Meho Maricu doveo iz Njemačke u Lipnicu kod Tutina: Danas zajedno vode farmu sa više od 130 koza

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Sandžak – Tutin, selo Lipica. Dok mnogi ljudi sanjaju život u velikim gradovima zapadne Evrope, bračni par iz Sandžaka odlučio je da učini upravo suprotno. Nakon dugogodišnjeg života i rada u Njemačkoj, Marica Smajlagić sa suprugom se vratila u rodni kraj i započela sasvim novi život – okružen prirodom, stokom i tišinom pešterskih brda.

Njihova priča počela je prije nekoliko godina kada su, kako kaže Marica, odlučili da u selu Lipica naprave vikendicu i povremeno borave u Sandžaku. Međutim, taj plan se ubrzo pretvorio u nešto mnogo ozbiljnije.

„Muž mi je iz Tutina, tu je rođen, a upoznali smo se u Njemačkoj. Prije nekoliko godina vratili smo se ovdje i napravili vikendicu. U početku smo imali magarce i konje, ali su nam se na kraju najviše svidjele koze“, priča Marica.

Danas na njihovom imanju živi pravo malo seosko domaćinstvo. Imaju oko 130 koza, dvije krave, dvoje teladi, pse čuvare i nekoliko mačaka, a broj životinja uskoro će se dodatno povećati jer je sezona jarenja tek počela.

„Počeli smo sa deset koza, pa dvadeset, a danas ih imamo više od stotinu. Za dvije nedjelje očekujemo i do tristo jarića. Nismo znali ništa o kozama kada smo počeli, ali čovjek sve nauči. Pitaš nekoga, pokaže ti i tako ide korak po korak“, govori ona.

Marica i njen suprug danas su u penziji i kažu da su upravo u sandžačkom selu pronašli mir koji nisu imali tokom života u Njemačkoj.

„Grad nam više ne treba. U Njemačkoj smo proveli cijeli život, ali ovdje imamo ono najvažnije – čist zrak, prirodu i svoj mir“, objašnjava Marica.

Njihovo domaćinstvo funkcioniše poput malog porodičnog pogona. Kozje mlijeko koriste za vlastite potrebe, ali dio proizvoda prodaju i komšijama ili kupcima iz Tutina i Novog Pazara.

„Ljudi uzimaju mlijeko i domaće proizvode. Najviše iz komšiluka, ali ima i narudžbi iz grada. Nismo još razvili neko veliko tržište, jer je to za nas previše posla. Ipak smo u godinama“, kaže kroz osmijeh.

Život na selu podrazumijeva i mnogo rada. Marica ustaje svako jutro već u pet sati kako bi stigla sve obaveze koje nosi stočarstvo.

„Naložim vatru, skuham kafu, zamijesim hljeb, pa spremam hranu za životinje. Oko sedam sati već moram kod koza. Kuha se i za pse, sve mora biti spremno. Posla ima, ali meni ništa nije teško“, govori ona.

Kaže da sve radi s ljubavlju i da joj posao oko stoke daje posebnu energiju.

„Sve radim sa ljubavlju i apetitom. Kada čovjek radi nešto što voli, ništa nije teško.“

Iako je stočarstvo često težak posao, Marica priznaje da je emotivno vezana za životinje.

„Žao mi je kada moramo prodati neko jare za klanje. Teško mi to padne, ali šta da radimo – takav je život na selu“, kaže.

Prije koza imali su i konje i magarce, ali su se na kraju odlučili da se posvete upravo kozama, jer su, kako kaže, „jednostavne za držanje i brzo se čovjek navuče na njih“. Na pitanje gdje je ljepše živjeti – u Njemačkoj ili u Sandžaku – Marica nema dilemu.

„Njemačka je Njemačka – dobre plate i dobra penzija. Ali ovdje je mir. Ovdje je dom.“

Njena priča danas je inspiracija mnogima koji razmišljaju o povratku prirodi i životu daleko od gradske buke. Na imanju u Lipici kod Tutina, među kozama i planinskim zrakom, Marica Smajlagić pronašla je ono što mnogi traže cijelog života – mir, slobodu i rad koji se voli.

Jusuf Manić iz Šaronja: „Dajte nam put, ostalo ćemo sami“

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

ŠARONJE / TUTIN – Na obroncima Pešterske visoravni, u selu Šaronje kod Tutina, život se i u 21. vijeku vodi između nade i svakodnevne borbe. Dok savremeni svijet govori o digitalnoj revoluciji i modernim tehnologijama, mnogi mještani ovog kraja još uvijek čekaju ono osnovno – dobar put, stabilnu struju i sigurnu vodu.

Jedan od njih je Jusuf Manić, domaćin koji cijeli život provodi na ovom prostoru i koji kroz svoju priču najbolje oslikava realnost sela u Sandžaku. Prema riječima Jusufa Manića, selo Šaronje svoje ime, prema predanju, vuče još iz vremena kada su stočari sa Peštera dovodili stada na ove prostore kako bi prezimila i imala dovoljno sijena. Nekada su, kaže, ovdje dolazili ljudi sa stotinama ovaca i jagnjadi, a selo je živjelo punim životom.

Danas je slika drugačija. Mnogi su otišli u gradove ili inostranstvo, dok su oni koji su ostali prinuđeni da se snalaze sa skromnim uslovima. Jedan od najvećih problema mještana Šaronja je neuređena putna infrastruktura. Iako nedostaje svega kilometar ili dva asfalta da se selo kvalitetno poveže sa glavnim putem prema Tutinu, taj posao godinama nije završen.

Tokom zime situacija postaje posebno teška. Zbog snijega i lošeg puta, vozila često ne mogu da prođu, pa se mještani suočavaju sa ozbiljnim problemima kada treba otići do grada, ambulante ili prodavnice.

– Treba samo da se spoji taj kilometar i po puta. Kad padne snijeg, teško se izlazi iz sela. Sve bi bilo drugačije kada bi put bio asfaltiran, kaže Manić.

Problemi se ne završavaju na putu. Manić ističe da je i električna mreža slaba, a kvarovi su česti. U ljetnim mjesecima, kada bi trebalo održavati mrežu i sjeći grane koje dodiruju vodove, rijetko ko dolazi da obiđe linije. Kada zima stigne i snijeg savije grane, dolazi do prekida napajanja. Tada sela često ostaju bez struje.

  • – Kad padne snijeg i grane nalegnu na vodove, nestane struje. Onda čekamo da neko dođe i popravi, objašnjava ovaj domaćin.

Nekada su se u Šaronju, kaže Manić, na posjedima okupljale desetine mladića koji su pomagali u seoskim poslovima. Danas je to rijetka slika. Mladi su otišli – u gradove, Njemačku, Švedsku i druge evropske zemlje. Oni koji su ostali uglavnom su stariji ljudi koji pokušavaju održati domaćinstva i stoku. Ipak, život na selu nije potpuno stao. U pojedinim domaćinstvima i dalje se drže krave, ovce i obrađuje zemlja.

Paradoks današnjeg sela najbolje opisuje činjenica da gotovo svaka kuća danas ima po nekoliko automobila.

  • – Nekada su u cijelom selu bila dva auta. Danas svaka kuća ima po dva ili tri, priča Manić.

Ali bez dobrog puta, automobili često postaju beskorisni. Istovremeno, domaćini redovno plaćaju registracije, poreze i druge dažbine, pa smatraju da bi država trebala više ulagati u infrastrukturu sela. Poruka mještana Šaronja je jednostavna:

  • Put, voda i struja – pa će ljudi ostati na selu.

U suprotnom, sela Sandžaka će se i dalje prazniti, a nekada bogata stočarska područja postaće samo uspomena na vremena kada su ovdje živjele brojne porodice. Za Jusufa Manića i njegove komšije, rješenje ne traži velika čuda – već samo osnovne uslove za dostojanstven život.

Pekar razriješio dilemu: Sadekatul-fitr ne može za dječaka Anela iz Tutina – evo gdje može /VIDEO/

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

U jeku velikog talasa solidarnosti koji se posljednjih dana širi Sandžakom zbog prikupljanja pomoći za dječaka Anela Selmanovića iz Tutina, mnogi građani su postavili isto pitanje – da li je moguće svoj sadekatul-fitr izdvojiti upravo za njegovo liječenje.

Na ovu dilemu odgovorio je poznati humanitarac iz Sandžaka Sead Bihorac, javnosti poznatiji kao Pekar, koji je putem društvenih mreža objavio kratko video pojašnjenje. U svojoj poruci naglasio je da mnogi ljudi imaju iskrenu namjeru da pomognu, ali da je važno razumjeti svrhu ove posebne vrste davanja tokom mjeseca Ramazana.

„Mnogi od vas iz najljepše namjere pitaju mogu li svoj sadekatul-fitr dati za dječaka Anela. Vaša namjera je lijepa i Allah vas nagradio, ali moramo znati da je sadekatul-fitr propisan da očisti naš post od manjkavosti i da nahrani siromaha“, kazao je Bihorac.

Prema njegovom pojašnjenju, sadekatul-fitr se tradicionalno izdvaja u hrani i osnovnim namirnicama, koje se potom dijele porodicama u potrebi neposredno pred Bajram, kako bi i oni mogli dostojanstveno dočekati praznik.

„Sadekatul-fitr dijelimo u namirnicama, kako bi muftačne i jetimske porodice imale pripremljenu bajramsku trpezu. Zato se vitr ne može izdvojiti kao pomoć za dječaka“, pojasnio je on.

Istovremeno, Bihorac je naglasio da postoji drugi način da se pomogne.

„Za dječaka Anela možete izdvojiti zekat ili sadaku, odnosno dobrovoljnu milostinju. To je ispravan način da pomognete njegovom liječenju“, dodao je.

Slučaj dječaka Anela iz Tutina ujedinio je mnoge građane Sandžaka i dijaspore. Društvene mreže posljednjih dana pune su poziva na pomoć, a humanitarne organizacije i pojedinci pokušavaju usmjeriti građane kako da svoje donacije upute na način koji je vjerski ispravan.

„Allaha molimo da svima podari bereket i hajr“, poručio je Bihorac na kraju svoje poruke.

Na svojim Facebook objavama Bihorac je objavio i način na koji vjernici mogu izdvojiti sadekatul-fitr kroz humanitarnu organizaciju UHOD. Prema objavljenim podacima:

  • Cijena sadekatul-fitra: 1000 dinara

  • sredstva se koriste za kupovinu hrane koja se dijeli porodicama u potrebi pred Bajram.

Objavljeni su i podaci za uplatu putem deviznog i dinarskog računa, kao i PayPal opcija za donatore iz dijaspore.

Cijena sadekatul-fitra:
➡️ 1000 dinara

Podaci za uplatu

Broj deviznog računa:
155-007220062923-30

SWIFT:
CABARS22

IBAN:
RS35155007220006292330

Broj dinarskog računa:
155-89954-02

/VIDEO/ 450 porodica u jednoj misiji: Džemat Hannover postao centar zajedništva dijaspore

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Hanover (Njemačka) – U srcu njemačke pokrajine Donja Saksonija, daleko od rodnog Balkana, već više od tri decenije djeluje jedna zajednica koja spaja vjeru, kulturu i identitet. Džemat Hannover danas je mnogo više od mjesta molitve – on je škola, kulturni centar i mjesto susreta stotina porodica koje su svoj život izgradile u Njemačkoj, ali nisu zaboravile svoje korijene.

Ovaj džemat okuplja muslimane i Bošnjake porijeklom iz Bosne i Hercegovine, Sandžaka, Crne Gore, Kosova i drugih krajeva Balkana. Upravo u multikulturalnom Hanoveru, gradu sa više od pola miliona stanovnika poznatom po sajmovima, univerzitetima i raznolikosti naroda, džemat ima važnu misiju – očuvati vjeru, jezik i tradiciju među generacijama koje odrastaju daleko od domovine.

Džemat Hannover osnovan je 1993. godine, u periodu velikih historijskih promjena i migracija na Balkanu. Od skromnih početaka i iznajmljenih prostorija, zajednica je vremenom rasla, da bi danas okupljala oko 450 porodica. Imam džemata Samir efendija Zilkić naglašava da je rad imama u dijaspori znatno složeniji nego u domovini.

„Posao imama u Evropi nije samo vjerski. On je i društveni, kulturni i emotivni. Moramo pomagati ljudima da očuvaju identitet, ali i da se snađu u novom društvu“, ističe Zilkić.

Jedan od najvećih izazova predstavlja rad sa djecom koja često odrastaju u sredini gdje se bosanski jezik rijetko govori. Upravo zbog toga mekteb ima ključnu ulogu u očuvanju identiteta. U džematu danas više od 100 djece redovno pohađa mektepsku nastavu. Ona se održava vikendom, a neka djeca prelaze i 50 do 60 kilometara kako bi došla na časove.

Pored centralne džamije u Hannoveru, organizirani su i punktovi u gradovima Hildesheim i Bad Münder, gdje se također održava vjerska nastava. Djeca u mektebu uče Kur'an, islamske vrijednosti, ali i bosanski jezik i tradiciju svojih predaka. Upravo u tim susretima, vikendom ispunjenim dječijim glasovima, džemat vidi svoju budućnost. Džemat Hannover organizuje brojne aktivnosti tokom cijele godine. Osim pet dnevnih namaza i redovne džume, u džematu se održavaju:

  • predavanja i dersovi
  • halku Kur'ana za odrasle
  • omladinska druženja
  • aktivnosti za žene
  • zajednički iftari u mjesecu Ramazanu
  • humanitarne akcije

Posebno su značajni zajednički iftari koji okupljaju i do 500 ljudi, a često se organizuju zajedno sa turskim i arapskim džematima, uz prisustvo predstavnika njemačkih institucija. Dugogodišnji džematlija Selman Kučević, porijeklom iz Tutina, ističe da džemat od samog početka ima snažnu humanitarnu misiju.

„Kada god se organizuje humanitarna akcija, bilo u Njemačkoj ili u domovini, naš džemat se uvijek odazove. Pomažemo Bosni i Hercegovini, Sandžaku, Kosovu i svima kojima je pomoć potrebna“, kaže Kučević.

U Hanoveru danas djeluje više od 30 džamija, a muslimanska zajednica je dobro prihvaćena u društvu. Zanimljivo je da Policijska akademija pokrajine Donja Saksonija već godinama organizuje edukacije o religiji upravo u ovom džematu, što govori o njegovoj ulozi u međureligijskom dijalogu. Posebno mjesto u džematu ima omladina. Mladi ne dolaze samo na namaz – oni učestvuju u organizaciji sportskih, kulturnih i edukativnih aktivnosti.

U Hannoveru djeluje i sportski klub SV Bosna Sandžak, koji okuplja mlade kroz sport i druženje. Klub ima nekoliko ekipa koje nastupaju u njemačkim ligama, a mnogi mladi ističu da im upravo sport i džemat pomažu da ostanu povezani sa svojom zajednicom. Od nekoliko desetina članova na početku do današnjih stotina porodica, džemat Hannover pokazuje kako se vjera, tradicija i zajedništvo mogu očuvati i daleko od rodnog kraja.

U vremenu kada mnoge dijasporske zajednice traže način da očuvaju svoj identitet, ovaj džemat ostaje primjer kako se upornošću, radom i zajedništvom može stvoriti snažna zajednica. Za mnoge Bošnjake u Njemačkoj, džemat Hannover nije samo džamija – to je dom daleko od domovine. Pogledajte tv prilog Pešter televizije ispod teksta.

Ramiz Mulić iz Braćaka ima 9 kćerki, 2 sina i čak 90 potomaka /VIDEO/

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
  • U selu Bračak kod Tutina živi Ramiz Mulić, starina koji ponosno govori o životu na Pešterskoj visoravni, velikoj porodici i vremenu kada je selo imalo više od 80 kuća.

Na prostranstvima Gornje Pešteri, u selu Bračak kod Tutina, živi starina čija životna priča podsjeća na neka davna vremena kada su porodica, rad i zajedništvo bili najveće vrijednosti. Ramiz Mulić, rođen 1942. godine, danas je ponosni otac devet kćerki i dva sina, ali ono na šta je najviše ponosan jeste ogromna porodica koju je stvorio. Danas Ramiz ima čak 45 unučadi i 45 praunučadi, što njegovu porodicu čini jednom od najbrojnijih na Pešterskoj visoravni.

„To je moje najveće bogatstvo. Kad ih sve vidim na okupu, srce mi je puno“, kaže Ramiz dok govori o svojoj porodici.

Ramiz se prisjeća vremena kada je selo Bračak bilo mnogo življe nego danas. Nekada je, kaže, u selu živjelo više od 80 kuća porodica Mulić i Ćosović, a ljudi su živjeli u slozi i međusobnom poštovanju.

„Nikad ovdje nije bilo svađa. Bilo je bolje doći u Bračak na posjedak nego na neku svadbu. Rodstvo, druženje, sve je bilo kako treba“, prisjeća se Ramiz.

Danas je slika sela drugačija. Mnogi su otišli, a ostali su uglavnom stariji.

„Otišla je omladina. Mi smo ostali stari. Tako je svuda“, kaže on mirno, svjestan da se vremena mijenjaju.

Kao i većina stanovnika Pešterske visoravni, Ramiz je cijeli život proveo radeći u stočarstvu. Nikada nije radio drugi posao.

„Sve smo se bavili stočarstvom. Imali smo krave, konje, ovce… Nekad i po 18 krava, a ovaca na hiljade u cijelom kraju“, priča Ramiz.

Leskova je nekada bila poznata kao veliko mjesto otkupa stoke i jagnjadi. U taj kraj su, kaže, dolazili i kupci iz Italije i Grčke.

„Dolazili su ljudi iz raznih krajeva da kupuju konje i jagnjad. Noću se kretalo da bi se stiglo na vrijeme u red za prodaju“, prisjeća se on.

Pešter je oduvijek bio poznat po surovim zimama. Ramiz pamti vremena kada snijeg nije mogao da se očisti danima.

„Ranije je snijeg bio toliki da bager dva dana nije mogao da dođe do sela. Danas je lakše, ima privatnika koji čiste puteve“, kaže on.

Ipak, uprkos svemu, Ramiz kaže da je život na Pešteri lijep.

„Ljeti je ovdje najljepše mjesto. Vode ima, prostora za stoku ima, sve ima.“

Najviše radosti Ramizu donosi vrijeme kada se njegova ogromna porodica okupi tokom ljeta. Djeca i unuci tada dolaze iz raznih krajeva, a dvorište se pretvara u pravo igralište.

„Imam jedan veliki plac ispred kuće. Uzmem loptu i pustim djecu da igraju fudbal. Kad se izigraju i umore, popadaju po kući od umora“, priča kroz osmijeh.

U tim trenucima, kaže, shvati da je sve što je radio u životu imalo smisla. Pogledajte video ispod teksta.

„To je moje pravo bogatstvo. Takvu porodicu danas je teško naći.“

Sjenički gimnazijalci briljirali na takmičenju iz fizike – tri prva mjesta i jedno drugo

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
gimnazija sjenica

Sjenica – Učenici Gimnazije „Jezdimir Lović“ iz Sjenice ostvarili su izvanredne rezultate na okružnom takmičenju iz fizike koje je održano u Gimnaziji „Josif Pančić“ u Bajinoj Bašti, potvrđujući još jednom visok nivo znanja i posvećenosti učenika ove škole.

Posebno uspješan nastup zabilježen je u kategoriji trećeg razreda, gdje su učenici iz Sjenice ostvarili čak dva mjesta na pobjedničkom postolju. Strahinja Avramović osvojio je prvo mjesto, dok je Andrej Tandir zauzeo drugo mjesto, čime su pokazali izuzetno znanje iz oblasti fizike.

Veliki uspjeh zabilježen je i u konkurenciji drugog razreda, gdje je Nikolina Milikić briljirala i osvojila prvo mjesto, potvrđujući da sjenička gimnazija ima talentovane učenike u svim generacijama. Na takmičenju je učestvovao i učenik prvog razreda Ćenan Gičević, koji je svojim znanjem, trudom i zalaganjem dostojno predstavljao školu i pokazao veliki potencijal za buduća takmičenja.

Iz Gimnazije „Jezdimir Lović“ istakli su da su izuzetno ponosni na svoje učenike, ali i na profesorke koje su ih pripremale za takmičenje. Mentorsku podršku takmičarima pružile su profesorke fizike Munevera Hamidović i Dina Hočić, čiji predan rad i posvećenost obrazovanju učenika daju vidljive rezultate.

Ovaj uspjeh još jednom potvrđuje da sjenička gimnazija njeguje znanje, rad i talenat mladih ljudi, koji svojim rezultatima predstavljaju ponos ne samo škole već i cijelog Sandžaka. U školi su učenicima uputili iskrene čestitke uz želju da isti uspjeh ponove i na narednom nivou takmičenja.

Priča Mithata Fijuljanina: Za Sandžakliju je Leskova veća od dunjaluka /VIDEO/

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
  • Dok mladi odlaze u dijasporu, stariji čuvaju tradiciju stočarstva i života na planini – „Ko hoće da radi, može da živi na selu“

Na prostranim pašnjacima Pešterske visoravni, gdje priroda i dalje diktira tempo života, stočar Mithat Fijuljanin iz sela Leskova kod Tutina ostao je vjeran zemlji, stoci i načinu života koji se prenosi generacijama. Iako je danas mnogo manje ljudi nego nekada, on kaže da život na selu i dalje ima smisla – za one koji žele da rade.

„Ko hoće da radi, može da opstane na selu. Ko neće, uvijek će naći razlog. Ko radi – ima. Ko ne radi – nema ništa“, kaže Fijuljanin dok pokazuje svoje imanje na kojem danas drži sedam krava.

On i supruga sami žive u svojoj kući, dok su djeca otišla u svijet. Sin mu je u Berlinu, a kćerke su zasnovale svoje porodice. Ipak, kaže da je ponosan na svoju porodicu – ima čak četrnaestoro unučića. Uprkos tome što je nekada bilo mnogo više stanovnika, Fijuljanin ističe da selo danas ima gotovo sve osnovne uslove za život.

„Imamo ambulantu, poštu, apoteku, pekaru i prodavnice. Asfalt je tu, sve je uređeno. Jedino kad moramo u opštinu – tada idemo u grad“, objašnjava on.

Ipak, najveći problem je odlazak mladih ljudi. U mnogim domaćinstvima ostali su samo stariji.

„Omladina je otišla. U selu ostalo po dvoje starijih u kući. Ali oni koji su otišli pomažu – prave nove kuće i ulažu ovdje“, kaže ovaj stočar.

Prisjećajući se prošlih vremena, Fijuljanin kaže da je nekada svaka kuća imala stoku.

„Svaka kuća je imala ovce i goveda. Po nekoliko hiljada ovaca na pašnjacima. Muzlo se ručno, pravio se sir, maslo, sve za zimu. Ljudi su živjeli složnije nego danas“, prisjeća se.

U centru Leskove nekada je radila i zadruga, a kupci su dolazili čak i iz Italije da otkupljuju proizvode.

„Mogao si prodati sve – jagnje, sir, vunu, jaja. Danas toga nema kao nekada“, kaže Fijuljanin.

Jedan od najvećih problema današnjih stočara je niska otkupna cijena mlijeka.

„Čaj košta 50 ili 60 dinara, a litra mlijeka manje od 40. To je stvarno malo“, kaže on.

Ipak, uprkos tome, tvrdi da se od stočarstva može živjeti – posebno uz državne subvencije.

„Ima subvencija, ima pašnjaka. Samo treba raditi.“

Fijuljanin naglašava da je Pešterska visoravan jedno od najzdravijih mjesta za život.

„Ovdje nema fabrika ni zagađenja. Sve je prirodno – voda, pašnjaci, vazduh. Meso i mlijeko su potpuno drugačiji nego dolje gdje se stoka drži u štalama“, objašnjava.

Jedino što ga brine jeste odnos pojedinaca prema prirodi.

„Ne treba bacati smeće pored puta. To je jedina stvar koju bih volio da se promijeni.“

Uprkos svim promjenama koje je donijelo vrijeme, ovaj stočar kaže da nikada nije požalio što je ostao na selu.

„Ja imam 61 godinu i skoro cijeli život sam ovdje. Za mene je ovdje najljepše.“

Na širokim pašnjacima Peštera, gdje su nekada pasla ogromna stada, danas ostaju ljudi poput Mithata Fijuljanina – čuvari tradicije i života koji polako nestaje, ali još uvijek traje zahvaljujući upornosti onih koji su odlučili ostati. Pogledajte prilog ispod teksta.

Transparent Delija o Karađorđu izazvao burne reakcije na meču Zvezde i Fenerbahčea

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
  • Navijačka poruka na tribinama ponovo otvorila historijske teme između Balkana i Turske, dok Euroliga nastoji držati politiku podalje od sporta.

Utakmica košarkaške Eurolige između Crvene zvezde i turskog Fenerbahčea u Beogradu donijela je, osim sportske borbe na parketu, i snažne poruke sa tribina koje su izazvale brojne reakcije među navijačima i na društvenim mrežama. Navijači Crvene zvezde, poznati kao Delije, tokom susreta istakli su transparent sa likom Karađorđa Petrovića, vođe Prvog srpskog ustanka i osnivača dinastije Karađorđević. Karađorđe se u srpskoj historiji smatra simbolom borbe protiv Osmanskog carstva i jednim od ključnih ličnosti u procesu stvaranja moderne srpske države.

Transparent je, prema ocjeni mnogih posmatrača, bio usmjeren ka gostujućem timu iz Istanbula, čime su navijači željeli podsjetiti na historijske sukobe iz vremena kada je Balkan bio pod osmanskom vlašću. Takva poruka odmah je privukla pažnju kamera u dvorani, ali i izazvala burne komentare na društvenim mrežama. Dok dio navijača ovakve transparente vidi kao dio tradicionalnog navijačkog folklora i podsjećanje na historijske događaje, drugi upozoravaju da se time nepotrebno otvaraju osjetljive političke i historijske teme, posebno kada se radi o susretima klubova iz različitih država i kultura.

U Turskoj se, inače, veoma osjetljivo posmatraju poruke koje se odnose na period Osmanskog carstva i njegovog povlačenja sa Balkana, pa se očekuje da će reakcije iz turske javnosti i sportskih krugova uslijediti i nakon ove utakmice. Euroliga je i ranije upozoravala klubove i navijače da političke poruke ne smiju imati mjesto na sportskim tribinama, a u prošlosti su pojedini klubovi već bili novčano kažnjavani zbog sličnih incidenata tokom utakmica.

S druge strane, mnogi podsjećaju da su turski klubovi i njihovi navijači često dočekivani uz posebnu atmosferu u Beogradu, ali i da su susreti balkanskih i turskih timova nerijetko opterećeni historijskim simbolima i snažnim emocijama.

Bez obzira na različita tumačenja, jasno je da duel Crvene zvezde i Fenerbahčea odavno prevazilazi okvir obične košarkaške utakmice. Rivalstvo na parketu prati i snažna atmosfera na tribinama, gdje se sport često isprepliće sa historijom, identitetom i navijačkim rivalitetom. Ipak, mnogi ljubitelji sporta podsjećaju da upravo ovakvi susreti mogu biti i prilika da se kroz sport grade mostovi između naroda, posebno između Balkana i Turske, čije su veze kroz historiju, kulturu i sport mnogo dublje nego što to ponekad pokazuje navijački naboj na tribinama.

TRAGEDIJA u Crnoj Gori! Automobil sa porodicom završio u provaliji dubokoj 30 metara

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Teška saobraćajna nesreća dogodila se jutros na magistralnom putu Nikšić – Plužine, u mjestu Brezna, kada je automobil sa registarskim oznakama Bosne i Hercegovine sletio sa kolovoza i završio u provaliji dubokoj oko 30 metara.

Prema informacijama iz nadležnih službi, u vozilu se nalazio bračni par sa bebom. U dramatičnoj nesreći najteže je povrijeđena Barbara Jugović (2000), dok su muškarac i beba zadobili lakše povrede. Dojava o nesreći primljena je u 5:59 sati, nakon čega su na lice mjesta odmah upućene ekipe Službe zaštite i spašavanja Nikšić, policija i Hitna medicinska pomoć.

Zbog nepristupačnog terena, vatrogasci-spasioci morali su organizovati složenu akciju izvlačenja povrijeđenih iz vozila koje je završilo duboko ispod magistrale. U koordinisanoj intervenciji spasilaca svi putnici su uspješno izvučeni iz automobila i hitno transportovani u bolnicu.

Prema dostupnim informacijama, roditelji su zbrinuti u Opštoj bolnici u Nikšiću, dok je beba upućena u Klinički centar Crne Gore u Podgorici radi dodatnih pregleda i medicinskog nadzora. Tačan uzrok nesreće za sada nije poznat, a policija je pokrenula istragu kako bi se utvrdile sve okolnosti koje su dovele do slijetanja vozila u provaliju. Magistralni put Nikšić – Plužine važi za jednu od zahtjevnijih dionica u Crnoj Gori zbog brojnih krivina i strmih litica, zbog čega su vozači često upozoreni na dodatni oprez.

/VIDEO/ Velika tragedija u Sandžaku: Žena među poginulima u autobusu smrti u Švajcarskoj

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Tragična nesreća koja je potresla Švajcarsku i region odnijela je najmanje šest života, među kojima je i žena iz Sandžaka. U požaru koji je zahvatio autobus kompanije PostBus u švajcarskom mjestu Kerzers poginula je i T.B. (39) iz Bijelog Polja, porijeklom iz sela Zaton.

Prema informacijama koje prenose regionalni mediji, žena iz Sandžaka nalazila se među putnicima autobusa kada je izbio požar koji se munjevito proširio vozilom. Uprkos brzoj intervenciji hitnih službi, za više putnika nije bilo spasa.

Preliminarni rezultati istrage švajcarske policije ukazuju da je do tragedije došlo nakon što se jedan od putnika polio zapaljivom tečnošću i zapalio, što je izazvalo razorni požar unutar autobusa. Vatra se za svega nekoliko trenutaka proširila kroz vozilo, ostavljajući putnicima vrlo malo vremena za evakuaciju.

U nesreći je, prema dosadašnjim informacijama, poginulo najmanje šest osoba, dok je pet osoba povrijeđeno, uključujući četiri putnika i jednog medicinskog radnika koji je intervenisao na mjestu nesreće.

Vijest o smrti žene iz Bijelog Polja brzo se proširila Sandžakom i Crnom Gorom, gdje su porodica, prijatelji i mještani sela Zaton ostali u šoku. Kako prenose regionalni mediji, sahrana će biti obavljena u njenom rodnom kraju, gdje je i odrasla.

Porodica i prijatelji opraštaju se od nje potresnim porukama, dok lokalna zajednica izražava duboko saučešće zbog tragedije koja je pogodila ovu porodicu.

Švajcarske vlasti nastavljaju detaljnu istragu kako bi utvrdile sve okolnosti ove tragedije. Prema dosadašnjim informacijama, policija smatra da se radi o izolovanom incidentu, a ne o organizovanom napadu.

Ova nesreća već je proglašena jednom od najtežih tragedija u javnom prevozu u Švajcarskoj posljednjih godina, a slike zapaljenog autobusa i dramatične scene spašavanja obišle su svjetske medije. Dok istraga traje, porodice stradalih, među njima i porodica žene iz Sandžaka, suočavaju se sa nenadoknadivim gubitkom i bolom koji je ostavila ova stravična tragedija.

1...175176177...3.809Page 176 of 3.809