Muslimanska zajednica u Luksemburgu danas uživa položaj na kojem bi joj, kako poručuje hafiz Hilmija Redžić, vjerski poglavar muslimana u toj evropskoj državi, mnogi mogli pozavidjeti. U zemlji koja nije imala osmansko naslijeđe, islam je 2015. godine i zvanično priznat, a taj čin, ističe Redžić, nije došao slučajno, već kao rezultat dugogodišnjeg predanog rada ljudi koji su vjeri željeli osigurati mjesto koje joj pripada u savremenom evropskom društvu.

Govoreći o položaju muslimana u Luksemburgu, Redžić naglašava da je njihovo prisustvo vidljivo u gotovo svim segmentima društva – od državnih institucija do privatnog i ekonomskog sektora. Prema njegovim riječima, muslimani, a posebno Bošnjaci, danas su aktivni i prepoznatljivi članovi luksemburškog društva, dok je sam položaj islama uređen i stabilan.

Posebno je istakao način na koji je organizovana Islamska zajednica u Luksemburgu, koja već više od tri decenije funkcioniše po principu šure – dogovora i savjetovanja. Taj model, kako pojašnjava, podrazumijeva predstavničko tijelo koje se bira putem izbora, a njegovi članovi, nakon izbora, više nisu predstavnici pojedinačnih džemata nego svih muslimana u državi. Takva organizacija, kaže, omogućava da se interesi zajednice štite institucionalno, ali bez uskogrudnog džematskog nadmetanja.

Na čelu zajednice nalaze se predsjednik Šure i vjerski poglavar, odnosno muftija, pri čemu je civilno tijelo zaduženo za pravna i društvena pitanja, dok je muftija odgovoran za vjerski život zajedno sa imamima. Redžić naglašava da je autonomija zajednice bila jedan od uslova priznavanja islama u Luksemburgu, te da ona nije pod ingerencijom nijedne strane islamske institucije, iako njeguje saradnju sa vjerskim centrima iz Sandžaka, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, ali i arapskog svijeta.

U toj raznolikosti Redžić vidi posebnu snagu. Šura, kako kaže, predstavlja “ummet u malom”, jer okuplja muslimane različitih porijekla bez etničkih i mezhebskih prefiksa. U zajednici djeluju Bošnjaci, Arapi i muslimani iz drugih krajeva, ali je zajednički imenitelj islam i želja da se očuva vjera u evropskom ambijentu.

Govoreći o izazovima, Redžić jasno poručuje da je najveći zadatak zajednice rad s mladima. Upravo u mladim generacijama vidi budućnost muslimana u Luksemburgu, ali i najveću odgovornost sadašnjih lidera. Ključno pitanje, prema njegovim riječima, jeste kako mladima ponuditi perspektivu da vjeru nose ispravno, dostojanstveno i u skladu s vremenom u kojem žive.

Iako se muslimani u Luksemburgu povremeno susreću s pojedinačnim problemima, poput ograničenja vezanih za hidžab, burkini ili obavljanje namaza u školama, Redžić naglašava da se takvi slučajevi uglavnom rješavaju kroz komunikaciju s institucijama. Veliku prednost vidi u jasno definisanoj vjerskoj neutralnosti države, koja, kako ističe, štiti pravo vjernika da prakticiraju svoju vjeru bez diskriminacije.

Za razliku od nekih drugih evropskih zemalja, Luksemburg, prema njegovom viđenju, nema izražen sekularistički model koji vjeru potiskuje iz javnog prostora. Naprotiv, religija ima priznato mjesto u društvu, a predstavnici vjerskih zajednica učestvuju i na važnim državnim ceremonijama. Redžić smatra da je prisustvo muslimanskih predstavnika na takvim događajima od presudne važnosti, jer, kako kaže, “ako vi ne predstavite sebe, predstavit će vas neko drugi – i to najčešće onako kako vi niste”.

Upravo zato muslimanska zajednica u Luksemburgu aktivno učestvuje u javnom životu zemlje, od državnih prijema i ceremonija do saradnje s drugim religijama kroz tijelo koje okuplja priznate vjerske zajednice. Redžić navodi da je takva saradnja korisna, ne samo za rješavanje konkretnih problema, već i za izgradnju međusobnog povjerenja i poštovanja.

Jedan od najvažnijih temelja očuvanja identiteta muslimana, prema njegovim riječima, jeste mekteb. U Luksemburgu danas djeluje 12 džemata u sastavu Šure, a gotovo svaki od njih ima brojne polaznike mektepske nastave. U pojedinim islamskim centrima broj djece prelazi nekoliko stotina, što Redžić vidi kao snažan pokazatelj da zajednica ima budućnost.

No, cilj nije samo da djeca završe mekteb, već da ostanu vezana za džamiju i nakon toga. Zato se kroz razne programe, ekskurzije, halke, edukativne aktivnosti i omladinske projekte nastoji zadržati njihova povezanost sa zajednicom i vjerom. Redžić posebno ističe da džamija mora biti prostor u kojem se dijete osjeća lijepo, prihvaćeno i dostojanstveno, jer upravo ta slika iz djetinjstva ostaje trajna.

Zanimljivo je i njegovo zapažanje da djeca u Luksemburgu, uprkos životu u višejezičnom društvu, i dalje dobro čuvaju bosanski jezik. Tome, kako kaže, doprinose porodica, česti odlasci u Sandžak i Bosnu, ali i svakodnevna komunikacija među djecom u džematima. Mekteb se također održava na bosanskom jeziku, uz svijest da se određene teme, ako je potrebno, mogu pojasniti i na jeziku koji djeca bolje razumiju.

Ramazan, prema riječima hafiza Hilmije Redžića, u Luksemburgu ima posebnu ljepotu. Džemati organizuju zajedničke iftare, omladinske susrete, programe za nove muslimane, noćne namaze i brojne aktivnosti koje dodatno učvršćuju zajedništvo. U nekim džematima organizuju se i javni iftari na gradskim trgovima, kojima prisustvuju i predstavnici lokalnih vlasti, što pokazuje stepen prihvaćenosti muslimanske zajednice u javnom prostoru.

Redžić ne skriva ni zabrinutost za stanje u zemljama iz kojih muslimani dolaze. U više navrata pravi poređenje između uređenog sistema u Luksemburgu i, kako kaže, korupcijom i nepotizmom opterećenih društava na Balkanu, gdje mladi često ne vide perspektivu. Ipak, vjeruje da iskustva uspješno organizovane dijaspore mogu poslužiti kao pozitivan model i podsticaj za promjene u Sandžaku i Bosni i Hercegovini.

Kada je riječ o budućnosti, poručuje da Islamska zajednica u Luksemburgu ide korak po korak. Prioritet je jačanje svakog džemata pojedinačno, a tek nakon toga razmišljanje o većim projektima poput centralnog sjedišta ili velike džamije. U tome, naglašava, nema želje za pukom simbolikom, već za funkcionalnim prostorima koji će zaista služiti vjeri i ljudima.

Na kraju, uputio je i snažnu ramazansku poruku, pozivajući muslimane da se u ovom mjesecu vrate Kur’anu, jer upravo u druženju s Allahovom knjigom vidi suštinu ramazanske promjene i duhovnog preporoda.

BERLIN – Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović održao je hutbu u Berlinu u kojoj je govorio o vjeri kao izvoru nade, o važnosti oprosta, snazi džemata, odgovornosti muslimana u dijaspori, ali i o potrebi očuvanja jedinstva Bošnjaka i Islamske zajednice.

U obraćanju vjernicima reis Kavazović je naglasio da je vjera radosna vijest i uputa koju Gospodar svjetova, iz Svoje velike milosti, šalje ljudima, ističući da upravo vjera povezuje ljude, učvršćuje ih jedne uz druge i ulijeva nadu u dobro na oba svijeta.

Govoreći o temeljnim vrijednostima islama, reisu-l-ulema je poručio da su Božiji oprost i ljudsko praštanje veliki nauk i velika pouka za svakog čovjeka. Prema njegovim riječima, kroz praštanje Gospodar ljude podučava kako da uspostave snošljiv i miran život na zemlji, bez tereta koji pritišće dušu i savjest.

• – Čovjek u grijehu i krivici ne može napredovati i ne može se kretati naprijed. Potrebna nam je uvijek nova prilika da započnemo novi život. Kao što je i naš praotac Adem dobio novu priliku, i mi je našim praštanjem ljudima dajemo, da započnemo novi suživot – poručio je Kavazović.

U nastavku hutbe reis je podsjetio da ljudi žive u porodicama i zajednicama, upućeni jedni na druge, te da bez međusobnog razumijevanja i saradnje nije moguće osigurati ni snošljiv život, ni napredak, ni opstanak. Posebno je istakao da se u porodici i zajednici problemi moraju rješavati razgovorom i dogovorom, a ne tvrdoglavošću, inatom i silom.

• – Preko mnogih postupaka i ponašanja naših najmilijih moramo prijeći, kao što i Allah prelazi preko naših grijeha. On nas poučava: “Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste počinili, a On mnoge i oprosti. Strpljivo podnositi i praštati – tako treba svaki pametan postupiti” – rekao je reis.

Njegova poruka bila je jasna: bez strpljenja, praštanja i spremnosti na razumijevanje nema ni zdravih porodica, ni stabilnih zajednica. Govoreći o savremenim izazovima, Kavazović je naglasio da se vremena mijenjaju, kao i uslovi života, opstanka i napretka. Porodice i zajednice se, kako je naveo, dijele, raseljavaju i udaljavaju, ali ih i dalje na okupu drži svijest o zajedničkoj pripadnosti vjeri, porijeklu, jeziku, kulturi i tradiciji.

Zato je poseban značaj dao džematu, opisujući ga kao najvažniji temelj zajedništva, bratstva i narodnog osjećaja.

• – Džemat je najvažniji temelj našeg zajedništva, bratstva i narodnog osjećaja. On je domovina našoj vjerskoj tradiciji i narodnom osjećaju, kao što je srce dom vjeri, i onda kada smo daleko od naše domovine – poručio je reis.

Ova poruka imala je posebnu težinu upravo zato što je izrečena u Berlinu, pred džematom koji živi izvan Bosne i Hercegovine, ali čuva snažne veze sa svojim korijenima. Kavazović je poručio da su svakom džematu potrebni ljudi koji znaju zbližiti braću i sestre, okupiti ih oko zajedničkog cilja i širiti povjerenje među njima.

Takvi ljudi, istakao je, moraju biti širokih prsa, bistra pogleda i nepomućenog razuma, sposobni da uklanjaju prepreke, a ne da ih stvaraju, te da istovremeno čuvaju i Božiji hator i narodni interes. Za berlinski džemat rekao je da je jedan od najvažnijih van Bosne i Hercegovine, zbog čega je i odgovornost njegovih pripadnika veća.

• – Oni najvažniji, najsnažniji i najizrasliji imaju odgovornost više za hod zajednice. Njihovo ponašanje ne može biti sebično, već strpljivo i trpljivo, pravedno, sračunato i odmjereno. Allah nas nije zadužio da se brinemo o kiši i suncu, niti o rođenju i smrti, već o sebi, svom bratu i sestri, o narodu, džematu i zajednici – rekao je Kavazović.

Obraćajući se okupljenim vjernicima, reis je podsjetio da je iza njih dug i težak put, na kojem nije uvijek bilo lahko koračati. Naveo je da su mnogi do današnjeg položaja došli kroz velika iskušenja, odricanja, trud i strpljivo planiranje.

• – Vjera u Boga, strpljivo planiranje i ispoljen trud doveli su vas ovdje gdje ste danas. Mi smo ponosni na vas, a vi treba da budete zadovoljni i Bogu zahvalni za postignuto. Vi najbolje znate koliko ste znoja prolili da do ovoga dođete. I koliko ga je još potrebno da biste savladali nove izazove koji su pred vama – kazao je reis.

Dodao je da bi bilo porazno kada bi danas, nakon svega što su prošli, bili manje spremni na izazove koji dolaze, te naglasio da od njih očekuje da, osim što nose vlastiti teret, pomognu i drugima. Jedan od najupečatljivijih dijelova hutbe odnosio se na poziv da vjernici budu zaštitnici jedinstva naroda i Islamske zajednice.

Reis Kavazović je upozorio da među ljudima ima onih koji gledaju samo dio, a ne cjelinu, i koji lokalne identitete stavljaju ispred zajedničkog narodnog i vjerskog identiteta.

• – Mi imamo našu Zajednicu, domovinu Bosnu i Hercegovinu, naše porodice i jedni druge. Među nama ima i onih koji gledaju samo na dio koji pripada cjelini, ali ne i na cjelinu. Oni misle da su lokalni identiteti najvažniji. Međutim, ako smo umet, a jesmo, onda smo muslimani, a ne nikakve selefije ili hanefije, ako smo narod, a jesmo, onda smo Bošnjaci, a ne Sandžaklije, Krajišnici, Podrinjci i Hercegovci – poručio je reis Kavazović.

Ova poruka odjeknula je kao jasan poziv na sabiranje, prevazilaženje podjela i očuvanje zajedničkog identiteta u vremenu kada su razlike često glasnije od onoga što ljude povezuje. U hutbi je reis podsjetio i da ljudi ne žive sami, niti bi život imao smisla kada bi tako bilo. Istakao je da muslimani polažu povijesni ispit pred Stvoriteljem kada je riječ o suživotu i toleranciji među ljudima i narodima.

Prema njegovim riječima, obaveza muslimana jeste da grade odnose na principima međusobnog poštovanja, povjerenja, saradnje i pomaganja, jer je to zavjet dat Bogu koji je ljude stvorio od jednog čovjeka i jedne žene, pa ih podijelio na narode i plemena da se upoznaju, sarađuju i ispomažu.

– Jedna je ljudska vrsta, svi smo sinovi i kćeri Adema i Have – kazao je reis.

Kavazović je potom pozvao vjernike na odgovornost za svaku izgovorenu riječ i svako učinjeno djelo, naglašavajući da i riječi i djela imaju značenja i posljedice koje snažno djeluju na ljude.

– Ne dozvolite da vas ibliz zavede, pa da nečasno i bezumno postupate i govorite. Dužni smo se bestidnicima i bezumnima suprotstaviti i ne dozvoliti im da naruše mir i harmoniju u društvu u kojem živimo – poručio je.

U tom kontekstu podsjetio je i na dovu Musaa, a.s., kao opomenu i smjernicu vjernicima da ne dopuste da ih u iskušenjima povedu nepromišljeni i bezumni postupci. Poseban dio hutbe bio je upućen muslimanima u Njemačkoj i drugim evropskim zemljama. Reisu-l-ulema je naglasio da vjernici trebaju biti korisni i dobri građani države u kojoj žive, jer su za mnoge ljude upravo oni prvo i najvažnije lice islama, muslimana, ali i Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda.

– Vi ste tumači i naše vjere i naše domovine u ovom vašem novom domu. Zato se okitite vrlinama islamskog ahlaka, ne samo kada se odnosite jedni prema drugima, nego i u odnosima sa svojim komšijama i sunarodnjacima u njemačkom društvu – rekao je Kavazović.

Podsjetio je i da ranije generacije muslimana nisu nikome omilile islam praznim vazovima niti jalovim raspravama o sporednim pitanjima, nego djelima, ponašanjem, moralom i islamskim ahlakom. Na kraju hutbe reis je vjernicima poručio da se pouzdaju u Allaha i čine dobro ljudima iz ljubavi prema Njemu, uz uvjerenje da će Allah pomoći onda kada pomoć bude najpotrebnija. Uputio je i snažnu završnu opomenu:

– Čuvajte se ružna govora i ružnih djela. Poslije vjere u Boga, neka su vam porodica i zajednica na drugom mjestu. Čuvajte ih. Mudrost je izgubljena stvar vjernika i gdje god je nađete uzmite je – zaključio je reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović.

Svoju hutbu završio je podsjećanjem na Allahove riječi da se svačije pravo mora poštovati, da se dobro treba činiti i bližnjima udjeljivati, dok su razvrat, sve što je odvratno i nasilje strogo zabranjeni.