Na srodstvu se danas bazira većina tradicionalnih društvenih organizacija savremene civilizacije. Kada je riječ o krvnom srodstvu govorimo o biološkim vezama roditelja i djece, te braće i sestara. Srodnici u uspravnoj liniji potječu jedni od drugih i ovakvo srodstvo naziva se ascendencija, a predak u uzlaznoj liniji ascendent. Kod Bošnjaka srodstvo se uglavnom računa patrilinearno ili po očevoj liniji.
Babo ili otac je muški roditelj svojoj djeci i prvi je u uzlaznoj liniji. Naziv potječe od praslovenske i staroslovenske riječi otьcь, a u ruskom je to otéc, poljskom ojciec što bi moglo odgovarati i grčom átta: tata, te gotskom atta. Kod Bošnjaka bi prihvatljiviji naziv bio babo ili baba što bi opet upućivalo na istočnjački epitet uz vlastito ime za dobrog, poštenog ili pobožnog starijeg čovjeka. Etimološki svakako se vezuje za tursko ili perzijsko bābā što se prevodi kao otac.
Djed je drugi srodnik u uzlaznom nizu i to je očev otac, a nazivi koji ga još prate su i djedo i đedo. Naziv djed kod Bošnjaka upućuje na najvišeg dostojanstvenika bosanske crkve kod bogumila koji je glasio did. Etimološki se djed može vezati za riječ iz praslovenskog jezika *dědъ ili ruskog ded, te poljskog dziad.
Pradjed ili prađed je djedov otac i treći je srodnik u uzlaznoj liniji. Vezuje se za riječ pra koja označava veliku starinu ili zajedno veoma starog djeda te srodstvo u trećem koljenu prema uzlaznoj liniji.
Šukundjed ili čukundjed je sljedeći stupanj u uzlaznoj srodničkoj liniji kod Bošnjaka.
Porijeklo naziva potječe od turske riječi kökün koja u svojem korijenu nastaje ukrštanjem sa latinskim secundus : drugi što bi upućivalo na drugi stepen krvnog srodstva u uzlaznoj liniji te označavalo korijen odakle srodstvo potječe.
Veoma je važno istaći da svi sljedeći srodnici u uzlaznoj liniji kod Bošnjaka nemaju nikakav poseban srodnički naziv niti se u naučno-jezičkoj praksi može naći utemeljenje za takvo što. Nazivi tipa navrdjed, kurđel i slično su izmišljeni i kao takvi su neprihvatljivi.
Svi dalji srodnici se obilježavaju imenom i prezimenom, a uz to se može dodati i godina rođenja i smrti ili ako godina nije poznata onda stoljeće u kojem je srodnik živio.
U porodičnom stablu Bošnjaka mogli bi se oprijedeliti i za rješenje otac, djed, pradjed, prapradjed, drugi prapradjed, treći prapradjed, četvrti prapradjed itd. Ipak najbolje je oprijedijeliti se za rješenje babo (otac), djed, pradjed, šukundjed, a svako dalje bilježenje trebalo bi da bude samo uz navođenje imena i prezimena srodnika i godina života i smrti ili stoljeća.
Elijas Rebronja, direktor Bošnjačkog instituta za nauku, kulturu i umjetnost
