Mehdija u osmom mjesecu trudnoće skočila u ledenu Rašku i spasla djevojčicu

300

DjECA su bila sa mnom. Moja ćerkica i sin. Jedno uz jednu, drugo uz drugu ruku. Bilo je hladno i klizavo, tog dana. Vrijeme kad se đaci vraćaju iz prve smjene.

Trglo me nešto, neki prigušeni glas. Pogledam, talasi već vuku dijete. Još samo pluta ranac na leđima djeteta. Skočila sam. Moja djeca su vrištala. Izvukla sam dijete na obalu.

Bilo je živo. Prišli su ljudi. Ne znam ko je sve u tom trenutku prišao da pomogne. Ne znam ni ko je meni pomogao da izađem iz rijeke. Tek kasnije sam bila svjesna opasnosti: šta bi bilo da su moja djeca krenula za mnom! Šta bi bilo sa mnom. Osmi mjesec trudnoće, stomak do zuba… Kad su mi javili da se djevojčica oporavlja, mir mi se u dušu uselio. Tada, kao svih ovih godina. I, u duši će biti do kraja.

Ovako je sa Mehdijom Hambelić, ženom zlatnog podviga u akciji “Novosti”, koja slavi život i ljude spremne da sebe žrtvuju za drugoga, započelo jedno popodne u Novom Pazaru.

Foto I. Marinković

U svom djelu ona se uzvisila ovdje, kraj rijeke Raške. Živi sa sinom Asmirom i njegovom porodicom. Stariji sin i ćerka, oni iz čijih se ručica istrgla da spase nepoznato dijete, na drugim su adresama. Ali su uvjek zajedno. Djeca, svjesni veličine podviga majke, ne zaboravljaju najtoplije gnezdo. Poštuju vrijeme u kome je slavljena i hvaljena. I ovo, danas, po kome je prepoznaju. Po kome prepoznaju i njenu djecu, stasalu na krilima njene požrtvovanosti i dobrote.

Asmir je njeno najmlađe dijete. Ono, koje je tek živjelo osmi mjesec u maminom stomaku, kada je njegova majka skočila u rijeku po život nepoznate djevojčice.

Foto I. Marinković

Susretu sa Hambelićima prethodilo je naše tumaranje po Pazaru. Onaj Pazar od prije četiri decenije, nije ovaj grad. Snalazimo se, ipak. Ulica se zove Karađorđeva. Mehdiju ovdje svi znaju. Kažu nam: “Tu je naša heroina”.

Dočekao nas je Asmir. Dočekao, tako, kao da se od rođenja poznajemo. Mi kažemo: “Prije rođenja”!

– Pitam majku: “Novosti” se najavile? Jesu li ti kazali kada će doći? Da spremimo?

Dočekamo? Poslužimo, počastimo… E, njoj je bilo neprijatno da vas uslovljava. Kaže mi: “Ljudi imaju još posla”. Spremite vi proje, sira i …

Sa ostalim dobitnicima plakete 1982., Foto arhiva

Dočekali su nas kao da dolazi neko njima najrođeniji. Neko, ničim prema njima, nikad ogrešen. Mirisalo je sve čistotom duše. Mehdija, otmena, kao svi otmeni. A, napaćena, vidi se to u njenom licu. Devetnaest godina je negovala obolelog supruga, a bdela nad sudbinama djece. Ispraćala ih i dočekivala strepeći. Iza ovih bora je duboka trpeljivost u porodici i dobroti u vremenu brojnih iskušenja.

– Dobro došli, “Novosti” nas jedino ne zaboravljaju – kazala je.

Skromno je primila naše podsjećanje na priču o podvigu, koji je na primjeru ove blage i tihe žene utemeljen u drevnom impulsu razvio najveću vrijednost – impuls majke.

– Početak januara 1982. godine, jel tako majko (pogledao je Asmir u Mehdiju i oboje su se nasmejali). Ti si tada sa mnom skakala u reku Rašku – šali se Asmir sa majkom.

Sa ostalim dobitnicima plakete 1982., Foto arhiva

– I ti i ja, bilo bi pravedno da dobijemo plakete za Podvig. Pogotovu sam zaslužio kada je cijela Jugoslavija objavila: heroina Mehdija rodila ćerku. A rodio se sin. Eto majko, nisi ni znala da je s tobom, sve vrijeme tvoja Asmira. Kad novinari pronesu vijest, u to se nekad nije sumnjalo.

Šale se Hambelići. Asmir zna kako majci da vrati osmeh. A, najlepše joj osmjeh vraća unuka Beba, najmlađa od sedmoro unuka. Jedna od unuka, uskoro će biti pravnik. Nikoga Mehdija posebno ne ističe. Samo ovo maleno, Bebu, koja joj se vrzma oko nogu.

– Nisam želela da ističem, to, što sam učinila za nečije dijete. To je, smatram, u mojoj porodici, u našoj kući, obično i jednostavno: u teškom trenutku pomaže nam samo samilost – kaže Mehdija.

– Nikakvo, najveće zemaljsko blago, ne daje sreću. Sreća je samo ono što u srcima nosimo. I samo se jedan ispit polaže: život!

A, posle, posjeta dobitnika redakciji. Mehdija Hambelić blista. Lijepa. Prelijepa. Krupna i zdrava. Jedra u pokretu i pogledu. Dostojanstvena. Prima plaketu iz ruku profesora dr Pavla Gregorića, prvog predsjednika žirija naše plemenite akcije.

Kada su Tanja Bošković i Miša Janketić, a Radio Beograd oglasio obrazloženje o podvigu žene koja je u osmom mjesecu trudnoće skočila u ledenu rijeku da spase tuđe dijete, svi su plakali. Samo je ona, Mehdija, suzu zamrzla kao onda kada je poletela u bujicu.

– Bila sam sva mokra, kako ću takva u kuću… Svratila sam kod komšinice da se osušim – sjeća se Mehdija.

– Cijelu noć, bolovi me oduzimaju. Sutradan kažem mužu: izgleda da moram kod ljekara.

Začudio se i uplašio. Mislio je da je neki problem sa trudnoćom… Nije, odgovorila sam mu. Pokazala oguljena kolena. Dok su me izvlačili iz korita rijeke kamen mi je svu kožu poderao sa nogu. Sve sam mu ispričala, a on mi kaže: “Svaka ti čast, ženo!” Te njegove riječi za mene su veliki orden.

A, kada nam je među dragocenostima pokazala plaketu “Novosti” za podvig, koju ova porodica čuva, uprkos izazovima vremena, više od četiri decenije, zadivilo nas je. Nisu jedini. Neverovatno je i dirljivo s kakvom pažnjom plemeniti ljudi, podvižnici u akciji “Novosti”, čuvaju i neguju uspomene kada su ovenčani plaketom plemenitosti. Čovekoljublja. Dobrote.
NI ŠKOLE, NI ULICE

NOVOPAZARCI su u više navrata, putem društvenih mreža, predlagali i lokalnoj samoupravi predočili podvig Mehdije Hambelić i tražili da se njeno djelo ugradi u ime neke škole, dela ulice, obdaništa… Da se jedna od državnih institucija simbolizuje imenom žene koju je slavila cjela, velika Jugoslavija. Odgovora nadležnih nije bilo. Ne, do sada. Molimo ih, u vremenu koje predstoji, da se upišu u neprolaznu vrijednost koje simbolizuje Mehdija Hambelić. Da slave život, u ime života, dok je ona živa.
PLAKETA, NAJVEĆA DRAGOCENOST

RIJEČ po riječ, danas, u kući Hambelića. Mehdijine oči zelene, krupne i blistave. Zasijaju kad govori dok iz ormara, gdje se čuvaju dragocenosti za pokolenja, otpakuje plaketu “Novosti” za podvig. E, tek tada blaga suza krene.

– Čuvamo, čuvaju djeca kao najveću dragocenost – kaže Mehdija.

– “Novosti” nas jedino ne zaboravljaju. Svaki jubilej živimo s vama. I svaku priču.

Izvor: Novosti




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *