DUBNICA/SJENICA – U vremenu kada se mnogi žale na svakodnevne obaveze i ubrzan način života, priča Šahe Hasanović iz sela Dubnica kod Sjenice podsjeća na godine kada se živjelo mnogo teže, ali se, kako kaže, nije odustajalo od rada, porodice i borbe za bolji život. Ova vrijedna Pešterka danas ima 73 godine, sedmero djece i čak šesnaestoro unučadi. Iza nje je život ispunjen odricanjem, radom i nevjerovatnom snagom žene koja je gotovo sama nosila teret porodice dok je suprug radio u rudniku.
Posebno zanimljiv detalj njene životne priče jeste činjenica da je čak dva puta rodila blizance, što je rijetkost i danas, a kamoli u vrijeme kada nije bilo ni osnovnih uslova za život.
„Imala sam sedmoro djece. Nije bilo vode, nije bilo struje. Išla sam na potok, zahvatala vodu, prala i nosila. Zimi bi se ruke sledile, a trebalo je kazane i kofe iznijeti na glavi uz brdo“, prisjeća se Šaha.
Dok je suprug radio daleko od kuće, na njoj je ostajalo gotovo sve – od podizanja djece do najtežih poljoprivrednih poslova.
„Jednog u naručje, ostalu djecu na mala konjska kola pa u livadu, u šumu, na njivu. Orala sam, kopala, kosila, plastila sijeno. Borila sam se da ih podignem i izvedem na pravi put“, priča ona.
Najteže joj je bilo kada su blizanci bili mali. U kući su istovremeno bile po dvije bešike koje je satima ljuljala.
„Sjednem između dvije bešike i ljuljam, ljuljam dok mi ruke ne utrnu. Tako sam ih odgojila. Hvala Bogu, danas su svi zdravi i svoji ljudi“, kaže s ponosom.
Iako je život bio surov, Šaha ne pamti da se žalila. Dok su djeca rasla, svakodnevno je čuvala krave, obrađivala zemlju, tkala ćilime i brinula o domaćinstvu. Prisjeća se da su upravo ćilimi koje je tkala sa sestrom pomogli porodici da kupi nova imanja.
„Osmi dan nakon poroda skidala sam ćilim s razboja. Tkale smo i prodavale, pa se od toga kupovala zemlja. Tako se nekad živjelo“, govori.
Danas sa osmijehom gleda na godine pune odricanja. Djeca su se poženila i poudavala, unuci rastu, a ona uživa u njihovoj blizini. Ipak, ne krije da sa čuđenjem posmatra današnje vrijeme.
„Sad je sve na dugme. Ima svega. Kad čujem da se neko žali zbog jednog djeteta, samo se nasmijem. Ja sam nosila dvije bešike, radila u polju i odgajala sedmero djece. Nisam ni osjećala koliko je teško“, kaže Šaha.
Njena priča nije samo priča jedne žene. To je svjedočanstvo generacije pešterskih majki koje su svojim rukama gradile domove, odgajale porodice i čuvale ognjišta u najtežim uslovima. Danas, dok u 73. godini života uživa među djecom i unucima, Šaha Hasanović ostaje simbol jedne epohe, vremena kada se rad nije brojao, a snaga žene mjerila djelima, a ne riječima.