Neslavno propale medijsko-propagandne operacije javnoga linča u kojim je centralna ličnost u centralnom dnevniku bio Senad Hadžifejzović dovela je do njegove teške kompromitacije u javnosti.
Autor: Redakcija portala Sandzacke.rs
Stoga je Hadžifejzović krenuo u medijsku kampanju povratka poljuljanog kredibiliteta, izgubljenog ugleda i narušenog imidža. Za prvu adresu ove kampanje izabrao je svoj rodni zavičaj u Sandžaku. “Došao sam da Sandžak predstavim svijetu”, nadmeno je izjavio Hadžifejzović iako je potom priznao da je u Sandžak došao prvi put nakon četiri decenije. Hadžifejzović je toliko uvjeren u vlastiti značaj da se u Sandžaku najavio poput državnog predstavnika koji je stigao da vidi šta Bosna i Hercegovina može da uradi po pitanju “povezivanja gradova, putnih komunikacija, zadržavanja mladih” i tome slično.
Čini se da Hadžifejzović vjeruje, ili se barem pravi da vjeruje, da ima neku specijalno prijateljsku vezu sa Aleksandrom Vučićem. Saznajemo da je još u Prijepolju, razveseljeni nenadani gost opojnim pićem (Raška rakija/brlja), svojim sagovornicima obećavao da upravo on može kod Vučića presudno utjecati u pogledu razvijanja Sandžaka te boljeg putnog povezivanja sa Bosnom i Hercegovinom.
Ovakav nastup te predstavljanje “osobom od specijalnog značaja”, podgrijavao je sam Face TV koji je u svojim objavama tvrdio da Hadžifejzoviću obični prolaznici u Novom Pazaru prilaze govoreći mu da je “najveći bošnjački sin”. Hadžifejzovićeva je to potaknulo da slavodobitno izjavi: “Ovo je energija koja meni apsolutno odgovara”. E, u to već ne treba sumnjati s obzirom na njegov već legendarni ego.
Stiče se utisak da je Hadžifejzović došao u Sandžak kako bi dokazivao svoj bošnjakluk koji je navodno toliki da ga čini “najvećim bošnjačkim sinom”, ne više prvim novinarom već i “prvim u Bošnjaka”. Interesantno je da takav nastup u direktnoj suprotnosti sa onim kako se Hadžifejzović inače predstavlja u Sarajevu, gdje je medijski korifej zajedništarskog, bosanskog te bosanskohercegovačkog identiteta i misli. Za Sandžak, te ukus ovdašnjih Bošnjaka, Hadžifejzović je pripremio drugačiji pozorišni komad te promijenio aranžman uvjeren da će biti podjednako profitabilni kao i njegova sarajevska predstava.
No ukoliko se pogledaju komentari na društvenim mrežama postaje jasno da su naslovi o ekstatičnom Hadžifejzovićevom dočeku tek medijski PR jer većina Bošnjaka Sandžaka Hadžifejzovića doživljava dijametralno suprotno od onoga kako on sam sebe vidi. “Smiješan do bola, trač novinar”, kaže jedan komentator. Drugi piše: “Nije Novi Pazar njegov rodni grad, nego selo Štavalj”. Dodaje: “Prevarant i poltron”. Treći pak smatra: “Mogao nas je i sada vala zaobići slobodno.” Četvrti poručuje: “Dobro došao. Kad ga đavo donio!!!”.
Neki građani Prijepolja su opet bili toliko rezignirani slikanjem lokalnih političara sa Hadžifejzovićem da su pisali: “Ne mogu ovo lajkovati!” Drugi su toliko ogorčeni da na to odgovaraju: “Bravo, prije bi prst odsijekao nego ovo lajkovao”. “Čast tebi”, piše jedan od građana Prijepolja lokalnom odborinku, “ali ja se sa njim ne bih upitao a kamoli slikao”.
Neki od građana su i kranje zbunjeni ovom Hadžifejzovićevom posjetom te obilaskom lokalnih znamenitosti jer kako piše jedan od njih: “Čudi me da je pitao o Sahat kuli i Musali čiji su graditelji Turci, kada za njih reće da su zulumčari”. Time se ovaj građanin referirao na Hadžifejzovićevo ranije srbofilno šovinističko trabunjanje o Turcima, poturicama, zulumu i tome slično.
Ipak, ponajbolji primjer većinskog mišljenja Bošnjaka Sandžaka u vezi Hadžifejzovićeve posjete je možda ovaj status: “Nakon toliko godina sramljenja zbog Sandžaka, nakon što je već najuren iz Sarajeva, došao da ‘Sandžak predstavi svijetu’. Slobodno produži za Beograd, kod tvoga predsjednika. Bruko i sramoto”.
Sve ove reakcije pokazuju da Senad Hadžifejzović neće tako lahko moći povratiti izgubljeni kredibilitet i narušeni imidž. Potogovo ne preko leđa Bošnjaka Sandžaka koji imaju isuviše teško plaćenog historijskog iskustva sa kojekakvim samprozvanim liderima i lažnim veličinama koji su se penjali na narodna pleća kako bi vikali da su oni “najveći bošnjački sinovi”. A sve zato da bi se mogli bolje i unosnije prodati Beogradu, svojoj istinskoj ljubavi, objektu čežnje i jedinoj adresi na kojoj su ostavili svoje srce i pamet.
Na koncu da dodamo da u pokušaju umiljavanja nama Sandžaklijama Senad Hadžifejzović sramotno omalovažava Sarajevo. Za lokalnu novopazarsku televiziju je izjavljivao da je Novi Pazar sadržajniji od Sarajeva, da se u njemu nešto radi, gradi i čuva za razliku od Sarajeva, nadalje, da ima boljih objekata, parkova, više sportskih terena, da ima, ni više ni manje nego restoran.
Ne zaboravimo da je slično tvrdio i pred Aleksandrom Vučićem na nekom beogradskom neboderu. Tada je sa udivljenjem pred Vučićem glorificirao njegove graditeljske poduhvate i ismijavao bošnjačke političare.
Izvor: Sandzacke.rs
