LESKOVAC – Stanko je ispričao šta je vidio s one strane. Oživio u trenutku kad su ga polagali u grob, ostao misterija i za profesore Medicinskog fakulteta u Beogradu ali i za patologa koji je konstatovao njegovu smrt
Grob iskopan, samo još opelo da održe, i da me sahrane, a ja ustajem?! Doživio sam kliničku smrt, umro sam i opet oživio u trenutku kad je trebalo da me polože u grob… Moj sanduk je otišao drugom čovjeku, priča Stanko Urošević o kojem je Leskovac brujao čitavih 10 godina kao o “vaskrsnom čovjeku” koji je naočigled okupljenih na sahrani ustao iz mrtvih.
Stanko je čovjek koji je umro i oživio neposredno pre polaganja u raku, a u tom periodu od svoje “smrti” do buđenja vidio je, kaže, mnogo toga…
Svoju priču počinje sjećanjima iz detinjstva, živjelo se siromašno, u bjedi, s ocem koji je radio najteže poslove samo da ih prehrani, kao i majka koja je teško nadničila. Prva četiri razreda završio je u seoskoj školi a ostale u Vučju gdje je do škole pješačio i po 10 kilometara po smetovima i jakoj zimi. Završio je Srednju hemijsku i zaposlio se u leskovačkoj fabrici lijekova “Zdravlje” posle čega je dobio Titovu stipendiju i otišao u Novi Sad na vatrogasnu obuku.
Mi mislimo da ogovaranje nije ništa, a nije tako…
Stanko je ispričao i da olako uzimamo to ogovaranje, a nije tako… Vidi kakav je čupav, kakav je ovaj, ne vrijedi ništa… Ko smo mi da sudimo, mi tako preuzimamo Božji sud a to nije naš posao, kaže Stanko.
Noć kad sam umro
Taj događaj se, kaže Stanko, desio 22. novembra 1989. godine. – Mi slavimo slavu Aranđelovdan, živjeli smo tada kao podstanari nadomak Leskovca jer nam je gazda u gradu dao otkaz, pa žena, ja i starija djevojčica nismo imali kud nego tu dok se ne snađemo i nađemo novi stan. Otišli smo u taj stan i žena mi je bila trudna s drugom ćerkom, dva mjeseca pred porođaj.
Tu noć doživio sam čudo, legli smo rano i u toku noći čujem glas koji me poziva i kaže: Stanko, ustani! A kad sam otvorio oči vidio sam u sobi svjetlost toliko jaku kao da je sto sunca sišlo a bila je noć, vidio sam i sebe i iz tog svjetla se pojavljuje Gospod Isus Hristos… Vidio sam svoje tjelo kako leži pored moje žene u krevetu…
Svi su pobjegli kad sam oživio, a evo šta je rekao svještenik
Na pitanje kako su reagovali ljudi koji su mu došli na sahranu, on je rekao da su se naravno uplašili, počeli da bježe kad je mrtvac počeo da vaskrsava… U tom trenutku svještenik koji treba da dovrši opelo kaže: Jesi se predomislio? Stanko kaže da se svještenik nije uplašio jer mu to nije prvi slučaj da je neko mrtav oživio, bilo ih je mnogo…
– Hristos mi onda kaže: Stanko, idemo… Uplašio sam se i rekao mu ko ste vi, kuda idemo, a on je rekao ja sam tvoj Gospod i prošli smo kroz zid, ne kroz vrata nego kroz zid, vidno potresen priča Stanko.
Čim sam ugledao Gospoda, ja više nisam imao svoju volju, samo sam prošao kroz zid sa njim, lebdeli smo, ne dodirujemo zemlju…
– Krenuli smo i ispod dole vidio sam rijeku kao moja Vlasina, proplanke što me podsjetilo kad sam bio dijete govedarčić, čuvao stoku, tu sam ugledao merdevine spuštene od neba do zemlje, njima se penje Gospod, ja za njim, a mene sa strane za ruke i noge hvataju demoni, urliču, vrište, a dole ambis, pakao, demoni se cerekaju, smeju, vatra im izlazi iz očiju i usta, tu sekire, koplja, srpovi, sve čime mogu da me dohvate… Ali Gospod je napravio krst i svi popadaše dole, prošao sam razne kapije a kad smo došli do nebeskog svoda ugledao sam kapiju za raj…–Pogledaj ostatak ispovijest na linku ispod teksta
