PIŠE Suad K Zoranić
Novi Pazar, 12. april 2025. — Ono što se još donedavno činilo nezamislivim, desilo se sinoć u srcu Sandžaka. Nakon decenija nepovjerenja, ratova i dubokih podjela, studenti iz različitih krajeva Srbije došli su u Novi Pazar – i zatekli narod spreman na iskreni zagrljaj. Ono što su pružili i dobili bila je poruka koja nadilazi politiku i prošlost – poruka nade, jedinstva i budućnosti.
Svedočanstva poput onog glumca Saše Trifunovića preplavila su društvene mreže. U emotivnom postu opisao je kako su ljudi u Novom Pazaru pružali srdačnost i ljubaznost: od žena koje su prišle njegovoj porodici želeći da ih zagrle, preko domaćice koja nije htela da naplati smještaj i sama ih je odvezla u centar grada, do čovjeka koji nije želio da uzme novac za parking. Čak su ih i pozivali da pojedu besplatne ćevape. “U Novi Pazar i u te ljude sam se zaljubio”, napisao je Trifunović.
Jedan prizor zapanjio je mnoge i postao simbol cijelog događaja: u trenutku kada je sa munare jedne od gradskih džamija počeo da se uči ezan, studenti su stali. Hiljade njih. U tišini. U poštovanju. U jedinstvu. Niko nije govorio, niko nije remetio. Bio je to trenutak koji su mnogi opisali kao “čudo savremenog Balkana”.
@www.rahmetlija.com #sandzak #novipazar #srbija #bosnaihercegovina #studenti #protesti #pumpaj ♬ original sound – 𝐒𝐞𝐟 𝐊𝐚𝐛𝐢𝐧𝐞𝐭𝐚
Ali možda najmoćnije poruke nisu izgovorene riječima, već su uhvaćene u slikama. Jedna od njih prikazuje dječaka koji ponosno nosi na leđima zastavu Sandžaka, a u rukama drži zastavu Srbije – snažan simbol koji do juče nije bilo moguće vidjeti na ulicama Novog Pazara bez sumnje i tenzije.
Tu je i mladić sa šajkačom i srpskom trobojkom na leđima koji maše zastavom Sandžaka – prizor koji razbija stereotipe, a stvara mostove.
Vrhunac večeri bio je trenutak kada su Marija iz Jagodine i Mehmed iz Novog Pazara zajedno pustili bijelog goluba u nebo. Simbol mira koji su mladi iz Srbije i Sandžaka poslali celom regionu, u tišini je rekao više nego hiljade govora.
Na ulicama – zagrljaji, suze radosnice, stotine kamera koje belježe ono što je juče bilo nemoguće. Djevojke sa hidžabima stoje pod srpskom zastavom nasmijane i ponosne. U vazduhu – osjećaj zajedništva koji se ne može izrežirati.
Ono što se desilo u Novom Pazaru nije samo protest, niti samo dolazak studenata. To je bio historijski trenutak u kojem su mladi srušili nevidljive zidove, probili tišinu koja je decenijama vladala i pokazali – država Srbija pripada svima. I Bošnjacima. I Srbima. I svakom čovjeku koji želi da vjeruje u bolje sutra. Ove slike su još juče djelovale kao san – danas su stvarnost. Bilo je zagrljaja, suza, osmijeha i glasnog “Hvala vam što ste došli”.
Za mnoge Bošnjake Sandžaka, srpska trobojka dugo je bila simbol tuđe dominacije i podsjećanje na prošlost. Ali od sinoć, ta zastava postaje i njihova — ona koju nosi narod, ne politika. Ona koja je u rukama djece, ne ideologija. Ona koja znači državu svih građana, bez izuzetka.
Od sinoć, trobojka na ulicama Novog Pazara više nije samo državna zastava, koja je strana – ona je sada i zastava Bošnjaka Srbije. Ljiljani i srpski grb stali su rame uz rame, baš kao i narod koji ih nosi.
Sinoć je Novi Pazar bio grad gdje su podjele prestale, a država Srbija konačno postala i država Bošnjaka – ne deklarativno, već stvarno. I to nisu uradili političari, već mladi. Studenti. Srbi i Bošnjaci. Zajedno.