Ako muškarac ponizi i uvrijedi svoju ženu, vremenom može izgubiti sve. I u ovome nema „mističnosti“. Uobičajena psihologija i filozofija života.
Prevara predstavlja čin rušenja povjerenja. Partner koji je varao izgubio je povjerenje onog drugog partnera. Taj gubitak se teško nadoknađuje, jer povjerenje se stiče postepeno a ruši veoma lako. Često je lakše oprostiti prevaru nego ponovo izgraditi narušeno povjerenje. Problem sa tim je i činjenica da osobe koje su sklone prevarama u ljubavnim odnosima često su sklone i drugim oblicima laganja i neiskrenosti.
Kada je osoba dugo u vezi ili braku a ne rješava probleme sa svojim partnerom ili partnerkom, dolazi do javljanja usamljenosti, frustracije, hroničnog nezadovoljstva pa čak i zahlađenja odnosa. Tako usamljena i nezadovoljna osoba traga za zadovoljstvom, pažnjom ili seksualnim užitkom negdje drugdje, izvan veze, izvan braka. To predstavlja najčešći motiv da osoba počne da pokazuje interesovanje za druge osobe, najčešće osobe iz svoje bliže okoline (najčešće na poslu, komšiluku i sl.) ili jednostavno aktivno traži drugu osobu preko Interneta ili ih upoznaje u noćnim izlascima.
Akademik Landau bio je sjajan naučnik. Ali, nažalost, imao je afere sa damama i bez razmišljanja dovodio ih je kući pred svoju suprugu. Car Aleksandar II je mnogo učinio za otadžbinu. Ali je svoju ljubavnicu takođe smjestio pored svoje djece upravo u palatu, iznad odaja njegove supruge. Puškin je volio da, dolazeći iz „vesele kuće“, podijeli utiske sa suprugom i ispriča sa kim i kako je tamo proveo vrijeme.
Zašto se žene nisu vrijeđale?
Akademika Landaua je tada pregazio automobil i postao nemoćni invalid. Njegova supruga se, naravno, brinula o njemu. Šta još? Aleksandra II ubili su teroristi, noge mu je odnijela bomba, pa ni ljubavnicu nije pozvao da se oprosti kada je umirao, ali zato suprugu jeste. Puškin je takođe umro na rukama svoje žene nakon smrtonosnog dvoboja. I može se navesti mnogo takvih primjera. Ovi veliki ljudi povrijedili su svoje žene i svojim ponašanjem nanijeli im patnju. Ali njihove žene su ih voljele svim srcem! Ne, ne zla sudbina, ni Više sile nisu kaznile ove ljude. Poenta je u tome što su ponižavali svoje žene. Spuštali na najniži nivo. Žena je prestala da bude prijatelj, vjerni partner, drugarica i podrška. Postala je nešto poput roba, nešto poput odanog psa kojeg vlasnik ponekad pomazi. Ili možda šutne.
Žena je prestala da bude prijatelj, postala je sluškinja. Biće nižeg reda, kako su nekada govorili. A čovjek se osudio na usamljenost, onaj momenat kada je odlučio da ponizi sebi najbližu osobu.
Kad muškarac uradi ovo, on više nije oženjen, on je samac, bez obzira što je žena pored njega. Usamljen znači ranjiv. To znači da može biti napadnut ili prevaren, povrijeđen. Bori se jedan na jedan sa neprijateljima. A mogao je imati pravog prijatelja! Ništa ne zamjenjuje stvarnu žensku podršku, lukavost, intuiciju, sposobnost da vide znakove i osjete ljude.
Zbog toga pravi uspješni ljudi njeguju i poštuju svoju ženu. Ovo je njihov pravi prijatelj, a ne samo supruga ili ljubavnica. Ponižavajući drugog, ponižavate i slabite sebe, na radost svojih neprijatelja. I postajete usamljeni, bespomoćni i slabi. Poštovanje žene je ključ uspjeha i dugog života. A uvrijediti ženu nije teško. A kad to uradite, tek tada možete izgubiti sve.
Izvor: stil.kurir.rs/
