MOJ sin se objesio jer nije mogao, kako sumnjamo, podnijeti zlostavljanje od strane učiteljice i direktora osnovne škole koju je pohađao. Nije tačno da se ubio jer su ga vršnjaci, navodno, zadirkivali što je malo mucanje, kada svi znamo da su ga voljeli i divili mu se zbog uspjeha i truda u školi, iako je bio siromašan.
Ovako za “Novosti” priča Slobodan Bandović iz sela Gradac kod Sjenice, čiji se sin Radiša (12), objesio užetom za vezivanje bala, 21. oktobra. Dječaka je pronašlo jedno komšijsko dijete, kada je krenulo na pašnjak po svoja goveda i tada, ispod drveta u travi, zateklo Radišino beživotno tijelo.
Moj sin je bio pun života, dijete sa velikim željama i planovima – priča otac Slobodan. – Nikada nije imao samoubilačke misli, radovao se životu i stalno govorio kako želi i mora da uči, da bi postao “neko” i konačno izvukao i sebe i porodicu iz siromaštva. Govorio je: “Tata, videćeš, čuće se za mene. Biću poznat!”. Niko, nažalost, nije očekivao da se to desi na ovaj, za roditelja najgori mogući način.
Po riječima Radišinog oca, veče prije tragedije, dječak je izgledao tužno:
Ništa nije govorio, ali je tražio da mu posudim mobilni telefon da bi pogledao sutrašnju vremensku prognozu. Pitao sam ga gdje je njegov, a on je uzdahnuo, prišao mi, pogledao me tužno i duboko uzdahnuo. Ni riječi nije rekao.
Mališan je sutradan rano ustao sa bakom, da izvede krave na ispašu, a potom da ide u školu. Čak je, tog jutra, prije izlaska iz porodične kuće, ocu skuhao kafu, a ostalima ukućanima čaj.
Radiša je išao u školu “Branko Radičević” u Štavlju, koja je prilično daleko od našeg sela. Upravo zbog toga sam mu i kupio telefon, skroman, da može da mi se javi, da ne brinem gdje je i da li je živ stigao u školu i obratno. I tog jutra, kad je krenuo sa bakom vani, pitao sam ga za njegov telefon, a on je opet šutio – priča ožalošćeni otac.
Slobodan je tog 21. oktobra ujutro posljednji put vidio sina živog. Nekoliko sati kasnije, doznao je najstrašniju vijest:
Tokom policijskog uviđaja čuo sam neke priče da je mom Radiši u školi uzet telefon. Prvo sam mislio da su mu ga djeca otela, ali sam kasnije saznao da mu ga je oduzeo direktor škole. Navodno, on i jedna nastavnica nisu bili naklonjeni Radiši, jer je bio živahniji nego što se očekuje i ponekad zbog njega nije moglo da se održi čas kako treba. Čak su planirali da ga premjeste u drugu podružnicu škole, ali nisam pristao. Svi njegovi prijatelji, kao i većina nastavnika, govorili su da je Radiša veoma inteligentan, dobar matematičar i fizičar i da će od njega biti nešto. A evo šta bi!
Slobodan Bandović tvrdi da su za smrt njegovog sina odgovorni direktor i nastavnica iz škole, koji se, prema njegovim riječima, nisu pojavili na sahrani, niti su imali toliko da pozovu porodicu i izjave saučešće:
Nisu ga oni stvarno ubili, ali Radiša je bio veoma osjetljivo dijete i to su znali. Bio je tih i kada bi imao problem, nikome se nije žalio. Šutio je i patio sam. Tako je bilo i kada je imao problem sa govorom, koji smo uspjeli prevazići odlascima kod logopeda. Istina, povremeno bi poslije toga zamuckivao, ali nije bilo strašno. Ni prijatelji ga zbog toga nisu zadirkivali. Sada znam da nije bio žrtva vršnjaka, već neodgovornih osoba iz škole.
Krov se urušava, nema struje
Slobodan Bandović i njegova supruga imaju pored Radiše još troje maloljetne djece i žive u selu Gradac. Samo Slobodan radi i izdržava suprugu i djecu:Nemam stalni posao. Radim šta mogu i znam, kada me neko pozove, uglavnom na dnevnicu. To nije neka zarada, treba prehraniti sve nas. Kuću nam je prije tri godine izgradila jedna humanitarna organizacija, inače ne bismo imali gdje živjeti. I krov se sada nešto urušava, treba popraviti, zima dolazi. Ali, najveći problem nam je struja, koju nemamo, iako sam se obraćao svim nadležnim službama i molio za pomoć. Šta ćeš, sit gladnom ne vjeruje, nažalost.
Direktor Jelić: Žao mi je djeteta
MILjOJKO Jelić, direktor OŠ “Branko Radičević” iz Štavlja, koju je pohađao Radiša Bandović, za “Novosti” kaže:
Optužbe dječakovog oca su neosnovane i netačne. Ne znam šta ga navodi da tako nešto priča, jer nekoliko dana prije i poslije tragičnog događaja nisam bio u zemlji. Bio sam na odmoru na Svetoj Gori i kad sam se vratio, saznao sam tužnu vijest. Ne želim da komentarišem ovaj tragičan događaj niti da bilo kojom riječju utječem na istragu koju vodi policija i nadležno tužilaštvo. U svakom slučaju, jako mi je žao zbog svega što se desilo, teško mi je, dijete je to…
