Srpski glumac koji tumači lik Mladića u filmu “Quo Vadis Aida?”: Sada je svima jasno da se radi o vrhunskom filmu

1524

Isaković kaže kako od momenta kada je proglašena nominacija za Oscara njegov telefon, kao i telefon njegove supruge Jasne Đuričić, ne prestaje zvoniti

Srbijanski glumac Boris Isaković je prokomentarisao nominaciju filma “Quo Vadis, Aida?” za Oscara, kazavši kako je sada u cijelom svijetu očigledno kako se radi o vrhunskom filmu.

Isaković kaže kako od momenta kada je proglašena nominacija za Oscara njegov telefon, kao i telefon njegove supruge Jasne Đuričić, ne prestaje zvoniti.

“Sada je sasvim jasno da se radi o vrhunskom filmu. Po mom mišljenju, ovo je bilo jasno i ljetos kad smo prvi put prikazali film, ali ovo je poseban momenat – film sada postaje svjetska umjetnička baština”, emotivno kaže Isaković.

Dodaje kako je izrazito sretan zbog činjenice da je film o genocidu u Srebrenici nominovan za Oscara i dvije BAFTA nagrade, kao i da je nagrađen u nekolicini zemalja širom svijeta.

“Od početka sam vrlo optimističan što se tiče Oscara, iako je sada Aida bila posljednja prozvana za nominaciju. Supruga nije mogla da dočeka, na kraju je ustala i na nogama dočekala proglašenje. A proglašavanje je, izgleda, išlo abecednim redom. Dobro je rekao Haris Pašović, Q je bilo teško dočekati”, kroz smijeh govori.

Ističe kako su Đuričić i on već kratko proslavili nominaciju, ali i kako se raduju normalizaciji epidemiološke situacije, kada će moći slaviti sa ostatkom ekipe koja je radila na ovom filmu.

“Radujem se i normalnoj premijeri… Nadam se da ćemo takvo nešto imati priliku organizovati u skorijem periodu. Volio bih da se cijela ekipa ponovo okupi, to je jedan svijet u malom. Sve su to divni ljudi koji su dali maksimum da bi stigli do ovoga gdje smo danas. Zbog toga sam presretan što sam dio cijele ove priče”, ističe.

Na koncu se osvrće na činjenicu da je svijet imao priliku vidjeti šta se 11. jula 1995. dogodilo u Srebrenici:

“To i jeste poenta dobrog filma. Ovo je priča ispričana na pravi način i ljudi to prepoznaju. Za jedno umjetničko djelo nema važnije stvari od toga”, zaključuje Isaković.




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *