U ime Allaha, svemu Dobročinitelja, Milostivog
Hvala i zahvala pripada Uzvišenom Allahu, Koji Svoja stvorenja opskrbljuje mnogobrojnim blagodatima. Neka je Allahov blagoslov na Poslanika Muhammeda, alejhis-selam, koji je čovječanstvo poučio kako biti zahvalan rob. Neka se salavat i selam na generaciju ashaba i tabiina, koji nisu oklijevali u podržavanju Istine.
Poštovani džema’ate,
Ljudi na različite načine žele ostaviti traga na ovom svijetu; neki to čine učenjem i širenjem znanja, drugi to čine vojnim pohodima i osvajanjima, treći to čine putem mnogobrojnog potomstva, dok neki ostavljaju zadužbine kojima ljudima čine dobro i po kojima ih generacije spominju. O tim zadužbinama ljudi brinu i na taj način čuvaju spomen na njihovog utemeljitelja – vakifa.
Vakuf se na bosanskom jeziku obično prevodi kao ”zadužbina”. Vakif činom uvakufljavanja svog imetka ili izgradnjom vakufa, zadužuje generacije muslimana da se koriste tim dobrom i da o njegovom vakufu brinu. Tim činom vakuf postaje opće dobro i ima ulogu korištenja ljudima.
Uvakufljavanjem svog imetka, vakif nastoji priskrbiti Božiju naklonost i činiti dobro ljudima. Vakif je duboko uvjeren da je imetak koji uvakufljuje i dobro koje čini ljudima, Bogu drago djelo i da će na ime tog čina zadobiti Njegovu nagradu na Budućem svijetu.
Vakuf se još prevodi kao ”ono što stoji, što ostaje” ili kao ”ostavština”. Taj čin ”trajnog dobra” koji ljudi ostavljaju generacijama koje dolaze i koje ga pronalaze, spomenut je indirektno i u Kur'anu u vidu čestitog baba koji je svojoj djeci ostavio zlatnika da se pomognu nakon njegove smrti: ”A što se onoga zida tiče – on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!” (El-Kehf, 81)
Vakuf je stalno dobro, dobro koje neprestano teče i obnavlja se. Vjernik izgradnjom vakufa zaslužuje i da za njega vjernici u svojim dovama od Uzvišenog Allaha traže oprost i po dobru ga spominju. A ”dobar spomen” na dunjaluku signal je dobrog statusa na ahiretu, kako nas Kur'an uči.
Vakifi su nastojali ljudima olakšavati, što kazuje da su vjeru živjeli i ispravno razumijevali, kao što Božiji Poslanik, alejhis-selam, kaže: ”Olakšavajte ljudima, a nemojte im otežavati.”
Naši vakifi su se takmičili u dobru. Otuda po Bosni, Sandžaku, a i po cijelom svijetu vidimo veliki broj vakufa i objekata koji koriste našem narodu. Svi oni imali u vidu hadis u kojem Poslanik, alejhis-selam, kaže:
«خَيْرُ النَّاسِ أَنْفَعُهُمْ لِلنَّاسِ»
”Najbolji među vama su oni koji najviše koristi ljudima.”
Historijat uvakufljavanja
Pojam vakufa i uvakufljenja vezan je za Božijeg poslanika Ibrahima, a.s. Zamislite samo da i dan-danas Palestini postoji grad pod nazivom Halilu-r-Rahman sagrađen od zadužbina Ibrahima, a.s. Taj vakuf svjedoči o dobru koje stoljećima traje, o brizi našeg praoca Ibrahima, alejhis-selam.
Predaje od Enesa, r.a. kaže, kada je objavljen 92. ajet Ali-Imran sure, koji u prevodu znači: ”Vi nećete postići punu pobožnost sve dotle dok ne podijelite na milostinju jedan dio od onoga što volite.” – došao je Ebu Talha Božijem Poslaniku i rekao: Ja imam u Bajrahi jedan bostan, koji volim više od cijelog svog imetka. Predajem ga Bogu, da tako postignem Božije zadovoljstvo. Raspolaži njim, Božiji Poslaniče, onako kako Ti je Bog kazao. Na to mu je Božiji Poslanik odgovorio: Čuo sam šta si rekao, Ebu Talha. To je imanje koje će ti koristiti. Uvakufi to imanje u korist svojih najbližih.” Pa je tako i učinio… (Buhari i Muslim)
Predaja također kaže da je Božiji Poslanik za svog života uvakufio svoju zemlju (sedam voćnjaka) koja se nalazila u Medini, u Fadeku i u Hajberu.
Kakva je duhovna korist od vakufa?
Kur'an direktno ne spominje vakuf, ali u brojnim ajetima Allah, dž.š., podstiče muslimane da svojim dobrim djelima i materijalnim davanjima pomognu druge ljude. Jedan od tih ajeta jeste 92. ajet sure Alu Imran, u kojem se kaže: „Nećete postići dobročinstvo sve dok ne udijelite dio onoga što vam je najdraže.“
Kur’an redovno povezuje iman i ihsan – vjeru i dobročinstvo, do te mjere da je prava vjera neodvojiva od činjenja dobra. U tom smislu se i u Šerijatu, kao praktičnom dijelu vjere, pokornost Allahu očituje kroz dva dijela: ibadet šahsijje i ibadet malijje (lični i materijalni ibadet). Zato su naši stariji govorili: ”Najbolji ibadet bogatih je davanje zekata.”
Nadoknadu i berićet našim vakufima garantuje Uzvišeni Allah u Časnom Kur’anu:
{وَمَا أَنفَقْتُم مِّن شَيْءٍ فَهُوَ يُخْلِفُهُ ۖ وَهُوَ خَيْرُ الرَّازِقِينَ}
”…a šta god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.” (Sebe’, 39)
Allahov Poslanik, alejhis-selam, kazao je: „Svako jutro osvanu dva meleka koji uče dove. Jedan melek kaže: „Allahu moj, upropasti imetak onoga koji škrtari i ne udjeljuje!“ Drugi kaže ovako: „Allahu moj, nadoknadi i daj berićet u imetku onoga koji dijeli!“
Svima nam je poznat hadis Božijeg Poslanika, alejhis-selam, u kojem stoji: „Poslije smrti čovjekove, njegovi tragovi na ovom svijetu nestaju osim u tri slučaja:
– ako ostavi (uvakufi) trajno dobro;
– ako ostavi znanje kojim će se drugi koristiti i
– ako ostavi odgojeno dijete koje će se za njega moliti.“
Draga braćo, vjera nije samo riječ, već odlučnost da se na Božijem putu čini dobro pokazujući to vlastitim primjerom. U tom smislu, vakifi su ljudi koji su vjeru razumjeli i primijenili. Oni su mislili o generacijama koje dolaze, kao što roditelj brine o budućnosti svoje djece pa im u nasljedstvo ostavlja imetak da se potpomognu.
Vakuf produžava vijek trajanja našeg imetka, a samim tim i našeg dobra.
Allah Vam ukabulio i poživio Vas u dobru!
Hfz. Muriz Mešić
