Novi Pazar, [datum] – U sobi novopazarske bolnice, jedna fotografija odjekuje duboko humanostima – mladić iz Maroka, sjedi pognut nad sedžadom (molitvenim tepihom). Njegove noge su promrzle, trag oštre realnosti migracijske krize koja neprekidno pulsira na vratima Evrope.
Mladić, čije ime ostaje nepoznato u skladu s njegovom željom za anonimnošću, predstavlja jedno od brojnih lica migranata koji rizikuju sve na putu ka boljem životu. Putovanje koje se prostire preko mora i kontinenata, često okončano tek na pragovima evropskih gradova, za mnoge se završava tragedijom. No, ovaj mladić je, iako izmučen, ostao nepokolebljiv u svojoj vjeri.
Priča o Marokancu brzo je privukla pažnju lokalnog stanovništva u Sandžaku. Poznati po svojoj dobrodošlici i empatiji, Sandžaklije prepoznaju težinu puta kojim je ovaj mladić prošao.
“Njegovo stanje je teško, ali duh mu je jak”, komentariše Elvis, lokalni stanovnik koji je posjetio Marokanca. “On ne govori naš jezik, ali njegove oči govore priče. Pozivam sve ljude dobre volje da pruže pomoć u hrani, vodi, i financijama.”
Apel za pomoć nije ostao bez odjela. Humanitarni radnici i obični građani su se okupili da ponude podršku. I u ovim trenucima iskušenja, zajednica pokazuje da granice ne postoje kada je u pitanju suosjećanje i podrška.
U sobi broj 1 opšte hirurgije, mladi Marokanac simbol je otpornosti i snage duha. Njegov namaz, obavljen sedeći, izvor je inspiracije mnogima koji prolaze pored. Kroz njegovu priču vidimo ne samo težinu migracijskih puteva već i neugasivu iskru čovečnosti koja i dalje gori uprkos svim izazovima.
