Njegov talenat je mnogo puta nagrađen brojnim priznanjima, retko je davao intervjue, kaže da nije želeo da prodaje privatnost. Mustafa Nadarević bio je jedan od omiljenih glumaca bivše Jugoslavije, a ljubav i poštovanje između ovog glumca i publike nastavili su se i nakon raspada bivše države, posebno sa ulogom Izeta Fazlinovića u seriji “Lud, Zbunjen, Normalan”.
Rani život i obrazovanje
Rođen 2. maja 1943. godine u Banjaluci, Mustafa Nadarević je bio plod ljubavi Mehmeda i Asje, dvoje ljudi čija se priča nije odvijala tipičnom putanjom. Njihova ljubav je započela uz mnoge prepreke, budući da su se njihovi roditelji oštro protivili njihovom venčanju. Ali, kao što je to često s pravom ljubavlju, prepreke su postale mostovi, i na kraju su se spojili u braku. Nažalost, Mehmed je s 28 godina tragično preminuo od tuberkuloze, ostavivši Asju, tada 22-godišnju udovicu, da sama odgaja malog Mustafu.
Zbog teške materijalne situacije, Asja je odlučila da Mustafu pošalje na školovanje u Zagreb. Iako je tamo proveo samo godinu dana, ovo iskustvo je oblikovalo njegov pogled na svijet. Nakon povratka u Bosanski Novi i završene osnovne škole, seli se kod dede i bake u Rijeku.
Strast prema glumi
Još kao dijete, Mustafa je pokazivao neobičnu sklonost ka glumi. Možda je prvi znak njegovog budućeg talenta bio kada je u prvom razredu osnovne škole, sa piskutavim glasom i kosom koja je bila duža nego kod većine dječaka njegovog uzrasta, odabran da igra Crvenkapicu na školskoj priredbi. Ova neobična, ali preslatka uloga, bila je samo početak njegove strastvene veze sa glumom.
U gimnazijskim danima, njegova ljubav prema umjetnosti dodatno je cvjetala. Postao je član amaterskog pozorišta “Viktor Car Emin”. Ono što je započelo kao hobi, ubrzo se pretvorilo u poziv koji će definisati njegov život.
Filmska i televizijska karijera
Karijera Mustafe Nadarevića bila je bogata i raznovrsna, a svaka uloga koju je odigrao bila je svjedočanstvo njegove posvećenosti i strasti prema glumi. Uloga Zijaha u Kusturičinom filmu “Otac na službenom putu” 1985. godine pokazala je njegovu izvanrednu glumačku sposobnost. Usledili su hitovi poput “Glembajevi”, “Već viđeno”, “Gluvi barut”, “Kuduz”, “Puška za uspavljivanje”, “Ničija zemlja”, “Praznik u Sarajevu” i mnogi drugi.
Međutim, mnogi će ga najbolje pamtiti po njegovoj ulozi u seriji “Lud, zbunjen, normalan” gdje je, uz Senada Bašića i Moamera Kasumovića, tumačio nezaboravnog Izeta Fazlinovića.
Na dan majčine smrti igrao predstavu
“Kad mi je majka umrla izašao sam u pozorište da igram ulogu. Tako mi je bilo lakše. To je bježanje od stvarnosti i bježanje u lik koji nisam ja, onda manje boli. Dobra gluma je zadnja stepenica ka šizofreniji. Moraš se dati jako, a s druge strane ostati zdrav u glavi.”
Ljubavni život
Mustafa se tokom svog života ženio tri puta, a svaki brak nosi svoju jedinstvenu priču. Njegov prvi brak bio je sa Jasnom, s kojom ima kćerku Nađu, danas istoričarku umjetnosti. Nakon osam godina zajedničkog života, njih dvoje su se rastali, ali su ostali povezani kroz svoju kćerku.
Njegova druga supruga bila je Snežana. Sa njom je dobio dvoje djece: sina Ašu, koji je postao uspješan sportista, i kćerku Nanu koja se danas bavi marketingom i radi kao PR menadžerka za renomirani kozmetički brend iz Amerike.
Treći put se oženio 25. aprila 2012. godine sa Slavicom Radović, talentovanom kostimografkinjom i scenografkinjom. Nažalost, njihova ljubavna priča bila je kratkotrajna. Nakon što se deset godina hrabro borila sa zloćudnim tumorom, Slavica je preminula u Ljubljani 7. juna 2012. godine. Zajedno su proveli 15 godina, ali njena smrt ih je rastavila, što je glumac veoma teško podnio.
“Umetnost življenja i glume negdje su vrlo blizu, s tim da je gluma bolja, jer na sceni možeš umirati mnogo puta, a ostati živ. Nažalost, život je netalentovani glumac. Kada nas jednom neko napusti, onda je to zauvijek. Ostaje samo umijeće preživljavanja. I sjećanja”, zapisao je Nadarević u svojim autobiografskim zapisima u kojima stoji i kako je Slavicu sreo, zaprosio i bio joj velika podrška tokom njene borbe sa kancerom dojke.
“Dok sam dolazio kod te bake u Bosanski Novi ona me terala uveče da “učim”, to znači da se molim Bogu, da klanjam. A ja kao dete sam bio umoran, po celi dan se igrao sa decom trčkarao, samo sam čekao da legnem da spavam, a baka nije imala razumevanja, ona je mene tad mučila. Ja verujem, ne mogu biti bez vere, ali agnostik sam, nisam ateista. A druga baka me nikad nije terala da idem u crkvu, ali smo kod nje slavili i Božić i Uskrs, iako je deda, njen muž bio muslimam, slavili smo sve.
Družio sam se sa svim verama i nikad mi ne bi palo napamet da nekoga mrzim zato što nije iste vere kao ja. Ja da sam birao ne bih se hteo roditi kao Mustafa. To sam dobio i živio sam sa tim. Ono što mi se nije sviđalo u vaspitanju to sam odbacivao, a ono što mi se sviđalo, praktikovao sam sa ljudima oko sebe. Ceo život živiš, učiš i odgajaš se, a umreš neodgojen.”
“Nikad nisam gledao ljude ko je koje vjere, zanimalo me samo koliko je čovjek čovečan, koliko je drug, koliko je pošten, koliko je prijatelj. Tvrđi vjernici su se ženili sa svojom vjerom i nisu prisajali na drugačije. Ali oni treba da znaju da ima i ljudi iz mješovitih brakova koji ne gledaju život kroz vjeru.”
Mustafa Nadarević ostavio je neizbrisiv trag na balkanskoj sceni. Njegova strast prema glumi, posvećenost umjetnosti i ljubav prema ljudima čine ga nezaboravnim likom u srcima mnogih.
