Irska javnost ponovo je potresena nakon što su forenzički timovi potvrdili otkriće druge masovne grobnice novorođenčadi u Tuamu, na zapadu zemlje, na lokaciji nekadašnjeg doma za majke i djecu kojim su upravljale časne sestre reda Bon Secours. Riječ je o jednom od najmračnijih poglavlja irske novije historije – sistemu institucija u kojima su neudate trudnice i djevojke decenijama bile skrivane od očiju javnosti, često izložene prisilnom odvajanju od djece, a njihove bebe sahranjivane bez ikakvog dostojanstva.
Iskopavanja koja nadzire nezavisno tijelo ODAIT započela su ovog ljeta i, prema procjenama stručnjaka, mogla bi trajati i do dvije godine. Direktor Daniel MacSweeney potvrdio je da se nova lokacija nalazi 50 do 100 metara od prve septičke jame u kojoj su 2017. pronađeni posmrtni ostaci desetinâ beba.
Od početka tekućih iskopavanja pronađeni su ostaci 11 novorođenčadi, a očekuje se da će taj broj značajno rasti. DNK analiza traje, a do sada je 160 članova porodica dalo uzorke u nadi da će nakon decenija potrage konačno dobiti odgovore.
Dom u Tuamu radio je između 1925. i 1961. godine. U tom periodu, prema historijskim podacima, umrlo je 796 beba i male djece – bez evidencije o mjestu ukopa, bez krštenica i bez dostojanstvenog ispraćaja. Priča je u javnost dospjela tek 2014. godine zahvaljujući istraživanju lokalne historičarke Catherine Corless, koja je godinama tragala za istinom i dokumentovala zastrašujući broj umrle djece.
- “Izvanbračna djeca nisu bila tretirana kao ljudska bića. Crkva je govorila o brizi za nemoćne, ali njih ta kategorija nije uključivala”, poručila je Corless, danas jedna od vodećih glasova u borbi za pravdu i istinu.
Tuam je bio samo jedan od brojnih domova u Irskoj gdje su tokom 20. stoljeća smještane neudate trudnice, često uz prisilu porodice ili crkvenih struktura. Mnoge su žene zauvijek odvajane od svoje djece, a na hiljade novorođenčadi umrlo je u uslovima loše njege, pothranjenosti i potpunog zanemarivanja. Jedna od onih koji traže odgovore je i Annette McKay iz Manchestera. Njena majka silovana je 1942. godine, nakon čega je rodila djevojčicu Mary Margaret. Dijete je umrlo sa šest mjeseci.
Annette vjeruje da bi njeni posmrtni ostaci mogli biti među novootkrivenim grobnicama:
“Moja majka je živjela s tim bolom cijeli život. Želim samo da Mary Margaret bude dostojno sahranjena pored nje.” Irska vlada je 2021. godine uputila službeno izvinjenje zbog tretmana žena i djece u domovima za majke i djecu, priznajući da je u 18 istraženih institucija umrlo oko 9000 djece.
Red Bon Secours priznao je “neprihvatljiv način pokopa” te ponudio finansijsku odštetu porodicama, ali za mnoge ovo nije dovoljno — jer tijela njihove djece i dalje nisu pronađena. Forenzički radovi nastavljaju se uz najviše standarde, a vlasti poručuju da je cilj pružiti “istinu, identitet i dostojanstvo” žrtvama koje je društvo nekada odbacilo.
Otkrića u Tuamu ponovo su otvorila pitanje odgovornosti institucija, crkvenih struktura i države u stvaranju sistema koji je, pod plaštom morala i religije, skrivao smrt i patnju generacija.