Nakon nemilih scena u Skupštini Srbije juče, većina političkih stranaka se prema njima opredijelila na jedan ili drugi način.
Ultranacionalisti na čelu sa Boškom Obradovićem i Milicom Zavetnicom su učestvovali u stvaranju nereda, jer je u njihovom političkom interesu da mobilišu nacionalistički orijentisano biračko tijelo pričom o odbrani Kosova. Neki od “proevropski” orijentisanih nosilaca opozicije su napustili sjednicu, neki gledali posprdno sa strane, dok su neki poput Marinike Tepić i Nebojše Zelenovića učestvovali u diskusiji (makar neko vrijeme) i iznijeli svoje stavove. Suština demokratije je u iznošenju mišljenja, stavova i prijedloga za rješavanje problema, tako da je i ovo nešto što svakako pozdravljamo, jer parlament tome i služi.
Što se bošnjačkih stranaka tiče, Rasim Ljajić se odmah oglasio osudivši divljanje nacionalista i rekavši da su i novi parlamentarni izbori bolji nego takve scene. Novoformirani BOSS Samira Tandira se još ranije izjasnio da “podržava napore predsjednika Vučića u rješavanju problema”, dok je SDA ostala nijema, makar za sad.
Najzanimljivija je bila reakcija Usame Zukorlića i njegovih stranačkih kolega u parlamentu. Prvo je Usame nespretno na svom fejsbuk profilu pozvao na mir, vjerovatno opet pokušavajući da prevede islamske termine srpskom auditoriju ili da se predstavi se kao neka vrsta roditelja koji se obraća neozbiljnoj djeci koja se svađaju bez razloga.
Međutim, ono što naročito upada u oči je reakcija Usame Zukorlića i Zaima Redžepovića pri ulasku predsjednika Vučića u salu. Naime, na slikama se može vidjeti kako su njih dvojica jedini predstavnici vladajuće koalicije koji sjede i ne pozdravljaju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
Na narednoj slici se može vidjeti i kako je rahmetli muftija Muamer Zukorlić, u skladu sa dobrim islamskim odgojem i opštom kulturom, kao domaćin u parlamentu ustaje kada ulazi gost, u ovom slučaju predsjednik države.
Da li je u pitanju nezadovoljstvo u koaliciji, ili nedostatak poštovanja prema predsjedniku, koga je, kao i sve druge ljude, njegov babo uvijek poštovao? Ili je u pitanju sumnja u evropski put Srbije i tiha podrška nacionalističkoj, klerističkoj opoziciji, sa kojima su ljudi poput Usame Zukorlića, prirodno “na istim frekvencijama”, kao različite strane iste medalje?
