Na prostranim pašnjacima Pešterske visoravni, gdje priroda određuje ritam života, a čovjek se svakodnevno bori sa surovim klimatskim uslovima, nalazi se selo Doliće – jedno od mjesta gdje tradicija stočarstva još uvijek živi. Upravo tu živi Ramo Turković, čovjek koji je čitav svoj život proveo na planini, uz stoku, porodicu i običaje koji se prenose generacijama.
„Da ne volimo ovaj život, ne bismo ovdje ni bili“, kaže Turković, dok pokazuje prostrane pašnjake na nadmorskoj visini od oko 1.400 do 1.600 metara, gdje njegova porodica uzgaja stoku. Uprkos teškim uslovima, kaže da sloboda i priroda imaju posebnu vrijednost koju je teško naći u gradovima.
Turkovići na planini drže desetine grla goveda, konje i drugu stoku, a radni dan počinje rano ujutro. Već oko šest sati domaćinstvo je na nogama – najprije se namiruje stoka, a potom slijede brojni poslovi na imanju. U svemu mu pomažu sin, snaha i unuci, koji su, kako kaže, prihvatili da nastave porodičnu tradiciju stočarstva.
„Mi im pomognemo koliko možemo. Oni rade, a mi stariji smo tu da pomognemo i prenesemo iskustvo“, govori Turković.
Ipak, život na Pešteri nije jednostavan. Jedan od najvećih problema je nedostatak vode tokom sušnih perioda, kada pašnjaci presuše, a stoka ostaje bez dovoljno napajanja.
„Kad zasuši, onda je veliki problem. Mora se snalaziti“, objašnjava.
Doliće je nekada bilo mnogo življe selo. Prema riječima mještana, u prošlosti su pašnjaci bili puni čobana i radnika.
„Gdje god pogledaš, vidio si čobanina. Danas moraš hodati kilometrima da bi nekoga sreo“, prisjeća se Turković.
U selu danas ima tridesetak do četrdesetak domaćinstava, ali mnogi su otišli u gradove ili u inostranstvo u potrazi za lakšim životom.Jedna od posebnosti ovog domaćinstva je i ljubav prema konjima, koja se u porodici prenosi s koljena na koljeno. Turković kaže da je to tradicija koju je naslijedio od svojih predaka.
„To je ljubav koja se prenosi. Moj djed je držao konje, moj otac, a evo i mi danas.“
Za njega je život na planini više od posla – to je način života i dio identiteta.Na kraju razgovora, Turković kaže rečenicu koja najbolje opisuje mentalitet ljudi ovog kraja:
„Sandžaklije su kao vukovi – navikli na planinu, na borbu i na slobodu.“
U toj jednostavnoj rečenici sadržana je cijela filozofija života na Pešterskoj visoravni – surov, ali ponosan život ljudi koji su naučili da opstaju u teškim uslovima i da čuvaju tradiciju svojih predaka. Pogledajte tv prilog ispod teksta.