Redakcija Sandžak Danas
U mnoštvu svakodnevnih vijesti koje često ističu negativne aspekte društva, priča o Semiru Ničeviću iz Novog Pazara ističe se kao podsjetnik da među nama i dalje postoje ljudi velikog srca i neustrašivi tihi heroji. Njegova hrabra akcija spašavanja dvoje starijih putnika iz zapaljenog vozila na putu prema Bijelom Polju postala je priča o hrabrosti i humanosti.
Semir Ničević, inače stanovnik Novog Pazara, tog sudbonosnog dana krenuo je putem prema Bijelom Polju, kao i gotovo svakog vikenda. Njegova vožnja postala je mnogo više od običnog izleta kada je primijetio vozilo ispred sebe koje se kretalo haotično, iz trake u traku, dok su vatra i dim već bjesnili unutar automobila. Vozač i suvozač nisu ni bili svjesni opasnosti koja im se nadvila nad glavama.
“Jednostavno nisam mogao ostati ravnodušan. Odmah sam počeo trubiti i upalio sam sva četiri pokazivača pravca kako bih ih upozorio na opasnost. Kada su napokon shvatili problem, vozilo je već bilo gotovo progutano vatrom. Njihov položaj bio je očajan – stariji gospodin zamućen dimom, a njegova supruga gotovo bez svijesti”, priča Semir dok se prisjeća trenutka koji je promijenio tijek događaja.
Bez oklijevanja, Semir je priskočio u pomoć. Uz veliki napor, uspio je osloboditi vozača i suvozačicu iz njihovih sigurnosnih pojaseva. Kako se dim širio i plamen sve više gutao vozilo, Semir nije bio sam u svom nastojanju. Vozači kamiona firme “Knjaz Miloš” koji su se također nalazili u koloni, pritekli su mu u pomoć s aparatima za gašenje požara. Njihova kolektivna akcija dala je rezultate i nakon petnaest minuta borbe s vatrom, plamen je napokon stavljen pod kontrolu.
Uz pomoć drugih osoba koje su se zatekle na cesti, putnici iz zapaljenog vozila su se nakon desetak minuta povratili. Uz izraze zahvalnosti i uzbuđenja što su preživjeli dramatičan incident, oni nisu bili jedini koji su pružili pomoć. Ostali prolaznici su pritrčali s vodom i podrškom, pokazujući da solidarnost i humanost nisu izgubljeni.
“Vozio sam svoj Mercedes A klase. Negde oko 17h, na putu prema Beranama, primetio sam ispred sebe automobil koji se kretao haotično, iz trake u traku. Počeo je da gori, a da to putnici nisu ni znali.
Primetio sam da su u vozilu dve starije osobe. Odmah sam počeo da trubim sirenom, no bez uspeha. Nisu primetili. Krenuo sam zatim u preticanje, zaobišao sam ih i upalio sva četiri žmigavca. Tada je vozač uočio problem i nekako zaustavio automobil, koji je već do pola izgoreo.
Odmah sam izašao i video da su vezani sigurnosnim pojasevima. Stariji gospodin i njegova supruga. On je bio ošamućen od dima a ona gotovo bez svesti. Najpre sam izvadio vozača, teškom mukom zbog njegove kilaže i zbog pojasa kojim je bio vezan, a potom i gospođu, onako onesvešćenu.
U koloni koja se kretala putem, bilo je nekoliko vozača kamiona firme “Knjaz Miloš”, koji su izneli aparate za gašenje požara. Pomogli su mi mnogo, njihovim aparatima smo pokušavali da gasimo vatru nekih 15 minuta i uspeli smo.
Putnici su došli sebi nakon desetak minuta. U pomoć su priskočili i ostali ljudi koji su se zadesili na putu, te im dostavili vodu. Saznao sam da su iz Bosne i da imaju vikendicu na primorju. Automobil je preuzela šlep služba a o njima je brigu preuzeo Bosanac, koji je bio u koloni, a ja onako sav srećan sam nastavio svojim putem.”-Rekao je Semir Nicević za FB stranicu “Zanimljivo.”
Kako se priča širila, Semir je postao istinski junak u očima mnogih. Iako mu je ponuđena vrijedna novčana nagrada, Semir je ponosno odbio. Njemu je bilo važno da je spasio nečiji život i da je drugima pružio šansu za sretan i ispunjen život. “Ta dvojica su nečiji otac i majka, djed i baka. To nema cijene. Novac nije bio razlog za moju akciju”, ističe Semir.
Njegova herojska djela nisu prošla nezapaženo. Nakon ovog događaja, Semir je postao gost u vikendici obitelji čije je živote spasio. Taj gest je znak duboke zahvalnosti i poštovanja prema čovjeku koji je neustrašivo intervenirao kad je bilo najpotrebnije.
Podvig koji je Semir ostvario podsjeća nas da svijet nije lišen dobrote i da se veliki trenuci hrabrosti i humanosti i dalje dešavaju u našem okruženju. Njegova priča služi kao inspiracija svima da budu spremni pružiti pomoć kad je to potrebno, jer jedan trenutak pažnje i hrabrosti može imati dubok i trajan utjecaj na živote drugih. Spaho kako je saznao da se zove je penzioner Unisa, a njegova žena Sevda je knjigovođa, u penziji takođe. Nakon ovog slučaja, Semir je bio njihov gost u vikendici, u Baru.
