Sjenica je ovih dana ostala bez jednog od svojih najiskrenijih ambasadora. Preselio je Senad Salaković, svima poznatiji kao Senko – čovjek čije ime nije bilo vezano samo za ljude, već i za prostor, prirodu i dušu Pešterske visoravni. Njegov odlazak ostavio je prazninu koju riječi teško mogu ispuniti. Bio je, kako kažu oni koji su ga poznavali, vizionar i veliki promoter Sjenice – čovjek koji nije čekao da neko drugi pokaže ljepotu njegovog kraja, već je to činio sam, s osmijehom, energijom i iskrenom ljubavlju.
Čovjek koji je vodio ljude kroz ljepotu Pešteri
jegovu posebnost najbolje potvrđuju riječi ljudi koji su s njim dijelili trenutke na Pešteri. Jedna od njih je i Tatjana Stojčević, koja je u svom zapisu opisala kako je upravo Senko bio vodič kroz skrivene ljepote ovog kraja.
Vodio je goste kroz beskrajne livade, preko krševitih predjela i planinskih vrhova, objašnjavajući svaki detalj – od biljaka i izvora do starih bunara i podzemnih voda. Nije to bilo obično vođenje – to je bila priča, doživljaj i emocija.
„Zeleno, volim te zeleno…“, zapisala je Tatjana, opisujući pejzaže kroz koje ih je Senko vodio. U tim riječima, zapravo, ogleda se i njegov karakter – smiren, topao i duboko povezan s prirodom.
Nakon napornih uspona, nudio bi kahvu, dijelio osmijeh i brinuo o svakome. Bio je domaćin kakav se rijetko sreće – čovjek koji nije samo pokazivao kraj, već ga je živio. Za mnoge, Sjenica je mjesto. Za Senka – ona je bila misija.
Pokazivao je Pešter kao prostor kontrasta: surov i blag u isto vrijeme, pun podzemnih voda, skrivenih jezera i livada prekrivenih cvijećem. Govorio je o zemlji koja „diše“ kroz kamen, o vodama koje izbijaju tamo gdje ih niko ne očekuje. Njegova priča bila je više od geografije – bila je to ljubav prema zavičaju. Na društvenim mrežama nižu se oproštaji, riječi tuge i poštovanja. Prijatelji, poznanici i svi koji su imali priliku upoznati Senka slažu se u jednom – otišao je veliki čovjek.
„Bio je gospodin i veliki čovjek“, „Uvijek spreman pomoći“, „Rijetki su takvi ljudi“ – samo su neke od poruka koje svjedoče o njegovom karakteru.
Dženaza će se obaviti u ponedjeljak, 13. aprila 2026. godine. Polazak je u 12:30 sati od porodične kuće. Dženaza-namaz klanjat će se poslije podne namaza ispred Sultan Valide džamije, dok će ukop biti obavljen na mezarju Baruthana. Iza rahmetli Senada ostali su supruga Jasmina, sin Zećir, kćerka Belma, brat Edib, snaha Ajtana, kao i porodice Salaković, Čerkez i Aidilović, te brojna rodbina i prijatelji.
Senko nije bio samo vodič kroz Pešter – bio je vodič kroz vrijednosti: gostoprimstvo, skromnost i ljubav prema svom kraju. Njegov osmijeh, riječ i energija ostaju u sjećanjima svih koji su s njim prošli makar jedan put kroz livade Sjenice. Jer neki ljudi ne odu – oni ostanu u pričama, u pejzažima koje su voljeli i u srcima ljudi kojima su značili. Rahmet mu duši i vječni smiraj.
Objavljuje Senad Salakovic u Petak, 13. ožujka 2026.