U emisiji TV Sjenica posvjećenoj selu Uglu, mještanin Hadži Kambo Hukić nam daje vrlo zanimljive podatke o svom selu i svojim slikovitim pripovjedanjem pruža nam vrlo dragocjene podatke o prošlosti i sadašnjosti ovog naselja.
Selo Ugao pripada Gornjoj Pešteri i ataru općine Sjenica. Tu je izgrađena prva džamija 1711. godine koja je odigrala veoma važnu ulogu u prihvatanju islama od strane doseljenih katoličkih albanskih plemena, koja su naseljena na ovom prostoru početkom XVIII vijeka.
Naročito je zanimljiv dio Hadži Kambovog kazivanja o razgovoru koji je devedesetih godina prošlog vijeka imao sa liderom SDA Sandžaka Sulejmanom Ugljaninom, koji je u tom periodu uživao neprikosnoveno povjerenje i podršku ne samo pešterskih Bošnjaka, već i Bošnjaka cijelog Sandžaka.
Za Ugljanina Hadži Kambo kaže da je njegov „kućni prijatelj“. Pošto je devedesetih godina prošlog vijeka došlo do povratka tradicionanog naziva za naš narod Bošnjaci, to je bio povod da Hadži Kambo Hukić sa svojim bliskim prijateljem Sulejmanom Ugljaninom obavi važan razgovor o budućem nacionalnom izjašnjavanju žitelja sela Ugla na predstojećem popisu stanovništva.
Hukić mu se tada obratio riječima: „Gospodine, da se pišemo mi Albanci, pošto od njih smo?“ Na to je Ugljanin rekao: „Jok, jok Albanci, pošto nemaju tu krlju (korijen), nemaju državu, i pisao ne Bošnjaci. Biljen neko se pisao Musliman, neko se pisao bez vere…“
Dakle Ugljanin je devedesetih godina bio bez dileme na bošnjačkom nacionalnom stanovištu, što je prenosio i na svoje zemljake i pristalice sa Pešteri. Naročito je upadljivo Ugljaninovo obrazloženje svom prijatelju Hadži Kambu da Albanci još nemaju svoju krlju (korijen) i nemaju državu. Pošto Albanci u to doba imaju svoju nacionalnu državu Albaniju, očegledno da je izgovarajući ove riječi mislio na Albance sa Kosova.
U međuvremenu se situacija promijenila. Albanci su proglasili Kosovo za nezavisnu državu, koju je nakon toga priznao značajan dio evropskih i vanevropskih država. Albanci sa Kosova su tako došli, što bi Ugljanin rekao do krlje, odnosno do države.
Ta činjenica je očigledno snažno utjecala na Ugljanina u pogledu stavova o nacionalnom opredjeljenju. Odjednom vidimo „novog“ preobraženog Ugljanina koji više odlučno ne poziva sandžačke Bošnjake da se svi izjašnjavaju isključivo kao Bošnjaci, a sve više pri nabrajanju žitelja Sandžaka, u svojim javnim nastupima, na prvom mjestu stavlja Albance, pa tek nakon njih Bošnjake.
Njegova nedavna izjava da se na naredniom popisu žitelji Sandžaka izjašnjavaju onako kako se osjećaju, djeluje potpuno drugojačije od ranijih Ugljaninovih izjava i zahtjeva, o čemu vrlo ubjedljivo govori i izjava Hadži Kamba Hukića. Ugljanin očigledno ne poziva Bošnjake kao ranijih godina da se svi eksplicitno izjasne kao Bošnjaci. Nešto se u međuvremenu dogodilo sa osnivačem i prvim predsjednikom Bošnjačkog nacionalnog vijeća. Dogodila se čudna metamorfoza, koja zbunjuje čak i njegove pristalice.
Ugljanin je najveći tragičar na sandžačkoj političkoj sceni. Bio je neprikosnoveni lider sandžačkih Bošnjaka. Idol mladih ljudi i uopće građana Sandžaka. Bio je uzor hrabrosti i odlučnosti devedesetih godina prošlog vijeka.
Taj isti negdašnji neprikosnoveni lider, zahvaljujući nestabilnosti i promjenljivosti njegovih stavova, se na rang listi sandžačkih političkih lidera pomjerio najprije na drugo mjestu, a nakon posljednjih izbora, čak na treće mjesto po svom političkom utjecaju i značaju.
Njegova kotrljajuća i bezoblična nacionalna politika i amorfni stavovi posljednih godina u pogledu nacionalnog pitanja, mogu ga dovesti do dodatnog ruiniranja i obrušavanja, koje može definitivno uništiti i poslednje ostatke njegove harizme i utjecaja među sandžačkim Bošnjacima.
Ugljanin o ovome mora ozbiljno razmisliti, jer mu neumitno ističe rok za razmišljanje i rok trajanja.
Ili će se beskompromisno i odlučno vratiti na nacionalne stavove iz devedesetih godina prošlog vijeka, ili će polahko, alo sigurno nestati sa političke i nacionalne scene, na samo kao apsolutni gubitnik, već i kao čovjek koji je potpuno potrošio cijeli kredit povjerenja i ugleda u svom narodu.
Ovo su mjeseci biti ili ne biti za Ugljanina. Ako svoj narod ne pozove jasno i glasno, da se svi eksplicitno izjasne kao Bošnjaci, izbljedeće i isčeznuti neminovno i neslavno u doglednoj budućnosti i sa političke i sa nacionalne scene. Tačno je da ima par sela na Pešteri koji vode porijeklo od Albanaca, ali takođe velik broj današnjih Albanaca direktni su potomci Bošnjaka, što je naša redakcija detaljno i obradila, a možete pročitati na ovom linku PORIJEKLO ALBANACA
