Bivši dečko folk zvezde Svetlane Cece Ražnatović, Haro Samardžić, prvi put nakon 24 godine otkriva sve detalje njihove veze, koja je trajala od 1990. do 1993. godine. Samardžić, koji tvrdi da je sa njim Ceca izgubila nevinost, odlučio je da progovori o njihovom odnosu, koncertima i događajima koji su obeležili taj period.
Bivši dečko folk zvijezde Svetlane Cece Ražnatović, Haro Samardžić, s kojim se folk zvijezda zabavljala od 1990. do 1993. godine, i tvrdila da je s njim izgubila nevinost, prvi put nakon 24 godine otkriva sve detalje veze s popularnom pjevačicom. Kao maloljetnu djevojčicu, Cecu su na svim koncertnim nastupima pratili njeni roditelji Slobodan i Mira.
Početak karijere i prvi koncerti
Kao maloljetnu djevojčicu, Cecu su na svim koncertima pratili njeni roditelji Slobodan i Mira. Devedesetih godina, Ceca je bila popularnija u BiH nego u Srbiji, organizujući prve solističke koncerte u manjim domovima kulture i na otvorenim prostorima u Sarajevu, Visokom, Olovu, Vlasenici, Brezi, Kaknju i Zvorniku.
Uspon na međunarodnoj sceni
Zahvaljujući prijateljstvu sa novinarom Ekremom Milićem, koji je organizovao turneje i po inostranstvu, Ceca je počela dobijati angažmane u Sent Galenu, u diskoteci „Tanoa“ koju je vodio Eso Samardžić. Prvo gostovanje imala je u maju 1991. godine, sa njom je putovao otac Slobodan. Posao je bio uspešan, pa je Eso angažovao Cecu ponovo za septembar iste godine, kada je ona opravdala svoj honorar od 7.000 franaka.
Prvo gostovanje imala je u maju 1991. godine i s njom je putovao otac Slobodan.
Dogovorili su se i za doček Nove 1991. godine u Sent Galenu i Bregencu. Za honorar u iznosu od 40.000 franaka, Ceca je zabavljala goste u obje diskoteke, jer su bile udaljene jedna od druge nekih tridesetak minuta vožnje švicarsko-austrijskim autoputevima. Jedna je bila Esino vlasništvo, a druga njegovog brata Hare Samardžića, koji se bavio sportom. Osamdesetih godina bio je jedan od poznatijih fudbalera u Švicarskoj.
Nova godina 1991. u Švicarskoj
Za doček Nove 1991. godine, Ceca je nastupila u Sent Galenu i Bregencu za honorar od 40.000 franaka, zabavljajući goste u diskotekama koje su bile udaljene tridesetak minuta vožnje. Po prvi put, njen otac nije bio u pratnji, ostavši u Žitorađi.
Ta najluđa noć, 31.12.1991/1.1.1992. godine, bit će i prva u kojoj u Cecinoj pratnji nije bio njen otac Slobodan. Ostao je u Žitorađi. Nasjeo je na priču koju su mu prodali Eso Samardžić i Ekrem Milić. Uvjerili su ga da nema potrebe da putuje sa Cecom i da plaća avionske troškove. Bolje mu je da štedi novac i što prije otplate stan kojeg su kupili u Beogradu od Branimira Đokića i Daliborke Stojšić.
Trećeg januara 1992. godine zazvonit će telefon u stanu novinara Milića. S druge strane telefonske žice bio je Cecin otac – Slobodan:
„Nije meni što se Ceca udala za Muslimana, nego što je otišla za oženjenog čoveka – vidno uzbuđen govorio je pjevačicin otac.
„Tek tada ću shvatiti da su sjajnu igru igrali i mene prevarili i Ceca, i Haro, i moja supruga…. zadnji sam, kao i Slobo saznao, za tu ljubav. Haro i Ceca su bili u ozbiljnoj vezi nekih pola godine, a da su to krili od svih nas – ispričao je za „aura.ba“ Ekrem Milić. On misli da su Ceca i Haro imali prvu bračnu noć 29. decembra 1991. godine u hotelu „Holidej in“. Evo, kako to obrazlaže:
„Ceca je desetak dana spavala kod nas u stanu. Tog 29. decembra je nastupala u restoranu „Stadion“ na Koševu. Istina je da sam bio pofino popio, ali sam bio siguran da sam vidio Haru u kafani. Moja supruga i Ceca su me ismijale, tvrdeći da sam pijan i da mi se Haro pričinjava. Ja im povjerovao. Tek kasnije sam sklopio mozaik. Ceca je te večeri, umjesto kod nas, u stan, otišla da spava u „Holidej in“. Kao da nas ne uznemirava ujutro rano, jer je imala avionski let za Cirih oko devet sati ujutro. A, ona je zapravo otišla sa Harom u hotel. To su mi kasnije i priznale i ona i moja supruga – sjeća se tih Cecinih mangupluka novinar Milić.
Haro je zbog Cece ostavio suprugu Anku koja je, kakve li slučajnosti, Nišlijka kao i „cvetak zanovetak“. Živjeli su, kažu, u idealnoj zajednici sve do ljeta 1993. godine, kada se pojavio Željko Ražnatović Arkan u njihovim životima.
Kako i odakle Arkan u cijeloj ovoj priči, teško da će se ikada saznati.
Haro i Ceca su te 93. godine se zaputili do Cecinih roditelja u Žitorađu. On je imao švicarske papire i nije imao nikakvih nacionalnih predrasuda. Sjajno su ga, pričao je, kasnije dočekali Cecini roditelji.
Haru i Cecu će rastaviti nepoznati ljudi, maskirani u vojničke uniforme. Njih dvoje su odsjeli u hotelu „Slavija“. Ujutro se trebali letjeti za „Cirih“.
Hapšenje i logor
Samardžić, koji je u to vreme bio oženjen, govori o događajima tokom njihove trogodišnje veze, uključujući i hapšenje koje je doživeo 1993. godine u Beogradu. Željko Ražnatović Arkan, uz pomoć Državne bezbjednosti, uhapsio je Samardžića dok je bio u hotelskoj sobi sa Cecom.
„Bilo je to u oktobru 1993. godine. Ceca je spavala sa mnom kada su došli i zalupali na vrata hotelske sobe. Gola je bila,“ priseća se Haro najgorih momenata iz svog života. „Odveli su me u neku kuću u blizini hotela. Nabacili su mi crnu vreću na glavu da ne vidim gde smo ušli.“
„Bilo je to u oktobru 1993. godine. Ceca je spavala sa mnom to jutro kad su došli i zalupali na vrata hotelske sobe. Taj prokleti ‘Metropol'… Bila je sa mnom u sobi kad su upali pripadnici DB, ona je ležala. Gola je bila,“ prisjeća se Haro najgorih momenata iz svog života i nastavlja:
„Odatle su me odveli u neku kuću u blizini, desno od hotela. Ne znam tačno koliko minuta su me vozili, nešto sam mogao da vidim prije nego što su mi nabili crnu vreću na glavu da ne vidim gdje smo ušli, u neku rupu. Tada sam shvatio koliko je sati.“
Mislite da je Arkan stajao iza vašeg hapšenja?
„Pa jeste. Arkan je bio državni čovjek. Mene je hapsio DB. To je sve povezano.“
O torturama kroz koje je prolazio skoro tri mjeseca mogao bi se roman napisati. Haro ih se nerado sjeća. Kaže, da je bio u logoru „Batković“ pored Bijeljine, da su ga svakodnevno tukli i držali gladnog i žednog. Bio je spao na 46 kilograma; kost i koža…
“Jednog jutra se u logoru pojavila Ceca. Bila su dva džipa. Kratko ošišana, sa mnom ni riječi nije progovorila. Strpali su me u jedan džip sa gorilama, a ona je bila u prvom. Tada su mi prolazile najcrnje misli kroz glavu. Zaustavili smo se na jugoslovensko – mađarskoj granici. Ceca je tada izašla, dala mi 1.000 maraka, pasoš i ostala dokumenta, pružila ruku i kazala: „Haro, ovo je za tvoj život. Ja ostajem ovde. Ti idi svojim putem….Ovako je najbolje. Ne želim da te nosim na duši“.
Da li je Ceca znala da će to da urade?
„Ona – sigurno je znala. Mislim da je bila upućena. Ja nju nisam mogao da otjeram od sebe. Nije htjela da ide. Molio sam Boga da je se riješim, da ode…“
Svetlana je izjavljivala da je to između vas bila velika ljubav, da ste se zabavljali godinu i po dana i da je izgubila nevinost s vama kad je imala 18 godina.
„Ona laže. Bolje joj je da ćuti nego da ja kažem sa koliko godina je stvarno izgubila nevinost, pa će da popadaju u nesvijest svi po Srbiji. Sve što je rekla u vezi sa mnom je laž. Ništa se tu nije pisalo, ni kako, ni zašto, ni zbog čega sam ja bio u Beogradu. Niko ne pominje da sam nakon tog hapšenja bio u logoru mjesec dana u Batkoviću kod Bijeljine. Puno sam stradao i jedva sam izvukao živu glavu. Pola godine nakon toga nisam se osjećao dobro. To je baksuz žena! Ko god je bio sa njom, taj se mrtav, nema ga više. Jedva sam se ja izvukao, ali teško.“
Ko vas je upoznao s njom?
„Niko nas nije upoznao. U to vrijeme držao sam s braćom diskoteke, pjevala je kod nas. I tako je krenulo…“
Da li je istina da je pobjegla od kuće da bi živjela s vama?
„Ma, da! Pobjegla ptičica čim je napunila 18. Pokupila stvari i pobjegla od kuće. Pomagali su joj neki njeni prijatelji iz Beograda da pobjegne od svojih roditelja, neki su isto pjevači, a ja o njima ne volim da pričam. Priča da je bila tu godinu i po dana, bila je duplo duže kod nas. Skoro tri godine. Pobjegla je od roditelja, ja sam je držao tu maltene iz sažaljenja.“
Niste planirali ništa ozbiljno?
„Nikad. Ja sam tada bio oženjen. Ne bih se ja nikad oženio pjevačicom. Da sam želio nešto, ne bi išla na abortuse. Bila je tri puta trudna, nisam želio da rodi. Ona je po svaku cijenu željela moje dijete. Znam da je u vrijeme kad se to dešavalo 1993. godine posljednji put abortirala, u Srbiji na VMA.“
Zašto ste onda bili sa njom?
„Na jugu Srbije svašta rade. Ne mogu da shvatim da se to meni moglo desiti, da se dešavalo. Mislim da ona i danas ide kod tih vračara! Sjećam se, jednom je u mom klubu u Njemačkoj odjednom nestala. Kad sam je potražio, našao sam je u separeu u ćošku sa jednom romskom gatarom. Rekao sam joj: ‘Sram te bilo, koja si ti vještica, čime se baviš!'“
Hoćete da kažete da vas je omađijala?
„Ne znam šta me vuklo. Možda je u pitanju i navika, kad je neko pored tebe tri godine… Ja, koji sam s njom živio tri godine, samo jednom sam je vidio ujutru kad ustane. Rekao sam: ‘Nikad više!’ Izbjegavao sam da je gledam, na šta liči bez šminke. Sad je sva operisana… Na šta to liči – dvije nogice i 10 kg grudi? Ona mi stvarno nije interesantna, ni kao žena, ni kao Ceca. Mnogo ljepših i boljih žena ima u normalnom svijetu od tih pjevačica.“
Pjesme i saradnje
Samardžić u drugom dijelu intervjua otkriva kako pjevačica obmanjuje javnost da je od Dina Merlina besplatno dobila njen veliki hit “Beograd”. Naime, ovaj švicarski biznismen tvrdi da je upravo on posredovao u njenoj saradnji s bosanskim kantautorom, jer je njegov prijatelj. Dino joj je, prema njegovim navodima, napisao ne samo “Beograd”, nego i nekoliko drugih pjesama na kojima je zaradila mnogo novca.
„Skoro su mi slali neki prijatelji iz nekih novina nešto što je izjavila pjevačica u vezi s nekim pjesmama i vidim da priča laži,“ kaže Haro i naglašava:
„Pjesme ‘Beograd’, ‘Zaboravi’ i ‘Žarila sam žar’ su moje, ali ona je to sve prisvojila. Vidim priča da je to džabe dobila, a to su sve moje pjesme. Uzeo sam ih od Dina Merlina. On je u to vrijeme, kao i Ceca, tokom devedesetih živio kod mene. I ja ga ono bosanski zamolim: ‘Jarane, eto da ne sjedi tu, da joj napravimo jedan album, ono kao meni, hajde dad!’ On mi to učini. Eto, napravim joj album, ja nadrljam, jedva živu glavu izvučem…“
„Kukavica“ i hitovi
Haro tvrdi da je on ubedio Cecu da snimi veliki hit „Kukavica“, koji su radili Marina Tucaković i Aleksandar Radulović Futa. „Svi pjevači su to odbili. Kada sam čuo tekst, odmah sam prepoznao hit,“ kaže Haro.
Jeste li joj ih poklonili?
„Sad ta dotična priča kako je ona to džabe dobila. Nije džabe, to će tek da plati. Sigurno je da će sve to da se naplati. Ništa danas nije džabe. Ja sam mogao zbog toga glavu da izgubim. Na tim pjesmama je zaradila mnogo para, ja mislim. To su joj najbolje pjesme. To su sve Dinovi tekstovi, njegovi muzičari su radili muziku i to je sve tamo u studiju rađeno. Nudio mi je i Rule pjesmu čiji tekst počinje sa ‘Ako nekada poželiš’, zove se ‘Ja živim sam’, Aca Lukas je to poslije uzeo.“
Da li je istina da ste je vi uvjerili da snimi ‘Kukavicu’?
„Veliki hit ‘Kukavica’ nikada niko ne bi snimio da nije bilo mene. To su Marina i Futa radili. Svi pjevači su to odbili. Ne razumijem se mnogo u muziku ali osjetim šta je dobro. Kada sam čuo tekst, odmah sam prepoznao hit. Futa je to odsvirao i ja kažem: ‘E, to ćemo da snimimo!’ Sjećam se da je tu bio i njen otac, onaj što mnogo pije.“
„Oni su je forsirali da snima dvojke. Ja sam joj izabrao ‘Kukavicu’.“
Pričalo se da je trebalo da se pojavite i u spotu, šta se desilo sa tim kadrovima ako ste ih snimali?
„Bio je taj neki lik u spotu sličan meni. Baš u to vrijeme kada se snimao taj spot ja sam bio na snimanju. E, poslije tog spota sve se mijenja, kreće sunovrat. Pjesma je bila gotova u julu, poslije sam se ja vratio s njom nazad čim je objavljena. ‘Kukavica’ je postala veliki hit. Onda se desilo to moje hapšenje u oktobru…“
Kako se to odjednom sve preokrenulo?
„Prodaju me tamo ti ljudi. Srbijanci. Kažu mi: ‘Gdje si brate, dođi, dlaka ne smije da ti fali’, a meni glava ode. Samo lud čovjek je mogao da ide u Srbiju u ono vrijeme. E, to sam bio ja izgleda. Ni kriv, ni dužan, umalo nastradah. Stvarno knjigu o tome treba napisati… To što sam doživio je strašno. Zbog toga moja noga nikada više neće kročiti u Beograd.“
Samardžić smatra da ga je Ceca omađijala i da je njihova veza bila rezultat navike i sažaljenja. „Ja, koji sam sa njom živeo tri godine, samo jednom sam je video ujutru kad ustane. Rekao sam: ‘Nikad više!'“
– Na jugu Srbije svašta rade. Ne mogu da shvatim da se to meni moglo desiti, da se dešavalo. mislim da ona i danas ide kod tih vračara! Sećam se, jednom je u mom klubu u Nemačkoj odjednom nestala. Kad sam je potražio, našao sam je u separeu u ćošku sa jednom romskom gatarom. Rekao sam joj: “Sram te bilo, koja si ti veštica, čime se baviš!”
Njegova svedočenja bacaju novo svetlo na jedan od najpoznatijih ljubavnih parova devedesetih, otkrivajući dosad nepoznate detalje iz života popularne pjevačice i njenog bivšeg partnera muslmana.
