Selo Bukovica, smješteno u pitoresknom kraju Pljevalja, pamti jednu od najsvjetlijih epizoda iz svoje bogate istorije – priču o hrabrom činu koji je spasio mnoge živote u teškim vremenima Drugog svjetskog rata. U vrtlogu strahota rata, kada su četničke jedinice smišljeno planirale pokolj nesrpskog stanovništva Bukovice i okolnih područja, izdvaja se priča o neustrašivom mještaninu Đerkoviću, koji je svojim hrabrim djelovanjem izmijenio sudbinu cijelog sela.
Godina 1943. bila je obilježena strahotama rata koje su zahvatile cijelu Evropu, pa tako i područje Balkana. Četničke jedinice su u svojoj brutalnoj strategiji osmišljeno planirale pokolj svih muškaraca nesrpske nacionalnosti u selu Bukovica i okolnim područjima. Međutim, plan nije ostao tajan zahvaljujući hrabrom postupku Đerkovića, uglednog mještanina i glavešine pravoslavne kuće.
Kada je saznao za okrutni plan, Đerković je odlučio da neće samo stajati po strani. Odlučno je preuzeo inicijativu i razglasio po cijelom selu uzbunu zbog četničkog napada. Učinio je nešto nezamislivo – upozorio je cijelu zajednicu, kako muslimansko tako i pravoslavno stanovništvo, na nadolazeću opasnost. Zahvaljujući njegovoj hrabrosti i inicijativi, svi muškarci su se dali u bijeg, sklanjajući se po okolnim šumama i susjednim selima.
Ali Đerković nije stao samo na spašavanju muškaraca. Shvativši da su četnici planirali identifikaciju i po odjeći pravoslavnih žena, odlučio je ići korak dalje. Uz podršku ženskog stanovništva, koje je iskazalo izuzetnu hrabrost i solidarnost, promijenjen je tok priče. Žene su nosile odjeću specifičnu za pravoslavne žene tog kraja, zavaravajući tako potencijalne napadače.
Tako je selo Bukovica postalo simbol hrabrosti i zajedništva. Đerkovićeva hrabra akcija nije samo spasila mnoge živote, već je i podsjetila sve da se u najtežim trenucima prava ljudskost i zajedništvo izdvajaju kao svjetionici nade.
Nažalost, sudbina Đerkovića nije bila tako svijetla. Nakon što su četnici saznali za propali plan, uhvatili su hrabrog mještanina. Njegova hrabrost je urodila tragičnim ishodom – Đerković je priveden i javno streljan. Naizgled besmislena i surova smrt nije mogla umanjiti njegovu hrabrost i požrtvovanje.
Sjećanje na Đerkovića i događaje iz 1943. godine ostaje duboko ukorijenjeno u srcima stanovnika Bukovice. Njegova hrabrost i humanost su inspiracija za buduće generacije, podsjećajući nas da se dobročinstvo i solidarnost nikada ne smiju zaboraviti, čak ni u najtežim vremenima.
Dok se sjećamo ovih događaja, neka nas podsjećaju na to koliko može biti važno da pojedinac poduzme hrabre korake kako bi zaštitio zajednicu i ljudske vrijednosti u vremenima krize. Neka bude vječno sjećanje na Đerkovića, junaka čija hrabrost je osvijetlila tamne dane Drugog svjetskog rata.
