Na graničnom prelazu Dobrakovo, jednom od najprometnijih prelaza između Srbije i Crne Gore, dogodio se slučaj koji je otvorio ozbiljna pitanja o efikasnosti postupanja policije u situacijama kada građani prijavljuju sumnju na korupciju. Građanin koji je prijavio da mu je carinski službenik navodno tražio mito bio je primoran da prođe kroz višesatnu proceduru i bude upućen u drugu policijsku jedinicu, iako je prijava mogla biti primljena odmah na samom prelazu.
Prema nalazima institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, postupanje policijskih službenika nije bilo u skladu sa principima dobre uprave, ekonomičnosti i efikasnosti rada državnih organa.Incident se dogodio 23. jula 2025. godine oko 19.45 časova. Građanin je na graničnom prelazu Dobrakovo prijavio policijskom službeniku – koji je u tom trenutku bio vođa dežurne službe – sumnju da je od njega tražen mito od strane carinskog službenika.
Zaštitnik podsjeća da su policijski službenici po zakonu obavezni da odmah prime prijavu o mogućem krivičnom djelu ili prekršaju, sačine službenu zabilješku, evidentiraju osnovne podatke o događaju, obavijeste nadležnog državnog tužioca i preduzmu potrebne radnje.
Međutim, u ovom slučaju to se nije dogodilo. Umjesto da prijavu evidentiraju na licu mjesta, policijski službenici su građanina uputili da ode u drugu organizacionu jedinicu – Odjeljenje bezbjednosti Bijelo Polje – kako bi tamo podnio krivičnu prijavu.
Utvrđeno je da je građanin evidentiran na ulazu u Crnu Goru u 19.38 časova, ali je na samom graničnom prelazu proveo najmanje sat vremena bez ikakvog policijskog postupanja prema njegovoj prijavi. Tek u 20.50 časova, u prostorijama OB Bijelo Polje, podnio je krivičnu prijavu protiv carinskog službenika i dao izjavu u svojstvu građanina.
Nakon toga je uslijedilo dodatno čekanje. Po nalogu dežurnog tužioca, tek poslije 22 časa omogućeno mu je da nastavi put. Zaštitnik je ocijenio da ovakav tok događaja implicira da je podnosilac prijave faktički bio ograničen u kretanju, iako je upravo on bio osoba koja je prijavila sumnju na korupciju.
U izvještaju se navodi da su policijski službenici imali sve zakonske mogućnosti da odmah prime prijavu, evidentiraju navode građanina, obezbijede eventualne dokaze i obavijeste nadležno tužilaštvo – čime bi se izbjeglo dodatno administrativno opterećenje za prijavioca. Poseban problem predstavlja i činjenica da carinski službenici nisu završili carinsku proceduru u vezi sa neprijavljenom robom – sunčanim naočarima – dok policija nije bila obaviještena da kontrola nije okončana.
Prema ocjeni Zaštitnika, to ukazuje na ozbiljne nedostatke u operativnoj komunikaciji i koordinaciji između policije i carine na graničnom prelazu. U sistemu integrisanog upravljanja granicom, ove službe moraju imati stalnu razmjenu informacija o statusu putnika i toku kontrole, što u ovom slučaju očigledno nije funkcionisalo kako bi trebalo.
Podnosilac pritužbe je u svojoj izjavi naveo i da je nakon prijave trpio uznemiravanje putem telefonskih poziva sa određenih brojeva. Policija je saopštila da ti brojevi nijesu u službenim evidencijama granične policije. Građanin je, međutim, naveo da su pozivi prestali tek nakon što se obratio instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.
Nakon sprovedenog postupka, Zaštitnik je zaključio da je postupanje policijskih službenika predstavljalo kršenje načela dobre uprave, jer je građanin neekonomično i bez jasnog razloga upućen da prijavu podnese u OB Bijelo Polje. Zbog toga je Upravi policije – Regionalnom centru granične policije „Sjever“ u Bijelom Polju preporučeno da policijski službenici ubuduće neposredno evidentiraju svaku prijavu građana o sumnji na korupciju na samom graničnom prelazu.