“Smisao svakog hobija je zadovoljsvo koje donosi, a ja sam to zadovoljstvo pronašla u bojama”, kaže sedamnaestogodišnja Medina Džinović.
Danas je život bez mobilnih telefona postao je nazmisliv. Stvarčica koja je trebalo da ostane samo neizbježno sredstvo komunikacije, pretvorila se, kako neko reče, u “neman koja nam krade slobodno vrijeme”. Prema nekim istraživanjima, sve je više mladih ljudi koji, kao hobi, ističu upravo korišćenje mobilnih telefona.
Medina Džinović, učenica trećeg razreda Ekonomsko – trgovinske škole ne pripada ovoj, sve brojnijoj grupi “telefonskih zavisnika”. Kada završi sa školskim obavezama ova sedamnaestogodišnjakinja svaki slobodan trenutak provodi uz kistove i slikarsko platno. A boje se, zahvaljujući Medininom talentu, pretvaraju u neobične cvjetne aranžmane, prirodu i njene pejzaže. Inspiracija, kako reče “dođe i prođe” i zato je veoma važno “uhvatiti taj trenutak”, prepustiti se šarenilu boja uz koje,kaže, upoznaje svaki kutak svoga bića i pronalazi smisao života.
“ Vjerujem da svako u sebi nosi neki talenenat samo je potrebno da ga otkrijemo. Pronaći sebe mislim da je i najteži posao, naročito u današnje vrijeme, jer se malo bavimo sobom. Mladi su previše zauzeti društvenim mrežama i svim što tehnologija nosi. Sa druge strane, koliko god je važan rad, toliko je važna i podrška društva i okoline, što je vrlo često kamen spoticanja i zbog čega mlađe generacije odustaju od svojih želja i ambicija”, kaže Medina.
Ona je, reče, imala sreću što je njen talenat prepoznat zahvaljujući projektu “Žene i mediji” u kojem je prošle godine učestvovala u kreiranju medijskih sadržaja za mlade.
“ Zapravo je i ideja o izložbi potekla od zaposlenih u TV Forum i naišla na odobravanje direktora škole. Bila sam presrećna zbog moralne i finansijske pomoći koju su mi pružili, a posebnu zahvalnost dugujem direktoru Ermedinu Duranu, koji je imao najviše razumjevanja i bodrio me da ne odustajem od svojih želja”, otkriva Medina.
Danas, desetak njenih djela oplemenjuje zid školskog hodnika i najrečitije govore da je pored školskih, upjehe moguće ostvariti i na drugim poljima.
“ U znak zahvalnosti slike sam ostavila školi i vjerujem da su one podsjetnik mojim vršnjacima ali i generacijama koje dolaze koliko je važno pronaći sebe i posvetiti se onome što voliš”, rekla nam je Medina.
Talenat je, kaže, nasledila od roditelja a zahvaljujući njihovoj podršci, negovala ga od najranijeg dijetinjstva.
“ Uz boje sam odrastala, ali sam intenzivnije počela slikati u vreme pandemije, najviše da bih se udaljila od računara i telefona. Najviše volim da radim pejzaže i motive cveća, a uzor su mi slike Van Goga i trudim se da radim tehnikom kojom je on radio svoja djela, odnosno nanošenje debelog sloja boje na platnu kako bi se dobio taj grubi izgled slika. Mnogo je slika koje su prevazišle vreme, ali je po meni “Zvezdana noć” Van Goga” izuzetno remek djelo”, kaže Medina.
Iako zbog školskih i vanškolskih aktivnosti ostaje malo vremena za boje i platno, svaki Medinin slobodan trenutak posvećen je slikanju jer:
“Slikanje opušta, umiruje, istražuje, nadahnjuje i što ga više primjenjujete , stvarate neki novi svijet – svijet ljepote, mira i zadovoljstva. A ja silno želim da u tom svijetu ostanem zauvjek, otkrivam nove dimenzije, radim ono što volim i što me istinski ispunjava”.
Iako zna da je teško balansirati na bodljikavoj žici umjetnosti Medina ima jasan cilj.
“Mama i sestra su ekonomisti iako imaju talenat za slikarstvo. Upisujući Ekonomsko – trgovinsku školu i ja sam im se, evo, pridružila, ali mislim da je vrijeme da se neko iz porodice prepusti talentu i ozbiljnije posveti umjetnosti. Nakon završetka srednje škole upisaću Likovnu akademiju. Vjerujem u sebe i svoj talenat i zato se ne plašim da neću uspjeti”, uvjerena je Medina.
A vjera u sebe je, za početak, sasvim dovoljna!
Jasmina Beganović
