvom scenariju“, kazao je sagovornik Portala RTCG.

Prema podacima iz ličnih dokumenata, lična karta ubijenog izdata je u Rusiji tokom ljeta 2024. godine, a K. I. A. je ovog mjeseca trebalo da napuni 26 godina. Nije poznato kada je tačno boravio u Crnoj Gori niti koliko dugo je bio u Šekularu.

Iz policije je Portalu RTCG prije nekoliko dana rečeno da se javnost neće obavještavati dok se „slučaj u potpunosti ne zaokruži“, što, prema ocjeni sagovornika, ukazuje da istraga odmiče i da nadležni raspolažu značajnim informacijama o motivu, izvršiocima i načinu ubistva.

Očekuje se da policija i tužilaštvo, u trenutku koji procijene kao bezbjedan za istragu, zvanično saopšte detalje i potvrde da je „slučaj Šekular“ u potpunosti rasvijetljen.

Izvor: Portal RTCG

/VIDEO/ Vatrogasci spriječili tragediju u Novom Pazaru: Požar prijetio da zahvati tri kuće

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

U novopazarskom naselju Biserovača spriječena je potencijalna tragedija zahvaljujući izuzetnoj hrabrosti i profesionalizmu pripadnika Vatrogasno-spasilačke službe. Požar koji je izbio na pušnici za sušenje mesa prijetio je da se proširi na tri stambene kuće koje se nalaze u neposrednoj blizini – uključujući i kuću vlasnika pušnice te dvije susjedne kuće.

Prema svjedočenju očevidaca, pristup mjestu požara bio je faktički nemoguć, jer je riječ o izuzetno tijesnom i nepristupačnom prostoru. Uprkos tome, vatrogasci su sa dva pravca uspjeli doći do objekta, a potom se penjanjem i gašenjem s druge strane izborili s vatrom i spriječili njeno širenje na stambene objekte.

Glavni urednik portala Sandžak Danas bio je na licu mjesta i svjedočio maestralnoj akciji u kojoj su vatrogasci pokazali smirenost, odlučnost i vrhunsku obučenost u izuzetno rizičnim uslovima.

Posebnu hrabrost pokazala je i mještanka naselja Biserovača, Meliha Reč, koja je, gaseći komšijski objekat, zadobila povrede. Zbog povreda je prevezena u Opštu bolnicu, gdje joj je ukazana medicinska pomoć. Njena nesebičnost i spremnost da pomogne u trenucima opasnosti izazvali su duboko poštovanje svih prisutnih.

Kao svjedok događaja, Edin Dupljak, čija se kuća nalazi preko puta ulice od objekta zahvaćenog požarom, javno je pohvalio vatrogasce i komšinicu Melihu Reč:

„Ovo je bila situacija u kojoj su sekunde odlučivale. Vatrogasci su reagovali vrhunski, hrabro i profesionalno, u uslovima gdje mnogi ne bi ni pokušali prići. Posebno skidam kapu našoj komšinici Melihi Reč – pokazala je nevjerovatnu hrabrost i ljudskost.“

  • „Moram posebno pohvaliti i Komunalnu policiju, koja je bila prisutna, obezbijedila prostor, pomogla u organizaciji i omogućila vatrogascima da rade bez dodatnih prepreka. U ovakvim situacijama svaka koordinacija znači – i ovdje je ona bila na visokom nivou. Vatrogasci su bili heroji, ali ni Komunalna policija nije ostala po strani“, izjavio je Dupljak.

Zahvaljujući brzoj i odlučnoj intervenciji vatrogasaca, spriječena je veća materijalna šteta i moguće ljudske žrtve. Ovaj događaj još jednom potvrđuje koliko je važno imati spremne i obučene službe, ali i koliko snage ima komšijska solidarnost u trenucima najveće opasnosti. Video sa lica mjesta događaja pogledajte ispod teksta.

Iran gori, sve više mrtvih i ranjenih, „padaju“ gradovi: Je li režim iranski gotov?

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Iran se suočava s jednim od najozbiljnijih talasa društvenih i političkih nemira od Islamske revolucije 1979. godine. Masovni protesti, desetine poginulih, hiljade uhapšenih i gotovo potpuni nestanak interneta otvorili su ključno pitanje: da li je Islamska Republika ušla u fazu u kojoj više ne može kontrolisati vlastito društvo bez totalne represije?

Nemiri su izbili u Teheranu, a potom se velikom brzinom proširili na brojne gradove i ruralna područja. Građani su izlazili na ulice i balkone, uzvikujući parole protiv vlasti, dok su bazari i pijace u više regija zatvoreni u znak solidarnosti s demonstrantima. Posebnu težinu protestima dao je poziv na opći ustanak koji je uputio izgnani prijestolonasljednik Reza Pahlavi, što je prvi put nakon decenija da se otvorena podrška monarhiji masovno pojavljuje na ulicama Irana.

Paralelno s izbijanjem demonstracija, zabilježen je gotovo potpuni prekid interneta i telefonskih veza. Organizacije koje prate digitalne slobode potvrdile su da je zemlja praktično odsječena od svijeta – potez koji iranske vlasti i ranije koriste kao uvod u oštre obračune s protestnim pokretima.

Prema podacima organizacija za ljudska prava, u sukobima je poginulo najmanje nekoliko desetina ljudi, među njima i djeca, dok je više od dvije hiljade građana uhapšeno. Vlasti, s druge strane, priznaju manji broj žrtava, navodeći da su među poginulima i pripadnici policije i Revolucionarne garde.

Protesti nemaju jedinstveno centralno vodstvo, ali se njihova snaga crpi iz dubokog ekonomskog i socijalnog očaja. Nacionalna valuta je doživjela historijski slom, cijene hrane i lijekova su eksplodirale, a svakodnevni život postao je gotovo nepodnošljiv za veliki dio stanovništva. Upravo ta kombinacija siromaštva, sankcija i političke represije gura građane na ulice, bez obzira na rizik.

Dodatni simbolički udarac vlastima dogodio se u južnoj provinciji Fars, gdje su demonstranti srušili statuu Qassem Soleimani, figure koju režim godinama predstavlja kao nacionalnog heroja. Taj čin jasno pokazuje da protesti više nisu samo socijalni, već otvoreno politički i ideološki.

U međuvremenu, dobitnica Nobelove nagrade za mir Narges Mohammadi i dalje se nalazi u zatvoru, dok njena porodica poručuje da su zahtjevi građana jasni i nepromijenjeni godinama – kraj vjerske diktature i političke represije. Sa druge strane, iranski predsjednik Masoud Pezeshkian pozvao je sigurnosne snage na uzdržanost, iako na terenu nema znakova stvarnog popuštanja pritiska.

Analitičari upozoravaju da je Iran ušao u opasnu zonu: protesti su rasprostranjeni, ekonomska kriza se produbljuje, a represija postaje sve brutalnija. Iako se vlast i ranije suočavala s masovnim pobunama, razmjeri trenutnog nezadovoljstva i otvoreno osporavanje samih temelja Islamske Republike čine ovu krizu drugačijom.

Da li je riječ o početku kraja režima ili još jednom krvavom gušenju pobune – ostaje neizvjesno. Ono što je sigurno jeste da Iran danas stoji na ivici, u društvu koje više nema šta da izgubi, ali ima sve manje straha.

Heroji iz snijega: OFF ROAD Sjenica ponovo pokazala šta znači biti uz svoj narod

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

U trenucima kada su snijeg, smetovi i loši vremenski uslovi odsjekli brojna sela oko Sjenice, pravi heroji nisu nosili uniforme – već su sjeli u svoja terenska vozila i krenuli tamo gdje je pomoć bila najpotrebnija. Članovi OFF ROAD Sjenica još jednom su pokazali šta znači voljeti svoj grad i svoj narod.

Prema svjedočenju građana, danas je uspješno prebačen stariji i teško bolesni sugrađanin iz bolnice do svoje kuće, u uslovima kada to nije bilo moguće klasičnim vozilima. Vozilo je vozio Arben Latović, a akcija je izvedena zahvaljujući spremnosti i organizaciji OFF ROAD Sjenica.

„Uvijek kada treba pomoć – tu su naši momci, lavovi iz OFF ROAD Sjenica. Sinoć su bili dežurni cijelu noć na kritičnim lokacijama“, navodi se u objavama građana, uz poruku zahvalnosti i dove: Allah ih nagradio.

Posebno je naglašeno da se ove priče ne dijele radi hvale, već kako bi se javnosti pokazalo ko su istinski heroji kada je pomoć najpotrebnija. OFF ROAD Sjenica je, prema riječima građana, do sada učestvovala u spašavanju stotina ljudi, porodica i vozila, naročito na zloglasnom Golijskom putu tokom zimskih blokada.

Osim hitnih intervencija, ekipa OFF ROAD Sjenica je javno obavijestila građane da stoji na raspolaganju u svakom trenutku u slučaju:

  • snježnih smetova i loših vremenskih uslova

  • hitnih situacija

  • dostave lijekova, hrane i osnovnih potrepština

  • pomoći starijim osobama i porodicama

  • probijanja kroz snijeg i izvlačenja zaglavljenih vozila

„Za svaku kuću, svako selo i svaki put oko Sjenice – zajedno smo jači“, poručuju ovi ljudi, koje Sjenica danas s pravom naziva svojim osloncem.

U vremenu kada je priroda neumoljiva, OFF ROAD Sjenica pokazuje da zajedništvo nije parola, već djelo. Kada je najteže – Sjenica je zajedno.

OBAVJEŠTENJE ZA GRAĐANE SJENICE – KONTAKT BROJEVI

Građani kojima je potrebna hitna pomoć u zimskim uslovima mogu se obratiti na sljedeće brojeve:

  • 063 184 3390

  • +381 69 144 4121

  • +381 63 533 380

  • +381 64 101 0550

  • 065 826 1371

Ferid Bulić: Zbog govora mržnje slijedi krivična prijava protiv advokata Zorana Janjićijevića

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Predsjednik Stranka budućnosti i razvoja (SBR), Ferid Bulić, oglasio se povodom sporne Facebook objave advokata Zoran Janjićević, u kojoj je načelnika Policijske uprave u Novom Pazaru nazvao „talibanskim načelnikom“, te najavio podnošenje krivične prijave zbog govora mržnje.

U javnoj reakciji objavljenoj na društvenim mrežama, Bulić je oštro osudio Janjićevićev istup, poručivši da je riječ o nedopustivoj uvredi zasnovanoj na vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti, te da takav govor ne smije ostati bez pravnih posljedica.

  • „Sram i stid da te bude, Zorane – advokatu. Ako je načelnik PU Novi Pazar Bošnjak, onda je ‘talibanski načelnik’? Za ovaj govor mržnje ćeš od Stranke budućnosti i razvoja dobiti krivičnu prijavu i nećete nas vrijeđati. Bošnjaci su dostojanstven narod“, naveo je Bulić u svojoj objavi.

Podsjetimo, Janjićević je na svom Facebook profilu objavio status u kojem tvrdi da se u drugim gradovima Srbije Srbima navodno „tolerira“ pucnjava povodom vjerskih praznika, dok u Novom Pazaru, kako je naveo, „talibanski načelnik Srbima masovno oduzima oružje uz izmišljene razloge“. U naknadnom komentaru dodatno je eskalirao retoriku, govoreći o „hiru jednog policajca islamske države koju pokriva MUP Srbije“.

Ove izjave izazvale su burne reakcije javnosti, a mnogi građani i javne ličnosti ocijenili su ih kao opasan govor koji direktno ugrožava suživot i međunacionalne odnose u Novom Pazaru.

Iz SBR-a poručuju da je kritika rada institucija legitimna, ali da etiketiranje i vrijeđanje na vjerskoj osnovi predstavlja krivično djelo, posebno kada dolazi od osobe koja obavlja advokatsku profesiju i mora biti svjesna pravnih posljedica svojih riječi.

Najava krivične prijave, kako navode iz ove stranke, ima za cilj da pošalje jasnu poruku da se govor mržnje ne može normalizirati niti tolerirati, te da Novi Pazar mora ostati grad mira, poštovanja i dostojanstva svih njegovih građana.

Bruka u Novom Pazaru! Poznati advokat Zoran vrijeđao načelnika policije Nermina Lj. na vjerskoj osnovi

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Na društvenim mrežama proteklih dana pojavio se sadržaj koji je izazvao ogorčenje i zabrinutost dijela javnosti u Novom Pazaru, ali i šire, jer direktno udara na temelje međunacionalnog i međuvjerskog suživota u ovom gradu.

Naime, Zoran Janjićević, advokat i Novopazarac, na svom Facebook profilu objavio je status, a potom i komentar, u kojem je načelnika Policijske uprave u Novom Pazaru nazvao „talibanom“, uz dodatne tvrdnje koje nose jasnu vjersku i nacionalnu konotaciju. Takva retorika, bez obzira na eventualno nezadovoljstvo radom institucija, prelazi granicu dozvoljenog javnog govora i predstavlja otvorenu uvredu, ali i opasnu poruku u sredini kakva je Novi Pazar.

U spornoj objavi Janjićević je, komentarišući pitanje oduzimanja oružja, iznio tvrdnje da se Srbima u drugim gradovima navodno „tolerira“ pucnjava povodom vjerskih praznika, dok se u Novom Pazaru, kako navodi, tobože sprovodi represija iz „izmišljenih razloga“. U odgovoru na komentar druge korisnice, otišao je i korak dalje, nazvavši postupanje policije „hirom jednog policajca islamske države koju pokriva MUP Srbije“.

Takve izjave ne samo da su neprimjerene, već su i duboko problematične, jer policiju i njenog načelnika etiketiraju na vjerskoj osnovi, čime se svjesno podgrijavaju predrasude i netrpeljivost. Posebno zabrinjava činjenica da ovakve riječi dolaze od osobe koja je pravnik i advokat, dakle neko ko bi morao biti svjestan težine javne riječi, odgovornosti i mogućih posljedica koje ovakav govor nosi.

Novi Pazar je decenijama primjer suživota, grada u kojem se, uprkos brojnim izazovima, čuva krhka ravnoteža međusobnog poštovanja. Upravo zato ovakvi istupi nailaze na snažnu osudu građana koji smatraju da se vjerske i nacionalne teme ne smiju koristiti za lične frustracije ili političko-ideološke obračune.

Kritika rada institucija je legitimna i poželjna u svakom demokratskom društvu, ali ona mora biti zasnovana na činjenicama, argumentima i bez govora mržnje. Etiketiranje policijskih funkcionera kao „talibana islamske države“ ne predstavlja kritiku, već vrijeđanje i pokušaj stigmatizacije čitave zajednice.

U vremenu povećanih tenzija, ovakve poruke dodatno urušavaju povjerenje među ljudima i šalju lošu sliku o Novom Pazaru kao gradu. Zato brojni građani poručuju da je krajnje vrijeme da se javne ličnosti, posebno oni sa titulama i društvenim ugledom, podsjete da sloboda govora ne znači slobodu vrijeđanja – naročito ne na račun suživota i mira koji ovaj grad decenijama gradi.

Krvavi Božić u Bistrici: Od beba do staraca – nevine žrtve bratstva Zoronjić u četničkom zločinu

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

ŠEHIDI BRATSTVA ZORONJIĆ KOJI NEVINI STRADAŠE OD ITALIJANSKIH I ČETNIČKIH ZLOČINACA TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA

 

Tokom Drugog svjetskog rata na području Bistrice kod Bijelog Polja stradalo je preko 315 Bošnjaka muslimana. Najveći broj njih, stradao je tokom “krvavog Božića”, u januaru 1943. godine, kada su Bistricu i desnu obalu Lima (Bjelopoljski srez-Donji Bihor), iz pravca Berana, Bijelog Polja i Sjenice napale jake četničke horde, kojima je komandovao Pavle Đurišić.

Tokom četvorogodišnjeg rata (1941-1945) bratstvo Zoronjić je izgubilo 24 svoja bratstvenika, među kojim je bilo 6(šestoro) djece i 5(pet) žena. Najmlađa žrtva, Fatima, bila je beba od nepunih godinu dana, a najstarija dedo Bećir od 70 godina. Od direktnog četničkog terora i posljedica njihovog zločina stradalo je 23 bratstvenika, dok je jedan bratstvenik poginuo u borbi protiv italijanskog okupatora.

Tim povodom, a nakon 80 godina od završetka rata, u Bistrici, u bratstveničkom mezarju Žiljak, u znak sjećanja na stradale, potpomci su u ljeto 2025.godine opremili šehidski nišan.

Stradalih Zoronjići:

AMIR Šaćir ZORONJIĆ

(1883-1943)

Domaćin. Rođen u Ušanoviće, Bistrica. Posjedovao najviše zemlje u Ušanoviće, te se u narodu govorilo o “Amirovom polju”. Oženjen i otac četvoro djece (Huzeir, Jonuz, Saliha, Džemila).

Ispred praga svoje kuće ubijen je od strane četnika, 6. januara 1943. godine. 

Nekoliko dana nakon ubistva, od strane komšije Mika Popovića, ukopan je u bratstveničkom mezarju Ušanoviće.

U trenutku ubistva imao je 60 godina.

 

AZEM Mašo ZORONJIĆ

(1908-1942)

Poljoprivrednik. Rođen u Žiljaku (Vrelo), Bistrica. Oženjen i otac petoro djece (Ziko, Ramiza, Rahman, Ramo, Kada).  Ratne 1942.godine, usljed nedostatka hrane za stoku, sa svojim rođakom Šerifom, na konjima odlazi prema Sjeničkim Barama da dotjeraju kupljenu slamu od Rašida Crnovršanina. U četničkoj zasjedi, u mjestu Zaklopača, blizu Sjeničkih Bara, 15. marta 1942. godine su zarobljeni, opljačkani i zaklani. Njihove supruge su pošle po njih, dovezle ih i ukopale u bratstveničkom mezarju Vrelo u Žiljaku.

U trenutku ubistva imao je 34 godina.

 

BAHTO Meho ZORONJIĆ

(1896-1943)

Ugledni domaćin. Rođen u Trešnjevici, Sjeničke Bare. Bio kmet u selu Drenevina. Oženjen i otac šestoro djece (Fata, Hasnija, Deka, Zika, Hankija, Nejma). Ubijen je od strane četnika na brdu Debelj iznad bistričkog sela Mojstira, 5. janura 1943. godine.  Njega su četnici svezali za drvo, dugo vremena mučili da bi mu na kraju naložili vatru pod noge od čega je u stravičnim mukama izgorio.

U trenutku ubistva imao je 47 godina.

 

BEĆIR Bešir ZORONJIĆ

(1873-1943)

Rođen u Žiljaku, Bistrica. Oženjen i otac petoro djece (Osman, Ramiz, Hafiz, Jonuz, Jusuf).

Tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. januara 1943. godine, sa porodicom je krenuo u izbeglištvo prema Kosovu. Star i iscrpljen od puta, razbolio se i u Pećkoj Banji preselio.

Zbog ratne situacije i velike nesiguronosti, ukopan je tokom noći u lokalnom mezarju u Pećkoj Banji. Kako je u trenutku ukopa bila zima i snijeg, porodica mu kasnije nije mogla pronaći mezar. 

U trenutku stradanja imao je 70 godina.

 

ČEBA Šućro ZORONJIĆ

(1900-1943)

Domaćica. Djevojačko prezime Kolić. Udata za Šućra Zoronjića iz Žiljaka sa kojim je imala petoro djece (Nuro, Redžo, Gano, Nezo, Hakija i Tale).

Tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. januara 1943. godine, sa porodicom je izbjegla u Peć, gdje je usljed iscrpljenosti i bolesti preselila. Ukopana u Peći, ali joj se mjesto mezara ne zna.

U trenutku stradanja imala je 43 godine.

 

DELVA Ahmet ZORONJIĆ

(1914-1943)

Djevojka. Rođena u Žiljaku, Bistrica.

Kćerka Ahmetova i Fatimina. Bila neudata. Ubijena tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. janura 1943. godine. Nije poznato da li je ukopana, ali ako jeste onda je to najvjerovatnije u bratstveničkom mezarju u Žiljaku.

U trenutku ubistva imala je 29 godine.

 

ĐULA Salko ZORONJIĆ

(1878-1943)

Rođena u Žiljaku, Bistrica. Udata za Dobardžić Hamdiju iz Bijelog Polja. Majka dvoje djece (Jonuz, Raba). Tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. januara 1943. godine, došla u rod kod svojih u Žiljaku, gdje je ubijena od strane četnika. Nije poznato da li je ukopana, ali ako jeste onda je to najvjerovatnije u bratstveničkom mezarju u Žiljaku.

U trenutku ubistva imala je 65 godina.

 

FATA Ahmet ZORONJIĆ

(1880-1943)

Domaćica. Djevojačko prezime Batilović. Udata za Ahmeta Zoronjića u Žiljaku sa kojim je imala četvoro djece (Šerif, Iljaz, Delva, Asim). Ubijena tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. janura 1943. godine.   Nije poznato da li je ukopana, ali ako jeste onda je to najvjerovatnije u bratstveničkom mezarju u Žiljaku.

U trenutku ubistva imala je 63 godine.

 

FATIMA Jonuz ZORONJIĆ

(1942-1943)

Rođena u Žiljaku, Bistrica. Kćerka Jonuza i Amire. Tokom četničkog zločinu u Bistrici, 6. januara 1943. godine, roditelji su je ponijeli sa sobom u zbjeg. Od posljedica hladnoće razboljela se i u Petnjici preselila. Ukopana je u lokalnom mezarju Trpezi, najvjerovatnije u blizini mezara njene nane Ruve.

U trenutku stradanja imala nepunu 1 godinu.

 

FATIMA Huzeir ZORONJIĆ

(1940-1944)

Rođena u Žiljaku, Bistrica. Kćerka Huzeira i Duze. Tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. januara 1943.godine, sa porodicom je izbjegla na Kosovo. Od posljedica prehlade, razboljela se i preselila u Skenderaju (Srbica). Tačno mjesto mezara joj se ne zna.

U trenutku stradanja imala 4 godine.

 

HAMIDA Đule ZORONJIĆ

(1900-1943)

Djevojka. Rođena u Žiljaku, Bistrica. Kćerka Đula i Hadžimane. Neudata. Ubijena tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. janura 1943.godine.  Nije poznato da li je ukopana, ali ako jeste onda je to najvjerovatnije u bratstveničkom mezarju u Žiljaku.

U trenutku ubistva imala 43 godine.

 

HARUN Šerif ZORONJIĆ

(1931-1943)

Rođen u Žiljaku, Bistrica. Sin Šerifa i Husnije. Ubijen tokom četničkog zločina u Bistrici 6. januara 1943. godine.  Nije poznato da li je ukopan, ali ako jeste onda je to najvjerovatnije u bratstveničkom mezarju u Žiljaku.

U trenutku ubistva imao je 12 godine.

 

HUZEIR Amir ZORONJIĆ

(1901-1943)

Domaćin. Rođen u Ušanovićima, Bistrica. Oženjen i otac dvoje djece (Ćazim, Ismet).

Sa grupom svojih komšija, u Ušanovićima, u staroj vodenici na Pećarskom potoku, organizovao seosku stražu. Prilikom četničkog napada na Bistricu, 6. januara 1943. godine, u Ušanovićima poginuo u borbi sa četnicima. Nekoliko dana nakon, od strane komšije Mika Popovića, ukopan je u bratstveničkom mezarju Ušanoviće.

U trenutku pogibije imao je 42 godine.

 

MAŠO Muharem ZORONJIĆ

(1878-1943)

Nepokretni stari dedo. Rođen u Žiljaku (Vrelo), Bistrica. Oženjen i otac petoro djece (Sulejman, Mifto, Azem, Sado, Meka). Tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. januaru 1943. godine, djeca su ga na nosilima ponijeli iz kuće i krenuli u zbjeg.  Međutim, vidjevši da će ih star i nepokretan usporiti zamolio je porodicu da ga ostave na obali rijeke Bistrice, gdje je od hladnoće najvjerovatnije promrzao i preselio. Mezara nema.

U trenutku stradanja imao je 65 godina.

 

MEDO Abid ZORONJIĆ        

(1911-1941)

Domaćin. Rođen u Žiljaku (Vrelo), Bistrica. Neoženjen. Kao pripadnik Vojske Kraljevine Jugoslavije, poginuo 10. aprila 1941. godine u borbi protiv italijanske vojske na Skadru. Ukopan u Skadru.

U trenutku pogibije imao je 30 godina.

 

MUHEDIN Šerif ZORONJIĆ    

(1938-1943)

Rođen u Žiljaku, Bistrica. Sin Šerifa i Husnije. Tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. januara 1943. godine, sa porodicom je krenuo u izbjeglištvo prema Kosovu. Od posljedica isrpljenosti i prehlade preselio na putu prema Pećkoj Banji. Nije poznato mjesto njegovog mezara.

U trenutku stradanja imao je nepunih 5 godina.

 

MURAT Halit ZORONJIĆ          

(1897-1943)

Domaćin. Rođen u Žiljaku, Bistrica. Oženjen i otac troje djece (Bilal, Halit, Melka). Tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. januara 1943. godine, uhvaćen je pored rijeke Bistrice,odakle je odveli u nepoznatom pravcu i ubijen.  Nije poznato da li je ukopan, ali ako jeste onda je to najvjerovatnije u bratstveničkom mezarju u Žiljaku.

U trenutku ubistva imao je 46 godina.

 

RUVA Ahmet ZORONJIĆ              

(1878-1943)

Stara nana.  Djevojačko prezime Čelebić. Bila udata za Bećira-Beća Zoronjića u Žiljaku sa kojim je imala petoro djece (Osman, Ramiz, Hafiz, Jonuz, Jusuf).  Tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. januara 1943. godine, sa porodicom je krenula u izbjeglištvo put Kosova. Od posljedica iscrpljenosti u Petnjici se razboljela i preselila. Ukopana je u seoskom mezarju u Trpezi.

U trenutku stradanja imala 65 godina.

 

SADO Mašo ZORONJIĆ            

(1909-1944)

Domaćin. Rođen u Žiljaku (Vrelo), Bistrica. Oženjen i otac troje djece (Murat, Mulka, Munirka). Dok je još trajao rat, 5. marta 1944. godine, sa grupom Bistričana, među kojima je bio i njegov rođak Šaćir, krenuo je da izgladneloj porodici donese žita iz Peći. Na brdu Vlah, iznad Bistrice, na lokaciji Crvioča, zaustavljeni su od gupe “partizana”, među kojima je bilo i četnika iz Bistrice koji su nakon dolaska partizana brzo zamijenili kokardu zvijezdom petokrakom. Iako su od partizanske uprave iz Bijelog Polja imali uredne dozvole za kretanje, iz mržnje i zlobe, bivaju lažno optuženi da su sarađivali sa okupatorom, nakon čega su opljačkani i ubijeni. Tri dana od smrti, njegova i Šaćirova supruga su pošle na Crvioču i u istom grobu ih ukopale. Za ovaj događaj, gdje je ubijeno oko 20 bistričkih Bošnjaka, partizani su strijeljali samo jednog svog “borca” dok su ostale učesnike u ovom zločinu pustili iz zatvora, pod izgovorom da su pobjegli.

U trenutku ubistva imao 35 godina.

 

ŠAĆIR Abid ZORONJIĆ             

(1908-1944)

Domaćin. Rođen u Žiljaku (Vrelo), Bistrica. Oženjen i otac četvoro djece (Muniba, Mustafa, Salih, Salem).   Dok je još trajao rat, 5. marta 1944. godine, sa grupom Bistričana, među kojima je bio i njegov rođak Sado, krenuo je da izgladneloj porodici donese žita iz Peći. Na brdu Vlah, iznad Bistrice, na lokaciji Crvioča, zaustavljeni su od gupe “partizana”, među kojima je bilo i četnika iz Bistrice koji su nakon dolaska partizana brzo zamijenili kokardu zvijezdom petokrakom. Iako su od partizanske uprave iz Bijelog Polja imali uredne dozvole za kretanje, iz mržnje i zlobe, bivaju lažno optuženi da su sarađivali sa okupatorom, nakon čega su opljačkani i ubijeni. Tri dana od smrti, njegova i Sadova supruga su pošle na Crvioču i u istom grobu ih ukopale. Za ovaj događaj, gdje je ubijeno oko 20 bistričkih Bošnjaka, partizani su strijeljali samo jednog svog “borca” dok su ostale učesnike u ovom zločinu pustili iz zatvora, pod izgovorom da su pobjegli.

U trenutku ubistva imao je 36 godina.

 

ŠAĆIRA Adem ZORONJIĆ           

(1941-1943)

Dijete. Rođena u Žiljaku, Bistrica. Kćerka Adema i Zahide. Tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. januara 1943. godine, porodica ju je odnijela do Petnjice gdje je od iscrpjenosti i prehlade preselila. Ukopana je u mezarju Trpezi, najvjerovatnije u blizini mezara njene amidžinice Ruve.

U trenutku stradanja imala je 2 godine.

 

ŠATO Šaćir ZORONJIĆ               

(1903-1943)

Domaćin. Rođen u Ušanoviće, Bistrica. Oženjen i otac dvoje djece (Ramiza, Nurija). Sa grupom svojih komšija i prijatelja, u Ušanovićima, u staroj vodenici na Pećarskom potoku, organizovao seosku stražu. Prilikom četničkog napada na Bistricu, 6. januara 1943. godine, u Ušanovićima je poginuo u borbi sa četnicima. Nekoliko dana nakon pogibije, od strane komšije Mika Popovića, ukopan je u bratstveničkom mezarju Ušanoviće.

U trenutku pogibije imao je 40 godina.

 

ŠERIF Ahmet ZORONJIĆ               

(1899-1942)

Trgovac. Rođen u Žiljaku (Vrelo), Bistrica. Oženjen i otac šestoro djece (Musa, Idriz, Harun, Zika, Muhedin, Meka).  Ratne 1942. godine, usljed nedostatka hrane za stoku, sa svojim rođakom Azemom, na konjima odlaze prema Sjeničkim Barama da dotjeraju kupljenu slamu od Rašida Crnovršanina. U četničkoj zasjedi u mjestu Zaklopača, blizu Sjeničkih Bara, 15. marta 1942. godine, su zarobljeni, opljačkani i zaklani. Njihove supruge su pošle po njih, dovezle ih i ukopale u bratstveničkom mezarju Vrelo u Žiljaku.

U trenutku ubistva imaoje  43 godine.

 

ZIKO Šerif ZORONJIĆ                

(1935-1943)

Rođen u Žiljaku, Bistrica. Sin Šerifa i Husnije.  Tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. januara 1943. godine, sa roditeljima je pošao u izbjeglištvo prema Kosovu. Usljed iscpljenosti i prehlade preselio je na putu prema Pećkoj Banji. Mjesto mezara mu se ne zna.

U trenutku stradanja imao je nepunih 8 godina.

 

 

Pripremio:

mr Kemal Zoronjić

 

 

 

Kako je Ago Hamzagić vodio „Resnik“ Tutin: 58 radnika, 18 prodavnica i milijarde prometa

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

U rubrici „Život i rad naših OOUR-a“ tadašnje štampe objavljen je opširan izvještaj o radu OOUR-a Resnik iz Tutina, koji predstavlja vrijedan dokument o načinu poslovanja, organizaciji rada i ekonomskim rezultatima jednog trgovačkog kolektiva u maloj sredini sedamdesetih godina prošlog vijeka.

Prema navodima iz teksta, „Resnik“ je u tom periodu zapošljavao 58 radnika, koji su bili raspoređeni u 18 prodajnih objekata, čime je ovaj OOUR imao dvostruko više radne snage u odnosu na tadašnji obim posla. Uprkos tome, ostvareni rezultati su ocijenjeni kao izuzetno uspješni.

Planirani obim prometa iznosio je oko 3,5 milijardi starih dinara, a poslovanje je omogućilo da prosječni lični dohodak po radniku u 1974. godini dostigne 2.199 dinara, što je u tadašnjim uslovima predstavljalo značajan prihod. U tekstu se navodi da je prosječan lični dohodak za tri mjeseca prethodne godine iznosio 1.530 dinara, dok je u istom periodu naredne godine porastao na 2.253 dinara, što potvrđuje kontinuiran rast primanja zaposlenih.

Posebno se ističe struktura raspodjele dohotka. Za lične dohotke izdvojeno je 11.748.200 dinara, dok je za ostale namjene – uključujući akumulaciju i fondove – raspoređeno 1.524.960 dinara. Novinski izvještaj naglašava da je povećanje ličnih dohodaka iznosilo 69 posto u odnosu na prethodnu godinu, dok je prosječan lični dohodak po radniku povećan za 47 posto, a broj zaposlenih za 22 posto.

Značajan dio teksta posvećen je i robnim zalihama. Na kraju 1974. godine zalihe robe porasle su za 18 posto u odnosu na plan, odnosno za 31 posto u odnosu na ostvarenje iz prethodne godine, pri čemu se ističe da rast zaliha nije bio ujednačen kod svih OOUR-a u sastavu.

U sastavu radne organizacije „Grmija“, u kojoj „Resnik“ posluje od 1971. godine, posebno se naglašava da je ovaj OOUR tokom više godina ostvarivao stalne i stabilne poslovne rezultate, i to u uslovima ograničenog tržišta kakvo je Tutin. Upravo zbog toga, u tekstu se navodi da su ostvareni rezultati ocijenjeni kao „posebno vrijedni“.

Izvještaj detaljno opisuje i investicije u maloprodajnu mrežu. U Tutinu je izgrađen savremeni supermarket površine oko 500 kvadratnih metara, izvršena je adaptacija više prodavnica, čime je unaprijeđena organizacija trgovine i snabdijevanje stanovništva. Ipak, ističe se i problem nedostatka magacinskog prostora, što je u pojedinim momentima otežavalo skladištenje robe.

Poseban prostor u tekstu posvećen je rukovodiocu OOUR-a, direktoru Ago Hamzagić. Opisan je kao direktor koji je bio svakodnevno prisutan u kolektivu, uključen u nabavku robe, kontrolu rada, razgovore sa radnicima i rješavanje operativnih problema. Autor ističe njegov radni elan, neposrednost i autoritet koji je proizilazio iz ličnog angažmana, a ne samo iz funkcije.

Zaključak novinskog teksta jasan je: uspjesi „Resnika“ rezultat su zajedničkog rada kolektiva, stalnog prilagođavanja tržištu i organizovanog poslovanja u okviru tadašnjeg sistema. Danas, ovaj izvještaj ostaje vrijedan istorijski zapis o periodu kada je trgovina u Tutinu imala stabilnost, plan i ljude koji su sistem nosili. Cijeli tekst pročitajte ispod teksta.

“EH RANO MOJA…”: Sestra se potresnim riječima oprostila od Melise Lekić

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Smrt Melise (Ihmije) Lekić u 38. godini života ostavila je duboku prazninu u srcima njene porodice, prijatelja i svih koji su je poznavali. Posebno potresan oproštaj došao je od njene sestre Alise Lekić, koja je kroz nekoliko kratkih, ali snažnih poruka na društvenim mrežama izrazila bol koju je teško pretočiti u riječi. Uz njihovu zajedničku fotografiju, Alisa je napisala rečenicu koja je dirnula mnoge:

„Do posljednjeg smo bile jedna uz drugu.
Odmori se, Keke.
Inna lillahi we inna ilejhi radži’un.“

Riječi koje svjedoče o neraskidivoj sestrinskoj vezi, o bliskosti, podršci i ljubavi koja je trajala do Melisinog posljednjeg daha. Nedugo nakon toga, Alisa je podijelila i smrtovnicu svoje sestre, uz još kraći, ali jednako bolan oproštaj:

„Eh rano moja…
Odmori seko moja.“

Te jednostavne rečenice, ispisane iz srca slomljenog tugom, snažno su odjeknule među onima koji prate porodicu Lekić, ali i širom zajednice. Mnogi su u komentarima dijelili riječi podrške, dove i poruke saučešća, svjesni da ne postoji utjeha koja može nadomjestiti gubitak sestre.

Melisa Lekić poticala je iz porodice sa Pešterske visoravni, a s porodicom je godinama živjela u Sarajevu. Njena prerana smrt ostavila je neizbrisiv trag, ali i uspomenu na ženu koja je svoju životnu borbu nosila tiho, dostojanstveno i s vjerom. Inna lillahi we inna ilejhi radži’un.

1...979899...3.635Page 98 of 3.635

Kontakt – Sandžak Danas Viber / WhatsApp / Poziv: +381 65 333 9741 Email: [email protected]

Sandzak danas

U trendu

Kategorije

© Sandzak Danas 2025