Novi Pazar i dalje u suzama – Tuga koja ne prestaje

Novi Pazar i dalje u suzama – Tuga koja ne prestaje

Postoje trenuci kada se svijet čini kao da je stao, kada se sve što smo ikada poznavali i voljeli raspada pred našim očima, ostavljajući nas u neizrecivoj boli. Takav trenutak zadesio je porodicu Fehratović, kada su, u jednoj sudbonosnoj noći, izgubili ono najdragocjenije – svoje najmilije.

  1. avgusta, na Pašinom Brdu kod Sjenice, sumrak je pao brže nego obično. U automobilu porodice Fehratović, koji se vraćao iz Sarajeva, smijeh i priče iznenada su se pretvorili u krikove strave. Putovanje koje je trebalo završiti sigurnim dolaskom kući, prekinuto je u trenu – u trenu kada je bahatost jednog čovjeka donijela nezamislivu tragediju.

Dženan Korać, za volanom svog “mercedesa”, vozio je nasilnički, kao da su ceste njegovo vlasništvo, kao da su tuđi životi nevažni. U želji da stigne “najbrže”, da pretekne kolonu vozila, sudario se s “audijem” porodice Fehratović. U tom trenu, svjetlost koja je ispunjavala njihove živote, ugasila se.

Hasredin Fehratović, otac koji je svojom ljubavlju i posvećenošću bio stub ove porodice, i njegova trogodišnja kćerka Taira, melek u ljudskom obliku, ostali su nepomični na mjestu nesreće. Njihov odlazak ostavio je prazninu koja se ne može ispuniti, tugu koja se ne može riječima izraziti.

Ali, kao da sudbina nije već dovoljno okrutna, dodatna bol je stigla petnaest dana kasnije. Lina, srednja kćerka Hasredina i Amele, izgubila je bitku za život u bolnici u Kragujevcu. Njeno mlado srce, koje je nosilo toliko snova i radosti, prestalo je kucati. Lina, koja je bila svjetlost u životima svojih bližnjih, otišla je tiho, ostavljajući iza sebe sjećanja koja će zauvijek biti obasjana tugom.

Majka Amela, brat Naser i sestra Dalija preživjeli su ovu tragediju, ali su ostali s ranama koje nikada neće zacijeliti. Njihova tuga, njihova bol, njihova sjećanja na one koje su voljeli, postali su dio njih, dio njihove svakodnevice. Svaki trenutak sada je obojen tugom, svaki osmijeh nosi sjenu gubitka.

Ova tragedija nas podsjeća na krhkost života, na to koliko smo svi mi ranjivi. U jednom trenu, sve što smo voljeli može biti oduzeto. Zato moramo biti svjesni svakog poteza, svake odluke koju donosimo, jer naša nepažnja, naša brzopletost, može uništiti živote onih koji su nam najdraži.

Porodici Fehratović možemo samo uputiti riječi saosjećanja, ali nijedna riječ neće umanjiti njihov bol. Njihova srca su zauvijek slomljena, a njihove duše nose ožiljke koji će ih pratiti do kraja života. No, sjećanje na Hasredina, Linu i Tairu ostat će vječno. Njihova ljubav, njihova prisutnost, njihova svjetlost, nastavit će da živi u onima koji ih vole i pamte.

Neka ova tragedija bude opomena svima nama – da cijenimo svaki trenutak, da budemo pažljivi i odgovorni, da vozimo s ljubavlju i poštovanjem prema životu. Jer život je krhak, a ljubav koja nas veže, najdragocjenije je što imamo.

Autor Suad K Zoranić




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *