U vremenu kada se gotovo svaki grad u Sandžaku ubrzano mijenja, pitanje identiteta postaje važnije nego ikada. Da li Tutin treba da čuva duh stare čaršije, zelenilo i park u centru grada ili da prati moderne urbanističke trendove i širenje savremenih zgrada? Upravo to pitanje postavila je Pešter televizija svojim sugrađanima, a odgovori su pokazali koliko emocija i nostalgije i dalje živi među ljudima.
Dok jedni smatraju da je današnji Tutin uređeniji, funkcionalniji i moderniji nego ikada, drugi tvrde da je grad izgubio ono najvažnije – dušu. Mnogi stariji građani sa sjetom govore o staroj čaršiji, parku u centru, borovima, starim dućanima i okupljanjima koja su nekada činila srce grada.
„Stara čaršija imala je svoju dušu. Ljudi su bili bliži jedni drugima. Danas ima zgrada, ali nema onog osjećaja“, rekao je jedan od građana prisjećajući se vremena kada su se djeca okupljala oko starog spomenika i igrala na trgu.
Posebno emotivna bila su sjećanja na nekadašnji park, stare telefonske govornice, bioskop i centralnu šetnju, koja je bila mjesto susreta gotovo svih generacija Tutinaca. Jedan sagovornik slikovito je opisao promjene riječima:
„Beton nema dušu. Drvo i zelenilo daju život gradu.“
S druge strane, brojni građani smatraju da je današnji Tutin mnogo ljepši i razvijeniji nego ranije. Navode da su uređene ulice, trotoari, trgovi i moderna infrastruktura promijenili izgled grada nabolje.
„Sad je mnogo ljepše, sređenije i modernije. Nekad nije bilo ni zgrada ni puteva kao danas“, istakao je jedan od mlađih sagovornika.
Ipak, čak i oni koji podržavaju modernizaciju priznaju da postoje ozbiljni urbanistički problemi – prije svega nedostatak parking prostora, previše betona i manjak zelenih površina. Građani zamjeraju i to što su, kako kažu, trotoari suženi ili nepraktično uređeni, dok su pojedini dijelovi grada izgubili prepoznatljivi izgled stare čaršije.
Posebnu pažnju izazvale su izjave građana koji smatraju da je grad izgubio svoj identitet između starog i novog vremena.
„Nije više ni selo ni grad. Neboderi su nas progutali“, rekao je jedan stariji Tutinac, dok je drugi dodao da se “više ne prepoznaje nekadašnja čaršija”.
Za mnoge, stare fotografije Tutina danas predstavljaju jedino sjećanje na vrijeme kada je centar grada bio pun drveća, malih radnji i živog duha zajedništva. Anketa Pešter televizija pokazala je da Tutin živi između dvije emocije – nostalgije za starim vremenima i potrebe za modernim razvojem.
Dok jedni žele povratak zelenila, stare čaršije i prepoznatljivog identiteta grada, drugi smatraju da modernizacija nema alternativu i da Tutin mora pratiti tempo savremenog života. Možda upravo u toj ravnoteži između tradicije i modernog razvoja leži odgovor na pitanje koje je podijelilo građane – kako sačuvati dušu grada, a istovremeno graditi njegovu budućnost.