Piše: Mensur Zukorlić
Dokumenat kojim se opisuje vakuf se zove vakufnama, na kraju svake vakufname stoji: “Proklet bio onaj ko na bilo koji način oskrnavi ovo moje dobro djelo”.
Mnogo je oduzeto vakufa u Novom Pazaru, na razne načine, a navodna odbrana vakufa od vakufa je veoma zlonamjerna. Trebamo se ugledati na one koji su davali vakufu, oni su nam lijepi primjer.
Veliku fitnu (smutnju) u Sandžaku ubacuju ovi koji su se obogatili od vakufa. Povedite se za onima koji mire ljude, Bog će pomoći takve. I ovima koji svađaju Bog će pomoći, ali da se međusobno posvađaju i da se istrijebi ovaj narod u Sandžaku. Pusti te se šejtanska posla, pamet u glavu.
Bogu je draže djelo kada se pomire ljudi, od bilo kakvog vakufa. Isa-beg Ishaković je prvi koji je otvorio puteve islamskoj kulturi u Sandžaku. Isa-beg nije samo veliki dobrotvor Novog Pazara, Sarajeva i Skoplja, nego i prvi nosilac istočnjačke, odnosno, orijentalne kulture u našim krajevima.
Isa-begova vakufnama pisana je 1462. godine i njom su njegove zadužbine pravno zasnovane. Od tog perioda, pa do današnjih dana Novim Pazarom su u prošlosti vrlo često harali požari, tako da su stradali mnogi objekti raznih vakufa, pa kako ih ovi često i po više godina nisu mogli obnoviti i popraviti, a vakufska se imovina nije smjela prodati, to su mutevelije, da osiguraju bar neki dohodak vakufa, dopuštali uz pisani ugovor (mukata-teskera) privatnim licima, da na praznim zemljištima prave dućane ili druge zgrade, a vkufu, kao vlasniku zemljišta, plaćali su godišnje izvjesnu svotu kao odštetu. U tom slučaju vakuf je vlasnik zemljišta, a privatnik vlasnik samo zgrade.
Privatnik je mogao, s dopuštenjem mutevelije dotičnog vakufa, svoju zgradu prodati, pokloniti, uvakufiti, založiti i svakoj alternaciji podvrći, ali je i novi vlasnik morao plaćati ugovorenu odštetu (mukata).
Isa beg je mirio ljude vakufim, On nije na svakom brdu oko Novog Pazara gradio osmatračnice.
