Restauracija, renoviranje ili skrnavljenje Arap džamije?

Arap džamija je bila u fokusu sandžačke javnosti prije par godina, kada je srušena, kako su govorili iz IZ u Srbiji, radi restauracije. Podsjećanja radi, restauracija je obnavljanje uz očuvanje originalnosti, bez ili uz minimalne estetske intervencije.

Nažalost, Arap džamiji je potpuno izmijenjen originalni oblik, kako spolja, tako i iznutra. Iako je oku ugodno vidjeti blještavu unutrašnjost ove džamije, koja sada, makar prema fotografijama koje se mogu vidjeti na internetu, izgleda kao neka moderna džamija poput Fahdove džamije u Sarajevu, pitanje je koliko ta i takva “restauracija” košta i koliko vrijedi. I to ne u finansijskom kontekstu, mada smo sigurni da bi sandžačka dijaspora imala dosta legitimnih pitanja i o tome, već u kontekstu očuvanja vjere i tradicije.

Što se vrijednosti tiče, ona sada vrijedi onoliko koliko u nju može da stane ljudi na jednom namazu, koliko komforno mogu ljudi uzeti abdest i koliko je udobna za ljude koji će je posjećivati. I ne sumnjamo da joj je vrijednost u tom smislu povećana.

Nažalost, ova restauracija košta mnogo više nego što vrijedi. Onima koji tu cijenu ne razumiju, predlažemo da odu da pogledaju manastir Đurđevi Stupovi ili Petrovu crkvu u okolini Novog Pazara. Oko Petrove crkve ima prostora da se napravi moderna višespratna crkva koja bi mogla da primi sav pravoslavni živalj iz Novog Pazara, i za koju bi se, ne sumnjamo, vrlo lako našli izvori finansiranja u Srbiji i dijaspori. Ali se na to i ne pomišlja. Petrova crkva je restaurirana sa sačuvanim oblikom, originalnim materijalom i cjelokupnim utiskom da se radi o srednjevjekovnom zdanju, na taj način svjedočeći o tome da je pravolsavni živalj na ovim prostorima već stoljećima.

S druge strane, osim urušenog bedema i hamama, skoro da nema originalnog svjedočanstva o viševjekovnom boravku Bošnjaka i muslimana na ovim prostorima. Izgleda kao da je srpski narod ovdje živeo stoljećima, a Bošnjaci tek stotinjak godina, dok se ne “restauriraju” i objekti načinjeni u posljednjem vijeku. Regips, neonske svjetiljke i keramičke pločice u džamijama za koje tvrdimo da su stare 500 ili 600 godina svjedoče tome. Da li je to nešto što se radi slučajno ili namjerno, nije na nama da sudimo.

Za kraj, podsjetimo se da je u ratu u Bosni i Hercegovini uništeno više stotina džamija, kao i Stari most u Mostaru. Pri tome, ideolozima velikorspstva primarni motiv tog uništenja nije bila mržnja prema islamu i muslimanima, već prije svega satiranje istorijskih dokaza o postojanju autohtonog bošnjačkog i muslimanskog življa. Nažalost, izgleda da ono što neprijatelji u ratu nisu uspjeli, neki u miru natenane uspjevaju.

Autor: Redakcija Sandžak Danas