Dok veliki broj mladih ljudi napušta sela Sandžaka i odlazi u gradove ili inostranstvo u potrazi za sigurnijim životom, iz sela Starčevići kod Ribarića dolazi sasvim drugačija priča. Mladi Hanefija Rizvanović odlučio je ostati na svom ognjištu, ulagati u stočarstvo i graditi život na selu, vjerujući da se poštenim radom i upornošću može opstati i u najtežim uslovima.
Na obroncima planina, tik uz granicu Kosova i Srbije, Hanefija svakodnevno vodi borbu koju najbolje razumiju oni koji žive od zemlje i stoke. Umjesto odlaska u tuđinu, odlučio je proširiti farmu i povećati stočni fond, vjerujući da selo ipak ima budućnost.
– Kupio sam jednu štalu u Razerovu, bila je mala, pa sam planirao da je proširim i ozbiljnije se bavim stočarstvom. Hoću da povećam stočni fond i da od ovoga napravim siguran posao. Država daje premije i podsticaje, ne možemo reći da nema pomoći – priča Hanefija.
Ipak, kako kaže, najveći problem predstavlja niska otkupna cijena mlijeka, koja stočarima otežava opstanak.
– Mlijeko je mnogo jeftino. To je katastrofa. Nije lako držati stoku, to zna samo onaj ko se time bavi. Trebalo bi da mlijeko bude skuplje nego kisela voda. Sa premijama možda izađe oko 57-58 dinara, ali bez toga je mnogo manje i teško je opstati – objašnjava mladi domaćin.
Hanefija smatra da bi država mogla dodatno pomoći mladim ljudima koji žele ostati na selu kroz nepovratne kredite i podršku za proširenje gazdinstava.
– Ne tražimo mi bogatstvo, samo malo pomoći da možemo napraviti štalu, kupiti stoku i razvijati posao. Sve je danas skupo, a čovjek sam ne može sve postići – kaže on.
Posebno ističe problem puteva u pešterskim selima, zbog kojih mnogi otkupljivači ne žele dolaziti po mlijeko.
– Evo, mi smo dobili nešto asfalta, ali mnogo toga još nije urađeno. Kada neko treba da dođe devet kilometara lošim putem po mlijeko, odmah nastaje problem. To je veliki teret za nas stočare – govori Hanefija.
Ipak, uprkos svim poteškoćama, ne razmišlja o odlasku.
– Dobro je živjeti na selu. Ne valja ostavljati selo. Svi su krenuli za boljim životom i otišli u inostranstvo, ali treba da ostane neko i ovdje. Samo da država malo više obrati pažnju na sela i ljude koji ovdje žive – poručuje.
Njegov plan je jasan – povećati broj grla i jednog dana organizovati ozbiljan otkup mlijeka u ovom kraju.
– Imali smo ponudu da čovjek dolazi i otkupljuje mlijeko, ali nemamo dovoljno količina. Zato sam krenuo da proširim farmu i pokažem da se može živjeti od ovog posla – ističe.
Hanefija otvoreno govori i o realnosti života u ruralnim krajevima Sandžaka, gdje fabrike gotovo da ne postoje, a posao se teško nalazi.
– Fabrika nema. Sve je privatizovano. Ko neće da radi šumu ili stočarstvo, teško može opstati. Ima nekoliko firmi koje su zaposlile narod i svaka im čast na tome, ali to nije dovoljno za sve ljude – kaže on.
Uz suprugu i četvoro djece, Hanefija većinu poslova obavlja sam, uz pomoć braće i rodbine. Kaže da ga je muka naučila i građevinskim poslovima, jer nema mogućnosti da sve plaća majstorima.
– Dnevnice su ogromne, od 70 do preko 100 eura. Ne može čovjek to izdržati, pa moramo sami učiti i raditi. Nije to moja struka, ali život natjera čovjeka – priča kroz osmijeh.
Na samoj granici Srbije i Kosova, među planinama i pašnjacima Pešteri, Hanefija Rizvanović danas predstavlja simbol onih mladih ljudi koji još vjeruju da selo nije prošlost, već prilika za pošten i dostojanstven život.