VELIKA TUGA: Adem u 43. godini preselio na Ahiret u Austriji

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

VELIKA TUGA pogodila je porodicu, rodbinu i prijatelje Adema Ćoralića, koji je u 43. godini života preselio na Ahiret u Austriji.

Porodicu, rodbinu, prijatelje i poznanike potresla je vijest o preranoj smrti Adema Ćoralića, koji je 16. jula 2026. godine preminuo u Austriji, u 43. godini života.Vijest o njegovom preseljenju izazvala je veliku tugu među svima koji su ga poznavali, a brojni prijatelji i članovi porodice opraštaju se od njega emotivnim porukama, dovama i riječima podrške njegovim najbližima.

Kako je navedeno u osmrtnici, termin dženaze i ukopa bit će naknadno objavljen, nakon završetka potrebnih procedura i dopremanja tijela iz Austrije.Iza rahmetli Adema ostali su supruga Almedina, kćerke Nejla i Adaleta, sin Demirel, majka Fadila, braća Amir i Almir, sestre Edmira i Amira, kao i brojna rodbina, prijatelji, komšije i poznanici.

Brojne poruke podrške

https://www.bh-index.com/wp-content/uploads/2026/07/747881780_1068143275785753_4612758356900626598_n.jpg

Nakon objave vijesti o njegovoj smrti, društvene mreže ispunjene su porukama saučešća i riječima kojima se prijatelji i poznanici prisjećaju Adema.Njegovoj porodici upućene su dove za snagu i sabur u teškim trenucima, dok će tačne informacije o vremenu i mjestu klanjanja dženaze biti objavljene naknadno.

Porodici Ćoralić i svim ožalošćenima upućujemo iskreno saučešće.Neka rahmetli Ademu Ćoraliću Allah dž.š. podari lijepi Džennet, a njegovoj porodici sabur i snagu da podnesu ovaj veliki gubitak.

KADA SRBI BOŠNJAKU PRITEKNU U POMOĆ: Safet neće zaboraviti policajca Igora i majstore iz Berana

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
Fotografija je ilustracija stvorena uz pomoć vještačke inteligencije

Kada Srbi Bošnjaku priteknu u pomoć, vjera i nacionalnost prestaju biti važne – Safet Bralić neće zaboraviti ljudskost policajca Igora i majstora iz Berana.

Kada se čovjek nađe u nevolji, nacionalnost, vjera i porijeklo postaju nevažni. Upravo jednu takvu priču, koja vraća vjeru u ljude i pokazuje da dobrota ne poznaje podjele, Portalu Sandžak Danas poslao je Safet Bralić, Sandžaklija koji već decenijama živi i radi u Njemačkoj.Tokom putovanja kroz Crnu Goru, na području Berana, Safetu Braliću i njegovoj porodici dogodio se ozbiljan kvar na automobilu. Daleko od kuće, bez poznanika i informacija kome bi mogli da se obrate, našli su se u veoma teškoj i neizvjesnoj situaciji.

Međutim, pomoć je stigla upravo onda kada im je bila najpotrebnija.Bralić navodi da su im nesebično pritekli u pomoć pripadnici policije, a potom i radnici jednog beranskog autoservisa. Njihov odnos prema porodici koja se našla u nevolji, kako kaže, bio je mnogo više od službene obaveze – bio je primjer istinske ljudskosti.

Ovo pozitivno iskustvo Safet je odlučio podijeliti sa javnošću, želeći da se zahvali ljudima koji su mu pokazali da dobri odnosi među ljudima ne zavise od imena, vjere ili nacionalnosti.Pismo Safeta Bralića prenosimo integralno:

„Putujući pravcem Rožaje – Bijelo Polje, preko Korita, mojoj porodici i meni dogodilo se nešto što nećemo zaboraviti. U Beranama nam se pokvario automobil. Bili smo daleko od kuće, nismo poznavali nikoga i nismo znali kome da se obratimo.

Na našu sreću, naišli smo na patrolu policije. Od prvog trenutka pokazali su ljudskost, smirenost i iskrenu želju da pomognu. Bez ijednog trenutka razmišljanja pozvali su autoservis koji poznaju i zamolili mehaničara da nas sačeka, iako je radno vrijeme već bilo pri kraju.Rekli su mi da, ukoliko automobil može da se kreće, vozim iza njih. Tako su nas lično otpratili do servisa. Kada smo stigli, izašli su iz službenog vozila, predstavili me mehaničaru i objasnili u čemu je problem. Tek kada su bili sigurni da smo u sigurnim rukama, nastavili su svojim putem.

Jedan od tih mladih policajaca zvao se Igor.Prišao sam da im se zahvalim i ponudio ih kafom ili nekim drugim znakom pažnje. Samo su se nasmiješili i rekli:

‘To je naša dužnost.’

  • Ja, međutim, vjerujem da je to bilo mnogo više od dužnosti. To je bila istinska ljudskost.U servisu ‘Djelovi servis’, u Ulici Milorada Jovančevića u Beranama, dočekala su me trojica mladih ljudi. Ljubazno su me zamolili da sačekam nekoliko minuta dok završe posao koji su već radili, a zatim su odmah preuzeli moj automobil.
  • Vrlo brzo su otkrili ozbiljan kvar na kočionom sistemu. Ispostavilo se da je stanje bilo veoma opasno i da je moglo doći do teške saobraćajne nesreće.“

Priča Safeta Bralića pokazuje koliko jedan naizgled mali gest može značiti čovjeku koji se našao daleko od svog doma. Policajci nisu samo pozvali pomoć, već su porodicu lično otpratili do servisa i ostali uz njih dok se nisu uvjerili da su bezbjedni.Jednaku pažnju pokazali su i mladi serviseri, koji su, uprkos završetku radnog vremena, odmah pregledali automobil i otkrili kvar koji je mogao imati ozbiljne posljedice.

U vremenu u kojem se javnost često opterećuje podjelama i negativnim primjerima, ovakve priče podsjećaju da među običnim ljudima postoji mnogo više poštovanja, solidarnosti i dobrote nego što se ponekad može zaključiti.Safet Bralić je svojim pismom želio javno zahvaliti policajcu Igoru, njegovim kolegama i radnicima servisa u Beranama, čija će pomoć njemu i njegovoj porodici ostati u trajnom sjećanju.Jer kada se čovjek nađe u nevolji, najvažnije je biti čovjek.

 

NOVI PAZAR: Otac i sin sukobili se s grupom mladića na Hadžetu

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
najnovija vijest

Novi Pazar: Otac i sin sukobili su se sinoć s grupom mladića ispred svoje porodične kuće u naselju Hadžet. Policija istražuje okolnosti incidenta.

Sinoć oko 22 časa u novopazarskom naselju Hadžet došlo je do fizičkog sukoba u kojem su učestvovali otac i sin te grupa mladića, saznaje portal Sandžak Danas iz izvora bliskih istrazi.Prema informacijama kojima raspolažemo, sukob se dogodio ispred porodične kuće oca i sina. Za sada nisu poznate sve okolnosti koje su prethodile incidentu, kao ni tačan broj osoba koje su učestvovale u obračunu.

Otac i sin su, prema saznanjima iz istrage, i ranije učestvovali u sukobu s grupom navijača „Ekstremi“. Taj incident navodno je uslijedio nakon što se sin na tribinama Gradskog stadiona sukobio sa starijom grupom navijača.Trenutno nema potvrđenih informacija o tome da li je u sinoćnjem incidentu bilo povrijeđenih, niti da li je neko priveden.

Policija radi na utvrđivanju svih činjenica i okolnosti ovog događaja. Više informacija bit će poznato nakon završetka policijske istrage i zvaničnog saopštenja nadležnih organa.Portal Sandžak Danas nastavit će pratiti ovaj slučaj i blagovremeno obavijestiti javnost o novim detaljima.

JEDAN OD NAJVEĆIH SPEKTAKALA U SANDŽAKU POČINJE: Letnja liga Brodarevo donosi vrhunski fudbal

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Jedan od najvećih spektakala u Sandžaku počinje u petak, 17. jula, kada će Letnja liga Brodarevo okupiti brojne ekipe i ljubitelje malog fudbala.

Letnja liga Brodarevo 2026 počinje u petak, 17. jula, utakmicom zakazanom za 20 sati, dok će svečano otvaranje jednog od najvećih ljetnih sportskih događaja u Sandžaku biti održano u 21 sat.Brodarevo je spremno za novi fudbalski spektakl. U petak, 17. jula, počinje Letnja liga Brodarevo 2026, tradicionalni sportski događaj koji okuplja veliki broj ekipa, ljubitelja malog fudbala, mještana i gostiju iz dijaspore.

Prva utakmica turnira počinje u 20 sati, dok će sat kasnije biti upriličeno svečano otvaranje. Već prve večeri publiku očekuju tri zanimljiva susreta, čime će zvanično početi borba za prolazak u narednu fazu takmičenja.Organizatori najavljuju kvalitetan fudbal, borbene utakmice, fer-plej i atmosferu po kojoj su Brodarevo i ovaj turnir postali prepoznatljivi širom Sandžaka.

Kompletan raspored utakmica

Petak, 17. juli

  • 20.00 – Pruška Bećirović Gala Bau – Picerija Fjuzn, grupa B
  • 21.00 – Svečano otvaranje turnira
  • 21.15 – M. Euro Meco Trg. EM-DE – No Limit, grupa A
  • 22.00 – Zanatlije – Caffe Buja Street, grupa D

Subota, 18. juli

  • 20.00 – Kanje – Amadeus PV, grupa C
  • 21.00 – No Limit – Lukač Construct Company, grupa A
  • 22.00 – Triling – Picerija Fjuzn, grupa B

Nedjelja, 19. juli

Slobodan dan

Ponedjeljak, 20. juli

  • 20.00 – M. Euro Meco Trg. EM-DE – Emas Design, grupa A
  • 21.00 – Color Craft – Minimal, grupa D
  • 22.00 – Kanje – Calypso, grupa C

Utorak, 21. juli

  • 20.00 – Pruška Bećirović Gala Bau – Meša, grupa B
  • 21.00 – Emas Design – Lukač Construct Company, grupa A
  • 22.00 – Amadeus PV – Preljević Bau, grupa C

Srijeda, 22. juli

  • 20.00 – Zanatlije – Color Craft, grupa D
  • 21.00 – Minimal – Caffe Buja Street, grupa D
  • 22.00 – Triling – Meša, grupa B

Četvrtak, 23. juli

  • 20.00 – Calypso – Amadeus PV, grupa C
  • 21.00 – Pruška Bećirović Gala Bau – Triling, grupa B
  • 22.00 – Lukač Construct Company – M. Euro Meco Trg. EM-DE, grupa A

Petak, 24. juli

  • 20.00 – Meša – Picerija Fjuzn, grupa B
  • 21.00 – Calypso – Preljević Bau, grupa C
  • 22.00 – Minimal – Zanatlije, grupa D

Subota, 25. juli

Slobodan dan

Nedjelja, 26. juli

  • 20.00 – Preljević Bau – Kanje, grupa C
  • 21.00 – Caffe Buja Street – Color Craft, grupa D
  • 22.00 – No Limit – Emas Design, grupa A

Ponedjeljak, 27. juli

Slobodan dan

Brodarevo ponovo postaje centar sportskih dešavanja

Letnja liga odavno je prerasla okvire običnog turnira. Tokom njenog održavanja tribine postaju mjesto okupljanja porodica, prijatelja, sportista i brojnih ljudi iz cijelog Sandžaka i dijaspore koji ljetne dane provode u svom rodnom kraju.Utakmice će se igrati u večernjim terminima, a ekipe su raspoređene u četiri grupe. Očekuje se velika borba za svaki bod, jer će rezultati grupne faze odlučiti ko nastavlja takmičenje i ulazi u završnicu turnira.

Favorita je teško izdvojiti prije prvog sudijskog zvižduka, ali je jasno da publiku očekuju uzbudljivi susreti, lijepi potezi i jedna od najboljih sportskih atmosfera u Sandžaku.Vidimo se na tribinama – igraj fer, živi Brodarevo!

EFENDIJA KURTAGIĆ POJASNIO RIJEČI IZ HUTBE: „Sandžaklije nisu kao Bosanci – pije kafu sa Srbinom, a sjeća li se ko mu je silovao majku?“

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Efendija Kurtagić pojasnio riječi iz hutbe nakon što se društvenim mrežama proširio snimak njegove izjave o odnosima Bošnjaka i Srba, poručivši da nijedan narod ne može snositi kolektivnu krivicu za zločine pojedinaca.

Nakon što je dio hutbe efendije Elmaza Kurtagića izazvao brojne reakcije na društvenim mrežama i u pojedinim medijima, ovaj vjerski službenik iz Sandžaka oglasio se saopštenjem za javnost, naglašavajući da njegove riječi nisu bile usmjerene protiv srpskog naroda, niti protiv suživota i prijateljskih odnosa Bošnjaka i Srba.

Pažnju javnosti privukao je videosnimak u kojem je Kurtagić, govoreći o potrebi očuvanja sjećanja na genocid u Srebrenici, spomenuo Bošnjake koji „sjede i piju kafu sa Srbima“, nakon čega je govorio o ubijenim članovima porodica i ženama koje su tokom rata pretrpjele zločine. U dijelu snimka koji se proširio društvenim mrežama čuju se riječi:

„Je li se sjećaš ko ti je ubio babu, ko ti je zaklao majku i ko ti je silovao majku? Moramo da pamtimo ko su nam neprijatelji.“

Ovaj dio hutbe izazvao je različita tumačenja. Dok su pojedini korisnici društvenih mreža smatrali da se poruka može razumjeti kao generalizovanje odgovornosti i kritika druženja Bošnjaka sa Srbima, drugi su tvrdili da je snimak izdvojen iz šireg konteksta hutbe posvećene godišnjici genocida u Srebrenici.

Kurtagić: Govorio sam o počiniocima i onima koji veličaju zločine

Efendija Kurtagić je u razgovoru za Telegraf.rs odbacio tumačenja da se njegove riječi odnose na srpski narod u cjelini.

„Nije tako kazano, nego da znaju ko im je silovao majku, ubio oca i brata. Ovdje se misli na Srebrenicu, a ne na bilo šta drugo“, rekao je Kurtagić, prema navodima ovog medija.

Iz njegovog okruženja pojašnjeno je i da videosnimak nije uklonjen kako bi se sakrio njegov sadržaj, već da su ga, nakon većeg broja prijava korisnika, uklonili Instagram i Facebook. Kurtagić je potom objavio zvanično saopštenje u kojem je detaljnije objasnio sadržaj i namjeru svoje hutbe.

„Povodom zlonamjernih i netačnih tumačenja moje nedavne hutbe, osjećam dužnost i odgovornost da javnosti prenesem jasne i nedvosmislene činjenice o njenom stvarnom sadržaju i poruci“, naveo je.

Naglasio je da se sadržaj hutbe ni u jednom dijelu nije odnosio na srpski narod i da cilj njegovog obraćanja nije bio podsticanje međunacionalne mržnje ili netrpeljivosti.

Centralna tema bila godišnjica genocida u Srebrenici

Prema njegovim riječima, centralna tema hutbe bila je godišnjica genocida u Srebrenici, očuvanje sjećanja na žrtve, odavanje počasti nevinima i ukazivanje na opasnost od istorijskog revizionizma i veličanja osuđenih ratnih zločinaca.Kurtagić je istakao da su njegove riječi bile upućene isključivo pojedincima koji su počinili genocid i druge teške ratne zločine, kao i onima koji takve zločine danas negiraju, veličaju ili javno slave njihove počinioce.

Poruka je, kako je objasnio, bila usmjerena i prema osobama koje pozivaju na mržnju i nasilje, koristeći huškačku retoriku i pogrdne izraze, uključujući pozive na istrebljenje „poturica“.

„Takvi postupci i retorika duboko su anticivilizacijski, neprihvatljivi i zaslužuju najoštriju osudu svakog čestitog čovjeka“, poručio je.

„Osuda zločina nije osuda jednog naroda“

Kurtagić je posebno naglasio da nijedan narod ne može biti proglašen kolektivno odgovornim za zločine koje su počinili pojedinci.

„Nijedan narod ne može i ne smije snositi kolektivnu krivicu za zločine pojedinaca. Svako odgovara isključivo za svoja djela i svoj grijeh. Zbog toga odlučno odbacujem svako zlonamjerno tumačenje da je moja poruka bila usmjerena protiv srpskog naroda“, naveo je.

Dodao je da osuđuje svaki oblik nasilja, ratnih zločina i genocida, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost počinilaca i žrtava.

„Zločin nema ni naciju ni vjeru, niti se može opravdati bilo kakvom pripadnošću“, istakao je Kurtagić.

Poziv na istinu, odgovornost i suživot

Na kraju saopštenja Kurtagić je poručio da suočavanje sa činjenicama o počinjenim zločinima, poštovanje svih nevinih žrtava i jasna osuda odgovornih predstavljaju osnovu za izgradnju povjerenja i trajnog mira.

„Duboko vjerujem da su suočavanje s istinom o počinjenim zločinima, poštovanje prema svim nevinim žrtvama i jasna osuda zločinaca jedini ispravan put i temeljni preduslov za izgradnju međusobnog povjerenja, suživota i trajnog mira među svim narodima na ovim prostorima“, zaključio je efendija Elmaz Kurtagić.

Njegovo saopštenje predstavlja pokušaj da se razjasni kontekst spornih riječi iz hutbe i povuče jasna granica između osude počinilaca i negatora ratnih zločina, s jedne strane, i odnosa prema srpskom narodu u cjelini, s druge strane.

KAMION NOVOPAZARSKE FIRME UČESTVOVAO U NESREĆI NA KOSOVU: Golf 4 ostao prikliješten između dva šlepera

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Kamion novopazarske firme „Premija“ učestvovao je u udesu na Kosovu, zajedno s još jednim teretnim vozilom i automobilom Golf 4, koji je ostao prikliješten između dva šlepera.

UDES NA KOSOVU dogodio se između dva teretna vozila i automobila „Golf 4“, a među učesnicima je bio i crveni kamion firme „Premija“ iz Novog Pazara. Prema prvim informacijama, povrijeđenih nije bilo.Na Kosovu se dogodila saobraćajna nesreća u kojoj su učestvovala dva kamiona i putnički automobil marke „Volkswagen Golf 4“.

Na fotografijama sa mjesta događaja vidi se da je automobil ostao zaglavljen između dva velika teretna vozila. Jedan od učesnika u nesreći bio je prepoznatljivi crveni kamion novopazarske firme „Premija“.Iako prizor djeluje veoma ozbiljno, prema preliminarnim informacijama, u ovom udesu srećom nije bilo povrijeđenih. Na vozilima je, međutim, pričinjena materijalna šteta.

Tačan uzrok sudara za sada nije poznat. Očekuje se da nadležni organi nakon završenog uviđaja utvrde sve okolnosti pod kojima je došlo do nesreće.Više informacija bit će poznato nakon zvaničnog saopštenja policije.

ISKORIŠTEN KAO DONATOR SPERME: „Žena me izbacila na ulicu u Švedskoj“

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Iskorišten kao donator sperme, Veselin Andrić iz Miljevine kod Foče tvrdi da je nakon razvoda ostao bez doma, imovine i kontakta sa djecom koju nije vidio osam godina.

  • „ISKORIŠTEN SAM KAO DONATOR SPERME“: Veselin tvrdi da ga je bivša supruga izbacila iz kuće i osam godina odvojila od djece
Veselin Andrić iz Miljevine kod Foče već godinama živi u Švedskoj, gdje pokušava obnoviti kontakt sa djecom koju, prema njegovim riječima, nije vidio osam godina. Tvrdi da je nakon razvoda ostao bez doma, imovine i mogućnosti da učestvuje u njihovom odrastanju.

Životna priča Veselina Andrića, porijeklom iz Miljevine kod Foče, počinje kao priča mnogih ljudi sa Balkana koji su budućnost potražili u Skandinaviji. Međutim, ono što je trebalo biti novi početak i miran porodični život u Švedskoj, prema njegovim riječima, pretvorilo se u dugogodišnju pravnu i roditeljsku borbu.Andrić danas ima riješeno stambeno pitanje, ostvario je pravo na penziju i angažovao novu advokaticu, ali kaže da nijedan materijalni uspjeh ne može nadoknaditi činjenicu da svoju djecu nije vidio punih osam godina.Ne zna, tvrdi, gdje idu u školu, kako žive niti šta ih danas raduje ili rastužuje. Strahuje da ih, ukoliko bi ih slučajno sreo na ulicama Göteborga, možda više ne bi mogao ni prepoznati.

Ljubav započela preko interneta

Veselin navodi da je bivšu suprugu, koja je rođena i odrasla u Göteborgu, upoznao putem interneta. Poslije višemjesečnog dopisivanja sreli su se u Sarajevu, a veza je ubrzo postala ozbiljna.Nakon perioda putovanja između Bosne i Hercegovine i Švedske odlučili su se vjenčati i zajednički život nastaviti u Göteborgu. U braku su dobili dvoje djece – kćerku i sina.

Andrić kaže da je bio posvećen porodici, da je radio različite poslove i ulagao novac i vlastiti rad u obnovu kuće u kojoj su živjeli. Tvrdi da je nekretnina, koja je ranije bila u veoma lošem stanju, nakon renoviranja znatno dobila na vrijednosti.Prema njegovim navodima, upravo tada nije mogao ni naslutiti kakav će preokret uslijediti.

„Vratio sam se iz Bosne i zatekao promijenjenu bravu“

Andrić tvrdi da se nakon jednog odmora u Bosni i Hercegovini vratio u Švedsku i zatekao praznu kuću i promijenjenu bravu. Supruga i djeca, kaže, više nisu bili tu.

– Vratio sam se iz Bosne, zatekao praznu kuću, promijenjenu bravu, a supruge i djece nije bilo. Završio sam u hotelskom smještaju i nisam znao šta da radim – ispričao je Andrić.

U tim trenucima pomoć mu je, kako navodi, pružio Elvis Majić iz Göteborga, koji mu je obezbijedio privremeni smještaj, hranu i kontakt sa advokatom.Andrić ističe da mu je ta podrška bila presudna da ne odustane od borbe za kontakt sa djecom.

Dvije odluke o podijeljenom starateljstvu

Prema Veselinovoj verziji događaja, niži sudovi su u početku donosili odluke prema kojima je starateljstvo trebalo biti podijeljeno između oba roditelja.Međutim, nakon novih žalbi postupak je nastavljen pred višim pravosudnim instancama. Andrić smatra da je njegov tadašnji status osobe bez stalnog smještaja i dovoljnih primanja iskorišten kao argument da djeca ne mogu boraviti kod njega.

Navodi da je u jednom trenutku bio spreman da majka ima samostalno starateljstvo, ali pod uslovom da mu bude omogućeno redovno viđanje djece. Tvrdi da je taj dio njegove izjave zanemaren, dok je prihvaćena samo saglasnost da djeca ostanu sa majkom.Andrić posebno kritikuje postupanje pojedinih socijalnih službi, za koje smatra da nisu uvažile sve sudske odluke niti njegov zahtjev da održava kontakt sa djecom.

Njegove tvrdnje o sudskim postupcima, odlukama i radu socijalnih službi nisu nezavisno potvrđene, a javnosti za sada nije poznato viđenje bivše supruge niti nadležnih švedskih institucija.

Rečenica koja mu je promijenila pogled na brak

Jedan od najtežih dijelova Veselinove ispovijesti odnosi se na razgovor koji je, prema njegovim riječima, vodio sa bivšom suprugom nakon rođenja njihovog prvog djeteta.Tvrdi da mu je tada rekla da je prije njihovog poznanstva štedjela novac za postupak oplodnje uz pomoć banke sperme, jer je željela postati majka.

Andrić kaže da tim riječima u tom trenutku nije pridavao veliki značaj. Međutim, nakon razvoda i dugogodišnje odvojenosti od djece, počeo ih je posmatrati drugačije.Navodi i da mu je tadašnji advokat, iznoseći lično mišljenje o cijelom slučaju, kazao da smatra da je Veselin bio „iskorišten kao donator sperme“, dok su bivšoj supruzi, prema tom tumačenju, ostali djeca, kuća i automobil.

– Kuća i automobil mogu se ponovo steći. To su materijalne stvari. Ali djeca nisu predmet koji neko može dobiti ili izgubiti. To su naša djeca i potrebna su im oba roditelja – poručio je Andrić.

„Nisam osuđen ni za jedno krivično djelo“

Veselin kategorično odbacuje tvrdnje da bi mogao predstavljati opasnost za djecu ili bivšu suprugu. Ističe da, prema njegovim riječima, nikada nije dobio zabranu prilaska djeci niti je pravosnažno osuđen za nasilje u porodici.Smatra da bi eventualna zabrana kontakta morala biti zasnovana na jasnim dokazima i sudskim presudama, a ne samo na tvrdnjama jedne strane.

– Kada bi postojala presuda da sam počinio nasilje nad suprugom ili djecom, prihvatio bih odgovornost. Međutim, takva presuda ne postoji. Osjećam se kao čovjek koji je kažnjen bez presude – kazao je.

Naglašava da njegova borba nije usmjerena protiv majke njegove djece, već da želi dobiti priliku da ih ponovo vidi i učestvuje u njihovim životima.

Osam godina bez zagrljaja

Najbolniji dio njegove priče nije gubitak kuće niti novca, već godine provedene bez djece.

– Nije normalno da jedan biološki roditelj osam godina ne zna gdje mu djeca idu u školu, da li su nasmijana ili tužna, da li im je hladno ili toplo. Nije normalno da ne može zagrliti svoje dijete i biti dio njegovog života – rekao je Andrić.

Dodaje da su kontakt sa djecom izgubili i njihovi baka, djed, tetka, rođaci i ostatak porodice u Bosni i Hercegovini. Prema njegovim riječima, djeca su ranije dolazila u Miljevinu i bila snažno povezana sa očevom porodicom.Danas čuva fotografije, videosnimke, sudske dokumente i drugu dokumentaciju, nadajući se da će djeca jednog dana, kada odrastu, moći vidjeti kako je izgledala njegova borba da ih ponovo sretne.

Nova pravna borba

Andrić je u međuvremenu obezbijedio trosoban stan i tvrdi da sada ima sve potrebne uslove da djeca borave kod njega. Angažovao je i novu advokaticu koja proučava ranije sudske postupke i pokušava osporiti odluke za koje smatra da sadrže pravne i proceduralne nedostatke.Tokom boravka u rodnoj Miljevini kontaktirao je produkciju „1 minut“, želeći da pred kamerama ispriča svoju verziju događaja.

Njegova poruka, kaže, nije usmjerena samo njegovoj djeci, već i svim roditeljima koji su nakon razvoda ostali bez kontakta sa sinovima i kćerkama.

– Ne tražim ničiju imovinu niti želim bilo kome nešto oduzeti. Želim samo pravo da vidim svoju djecu. Od te borbe neću odustati – poručio je Veselin Andrić.

Redakcija naglašava da tekst prenosi ličnu ispovijest i tvrdnje Veselina Andrića. Druga strana, kao ni nadležni švedski sudovi i socijalne službe, nisu se izjasnili o navodima iznesenim u njegovom svjedočenju. Pogledajte video ispod teksta.

Hadžimujovići iz Novog Pazara POTOMCI SU VOJSKOVOĐE ZMAJA OD BOSNE

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Hadžimujovići iz Novog Pazara, prema sačuvanom porodičnom predanju, potomci su Hadži Mustafa-age Gračanice, poznatijeg kao Hadži Mujo, istaknutog vojskovođe Husein-kapetana Gradaščevića – Zmaja od Bosne.

Prema sačuvanom predanju među novopazarskim Bošnjacima, porodica Hadžimujović vodi porijeklo od Hadži Mustafa-age Gračanice, poznatijeg kao Hadži Mujo Gračanica, jednog od istaknutih vojskovođa Husein-kapetana Gradaščevića.Hadži Mustafa-aga Gračanica, u narodu poznat kao Hadži Mujo, bio je jedan od važnih zapovjednika bošnjačke ustaničke vojske tokom Pokreta za autonomiju Bosne, koji je predvodio Husein-kapetan Gradaščević, čuveni Zmaj od Bosne.

Najznačajniji dio Gradaščevićeve vojske činile su oružane formacije iz Gradačca i Gračanice. Uglavnom su to bili konjanici, uz manji broj pješaka, pripadnici stalne vojske i janjičari iz ova dva grada. Odredom iz Gračanice komandovao je Hadži Mustafa-aga, dok se na čelu gradačačkih jedinica nalazio Mehmed-aga.

Učestvovao u velikoj pobjedi kod Lipljana

Hadži Mujo Gračanica predvodio je gračanički odred i pratio Husein-kapetana sve do čuvene bitke kod Lipljana na Kosovu, održane 18. jula 1831. godine.U toj bici bošnjačka ustanička vojska nanijela je težak poraz sultanovim snagama, čime je Pokret za autonomiju Bosne dostigao jedan od svojih najvećih vojnih uspjeha.

Nakon što je novopazarski muteselim Ejup-paša Ferhatagić pobjegao iz Novog Pazara, Husein-kapetan je, vraćajući se s Kosova, na čelo ovog grada postavio svog provjerenog vojskovođu Hadži Muju Gračanicu.Prema historijskim zapisima, Hadži Mujo je u Novi Pazar stigao sa oko 500 bosanskih vojnika. U pojedinim izvorima navodi se i kao Hadži Mustafa-beg.

Husein-kapetan je Novi Pazar napustio 16. augusta 1831. godine, a Hadži Muji povjerio izuzetno važan zadatak – da organizuje odbranu ovog područja i spriječi prodor sultanove vojske prema najisturenijem dijelu Bosne, odnosno Novopazarskom sandžaku.

Hadži Mujo postao novopazarski muteselim

Situacija u Novom Pazaru i okolini postajala je sve složenija. Pristalice bosanskog pokreta očekivale su novu pomoć iz Bosne, a među stanovništvom se širila vijest da bi u ovaj kraj moglo stići čak 30.000 vojnika.Zbog očekivanog dolaska velike vojske, počelo je prikupljanje hrane od gradskog i seoskog stanovništva.

Politički i vojni odnosi mijenjali su se gotovo iz dana u dan. Udružene snage Novopazaraca i Bosanaca napale su u januaru 1832. godine rožajske Ganiće, koji su podržavali sultana, i privremeno ih protjerale.Ganići su nešto kasnije uzvratili napadom u Suhodolu, porazili protivničke snage i zaplijenili dva topa. Nakon toga se broj bosanskih vojnika u Novom Pazaru smanjio na približno 300.

U pokušaju da se spriječe novi sukobi, postignut je sporazum između Bosanaca i Novopazaraca, s jedne, i Ganića, s druge strane. Dogovoreno je da se kula Hasana Hota u Suhodolu poruši do temelja, kako više ne bi predstavljala izvor neprijateljstava i novih sukoba.

Sultanova vojska krenula prema Novom Pazaru

Kada je postalo jasno da se priprema velika ofanziva sultanove vojske, promijenio se i odnos kneza Miloša Obrenovića prema bošnjačkim ustanicima. Iako je nakon pobjede kod Lipljana pokazivao određenu naklonost prema njima, ponovo se približio osmanskoj Porti.

Istovremeno je Ejup-paša Ferhatagić, procjenjujući da je pobjeda sultanove vojske gotovo izvjesna, zatražio od Bosanaca da mu omoguće povratak na položaj novopazarskog muselima.Bosanci su bili spremni da razmotre njegov povratak, ali su se tome odlučno protivili Novopazarci.

Na Kosovu je prištinski Jašar-paša, sada kao pristalica sultana, vodio beskompromisnu borbu protiv preostalih protivnika centralne osmanske vlasti. Početkom marta 1832. godine organizovao je pohod na područje Šalje, čiji su stanovnici zatražili pomoć od Novopazaraca. Međutim, zbog teškog položaja u kojem su se nalazili, Novopazarci im nisu mogli pomoći.

Posljednja odbrana na Rogozni

U proljeće 1832. godine počele su pristizati vijesti da će nizamska, odnosno regularna sultanova vojska, uskoro krenuti prema Novom Pazaru.Jašar-paša se u aprilu nalazio u Banjskoj, na putu prema gradu. Branitelji Novog Pazara utvrdili su se na Rogozni, kod Osman-pašinog hana, pripremajući se za odlučujući sukob.

Prema Novom Pazaru krenuo je i leskovački paša sa približno 4.000 vojnika. Njegove snage stigle su preko Jošanice do sela Kožetin, gdje su podigle logor.Branitelji predvođeni Hadži Mujom Gračanicom pružili su snažan otpor, ali je sultanova vojska poslije teških borbi uspjela zauzeti Novi Pazar.O posljednjim danima Hadži Muje postoje različita tumačenja.

Prema jednoj verziji, osmanska vojska zarobila ga je sredinom aprila 1832. godine, nakon pada Novog Pazara, zajedno sa još 135 Bošnjaka. Zarobljenici su potom upućeni prema Istanbulu.Navodi se da su na odredište stigla 124 zarobljenika, dok su ostali tokom puta pobjegli ili preminuli.

Zarobljen nakon odbrane Prijepolja

Prema drugoj verziji događaja, Hadži Mujo se nakon pada Novog Pazara povukao prema Prijepolju, gdje je pokušao organizovati posljednji otpor sultanovoj vojsci.Navodno je sa grupom Novopazaraca i Prijepoljaca pružao otpor iz jedne kule, ali je poslije teške borbe zarobljen i nakon izvjesnog vremena pogubljen.

Sačuvani su i zapisi o izjavama koje je Hadži Mustafa-beg, kako se također navodi u izvorima, više puta davao pod prisilom.Iako postoje razlike u opisima njegovog zarobljavanja i posljednjih dana, većina autora saglasna je da je Hadži Mujo Gračanica ubijen tokom 1832. godine.

Historičar Galib Šljivo naziva ga Hadži Mujagom i navodi da je „bivši novopazarski, a tada prijepoljski muteselim“ zarobljen od sultanove vojske. Ahmed S. Aličić ga, opisujući događaje kod Prijepolja, poistovjećuje sa Hadži Mustafa-begom Prijepoljcem, jednim od istaknutijih vođa pokreta i članom Bosanskog divana. Na toj dužnosti obavljao je poslove timardefterdara, odnosno upravnika prihoda spahija, u vrijeme kada je Husein-kapetan Gradaščević proglašen valijom Bosne.

Kako je nastalo prezime Hadžimujović?

Među novopazarskim Bošnjacima sačuvano je predanje da se Hadži Mujo Gračanica, nakon što je postavljen za muselima Novog Pazara, u ovom gradu oženio.U tom braku, prema porodičnom predanju, dobio je sina, čiji su potomci kasnije uzeli prezime Hadžimujović – po svom pretku Hadži Muji.

Dio porodice se tokom vremena iselio u Tursku, dok su se u Novom Pazaru do prije nekoliko decenija još mogle pronaći dvije ili tri porodice koje su nosile ovo prezime.Ipak, nisu svi Hadžimujovići istog porijekla. Prema dostupnim podacima, postoje i Hadžimujovići koji pripadaju Hoćanima, odnosno Hotima, a ovo prezime nose najmanje pet generacija.

Priča o Hadži Muji Gračanici i novopazarskim Hadžimujovićima tako predstavlja spoj historijskih izvora i porodičnog predanja, čuvajući uspomenu na vrijeme Pokreta za autonomiju Bosne i velike borbe koju su Bošnjaci vodili pod komandom Zmaja od Bosne.

Prema historijskom osvrtu Esada Rahića.

ŽIVOTNA PRIČA DŽEMAILA IZ BREZE KOD SJENICE: Pogledajte šta u 85. godini poručuje

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Životna priča Džemaila iz Breze kod Sjenice svjedoči o čovjeku koji je, uprkos teškom životu i godinama mukotrpnog rada, sačuvao osmijeh i mladima poručio da čuvaju porodicu, zdravlje i ljubav među ljudima.

Osamdesetpetogodišnji Džemail Sejdović iz sela Breza kod Sjenice cijeli život proveo je radeći, podižući porodicu i boreći se sa izazovima koje je donosio život na selu. Iako iza sebe ima teške godine, oskudicu i mnogo mukotrpnog rada, svaki novi dan dočekuje nasmijan, zahvalan i spreman da se našali.

U njegovom glasu nema gorčine. Kada govori o godinama koje su prošle, Džemail ne nabraja ono što mu je život oduzeo, već ono što mu je podario – zdravlje, porodicu, potomstvo i snagu da i u 85. godini ostane vedrog duha.– Samo dobro. Lijepe godine i zdravlje. Bilo je svašta u životu, ali najviše muke i seljačkog posla. Rođen sam u vrijeme rata, ali takva je bila sudbina i, evo, ostao sam živ. Osamdeset peta godina, samo dobro – govori Džemail uz osmijeh.

Od ručne kose do traktora

Život na sjeničkom selu nije bio lak. Radilo se od ranog jutra, često bez moderne mehanizacije i bez uslova koje današnje generacije smatraju uobičajenim.Džemail je najprije kosio ručno, a kasnije je, kada su traktori stigli u selo, više od dvije decenije upravljao poljoprivrednim mašinama.

– Vozio sam traktor dvadeset godina. Kosio sam, obavljao poslove i uvijek pazio. Dok sam bio mlađi, radilo se ručno, a poslije su došle mašine – prisjeća se.

Radio je sve što je bilo potrebno da bi njegova porodica imala siguran dom. Bavio se zemljoradnjom i stočarstvom, a sve donedavno brinuo je i o imanju. Danas, zbog godina i narušenog zdravlja, posao je sveo na nekoliko koza.Ipak, navika da radi nikada ga nije napustila.

Otac šestoro djece

Sa suprugom je podigao šestoro djece – tri sina i tri kćerke. Veći dio porodice danas živi u Njemačkoj, dok su Džemail i njegova supruga ostali u rodnom selu.Kuća u Brezi više nije ispunjena dječjom grajom kao nekada, ali Džemail s ponosom govori o svojoj djeci i njihovim porodicama. Najvažnije mu je, kaže, da su svi zdravi, vrijedni i međusobno povezani.Posebno pamti dane koje je proveo u bolnici, kada su ga djeca, rodbina i prijatelji neprestano obilazili.Jedan od pacijenata tada mu je rekao da mora imati izuzetno snažnu i složnu porodicu, jer su mu posjete svakodnevno stizale.

– Rekao sam mu: „Imam jaku porodicu.“ Uvijek je neko dolazio da me obiđe. Porodica je najveće bogatstvo – kazuje Džemail.

Djed mu živio 110 godina

Dugovječnost u porodici Sejdović nije rijetkost. Džemail s ponosom ističe da je njegov djed doživio čak 110 godina.Od njega je, kako vjeruje, naslijedio ne samo dug život već i ljubav prema radu, smirenost i sposobnost da se čovjek raduje malim stvarima.Njegova životna filozofija je jednostavna: činiti dobro, ne nositi mržnju, čuvati zdravlje i ne dozvoliti da brige upravljaju životom.

– Sve je Božja odredba. Važno je da čovjek sačuva zdravlje i još malo pameti. Mi stariji nekada možemo nešto i pogriješiti, ali mladi su danas stalno napeti, sve im je u brzini – govori kroz šalu.

Nekada nije bilo hrane, ali je bilo zajedništva

Džemail se sjeća godina kada u selima nije bilo dovoljno hrane. Ljudi su pravili metle, prodavali ono što su mogli i kupovali hljeb. Krompir je mnogim porodicama bio glavna namirnica dok ne bi stiglo novo žito.Iako se živjelo skromno, ljudi su, kaže, bili bliži jedni drugima. Vrata kuća bila su otvorena, komšija se obilazio, a kahva i razgovor bili su dio svakodnevnog života.Danas je, smatra, materijalno mnogo lakše.

– Danas sve ima. Sve je na dugme. Ima hrane, frižidera, zamrzivača, svega. Nema šta nema – kaže Džemail.

Međutim, ono najvažnije, prema njegovim riječima, sve više nestaje.

„Sve imamo, ali nemamo ljubavi“

Najvažnija poruka ovog osamdesetpetogodišnjaka nije o dugovječnosti, zdravlju ili radu. Ona je posvećena odnosima među ljudima.

– Sve imamo, ali nema više ljubavi. Ni prema roditelju, ni prema bratu. Kada bi se ljubav vratila, mogli bismo ponovo nemati ništa, a opet bi nam bilo dobro. Važno je da volimo jedni druge – poručuje Džemail.

Njegove riječi posebno odjekuju u selu u kojem je nekada svaka kuća bila puna, dok su danas mnogi domovi zaključani, a njihovi vlasnici rasuti širom Evrope.

– U selu je sve dobro, ali je pusto. Nemaš više kod koga ni na kahvu da odeš. Takvo je vrijeme došlo – priča sa sjetom.

Dobrota se ne dijeli po vjeri i naciji

Ponosan je Džemail i na dobrotu svoje djece. Priča kako je njegov sin u Njemačkoj pomogao čovjeku kojeg je zatekao na ulici, primio ga u svoj dom, hranio i pružio mu smještaj nekoliko mjeseci.Za Džemaila nije bilo važno kako se taj čovjek zvao niti kojoj je vjeri ili narodu pripadao. Važno je bilo da mu je pomoć bila potrebna.

U tome se krije i najveća vrijednost koju je pokušao prenijeti svojoj djeci – da čovjek ostaje čovjek samo dok je spreman pomoći drugome.Život Džemaila Sejdovića nije bio lagan. Rođen je u ratu, odrastao u oskudici, radio najteže seoske poslove i ispratio djecu u daleki svijet. Ipak, nije izgubio osmijeh, vjeru u dobro i ljubav prema ljudima.

U njegovoj 85. godini nema velikih želja. Želi zdravlje, mir među ljudima i da se porodice ponovo približe.Jer, kako kaže Džemail iz Breze, čovjek može imati pune kuće i sve što novac može kupiti, ali bez ljubavi među roditeljima, djecom, braćom, komšijama i prijateljima – nema istinskog bogatstva.

PRELIJEPA PRIČA IZ SANDŽAKA: Samed kupio glisere braći Sejfu i Hilmiji – nije želio da samo on uživa

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Prelijepa priča iz Sandžaka pokazuje snagu bratske ljubavi – Samed iz Brodareva nije želio da samo on ima gliser, pa je još dva poklonio Sejfu i Hilmiji.

  • Bratska ljubav iz Brodareva oduševila je javnost – Samed je, nakon što je kupio gliser za sebe, odlučio da istim poklonom obraduje Sejfa i Hilmiju, poručujući da je sreća najljepša kada se dijeli s najbližima.

U vremenu kada se često govori o podjelama, nesuglasicama i udaljavanju među ljudima, iz Brodareva stiže priča koja vraća vjeru u iskrenu bratsku ljubav, zajedništvo i nesebičnost.Glavni junak ove lijepe priče je Samed, koji je imao gliser, ali nije želio da u njemu i čarima mora uživa sam. Umjesto toga, odlučio je da kupi još dva plovila i pokloni ih Sejfu i Hilmiji.

Na snimku nastalom u Baru mogu se vidjeti tri plovila kako isplovljavaju i pripremaju se za usidravanje, dok se u pozadini čuju šale, smijeh i riječi oduševljenja zbog Samedovog nesvakidašnjeg gesta.

„Samed je kupio jednu jahtu Sejfu, a jednu Hilmiji“, govori autor snimka, dok kamerom prati plovila na vodi.

U jednom trenutku kroz smijeh poručuje da se u barskoj luci nalazi „pola luke Brodarevaca“, aludirajući na brojna plovila i ljude iz ovog sandžačkog mjesta koji ljetne dane provode na crnogorskom primorju.Posebno emotivan trenutak nastaje kada prisutni komentarišu Samedov poklon.

„To je bratski. Svaka čast“, čuje se na snimku.

I zaista, teško je zamisliti ljepši primjer bratske pažnje. Samed nije želio da ono što ima čuva samo za sebe, već da radost, more i nezaboravne trenutke podijeli sa svojom braćom.Poklon nije važan samo zbog svoje materijalne vrijednosti. Mnogo važnija je poruka koja se iza njega krije – da pravo bogatstvo nije u onome što čovjek posjeduje, već u ljudima s kojima je spreman da podijeli sreću.

Dok su se tri plovila udaljavala prema mjestu na kojem će se usidriti, prisutni nisu skrivali osmijehe i oduševljenje. Uz prijateljske šale, Samedu su upućene čestitke zbog poteza koji se ne viđa svakoga dana.Ova priča iz Brodareva pokazuje da bratska ljubav nema cijenu. Gliseri će jednog dana možda biti zamijenjeni drugim stvarima, ali će uspomena na trenutak u kojem je jedan brat odlučio da svoju radost podijeli s drugima ostati zauvijek.

Samedov gest tako je postao mnogo više od skupocjenog poklona. Postao je simbol složne porodice, međusobnog poštovanja i poruke da nijedna sreća nije potpuna ako je čovjek nema s kim podijeliti. Neka im je sa srećom i da ih dugo koriste u zdravlju, slozi i veselju! Pogledajte preuzeti video od FB stranice “Slike Brodareva” ispod teksta.

1...91011...3.846Page 10 of 3.846