Mnogi u Sandžaku posljednjih godina sve češće postavljaju isto pitanje – ko danas među Bošnjacima ima snagu, znanje i hrabrost da javno progovori o temama koje drugi izbjegavaju? Nakon smrti rahmetli Muamera Zukorlića, veliki broj građana smatra da je ostala praznina kada je riječ o ljudima koji umiju jasno artikulisati političke, nacionalne i društvene probleme Bošnjaka u Srbiji.
U tom kontekstu sve češće se spominje ime advokata i intelektualca Sead Spahović, čovjeka koji iako rođen u Beogradu, nikada nije skrivao svoje porijeklo iz Sjenice i vezu sa Sandžakom, koji redovno posjećuje.
Njegova gostovanja u emisijama posljednjih godina izazivaju veliku pažnju upravo zato što bez kalkulacija govori o temama koje su u srbijanskom društvu često tabu – od raspada Jugoslavije, politike Slobodana Miloševića, odnosa prema Haškom tribunalu, pa sve do, kako kaže, “sistema zasnovanog na lažima umjesto na zdravom razumu”. U jednom od svojih posljednjih medijskih nastupa Spahović je iznio tvrdnju koja je izazvala burne reakcije:
“Nije tačno da su se prvi otcijepili Slovenci. Prvi se otcijepio Milošević. Njegov ustav je bio separatistički, jer je predviđao da Srbija nije dužna da poštuje savezni ustav.”
Spahović smatra da se u javnosti decenijama ponavljaju konstrukcije koje su postale “opšteprihvaćene istine”, iako, kako tvrdi, ne odgovaraju činjenicama.
Posebno je ukazao na događaje iz kasnih osamdesetih i početka devedesetih godina, kada je režim Slobodana Miloševića suspendovao savezne mehanizme i izvršio upad u monetarni sistem tadašnje Jugoslavije štampanjem ogromnih količina novca, što je, prema mišljenju brojnih ekonomista i analitičara, trajno urušilo povjerenje među republikama i ozbiljno ubrzalo raspad države. Spahović je posebno kritikovao stanje svijesti u društvu, tvrdeći da problem više nisu ni mitovi, nego potpune neistine koje se uporno ponavljaju dok ne postanu “normalnost”.
“To više nisu ni mitovi. To su laži koje postaju istina”, rekao je Spahović, dodajući da se odgovornost za raspad Jugoslavije i ratove konstantno prebacuje na druge – od stranaca do bivših jugoslovenskih republika – dok se izbjegava suočavanje sa sopstvenom odgovornošću.
On smatra da je “zdrav razum protjeran iz politike”, a da se javni prostor već decenijama održava na emocijama, propagandi i manipulacijama. Posebno oštar bio je prema dijelu intelektualne elite u Srbiji, za koju tvrdi da je prihvatila nacionalističke narative bez ozbiljne kritike. Govoreći o odnosu prema Haškom tribunalu, Spahović je napravio poređenje koje je izazvalo veliku pažnju:
“Haški sud je antisrpski onoliko koliko je Nirnberški sud bio antinemački.”
Prema njegovim riječima, činjenica da je veliki dio društva podržavao politike koje su dovele do ratova i zločina ne znači da presude međunarodnih sudova nisu pravične. Spahović je kritikovao i relativizaciju ratnih zločina, glorifikaciju osuđenih ratnih lidera, ali i, kako kaže, “normalizaciju laži” u javnom prostoru.
U vremenu kada mnogi smatraju da među Bošnjacima nedostaje snažan intelektualni glas koji bi bez straha govorio o stvarnim problemima društva, veliki broj ljudi upravo u Seadu Spahoviću vidi osobu koja ima hrabrost da iznese stavove koje drugi prećutkuju.
Njegovi nastupi redovno izazivaju polemike, ali i podršku dijela javnosti koja smatra da se bez suočavanja sa činjenicama ne može graditi zdravo društvo. Za mnoge Bošnjake u Sandžaku, posebno nakon smrti Muamera Zukorlića, upravo ovakvi glasovi predstavljaju rijedak pokušaj vraćanja racionalne rasprave u prostor koji je godinama opterećen emocijama, podjelama i političkim manipulacijama. Pogledajte video ispod teksta.
— Sandzak Danas (@DanasSandz9154) May 18, 2026