Police sa šećerom su prazne, istragu pokrenula i tajna služba; Vučić: ‘Krivi su naši susjedi‘

Police sa šećerom su prazne, istragu pokrenula i tajna služba; Vučić: ‘Krivi su naši susjedi‘

Ni ograničavanje cijene ni izvlačenje zaliha iz robnih rezervi, ni uvjeravanje države i proizvođača da šećera ima dovoljno, nisu pomogli da u Srbiji prestane jagma za šećerom. Godišnja potrošnja šećera je 10 kilograma po osobi, no kupci odnose količinu dovoljnu za višegodišnje zalihe.

Vlada je cijenu krajem svibnja ograničila na 5,8 kuna po pakiranju, no ni to nije pomoglo. U trgovinskim lancima kažu da na police stavljaju dvostruku količinu nego inače, ali da se gotovo sve rasproda u roku od najviše nekoliko sati.

Panična kupovina šećera ne prestaje, police su uglavnom poluprazne, pa su mnogi trgovci ograničili količinu koja se može kupiti na dva do pet kilograma, prenosi Euronews na srpskom jeziku.

Samo jedan trgovački lanac u jednom je danu prodao više od 80 tona šećera, iznio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. U nizu zemalja Europe kupci su ispraznili police s uljem u strahu od novih poskupljenja, ili ponovo potrčali napraviti zalihe toalet-papira. Vučić je istaknuo da Srbija nema problema sa šećerom, već da u šoping dolaze i ljudi iz regije i da “kupuju po deset paketa, jer je kod nas najjeftiniji”.

S njim se slaže tajnik Udruženja za biljnu proizvodnju Privredne komore Aleksandar Bogunović. “Proizvođači rade punom parom u tri smjene, ubacili su i nove distributere da bi ubrzali postupak, ali i dalje to nije dovoljno. Šećer u Srbiji je i dalje najjeftiniji u regiji i to bi mogao biti jedan od razloga”, smatra Bogunović.
Kupuju preko mjere, rafovi prazni

Proizvođači na tržište izbacuju po 400 tona šećera dnevno, što je gotovo dvostruko više od dnevnih potreba potrošača u Srbiji. Tajnik Udruženja za trgovinu Privredne komore Srbije Žarko Malinović izjavio je da rast potražnje za šećerom u Srbiji nema nikakvo utemeljenje u potrebama stanovništva. I nakon što je uvedeno ograničenje, ljudi “neodgovorno odu i kupe po dva ili tri kilograma šećera svakog dana”, što ugrožava opskrbu. Iz Privredne komore apelirali su na građane da budu odgovorni i da shvate da šećerane imaju svoje kapacitete i s tim povezana ograničenja.

“Džaba što rade u tri smjene i pakiraju šećer, ako mi imamo konstantno rast potražnje. Mi smo sa 16.700 tona šećera mjesečno duplirali potražnju. Jednostavno nemate kapacitet da to upakirate”, upozorava tajnik trgovačkog ogranka Privredne komore Srbije.

Svi ističu da nema razloga za nestašicu, a police se i dalje neobično brzo prazne.

Vlada Srbije je prvi put ograničila cijenu šećera još u studenom, uz još četiri osnovne životne namirnice. No problem je što se to odnosilo samo na cijenu šećera u pakiranju od kilograma, dok je u drugoj ambalaži cijena rasla, što je povećalo potražnju za pakiranjima od kilograma.

Veća pakiranja bila su skuplja i više od 50 posto. Vlada Srbije je krajem svibnja dopunila tu uredbu, pa je ograničena maloprodajna cijena kristal šećera u svim pakiranjima. Međutim, uredba vrijedi do kraja lipnja, što bi mogao biti razlog zbog kojeg mnogi potrošači pokušavaju napraviti zalihe u strahu od poskupljenja. Od sjevera do juga Srbije, javlja RTS, u pojedinim velikim, ali i malim trgovinama, slika polica sa šećerom je ista. Sve što stigne ujutro, za nekoliko sati se rasproda.

Vlasnici malih trgovina kažu da imaju problema s nabavom.”Generalno, situacija je kritična, u manjim marketima rafovi su prazni, veći marketi su dobili šećer, ali su ograničili prodaju. Pokušavao sam po veleprodajama, po većim marketima gdje sam se prije ove krize opskrbljivao: oni nemaju, ili su ograničili prodaju. Meni dvije kile šećera i ne znače ništa pa ih ne uzimam”, rekao je za RTS Đorđe Maklenović, vlasnik trgovine u Novom Sadu.

Angažirani špijuni

Zbog neobjašnjive nestašice šećera Aleksandar Vučić zatražio je krajem svibnja da tajna služba BIA pokrene posebnu istragu. Povodom umjetno izazivanih nestašica državna istražna tijela bavit će slučajem jednog tajkuna iz Kolubarskog okruga, koji je otkupom namirnica htio zaraditi veliki novac i prevariti državu, rekao je predsjednik. Nije samo šećer u pitanju, i za neke druge namirnice taj je tajkun htio otkupiti sve, optužio je predsjednik Srbije. “Nemamo mi problema s količinama šećera, imali smo problema s jednom firmom iz Kolubarskog okruga, s jednim tajkunom, nekim kamatarima koji misle da je vrijeme da zarade veliki novac”, rekao je Vučić. Obećao je građanima da će imati šećera, soli, brašna, ulja, ali da ne kupuju preko mjere.

Riječ je o veletrgovcu za kojeg su inspekcije i nadležne službe utvrdile da u skladištima ima čak 2000 tona šećera u kilogramskom pakiranju, a kod proizvođača je imao 30.000 tona, što je desetina proizvodnje u Srbiji, rekao je novinarima državni tajnik u beogradskom Ministarstvu trgovine, turizma i telekomunikacija Uroš Kandić.

Prije nove uredbe on je na tržište plasirao samo 25 tona šećera u pakiranju od kilograma, a 10 puta više u rinfuzi, što je mogao skuplje naplatiti, rekao je Kandić za RTS. Istraga i dalje traje. Ne postoji nijedan zakon koji će spriječiti nekog da bude špekulant, ako on to želi, istaknuo je državni tajnik za trgovinu.

Muljaže: ‘Nisam ja lud, pa znam kako se radi slatko od jagoda!’

Ministar poljoprivrede Srbije Branislav Nedimović također je nedavno ustvrdio da šećera u Srbiji ima dovoljno, a da su mu nestašicu pokušali opravdati time što upravo traje sezona izrade soka od zove, odnosno bazge, te slatka od jagoda.

“Ja sam njih pitao da li vi mislite da sam ja toliko lud. Ja sam možda ministar, ali dolazim iz poljoprivrednog kraja i znam kako se pravi sok od zove i slatko od jagoda. A i jednom proizvođaču odjednom se pokvarila pakerica, ali samo ona za pakiranje od kile, a ona od 250 kila za industriju radi”, kazao je tada Nedimović.




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *