Nešto više od 18 godina nakon kukakvičkog strijeljanja šestorice zarobljenih mladih Srebreničana kod Trnova, tačno onoliko koliko je imao ubijeni Dino Salihović u trenutku smrti, komandanta “Škorpiona” Slobodana Medića Bocu stigla je Božija ruka pravde.
Kada je u teškoj saobraćajnoj nesreći na lokalnom putu Sremska Mitrovica-Veliki Radinci 31. decembra 2013., nekoliko sati prije Nove godine, poginuo 17-godišnji Draža Medić, imao je isto godina koliko i Safet Fejzić iz Srebrenice koji je ubijen 17. jula 1995. godine na Godinjskim barama kod Trnova u Bosni i Hercegovini.
Piše: Faruk Vele
Šta povezuje dvojicu mladića iz BiH i Srbije, osim što su njihovi mladi životi tragično prekinuti u na pragu zrelosti? To je ime Slobodana Medića Boce, Dražinog oca, zloglasnog komandanta „škorpiona“, jedinice Državne bezbjednosti Srbije, koji je nešto više od 18 godina prije tragedije na lokalnoj cesti u Srbiji u kojoj je stradala cijela porodica Medić, naredio strijeljanje Safeta Fejzića (17), Azmira Alispahića (16), Sidika Salkića (36), Smaila Ibrahimovića (35), Dine Salihovića (18) i Juse Delića (25).
Stravičan prizor
Riječ je o mladićima čiju smrt je vidio cijeli svijet, kada u junu 2005. godine tokom suđenja Slobodanu Miloševiću prikazan ovaj stravičan dokaz genocida i uloge srbijanskih jedinica u njemu.
Nakon što je 2007. godine osuđen na 20 godina zatvora, zajedno sa Branislavom Medićem, Perom Petraševićem, koji je priznao zločin, Aleksandarom Medićem, Slobodana Medića stigla je Božija ruka pravde.
Nažalost, u smrt je, osim nedužne srebreničke mladosti, odveo i suprugu Ljiljanu i maloljetnog sina.
„Zatekli smo stravičan prizor: dva beživotna muška tijela ležala su u smrvljenoj Toyoti, dok je tijelo žene ispalo iz vozila. Toyotu smo morali da siječemo da bismo izvukli tijela muškaraca. Svuda po putu bile su razbacane dječje stvari, kolica i mlijeko, pa smo po mraku tri puta detaljno pretražili teren, strahujući da je u vozilima bilo i djece, što, na sreću, nije bio slučaj“, kazao je tada za Blic Stevan Pejić, načelnik Odeljenja za vanredne situacije Sremskog okruga.
Na porodicu Medić, koja se nalazila u automobilu marke Toyota Yaris, svojim automobilom Renault beogradskih registarskih tablica naletio je tada 28-godišnji Dejan K. iz Velikih Radinaca, koji je u trenutku nesreće u krvi imao 1,9 promila alkohola. On je izgubivši kontrolu nad vozilom, prešao na lijevu stranu kolovoza i sudario se s Toyotom, kojom je upravljao Slobodan Medić. Toyota se od siline udarca prevrnula na krov i završila u kanalu.
Dejan K. pretrpio je lakše tjelesne povrede, a policija mu je odredila zadržavanje do 48 sati, zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo protiv sigurnosti javnog saobraćaja.
Božja kazna
Medić je za vrijeme Oluje u Srem stigao iz Mirkovaca u Hrvatskoj. U selu Stejanovci je kupio kuću sa imanjem u kojoj su mu živjeli supruga i sin. Uzgajali su konje. Tamo su i sahranjeni u zajedničku grobnicu.
Vođa „škorpiona“ služio je višegodišnju zatvorsku kaznu zbog ratnih zločina i bio je na odobrenom slobodnom vikendu, a pretpostavlja se da je s porodicom krenuo kod prijatelja za Sremsku Mitrovicu na doček Nove godine. Po drugoj verziji, trebao se do 17 sati vratiti u zatvor u Sremskoj Mitrovici.
Medić je uhapšen juna 2005. godine, dan pošto je Haško tužilaštvo na suđenju Slobodanu Miloševiću prikazalo spomenuti video-snimka ubistva šestorice nedužnih Bošnjaka, a koji su napravili sami pripadnici “škorpiona”. Na osnovu tog snimka, srbijansko tužilaštvo za ratne zločine je podiglo optužnicu protiv Slobodana Medića i ostalih koji će biti osuđeni na dugogodišnje kazne, osim Aleksandra Vukova za kojeg nije bilo dokaza.
Iako su poslije ovog događaja krenule špekulacije da je smrt Medića i njegove porodice izrežirana, da bi izbjegao izdržavanje dugogodišnje kazne, danas, poslije skoro pet godina, jasno je da je čovjeka kojeg je nemilosrdno ubijao nedužne Srebreničane – stigla Božija kazna!
