Gospođa po imenu Lidija je ovih dana u jednom staračkom domu u Njemačkoj srela muškarca sa naših prostora koji živi sam, ne razumije jezik i, kako sama kaže, niko mu adekvatno ne pomaže.
Fotografiju i tekst je objavila sa ciljem pronalaska rodbine od tog muškarca, a njenu objavu prenosimo u cijelosti.
Ako iko može pomoći u potrazi za eventualnom rodbinom ovog čovjeka na našim prostorima to ste vi, pa vas molim da podijelite ovo: Naime, na svom poslu susrećem se sa raznim ljudima, starim i mladim i svi imaju neku svoju prošlost i neku svoju životnu priču.
Danas sam bila u gradu Schwelm (između Kelna i Dortmunda) u jednom staračkom domu i srela čovjeka koga niko ne razumije i koji sam sjedi neshvaćen. Mnogima je tako zbog svojih bolesti, ali on ne razumije njemački jezik i niko mu adekvatno ne pomaže. Ne znam da li je dementan i da li sve što sam uspjela od njega saznati je daleka prošlost ili su događaji nekog njegovog prijatelja, pa se toga sjeća.
Ja se iskreno nadam i velika mi je želja da će neko njegove oči prepoznati i njegov lik, koji je sad već vjerovatno dosta izmijenjen zbog godina, tuge i bola. Saznala sam da se gospodin zove Derviš Osmanović, navodno mu je nadimak Čarli
Rođen je 15.09.1939. Priča mi o Jugoslaviji, o komandiru u policiji. Spominje Prijedor i Nikolu, Đuru, Stefana i Nevenku kad ga pitam za svoju porodicu. U biografiji koju imaju, piše samo da je došao iz Doma za ljude sa ulice u Recklinghausen. Dragi prijatelji i dobri ljudi, podijelite ovu objavu, pa možda ipak neko prepozna svog oca ili svog deku u njemu – poručila je Lidija.
