Posljednjih godina, u Sandžaku se na političkoj sceni bore uglavnom dvije stranke: SDP Rasima Ljajića i SPP Muamera Zukorlića do njegove smrti, a zatim i izmijenjena verzija te stranke pod rukovodstvom Usame Zukorlića. U toj političkoj borbi, SDA Sulejmana Ugljanina uglavnom se drži po strani, niko ih ne dira niti proziva za ispade, ne smatrajući ih dovoljno ozbiljnom političkom opcijom koja može da preživi na duži rok, ali i iz razloga “držanja u rezervi” kao potencijalnog partnera, ako zatreba.
SDA ovu situaciju vješto koristi već godinama, parazitirajući, jeftino osvajajući treće mjesto na svim izborima i učestvujući u svakom trenutku u vlasti bar u dvije opštine i BNV. SDA je već navikla da ih niko ne shvata ozbiljno i da njihovi propusti prolaze nezapaženo, dok oni svaku moguću situaciju koriste kako bi kritikovali druge stranke, prije svega SDP.
Slična situacija se desila i ovih dana. Novoujedinjena opozicija u Novom Pazaru je na perfidan način iskoristila tragediju naših sugrađana koji su upali u rijeku, optužujući gradonačelnika Biševca za ovu tragediju i zahtjevajući ostavku gradonačelnika.
Sve ovo ne bi bilo mnogo čudno, političke stranke se na sve moguće načine bore za vlast, kako u svijetu, tako i kod nas, da nema slučaja od prije mjesec i po dana, kada se dijete utopilo u bujici u Tutinu. Čitav Sandžak je tada bio složan u žalosti za izgubljenim životom, i osim nekih od SPP botova na fejsbuku, niko nije prozivao SDA vlast za tu tragediju, tražio smjenu predsjednika opštine niti sazivao konferencije za štampu povodom tog slučaja.
Utisak licemjerstva SDA dodatno pojačava činjenica da je najveći broj (ako ne i svi) objekata koji su najčešće ugroženi poplavama u Trnavi, Šutenovcu i na Jaliji ozgrađen za vrijeme njihove vlasti, kada je odabranim pojedincima prećutno odobreno da grade na samoj obali. Ovi objekti ne samo da su ugroženi u poplavama, već znatno otežavaju proces korićenja, kao i pristup građevinskim mašinama u toku poplava.
Postavljamo pitanje postoji li neki kodeks ponašanja u politici? Postoji li crvena linija koja se ne smije preći?
Većina dobronamjernih građana, bez obzira kojoj političkoj stranci pripadaju, nada se, ako ne ujedinjenju političkih stranaka, onda bar civilizovanijem, kulturnijem, normalnijem vidu komunikacije.
