Bajram i Ifeta iz Sjenice već 57 godina dokazuju da se najveće bogatstvo ne mjeri novcem, već poštenjem, slogom i ljubavlju prema rodnom kraju.
SJENICA – Dok mnogi napuštaju sela i prodaju djedovinu, iz mjesne zajednice Bare kod Sjenice stiže priča koja vraća vjeru u ljude. Bajram i Ifeta već punih 57 godina dijele dobro i zlo, zajedno grade porodicu i pokazuju da ljubav, poštovanje i odanost mogu nadjačati sve životne teškoće.Njihov život nije bio lak. Godine rada, odricanja i borbe obilježile su svaki korak, ali nikada nisu izgubili osmijeh niti vjeru da se poštenje uvijek isplati.Djecu su školovali, izveli na pravi put i dočekali da zasnuju svoje porodice. Danas, iako žive sami, najveća radost im je kada se djeca i unuci vrate u rodni kraj.
„Uvijek nam se vraćaju. Selo i ognjište ne zaboravljaju“, kaže Bajram.
Ali ono po čemu će ga ovaj kraj pamtiti nije samo dug i skladan brak.Kada je počela izgradnja puta koji povezuje Sjenicu i Bijelo Polje, Bajram je bez razmišljanja poklonio oko kilometar i po zemljišta kroz svoje imanje. Nije tražio ni dinar.
„Ljudi su me pitali zašto nisam uzeo novac. Rekao sam im da bih prije ja trebalo da platim što se pravi put koji će koristiti svima. To je dobro za narod“, priča skromno.
Ni tu nije stao. Dok su trajali radovi, njegova kuća bila je otvorena za radnike, mašine i sve kojima je pomoć bila potrebna. Ifeta je pripremala obroke i dočekivala ih kao najbližu rodbinu.Nekada su Bare bile pune života. Radile su škola, trgovine, opštinske službe, a u selu je bilo na desetine domaćinstava. Danas je ostalo tek nekoliko stanovnika, dok su mnoge kuće zatvorene i čekaju svoje vlasnike.Ipak, Bajram ne gubi nadu.Vjeruje da će se ljudi jednog dana vratiti, posebno ako se nastavi razvoj infrastrukture i stvore bolji uslovi za život na selu.
„Korijeni se ne smiju zaboraviti. Svako bi trebalo da sačuva svoje ognjište. Mlad čovjek može da radi gdje god želi, ali neka zna odakle je potekao“, poručuje.
Na kraju razgovora Bajram i Ifeta uputili su poruku koja nadilazi granice njihovog sela.Ne prodajte djedovinu. Čuvajte svoje kuće, zemlju i uspomene. Jer ono što su generacije stvarale decenijama ne može se kupiti novcem.Njihovih 57 godina zajedničkog života, nesebična pomoć komšijama i odluka da poklone dio svoje zemlje za dobro svih ostaju primjer da najveći ljudi često žive daleko od reflektora – u tišini svojih sela, radeći dobra djela bez želje za bilo kakvom nagradom.