Ko je Mojtaba Hamnei – novi vrhovni vođa Irana koji preuzima vlast u trenutku rata i krize

0
Mojtaba Hamnei, novi vrhovni vođa Irana

Nakon smrti dugogodišnjeg iranskog lidera Alija Hamneija u američko-izraelskim zračnim napadima, Iran je dobio novog vrhovnog vođu. Na tu funkciju izabran je njegov sin, 56-godišnji vjerski učenjak Mojtaba Hamnei, koji je godinama smatran jednom od najutjecajnijih, ali istovremeno i najtajanstvenijih figura unutar iranskog političkog sistema.

Odluku o izboru donijela je Iranska skupština stručnjaka – tijelo od 88 islamskih učenjaka koje prema ustavu Islamske Republike bira vrhovnog vođu države. Iako je riječ o sinu pokojnog lidera, vlast formalno nije prenesena nasljedno, već kroz ustavnu proceduru.

Mojtaba Hamnei tako postaje treći vrhovni vođa Irana od Islamske revolucije 1979. godine, a vlast preuzima u jednom od najnapetijih trenutaka u savremenoj historiji zemlje.

Mojtaba Hamnei rođen je 8. septembra 1969. godine u Mašhadu, jednom od najvažnijih vjerskih centara Irana. On je drugi sin dugogodišnjeg vrhovnog vođe Alija Hamneija, koji je zemljom upravljao od 1989. godine. Odrastao je u politički i ideološki snažnom okruženju, svjedočeći usponu svog oca od revolucionarnog aktiviste do predsjednika Irana, a potom i vrhovnog vođe.

Bio je oženjen Zahrom Haddad-Adel, kćerkom utjecajnog konzervativnog političara Gholam-Alija Haddad-Adela, bivšeg predsjednika iranskog parlamenta. Njegova supruga je, prema dostupnim informacijama, poginula u napadu na stambeni kompleks porodice Hamnei u Teheranu, u kojem je stradalo više članova porodice.

Poput mnogih istaknutih ličnosti iranskog klerikalnog establišmenta, Mojtaba Hamnei je religijsko obrazovanje stekao u gradu Qomu, koji predstavlja glavni centar šiitske teologije.

Studirao je islamsko pravo i teologiju kod poznatih konzervativnih učenjaka, među kojima su ajatolah Mahmoud Hashemi Shahroudi, ajatolah Lotfollah Safi Golpaygani i ideolog Mohammad-Taqi Mesbah-Yazdi.

Veći dio života proveo je predajući na seminarima u Qomu, posebno na naprednim teološkim predavanjima poznatim kao „dars-e kharej“, najvišem nivou šiitskog vjerskog obrazovanja. Zanimljivo je da Mojtaba Hamnei nikada nije obavljao formalnu državnu funkciju niti se kandidovao na izborima.

Uprkos činjenici da nije imao zvanične političke funkcije, Mojtaba Hamnei se godinama smatrao jednom od ključnih figura iza kulisa iranskog političkog sistema. Njegovo ime povremeno se pojavljivalo u kontekstu predsjedničkih izbora i političkih odluka, posebno u vezi s kandidatima koje je navodno podržavao.

Za razliku od mnogih iranskih lidera, rijetko daje javne izjave, intervjue ili političke govore, što je dodatno učvrstilo reputaciju tajanstvenog i diskretnog političkog igrača. Njegovi javni nastupi uglavnom su bili ograničeni na vjerske ceremonije, državne komemoracije i službene skupove.

Prema iranskim izvorima, Mojtaba Hamnei je kao mladić učestvovao u iransko-iračkom ratu tokom 1980-ih, kada se pridružio dobrovoljačkim jedinicama. Pojedini zapadni mediji dovodili su ga u vezu s Korpusom islamske revolucionarne garde (IRGC), jednom od najmoćnijih institucija u Iranu, iako nikada nije imao formalnu funkciju unutar te strukture.

Dolazak Mojtabe Hamneija na čelo Irana događa se u vrijeme ozbiljne regionalne krize i otvorenih prijetnji. Izraelski zvaničnici ranije su upozorili da bi svaki novi iranski lider koji nastavi konfrontaciju sa Izraelom mogao postati meta napada.

Takve izjave dodatno naglašavaju težinu političkog trenutka u kojem novi vrhovni vođa preuzima vlast – u atmosferi međunarodnih napetosti, unutrašnjih političkih pritisaka i neizvjesne budućnosti za Islamsku Republiku.

Stravičan sudar u Sandžaku: Automobil podletio pod kamion

0

U poslijepodnevnim satima došlo je do teške saobraćajne nesreće na putu u mjestu Velika Župa, nedaleko od Prijepolja, kada su se sudarili teretni kamion i putnički automobil.

Prema prvim informacijama sa terena, do sudara je došlo na lokalnom putu, a silina udara bila je tolika da su dijelovi oba vozila ostali rasuti po kolovozu. Na fotografijama sa mjesta nesreće vidi se ozbiljno oštećen automobil koji je udario u zadnji dio kamiona, dok su krhotine plastike i metala razbacane po cesti.

Nakon nesreće na licu mjesta okupio se veći broj građana, dok su pripadnici policije obavili uviđaj i regulisali saobraćaj na ovoj dionici puta.

Za sada nije poznato u kakvom su stanju učesnici nesreće niti da li ima povrijeđenih. Nadležne službe će nakon završenog uviđaja utvrditi tačne okolnosti pod kojima je došlo do ovog sudara. Saobraćaj na ovoj dionici puta bio je otežan dok su trajale policijske i uviđajne radnje.

Ovaj događaj još jednom podsjeća na potrebu dodatnog opreza u saobraćaju, posebno na regionalnim putevima gdje često dolazi do rizičnih situacija i iznenadnih sudara.

Priče iz starih novina: Bekstvo prodane nevjeste Remzije i sudbina „kupljenih žena“ na Kosovu

0

U starim novinskim zapisima sa prostora bivše Jugoslavije ostala su zabilježena brojna svjedočanstva o ženama čije su sudbine bile prepuštene običajima, trgovini i tuđim odlukama. Među tim potresnim pričama nalazi se i priča o Remziji, djevojci čiji je život postao predmet pogađanja, preprodaje i borbe dvojice muškaraca, dok je njena volja dugo bila potisnuta iza zidova kuća, seoskih pravila i gramzivosti posrednika.

Eljaz Elšani iz sela Hamidija, nedaleko od Prištine, imao je tek nešto više od dvadeset godina kada su njegovi ukućani procijenili da je došlo vrijeme da se oženi. U tim krajevima, prema tadašnjim običajima, otac je bio taj koji traži nevjestu za sina, pa je stari Šaban Elšani krenuo da pronađe djevojku koja bi ušla u njihovu kuću.

Izbor je pao na Remziju, sedamnaestogodišnju djevojku iz ugledne porodice, za koju su svi govorili da je izuzetna ljepotica. Ali, kao i u mnogim sličnim pričama iz tog vremena, o njenom životu nisu najviše odlučivali ni ona ni njeni najbliži, već muškarci okupljeni oko “dogovora”.

U prosidbi se pojavio i Remzijin ujak Riza Kondjeli, koji je sebe predstavio kao posrednika i odmah tražio novac za “pogodbu”. Kada je Šaban Elšani odbio visoku sumu koju je tražio, činilo se da će čitav posao propasti. Međutim, Riza je djevojku odveo u svoju kuću i mjesecima je držao pod kontrolom, sve dok Elšanijevi nisu pristali da plate. Na kraju je dogovor sklopljen. Uz novac, porodica mladoženje morala je obezbijediti i opremu za djevojku. Svadba je obavljena, a Remzija dovedena u kuću Elšaniovih.

Tri godine Remzija je živjela u kući svog muža. Radila je kao i ostale žene – u kući i u polju, iza visokih zidova domaćinstva koje je više podsjećalo na tvrđavu nego na dom. Spolja je sve djelovalo mirno i uređeno, ali se iza te tišine krila žena koja je, po svemu sudeći, čeznula za drugačijim životom.

Tada se u njenoj sudbini pojavio Ibuš Arifi iz Prištine, čovjek stariji od nje, gradski obučen, sa konjima i kolima, koji je robu prevozio i od toga živio. Iako je već imao ženu, Šahu, Remzija je u njemu očigledno vidjela izlaz iz života koji joj je bio namijenjen. Njih dvoje su se zbližili, a potom i dogovorili bijeg.

Jedne noći Remziju je probudila pucnjava. Povjerovala je da je Ibuš došao po nju. U žurbi je, gotovo neprimjetno, izašla iz kuće samo u košulji u kojoj je spavala i stigla do kapije. Napolju, međutim, nije bilo nikoga.

Obuzeo ju je strah. Iza nje su se već čuli glasovi ukućana. Nije smjela da se vrati. U mraku i studeni potrčala je do obližnjeg kukuruzišta, gdje se skrivala do sumraka narednog dana – gladna, žedna, promrzla i iznurena. Tek kasnije uspjela je da dođe do jedne rođake, a nekoliko dana nakon toga našla se kod Ibuša Arifija u Prištini.

Tako je započeo njen drugi život. Kod Ibuša je, prema starim zapisima, Remzija neko vrijeme živjela mirno. Čak se uspjela složiti i sa njegovom prvom ženom. Ubrzo je rodila dječaka kojem su dali ime Afrim, a Ibuš ga je prihvatio kao svoje dijete.

Ali porodica njenog prvog muža nije odustajala. Jednog dana grupa muškaraca iz Hamidije pojavila se pred Ibuševom kućom. Sumnjajući da žele da mu otmu ženu, Ibuš je potegao pištolj i došlo je do oružanog sukoba. Napadači su se povukli, a Remzija je ostala u Prištini. Činilo se da je borba završena. Nije bila.

Stari Šaban Elšani kasnije je došao Remziji u posjetu pod izgovorom da želi da vidi unuka. Tokom razgovora uspio je da sazna da Remzija nije zadovoljna životom kod Ibuša. Počeo ju je nagovarati da se vrati njegovom sinu Eljazu, a ona je, prema toj staroj priči, na to pristala. Tu se ponovo pojavljuju Riza Kondjeli i Šefćet Prenku – dvojica ljudi koji su u starim novinskim pričama predstavljeni kao trgovci ljudskim sudbinama.

Remzija je završila u kući svog ujaka u selu Sibovac, a onda je počela nova trgovina. Ibušu je poručeno da će dobiti Remziju natrag ako plati 300.000 dinara. Ista suma tražena je i od Eljaza Elšanija, iako je Remzija formalno već bila njegova žena. Tako je mlada žena postala roba koju su dvojica beskrupuloznih ljudi nudila obojici muškaraca.

Ibuš Arifi nije imao izbora. Prodao je konje i kola, gotovo sve od čega je živio, kako bi skupio novac i “otkupio” Remziju. Kada je konačno došao sa novcem, dočekali su ga Riza i Šefćet. Poslije dugog čekanja, čaja i lažnih obećanja, iznenada su ga napali, vezali i oduzeli mu novac.

Potom su ga, pod izgovorom da će ga odvesti po Remziju, odveli prema kući Rize Kondjelija. Na putu je uslijedila pucnjava iz mraka. Ibuš je uspio da pobjegne, ali je ostao i bez žene i bez novca.

Tek tada mu je postalo jasno da je bio žrtva prevare i unaprijed smišljene zasjede. Dok je Ibuš ostao prevaren, Eljaz Elšani i njegov otac uspjeli su skupiti traženi novac. Da bi vratili Remziju u svoju kuću, morali su prodati njive od kojih je porodica živjela.

Remzija je tako ponovo dovedena u kuću iz koje je jednom pobjegla. Prošlost se nije spominjala naglas, ali je njena cijena bila ogromna – plaćena zemljom, novcem i poniženjem. Porodica Elšani ostala je bez imovine, a Remzija se vratila u isti život iz kojeg je nekada pokušala da pobjegne.

Nedugo zatim, Remzija se razboljela i završila u bolnici u Kosovskoj Mitrovici. Tamo ju je, jednog dana, ugledao Ibuš Arifi. Njihov susret probudio je sve ono što je ostalo nedorečeno.

Počeli su se ponovo viđati, a Ibuš ju je ubrzo upitao da li želi da se vrati s njim. Odgovorila je potvrdno. Tada je Ibuš odmah unajmio taksi i stigao pred bolnicu. Remzija je izašla u spavaćici i bez osvrtanja sjela u vozilo. Tako je, drugi put, pobjegla iz života koji su drugi za nju iscrtali. Kada je Eljaz kasnije došao da obiđe ženu, saznao je da je nestala.

Priča o Remziji nije samo priča o jednoj nevjesti, dva muža i dvojici trgovaca. To je priča o vremenu u kojem su žene često bile lišene prava da same odlučuju o sebi, o braku, o domu i o vlastitoj budućnosti. U toj priči ima i pohlepe, i običaja, i nasilja, i pobune. Ali najviše ima jedne surove istine: da su mnoge žene na Kosovu, iz Bosne i Sandžaka, decenijama bile tretirane kao roba o kojoj se pogađa, koju drugi vraćaju, prodaju i otkupljuju. Remzija je, barem prema toj priči iz starih novina, na kraju ipak birala srcem. Ali cijena tog izbora bila je ogromna – i za nju i za sve koji su se oko nje borili, trgovali i ratovali.

Skandal u Sandžaku: Protiv sudije Osnovnog suda podnijeta krivična prijava za proganjanje

0
sud presuda pravda

PRIJEPOLJE – Ozbiljne optužbe potresaju pravosuđe: protiv jednog sudije Osnovnog suda u Prijepolju podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je počinio krivično djelo proganjanje, kao i disciplinska prijava upućena Visokom savjetu sudstva, saznaje portal Polimske024.rs.

Prema navodima iz prijave, sudiji se stavlja na teret da je tokom određenog vremenskog perioda neovlašteno pratio jednog od okrivljenih kojem sudi, čime je, kako se tvrdi, ozbiljno narušio granice profesionalnog postupanja i privatnost osobe protiv koje se vodi postupak.

Kako se dalje navodi, sudija je navodno usmeno prikupljao podatke o zdravstvenom stanju tog lica od ljekara Opšte bolnice u Prijepolju, iako su takve informacije zakonom zaštićene kao ljekarska tajna. Prema dostupnim informacijama, sudija je o tim razgovorima sastavljao službene bilješke i iste priložio u spise predmeta.

Podnosilac prijave tvrdi da su takve radnje ozbiljno ugrozile njegov privatni život, te kod njega izazvale strah za ličnu bezbjednost i bezbjednost članova porodice, kao i osjećaj uznemirenosti i nesigurnosti u svakodnevnom životu.

Posebnu zabrinutost izaziva navod da je, prema informacijama do kojih je došao portal Polimske024.rs, predsjednica Osnovnog suda u Prijepolju Ana Pejović bila upoznata sa postupcima prijavljenog sudije, ali da navodno nije preduzela konkretne mjere.

Prema zakonu, predsjednik suda je dužan da prijavi krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti ukoliko za njih sazna ili bude obaviješten. Upravo takav status ima i krivično djelo proganjanje iz člana 138A Krivičnog zakonika, koje se goni po službenoj dužnosti.

Istovremeno, prema saznanjima ovog portala, prijave bi mogle biti podnijete i protiv pojedinih ljekara Opšte bolnice u Prijepolju, ukoliko se utvrdi da su sudiji otkrivali informacije koje predstavljaju strogo povjerljivu medicinsku dokumentaciju.

Očekuje se da nadležni organi u narednom periodu utvrde sve okolnosti ovog slučaja, koji bi mogao otvoriti ozbiljna pitanja o poštovanju zakona, profesionalnoj etici i zaštiti privatnosti građana u pravosudnom sistemu.

Tragedija na 8. mart u Srbiji: Majka i kćerka poginule u teškoj saobraćajnoj nesreći

0

Teška saobraćajna nesreća dogodila se danas, 8. marta, u okolini Šapca, u kojoj su život izgubile majka i njena kćerka, dok su dvije osobe povrijeđene i prevezene u bolnicu. Prema prvim informacijama, do nesreće je došlo oko 14.30 sati, kada je jedan od automobila tokom preticanja prešao u suprotnu saobraćajnu traku i direktno se sudario sa vozilom koje je dolazilo iz suprotnog smjera.

U vozilu marke “Volkswagen Golf” nalazile su se majka i kćerka koje su, nažalost, podlegle teškim povredama na licu mjesta, uprkos brzoj reakciji nadležnih službi.

U drugom automobilu, marke “Audi”, nalazile su se dvije osobe koje su zadobile povrede i hitno su prevezene u Opštu bolnicu u Šapcu. Prema prvim medicinskim informacijama, njihovi životi trenutno nisu ugroženi.

Na mjestu tragedije odmah su izašli pripadnici policije, hitne pomoći i tužilac Osnovnog javnog tužilaštva u Šapcu, koji obavljaju uviđaj kako bi se utvrdile sve okolnosti koje su dovele do ove nesreće. Saobraćaj na ovoj dionici puta bio je usporen tokom trajanja policijskog uviđaja.

Ova tragedija dodatno je potresla javnost jer se dogodila upravo na Međunarodni dan žena – 8. mart, dan koji je simbol ljubavi, poštovanja i brige prema ženama, a koji je za jednu porodicu završio na najtragičniji mogući način.

Ramazanski primjer iz Novog Pazara: Safedin Bronja uvakufio automobil za Islamski centar Nur džamije

0

Plemenita vijest stigla je iz Novog Pazara nakon objave imama Nur džamije, Adnana ef. Dupljaka, koji je na društvenim mrežama podijelio primjer velikog dobročinstva jednog džematlije.

Naime, Safedin Bronja odlučio je da uvakufi automobil kako bi pomogao izgradnju Islamskog centra u sklopu Nur džamije, što je izazvalo brojne reakcije i riječi podrške među vjernicima i građanima. Efendija Dupljak je u svojoj objavi podsjetio na kur’ansku poruku koja govori o važnosti udjeljivanja na Allahovom putu:

„Nećete postići dobro sve dok ne budete dijelili od onoga što vam je najdraže.“ (Kur’an)

Prema njegovim riječima, vijest o ovom velikom gestu stigla je nakon iftara, kada je saznao da je Safedin Bronja u ovom mubarek mjesecu Ramazanu donio odluku da se odrekne vrijedne imovine kako bi pomogao završetak važnog projekta za zajednicu.

„Molim Uzvišenog Allaha da mu primi svaki korak koji učini na njega, njegove roditelje i porodicu. Allah mu podario bereketa u poslu, imetku i porodici i ovo mu nadomjestio dvorcem u Džennetu“, poručio je efendija Dupljak.

Važno je naglasiti da se o ovom slučaju ne pišemo kako bi se umanjila vrijednost djela Safedina Bronje, već upravo suprotno – kako bi se podstakli i drugi ljudi da učine slična dobra djela i pomognu projekte od značaja za zajednicu. Ujedno, činjenica da je ovaj plemeniti čin javno objavio imam džamije Adnan ef. Dupljak, daje za pravo i medijima da prenesu ovu lijepu vijest, kao primjer vakufa i solidarnosti koji mogu inspirisati druge.

Iz Nur džamije u Novom Pazaru pokrenuta je akcija prikupljanja sredstava za završetak grubih građevinskih radova Islamskog centra u sklopu Nur džamije, za što je potrebno prikupiti ukupno 136.700 eura. Organizatori pozivaju sve građane Novog Pazara, Sandžaka i dijaspore da, u skladu sa svojim mogućnostima, budu dio ovog hairli projekta. Simbolična vrijednost jednog vakufa u akciji iznosi 100 eura, ali svaki prilog je dobrodošao.

Kako pomoći izgradnju Islamskog centra Nur džamije

Udruženje “NUR” Novi Pazar

IBAN: RS351550072200006348202
SWIFT: CABARS22

Devizni račun: 1550072200006348202
Žiro račun (dinarski):

Ovakvi primjeri dobrote, poput trajnog vakufa Safedina Bronje, pokazuju koliko je snažna svijest o zajedništvu i pomoći među građanima Novog Pazara. Upravo zato iz Nur džamije poručuju da svako može dati svoj doprinos – bilo velik ili mali – kako bi se završio Islamski centar koji će služiti generacijama koje dolaze.

Fetva muftije Dudića: Strogo zabranjeno neovlašteno prikupljanje zekata i sadekatu-l-fitra

0

Novi Pazar / Sandžak – Mešihat Islamska zajednica u Srbiji objavio je novu fetvu kojom se jasno naglašava da je fond Bejtu-l-mala jedino ispravno mjesto za izdvajanje zekata i sadekatu-l-fitra, te da je prikupljanje ovih vjerskih davanja bez odobrenja Islamske zajednice zabranjeno.

Fetvu je potpisao predsjednik Mešihata i sandžački muftija Mevlud Dudić, koji je podsjetio da je davanje zekata obaveza svakog imućnog muslimana, ali da je njegovo organizovano prikupljanje odgovornost predvodnika zajednice, što proizlazi iz prakse Muhammed i prvog halife Abu Bakr.

U saopćenju Mešihata naglašava se da su blok-priznanice Islamske zajednice jedini validan dokaz o uplati zekata i sadekatu-l-fitra, dok je fond Bejtu-l-mala jedina legitimna adresa za izdvajanje ovih ibadeta. Time se, kako je navedeno, osigurava ispravnost vjerske obaveze i zaštita vjernika od eventualnih zloupotreba.

Muftija Dudić je istakao da je ova fetva donesena na temelju ovlasti koje proizlaze iz Menšure i Murasele, kao i odgovornosti koju nosi funkcija muftije i predsjednika Mešihata. U fetvi se posebno obavezuju imami, hatibi, muderrisi i muallimi da ovu odluku jasno prenesu vjernicima, posebno tokom hutbi i vjerskih obraćanja.

Blok-priznanice Mešihata Islamske zajednice jedini su ispravan dokaz za uplatu zekata i sadekatu-l-fitra, a fond Bejtu-l-mala jedino ispravno mjesto za njihovo izdvajanje“, navodi se u fetvi.

U obrazloženju se naglašava da mjesec Ramadan, iako predstavlja vrijeme posta, ibadeta i solidarnosti, često postaje prilika za pojedince i grupe koje pokušavaju prikupljati vjerska davanja bez ovlaštenja Islamske zajednice.

Fetva se, kako je navedeno, odnosi na sve neovlaštene organizacije, paravjerske strukture i pojedince, uključujući i tzv. „Rijaset Srbije“, kao i domaće ili strane organizacije koje bez dozvole Islamske zajednice prikupljaju zekat i sadekatu-l-fitr. Prema navodima Mešihata, svjesno kršenje ove fetve smatra se ozbiljnim narušavanjem trećeg stuba islama, odnosno zanemarivanjem značaja akide i šerijata.

U poruci vjernicima muftija Dudić naglasio je da su pred muslimanima u Sandžaku i šire veliki izazovi u očuvanju vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta, te da je važno da svi budu jedinstveni u okviru Islamske zajednice.

Sredstva prikupljena kroz fond Bejtu-l-mala namijenjena su, između ostalog, za podršku obrazovnim i humanitarnim ustanovama poput medrese, Islamskog fakulteta, škola Kur'ana, humanitarne organizacije Hajrat, vakufskih kuhinja, kao i za pomoć siromašnima i socijalno ugroženima.

U zajedništvu je snaga i Allahova pomoć. Zajedno smo sretniji i uspješniji u svim borbama za opstanak u svojoj vjeri i na našoj zemlji“, poručio je muftija Dudić, pozivajući vjernike da čuvaju Islamsku zajednicu kao emanet svojih predaka.

Bejtu-l-mal jedina adresa za ispravan zekat i sadekatu-l-fitr

Tutinac koji je sa 19 otišao u Irak: „Uvijek sam znao da ću se vratiti na Pešter“ /VIDEO/

0

TUTIN – U planinskom selu Lipica kod Tutina, gdje su zime nekada donosile snijeg viši od jednog metra, a djeca kilometre pješačila do škole, danas živi čovjek čija životna priča oslikava sudbinu mnogih Sandžaklija. Taip Smajlagić, koji je još kao tinejdžer napustio rodni kraj, prošao je dug i težak put po svijetu – od Beograda i Pančeva do dalekog Iraka – da bi se na kraju vratio tamo odakle je krenuo.

„Otišao sam odavde sa 16 godina. Bio sam u Beogradu, Pančevu, Smederevskoj Palanci, a sa 19 sam otišao u Irak. Bio je to dug put, ali evo – hvala Bogu – vratio sam se ovdje, odakle sam i krenuo“, kaže Smajlagić.

Iako je život proveo radeći i putujući, Smajlagić ističe da ga je srce uvijek vuklo nazad u Sandžak.

„Meni je ovdje najljepše. Planina, šuma, ovaj zrak – to je za mene najveće bogatstvo. Uvijek sam žudio da se vratim u svoj kraj“, govori on.

Njegova priča nije samo lična ispovijest, već i podsjetnik na generaciju Sandžaklija koja je od malih nogu naučila šta znači rad i odricanje. Smajlagić se prisjeća vremena kada u selima nije bilo ni struje ni dobrih puteva, a život je bio daleko teži nego danas.

„Mi smo kao djeca čuvali stoku, radili sve što treba. Sjećam se snijega preko metra dok smo išli u školu. Danas kad vidim djecu, nekad mi ih je i žao, jer su vremena potpuno drugačija“, kaže on.

Ipak, smatra da je upravo ta težina odgojila generaciju snažnih i upornijih ljudi.

„Ta starija generacija je prekaljena. Oni ne znaju šta je teško. Navikli su na sve – od malih nogu.“

Posebno naglašava da su ljudi iz Sandžaka širom svijeta pokazali izuzetnu snalažljivost i radnu etiku.

„Naši su ljudi svugdje uspjeli – bilo u Njemačkoj, Švajcarskoj, Turskoj ili bilo gdje. Mnogi su imali samo četiri ili osam razreda škole, ali su radili, učili zanat i postajali uspješni.“

Prema njegovim riječima, mnogi su počinjali od najtežih poslova.

„Prvo radiš najteže poslove. Onda naučiš zanat, posao, pa dobiješ da vodiš ljude. Ja sam kasnije radio samostalno skoro 20 godina i imao i svoju firmu.“

Smajlagić ističe da su upravo ljudi iz dijaspore mnogo doprinijeli razvoju Sandžaka i Pešteri.

„Dovoljno je vidjeti kakva se auta voze, kakve su kuće napravljene. To je sve dijaspora napravila. A kad je bila korona, vidjeli smo kolike su donacije stizale u Tutin – naši ljudi su pomagali bez razmišljanja.“

Zbog toga Pešter danas naziva drugačijim imenom.

„Nekada je Pešter bio težak za život. Danas ja kažem – to je mala Švajcarska.“

Na kraju, Smajlagić ima jednostavnu, ali snažnu poruku.

„Svim ljudima želim zdravlje i sreću. I volio bih da se svi vraćaju svojoj očevini, da djecu dovode ovdje, da znaju odakle su.“

Podsjeća i na vrijednosti koje su nekada učili od roditelja.

„Majka bi rekla: pazi da ti stoka ne uđe u tuđe. Da nikome ne napraviš štetu. Tako smo odgajani – pošteno i odgovorno.“

Priča Taipa Smajlagića iz Lipice je i podsjetnik da su rad, upornost i ljubav prema rodnom kraju vrijednosti koje su Sandžaklije nosile sa sobom gdje god da su otišle – i zbog kojih se mnogi, poput njega, na kraju ponovo vrate kući. Pogledajte video prilog ispod teksta.

„Reka Hadžibulić je bio legenda i umro je k’o legenda“ – ispovijest Huzeira Avdovića

0

Na Pešterskoj visoravni, među pričama koje se prenose uz kahvu i pogled na planinske puteve kojima su nekada prolazili kamioni puni robe, žive sjećanja na ljude i vremena koja su obilježila Sandžak. Jedan od onih koji je svoj radni vijek proveo na drumovima Balkana je Huzeir Avdović iz sela Jezgroviće kod Ribarića, čovjek koji je više od četiri decenije bio vozač i svjedok jedne epohe.

U razgovoru za jednu emisiju, Avdović se prisjetio života koji je proveo radeći u transportu i poljoprivredi, ali i ljudi koji su ostavili dubok trag u njegovom sjećanju. Huzeir Avdović kaže da je veliki dio života proveo radeći kao vozač kamiona, dok je paralelno održavao domaćinstvo i brinuo o porodici.

„Radio sam 12 godina u firmi Rama Sadik iz Prištine, a zatim 22 godine u Saint-Jacques-Transu. Ukupno sam skoro 40 godina bio vozač. Uz to sam radio i poljoprivredu, jer je porodica morala da se izdržava“, prisjeća se Avdović.

Život vozača, kako kaže, nije bio lak. Putovanja su trajala danima, odgovornost za robu bila je ogromna, a svaka greška mogla je skupo da košta.

„Natovariš robu, često i ne znaš šta su ti sve stavili u kamion. Ako nešto nestane – vozač mora da plati. Disciplina je bila velika, posebno u transportnim firmama u kojima smo radili“, govori Avdović.

Pored napornog posla, Huzeir je morao da vodi računa i o porodici. Njegova supruga godinama je bila bolesna, zbog čega je odgovornost za kuću i djecu uglavnom bila na njemu.

„Žena mi je bila bolesna 21 godinu, pa sam morao da radim i za kuću i za djecu. Imam dvije kćerke – jedna je učiteljica, druga vodi butik u Tutinu. Sinovi su danas u Njemačkoj, a kćerke su udate“, kaže Avdović.

Uprkos teškim okolnostima, ponosan je što su djeca izrasla u vrijedne ljude. Govoreći o starim danima transportnih preduzeća u Sandžaku, Avdović posebno ističe disciplinu i odnos prema radu. Prisjeća se i ljudi koji su vodili firme i ostavili snažan utisak na radnike.

„Bio je to tim snova. Sabra Bejtović, direktor, bio je čovjek koji je znao da vodi posao i radnike. Tražio je disciplinu i poštenje – da se radi i da niko ne krade. To je bilo najvažnije“, priča Avdović.

Posebno emotivno govori o čovjeku kojeg naziva „Reka“.

„Reka je bio legenda. I umro je kao legenda, tako mi Boga. Takvi ljudi se danas rijetko rađaju“, kaže Avdović.

Vozački život nosio je i velike rizike. Avdović se prisjeća vožnji kroz planinske klance Crne Gore i Kosova, gdje je svaki kilometar zahtijevao maksimalnu koncentraciju.

„Spuštao sam se niz Moraču, niz Kulu… vozio sam svuda – po Crnoj Gori, Kosovu, Srbiji. Jednom me bolest uhvatila baš dok sam vozio niz Moraču. Ne čujem motor, samo gledam instrumente i držim volan. Jedva sam stigao dole“, prisjeća se.

Iako je veći dio života proveo za volanom, Avdović kaže da mu je jedan period ostao posebno drag – služenje vojnog roka.

„Najljepši dio života proveo sam u vojsci. Tamo sam bio vozač u špediterskoj jedinici. Tri puta sam bio pohvaljen i nagrađen odsustvom od mjesec dana“, kaže kroz osmijeh.

Danas, u poznim godinama, Huzeir Avdović često se prisjeća vremena kada su se ljudi okupljali pored jezera, razgovarali o poslu i životu i kada je, kako kaže, riječ imala veću težinu nego danas. Njegova priča svjedoči o generaciji Sandžaklija koja je život provela radeći teško, često daleko od kuće, ali uvijek sa željom da obezbijedi bolju budućnost svojoj djeci. Pogledjate tv prilog ispod teksta.

„Rad, disciplina i poštenje – to je ono što nas je držalo“, poručuje Avdović.

Šokantne scene! Automobil udario ženu i dijete, snimak nadzorne kamere ledi krv u žilama (VIDEO)

0

SMEDEREVO – Na društvenim mrežama pojavio se uznemirujući snimak nadzornih kamera koji prikazuje dramatičan trenutak kada automobil velikom brzinom udara ženu i dijete u blizini jednog objekta u Smederevu.

Prema informacijama koje su objavljene uz snimak, incident se dogodio ispred ulaza u objekat gdje su se u tom trenutku nalazili prolaznici, među kojima i žena sa djetetom. Na snimku se vidi kako vozilo iznenada dolazi velikom brzinom i udara u njih na samom ulazu. Udarac je bio snažan, a scena je izazvala šok među ljudima koji su se nalazili u blizini.

Nakon incidenta, prisutni građani odmah su pritrčali kako bi pomogli povrijeđenima, dok su pojedini pokušavali da smire situaciju i pruže prvu pomoć. Prema informacijama koje su objavljene na društvenim mrežama, dijete je dobro i privremeno je prebačeno u Beograd na dodatne preglede, dok detalji o stanju ostalih učesnika još nisu zvanično potvrđeni.

Snimak koji kruži internetom izazvao je snažne reakcije javnosti, a mnogi su u komentarima izrazili zabrinutost zbog sigurnosti pješaka i traže da nadležni organi hitno utvrde sve okolnosti ovog incidenta. Očekuje se da policija objavi zvanične informacije o tome kako je došlo do ovog događaja i da li je riječ o saobraćajnoj nesreći ili o namjernom činu.  UZNEMIRUJUĆI SNIMAK – VIDEO POGLEDAJTE ISPOD

Na snimku nadzornih kamera vidi se trenutak kada automobil udara ženu i dijete ispred objekta u Smederevu. Zbog uznemirujućeg sadržaja savjetuje se oprez prilikom gledanja.