„Reka Hadžibulić je bio legenda i umro je k’o legenda“ – ispovijest Huzeira Avdovića

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Na Pešterskoj visoravni, među pričama koje se prenose uz kahvu i pogled na planinske puteve kojima su nekada prolazili kamioni puni robe, žive sjećanja na ljude i vremena koja su obilježila Sandžak. Jedan od onih koji je svoj radni vijek proveo na drumovima Balkana je Huzeir Avdović iz sela Jezgroviće kod Ribarića, čovjek koji je više od četiri decenije bio vozač i svjedok jedne epohe.

U razgovoru za jednu emisiju, Avdović se prisjetio života koji je proveo radeći u transportu i poljoprivredi, ali i ljudi koji su ostavili dubok trag u njegovom sjećanju. Huzeir Avdović kaže da je veliki dio života proveo radeći kao vozač kamiona, dok je paralelno održavao domaćinstvo i brinuo o porodici.

„Radio sam 12 godina u firmi Rama Sadik iz Prištine, a zatim 22 godine u Saint-Jacques-Transu. Ukupno sam skoro 40 godina bio vozač. Uz to sam radio i poljoprivredu, jer je porodica morala da se izdržava“, prisjeća se Avdović.

Život vozača, kako kaže, nije bio lak. Putovanja su trajala danima, odgovornost za robu bila je ogromna, a svaka greška mogla je skupo da košta.

„Natovariš robu, često i ne znaš šta su ti sve stavili u kamion. Ako nešto nestane – vozač mora da plati. Disciplina je bila velika, posebno u transportnim firmama u kojima smo radili“, govori Avdović.

Pored napornog posla, Huzeir je morao da vodi računa i o porodici. Njegova supruga godinama je bila bolesna, zbog čega je odgovornost za kuću i djecu uglavnom bila na njemu.

„Žena mi je bila bolesna 21 godinu, pa sam morao da radim i za kuću i za djecu. Imam dvije kćerke – jedna je učiteljica, druga vodi butik u Tutinu. Sinovi su danas u Njemačkoj, a kćerke su udate“, kaže Avdović.

Uprkos teškim okolnostima, ponosan je što su djeca izrasla u vrijedne ljude. Govoreći o starim danima transportnih preduzeća u Sandžaku, Avdović posebno ističe disciplinu i odnos prema radu. Prisjeća se i ljudi koji su vodili firme i ostavili snažan utisak na radnike.

„Bio je to tim snova. Sabra Bejtović, direktor, bio je čovjek koji je znao da vodi posao i radnike. Tražio je disciplinu i poštenje – da se radi i da niko ne krade. To je bilo najvažnije“, priča Avdović.

Posebno emotivno govori o čovjeku kojeg naziva „Reka“.

„Reka je bio legenda. I umro je kao legenda, tako mi Boga. Takvi ljudi se danas rijetko rađaju“, kaže Avdović.

Vozački život nosio je i velike rizike. Avdović se prisjeća vožnji kroz planinske klance Crne Gore i Kosova, gdje je svaki kilometar zahtijevao maksimalnu koncentraciju.

„Spuštao sam se niz Moraču, niz Kulu… vozio sam svuda – po Crnoj Gori, Kosovu, Srbiji. Jednom me bolest uhvatila baš dok sam vozio niz Moraču. Ne čujem motor, samo gledam instrumente i držim volan. Jedva sam stigao dole“, prisjeća se.

Iako je veći dio života proveo za volanom, Avdović kaže da mu je jedan period ostao posebno drag – služenje vojnog roka.

„Najljepši dio života proveo sam u vojsci. Tamo sam bio vozač u špediterskoj jedinici. Tri puta sam bio pohvaljen i nagrađen odsustvom od mjesec dana“, kaže kroz osmijeh.

Danas, u poznim godinama, Huzeir Avdović često se prisjeća vremena kada su se ljudi okupljali pored jezera, razgovarali o poslu i životu i kada je, kako kaže, riječ imala veću težinu nego danas. Njegova priča svjedoči o generaciji Sandžaklija koja je život provela radeći teško, često daleko od kuće, ali uvijek sa željom da obezbijedi bolju budućnost svojoj djeci. Pogledjate tv prilog ispod teksta.

„Rad, disciplina i poštenje – to je ono što nas je držalo“, poručuje Avdović.

Šokantne scene! Automobil udario ženu i dijete, snimak nadzorne kamere ledi krv u žilama (VIDEO)

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

SMEDEREVO – Na društvenim mrežama pojavio se uznemirujući snimak nadzornih kamera koji prikazuje dramatičan trenutak kada automobil velikom brzinom udara ženu i dijete u blizini jednog objekta u Smederevu.

Prema informacijama koje su objavljene uz snimak, incident se dogodio ispred ulaza u objekat gdje su se u tom trenutku nalazili prolaznici, među kojima i žena sa djetetom. Na snimku se vidi kako vozilo iznenada dolazi velikom brzinom i udara u njih na samom ulazu. Udarac je bio snažan, a scena je izazvala šok među ljudima koji su se nalazili u blizini.

Nakon incidenta, prisutni građani odmah su pritrčali kako bi pomogli povrijeđenima, dok su pojedini pokušavali da smire situaciju i pruže prvu pomoć. Prema informacijama koje su objavljene na društvenim mrežama, dijete je dobro i privremeno je prebačeno u Beograd na dodatne preglede, dok detalji o stanju ostalih učesnika još nisu zvanično potvrđeni.

Snimak koji kruži internetom izazvao je snažne reakcije javnosti, a mnogi su u komentarima izrazili zabrinutost zbog sigurnosti pješaka i traže da nadležni organi hitno utvrde sve okolnosti ovog incidenta. Očekuje se da policija objavi zvanične informacije o tome kako je došlo do ovog događaja i da li je riječ o saobraćajnoj nesreći ili o namjernom činu.  UZNEMIRUJUĆI SNIMAK – VIDEO POGLEDAJTE ISPOD

Na snimku nadzornih kamera vidi se trenutak kada automobil udara ženu i dijete ispred objekta u Smederevu. Zbog uznemirujućeg sadržaja savjetuje se oprez prilikom gledanja.

Lalatović pred duel u Lučanima: „Moramo igrati na 120 odsto ako želimo Evropu“

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Fudbaleri FK Novi Pazar gostuju ekipi FK Mladost Lučani u okviru 26. kola Superliga Srbije, a trener Novopazaraca Nenad Lalatović poručio je na konferenciji za medije da njegov tim očekuje izuzetno težak meč i da igrači moraju dati maksimum kako bi ostali u borbi za evropska takmičenja. Lalatović je podsjetio da je Novi Pazar nedavno odigrao zahtjevnu utakmicu protiv FK Crvena zvezda, ali smatra da njegova ekipa nema razloga za nezadovoljstvo.

„Imali smo veoma tešku utakmicu protiv Crvene zvezde. Smatram da se nismo obrukali i da smo taktički odigrali korektno. Razlika u budžetu i kvalitetu je ogromna, ali pokazali smo karakter“, rekao je trener Novopazaraca.

On je istakao da kratka rotacija igrača može predstavljati izazov, ali da to ne smije biti izgovor.

„Nemamo veliki fond igrača da rotiramo po pet ili šest fudbalera. Ipak, to ne smije biti alibi. Ako želimo pobijediti Mladost, moramo biti spremni ne na 100, nego na 120 odsto svojih mogućnosti.“

Lalatović je otvoreno govorio o posebnom odnosu prema klubu iz Lučana, gdje je proveo lijepe trenutke u trenerskoj karijeri.

„U Mladosti sam proveo dva sjajna mandata i ostvarili smo 11 pobjeda. To je klub i ekipa koji su mi donijeli mnogo radosti. Tamo igraju ljudi koje izuzetno cijenim i koji su veliki profesionalci“, rekao je Lalatović, dodajući da smatra da Mladost ima kvalitet za mnogo bolji plasman na tabeli.

Trener Novog Pazara naglašava da je cilj kluba jasan – borba za evropska takmičenja.

„Kada sam došao u Novi Pazar, bili smo pet bodova od Evrope i pet bodova od plej-auta. Prihvatio sam taj izazov i smatram da smo ispunili ono što je od mene traženo. Sada apetiti rastu i kod uprave, i kod navijača, i kod mene. Pokušaćemo izboriti Evropu.“

Lalatović je naglasio da atmosfera u timu nikada nije bila bolja.

„Igrači treniraju fenomenalno. Atmosfera je sjajna i dugo nisam bio ovako zadovoljan radom ekipe.“

U izuzetno izjednačenom prvenstvu, gdje više klubova konkuriše za evropske pozicije, svaki bod može biti presudan.

„Borba za Evropu je potpuno otvorena. Mnogo ekipa je u igri i prvenstvo je izuzetno zanimljivo. Ako želimo da ostanemo u toj trci, moramo biti maksimalno fokusirani već protiv Mladosti.“

Na kraju konferencije Lalatović je iskoristio priliku da uputi čestitku povodom Međunarodnog dana žena.

„Srećan 8. mart svim majkama, suprugama i kćerkama. One su nešto najljepše što imamo u životu.“

Šefkija Demić iz Ribarića: Posedak je bio dobar, ljudi su se više voljeli /VIDEO/

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Na selima oko Ribarića još uvijek žive ljudi koji pamte vremena kada se živjelo skromno, ali složno. Među njima je i Šefkija Demić iz sela Jezgroviće, čovjek koji je zakoračio u 88. godinu života, ali koji i danas nosi bistrinu pamćenja i bogato životno iskustvo.

Sjedeći ispred kuće, govori tiho, ali sa sigurnošću čovjeka koji je prošao kroz decenije rada, borbe i promjena. Njegove riječi nisu samo lična priča – one su svjedočanstvo jednog vremena koje mnogi u Sandžaku nazivaju zlatnim dobom, iako je bilo puno muke. Šefkija je rođen u selu Paljevo, u vremenu kada su život na selu i rad na zemlji bili jedini način opstanka.

„Do vojske sam čuvao stoku, orao zemlju i radio sve što su tada radili mladi ljudi. Nije bilo lako, ali tako se živjelo“, prisjeća se.

Nakon služenja vojnog roka, život ga je odveo daleko od rodnog kraja. Zaposlio se u firmi u Beogradu, gdje je godinama radio na velikim građevinskim projektima.

„Radio sam po terenima, na zgradama, mostovima i fabrikama. Bili su to teški poslovi, ali tada se moralo raditi“, govori Demić.

U vrijeme kada je odrastao, novca gotovo da nije bilo. Ljudi su živjeli od onoga što proizvedu na imanju.

„Ko je imao kravu, pravio je sir, maslo i metanice pa nosio na pijacu. Tako se živjelo. Para nije bilo, ali se radilo i snalazilo“, kaže on.

Iako su dani bili ispunjeni napornim radom, Šefkija tvrdi da su ljudi tada bili sretniji i bliži jedni drugima nego danas.

„Narod se volio, obilazio. Familije su živjele zajedno – tri brata sa porodicama u jednoj kući. Poštovali su se stariji i držalo se do riječi.“

U tim godinama nije bilo automobila niti modernih puteva. Ljudi su putovali konjima, a putovanja su trajala danima.

„Po tri dana bi ljudi dolazili konjima. Kad dođu u kuću, domaćin bi im prvo nahranio konje, pa tek onda sjeli da razgovaraju.“

Danas, kaže starina, sve je drugačije.

„Dođeš kod nekoga u kuću, a on odmah telefon u ruke. Nema razgovora kao nekad.“

Jedna od najvećih promjena koje Šefkija primjećuje jeste odlazak mladih iz sela.

„Mladež neće da radi, a i nema gdje. Otišao je narod u gradove i inostranstvo. Ostali smo mi stari.“

Prisjeća se i vremena kada su fabrike u Ribarićima zapošljavale mnoge ljude iz okolnih sela.

„Bila je fabrika, radilo se lijepo. Danas toga više nema. Dom kulture su srušili, fabrike prodali, sve se promijenilo.“

Demić kaže da današnje vrijeme donosi mnogo više materijalnih stvari nego ranije, ali i mnogo manje zdravlja i strpljenja.

„Svega ima danas – auta, tehnike, ali zdravlja nema. Odeš kod doktora, ne znaš hoće li te pogledati ili neće.“

I sam se bori sa godinama i zdravstvenim problemima.

„Bubrezi, kičma, reuma… sve to dođe s godinama.“

I pored svih muka koje pamti iz mladosti, Šefkija Demić kaže da su to ipak bila zlatna vremena.

„Jeste se radilo i mučilo, ali narod se volio. Danas imamo napredak, ali nema te sloge kao nekad.“

Njegove riječi podsjećaju na generacije koje su gradile puteve, mostove i gradove širom bivše države, ali su istovremeno čuvale vrijednosti zajedništva i porodične bliskosti. Za mnoge starine iz Sandžaka, upravo su te vrijednosti ono što najviše nedostaje u današnjem vremenu. Pogledajte video ispod teksta.

„Zlatna su vremena bila“, kaže Šefkija na kraju razgovora. „Teška, ali zlatna.“

Tragedija Latife Salković: Kako su Bošnjakinje nekada udavane i prodavane na Kosovu

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

  • Mejremu Karišik iz Novog Pazara muž Albanac je otjerao iz kuće, a njihovo dijete, prema svjedočenjima, prodao drugoj albanskoj porodici. Ona je četrdeset godina živjela sa samo jednom željom – da sazna šta se dogodilo njenom sinu koji je nestao pod nerazjašnjenim okolnostima. Njena sudbina simbolizuje patnju mnogih žena iz Sandžaka i Bosne koje su se udavale na Kosovu. Sudbine brojnih Bošnjakinja koje su se sredinom prošlog vijeka udavale na Kosovu ostale su zabilježene u starim novinskim reportažama kao potresno svjedočanstvo vremena u kojem su žene često bile tretirane gotovo kao roba.

U starim novinskim zapisima iz vremena bivše Jugoslavije često su se pojavljivale potresne reportaže o sudbinama djevojaka iz Bosne i Sandžaka koje su udavane na Kosovu. Te priče, danas gotovo zaboravljene, svjedoče o vremenu kada su se brakovi ponekad sklapali na način koji je više ličio na trgovinu nego na zajednicu dvoje ljudi. Jedna od takvih sudbina bila je sudbina Latife Salković, djevojke čija je ljepota postala razlog njenog stradanja. Put u Bosnu po mladu Bilo je to 1957. godine kada su Asen Gaši i Ševčet Prenku prvi put zajedno krenuli na put u Bosnu. Asen je bio mlad čovjek iz okoline Prištine, rudar skromnih primanja, koji je želio da se oženi, ali nije imao dovoljno novca da plati visoku cijenu koju su porodice djevojaka u njegovom kraju tražile za udaju svojih kćeri.
Ševčet Prenku bio je snalažljiv čovjek. Već tada je bio poznat po vezama u Bosni, odakle je dovodio djevojke i posredovao u njihovim udajama. U nekim krajevima Bosne i Sandžaka takva putovanja nisu bila nepoznata. Siromaštvo, teške porodične prilike i nedostatak izbora često su gurali djevojke u brakove daleko od njihovog rodnog kraja.

Tako je i na tom putovanju započela priča o Latifi Salković, djevojci iz okoline Višegrada, čija će sudbina ubrzo postati jedna od onih o kojima se dugo šapatom govorilo.

Kada je Asen ponovo došao u Ševčetovu kuću, primijetio je mladu djevojku koja se tek pojavila u dvorištu. Bila je to Latifa – tiha, povučena, ali izuzetno lijepa djevojka. Ševčet je odmah primijetio Asenov pogled.

„Dopada li ti se?“, upitao ga je gotovo ravnodušno.

Asen nije znao šta da kaže. Do tada je već čuo mnoge priče o Ševčetovoj trgovini ženama, ali nada da će ponovo imati porodicu bila je jača od svake sumnje.

„Uzeo bih je“, odgovorio je nakon kratkog razmišljanja.

Ševčet je samo klimnuo glavom, kao da govori o običnoj robi, a ne o ljudskom biću. Dogovor je bio sklopljen brzo. Latifu, međutim, niko ništa nije pitao. Za nju je bilo dovoljno to što su se dvojica muškaraca rukovala i potvrdila pogodbu.

Asen je narednih mjesec dana živio u Ševčetovoj kući i pomagao u svim poslovima. Radio je od jutra do mraka, nadajući se da će ubrzo povesti Latifu u svoju kuću. U tim tihim večerima, kada bi ostajali sami, između njih se rodilo povjerenje. Asen joj je pričao o svojoj kući, o teškom radu u rudniku i o životu koji bi mogli izgraditi zajedno. Latifa je slušala, često šutke. Možda je i ona počela da vjeruje u taj novi početak.

Ali Ševčet Prenku bio je čovjek koji nije lako odustajao od zarade. Kada je jednog dana Asen otišao u Vučitrn da kupi osnovne stvari za novu kuću – korito, testiju i petrolejku – nije ni slutio da će taj postupak izazvati bijes domaćina. Po povratku ga je dočekao ljutiti Ševčet.

„Kako si smio da ideš bez mene da pitaš?“ povikao je i nogom razbio testiju koju je Asen donio.

Asen je pokušao da objasni da samo priprema kuću za Latifu. Ali to je bio trenutak kada je Ševčet pokazao svoje pravo lice. Prenku je naredio Asenu da podigne ruke. Potom ga je vezao i objesio o gredu na tavanici. Tada je počelo brutalno prebijanje koje je trajalo satima.

Udarao ga je po leđima, po prsima, po cijelom tijelu, sve dok Asen nije gotovo izgubio svijest. Povremeno bi zastao da zapali cigaretu, a zatim bi nastavio da ga tuče. Sve je trajalo od podneva do kasno u noć. Kada se konačno umorio, Ševčet je odvezao izmučenog čovjeka i izbacio ga napolje. Teško povrijeđen, Asen je puzeći kroz snijeg stigao do kuće svog brata. Mjesecima je liječio rane. Latifu više nikada nije vidio.

Kasnije se saznalo da je Ševčet Prenku nastavio da je prodaje drugim ljudima. Prema pričama koje su kružile tim krajevima, Latifa je više puta mijenjala “vlasnike” – od Drenice do udaljenih sela na Kosovu. Svaki put bi je prodavao za novac, a zatim je ponovo uzimao nazad i preprodavao. Na kraju joj se izgubio svaki trag.

Priča o Latifi Salković samo je jedna među mnogima koje su nekada punile stranice starih novina. To su bile sudbine žena koje su često odlazile u nepoznato, daleko od svojih porodica i zavičaja. O njima se kasnije rijetko govorilo. Ali u sjećanjima ljudi i starim novinskim zapisima ostala su svjedočanstva o vremenu kada su ljudske sudbine ponekad bile predmet trgovine – a životi mladih žena zavisili od tuđe volje i pohlepe.

Kad brat s bratom radi – priča o Mensuru i Mirzetu Goruždiću iz Jezgrovića

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

U vremenu kada mnogi mladi iz Sandžaka odlaze u inostranstvo u potrazi za boljim životom, postoje i one priče koje pokazuju da se upornost, porodična sloga i rad mogu graditi i na rodnoj zemlji. Jedna takva priča dolazi iz sela Jezgroviće kod Ribarića, gdje braća Mensur i Mirzet Goruždić već godinama zajedničkim radom grade porodični posao i život.

Njihova radnja postala je poznato mjesto za mnoge majstore, poljoprivrednike i građevince iz ovog kraja. U ponudi imaju različite artikle – od materijala za proizvodnju namještaja, građevinskog pribora, opreme za krovove, pa do raznih potrepština za poljoprivredu. Kako kažu, trudili su se da ljudima ponude ono što im je najpotrebnije.

„Imamo raznih artikala za ljude – za stolarske radove, građevinu, krovove, poljoprivredu. Trudimo se da svako ko dođe može pronaći nešto što mu treba“, kažu braća Goruždić.

Za razliku od mnogih iz ovog kraja koji su život potražili u Njemačkoj ili drugim evropskim zemljama, Mensur i Mirzet ostali su u svom selu. Na takvu odluku, kažu, najviše je uticao njihov otac koji je dugo radio u Njemačkoj.

„Otac je godinama bio u Njemačkoj, ali nas je uvijek savjetovao da ostanemo ovdje i radimo. Govorio je da je bolje da čovjek radi bilo šta kod svoje kuće nego da luta po svijetu“, prisjećaju se braća.

Zbog toga su odlučili da ostanu u rodnom kraju i da pokušaju izgraditi život u blizini porodice. Za Mensura i Mirzeta najveća vrijednost nije samo posao, već i činjenica da su stalno okruženi porodicom. Djeca su im blizu, a selo im pruža mir i sigurnost.

„Djeca su tu sa nama, porodica je blizu, džamija je blizu, idemo na namaz. Zadovoljni smo životom ovdje“, ističu oni.

Mensur ima tri kćerke i sina, dok i njegov brat Mirzet ima porodicu koja živi u istom kraju. Upravo ta bliskost, kažu, daje posebnu snagu njihovom radu. Selo Jezgroviće, koje se nalazi između Tutinа i Novog Pazara, poznato je po svojoj prirodi i povoljnom položaju. Prema riječima braće Goruždić, upravo se na ovom mjestu nalazi i najniža nadmorska visina u opštini Tutin – oko 700 metara.

Tokom proljeća i ljeta ovo mjesto oživi jer mnogi ljudi grade vikendice i dolaze da odmore uz prirodu i obližnje jezero.

„Kad dođe april, maj i jun, ovdje bude puno ljudi. Dolaze iz raznih krajeva, čak i sa Kosova. Ovo je stvarno lijepo mjesto za život“, kažu oni.

Braća Goruždić kažu da im rad nikada nije bio težak jer su od malih nogu navikli da rade.

„Bolje je raditi nego sjediti cijeli dan. Kad bi čovjek samo sjedio kod kuće, možda bi se i posvađao sa ženom“, kroz šalu govori Mensur.

Posebno tokom Ramazana, kažu, rade ujutro i prije iftara, a ostatak dana provode sa porodicom. Ipak, jedna stvar ih zabrinjava – sve manje mladih ostaje na selu.

„Teško je danas naći mladog čovjeka ovdje. Većina je otišla u inostranstvo. Šteta, jer selo je lijepo i posla ima“, kažu.

Prema njihovim riječima, ključ uspjeha je u učenju zanata i spremnosti na rad.

„Ako ne završiš školu i nemaš neku profesiju, moraš naučiti neki zanat. Posla ima, samo treba raditi.“

Braća Goruždić kažu da nikada nisu skrivala znanje i da bi rado pokazali posao svakome ko želi da nauči.

„Ja bih naučio 20 ili 30 ljudi onome što znam, samo da hoće da rade. Ali malo je zainteresovanih.“

Njihova poruka mladima je jednostavna – rad i upornost su jedini put do sigurnog života.

„Gdje god da odeš, moraš raditi. Ako hoćeš da imaš nešto u životu, da školuješ djecu i da živiš normalno – rad je jedini put.“

Priča o Mensuru i Mirzetu Goruždiću podsjeća na jednu staru sandžačku vrijednost – slogu u porodici i pošten rad. Upravo takve priče pokazuju da se i u malim selima, daleko od velikih gradova, mogu graditi stabilni i dostojanstveni životi. Jer kako kažu sami mještani ovog kraja – niko kao Sandžaklije kada brat s bratom radi. Pogledajte video ispod teksta.

Selma Hasić na terenu u Sjenici: Humanitarna akcija se približava 400.000 eura, cilj je spasiti Anela Selmanovića iz Tutina

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Poznata novopazarska modna kreatorka i humanitarna aktivistkinja Selma Hasić nastavila je intenzivne aktivnosti na prikupljanju pomoći za teško oboljelog dječaka, a četvrtog dana humanitarne akcije objavila je ohrabrujuće vijesti – prikupljeni iznos već se približava 400.000 eura. Hasić je večeras boravila u Sjenici, gdje je zajedno sa volonterima nastavila organizaciju akcije prikupljanja donacija. Kako je istakla, interesovanje građana je ogromno, a podrška dolazi iz cijelog regiona i dijaspore.

„Četvrti je dan akcije i mogu slobodno reći da se približavamo cifri od 400.000 eura. Prije svega zahvaljujem dragom Bogu i svim ljudima dobre volje koji nas podržavaju. Moram reći da je cijela država stala uz nas – dijaspora, okolni gradovi i države. Nadam se da ćemo uskoro doći do cilja“, izjavila je Hasić.

Tokom boravka u Sjenici, Hasić je podijelila donatorske kutije na više lokacija u gradu, ali i preuzimala već prikupljene priloge kako bi se osigurala transparentnost i spriječile eventualne zloupotrebe.

„Tri osobe su zadužene i odgovorne za ovu akciju. Večeras sam ja došla u Sjenicu da podijelim kutije na određenim lokacijama, ali i da ih kasnije preuzmem kako ne bi dolazilo do bilo kakve zloupotrebe. Ljudi iz Sjenice pokazali su nevjerovatno interesovanje i želju da učestvuju u ovoj akciji“, naglasila je.

Hasić je otkrila da je u stalnom kontaktu sa roditeljima dječaka za kojeg se prikuplja novac. Prema njenim riječima, porodica je u početku bila skeptična da će akcija uopšte uspjeti, ali ih je, kako kaže, vodila snažna vjera.

„Konstantno smo u komunikaciji sa roditeljima. Oni su u jednom trenutku mislili da se ova akcija možda nikada neće ni pokrenuti. Međutim, otac dječaka kaže da je imao snažnu vjeru da će se ipak nešto pokrenuti“, rekla je Hasić.

Posebno je naglasila koliko je teško gledati kako bolest svakodnevno napreduje.

„Nezamislivo je kroz šta prolaze roditelji koji iz dana u dan gledaju kako njihovom djetetu mišići otkazuju i kako postoji velika mogućnost da završi u invalidskim kolicima.“

Humanitarna aktivistkinja uputila je snažan apel svim uticajnim pojedincima i institucijama da podrže akciju, posebno u mjesecu Ramazana, kada mnogi muslimani izdvajaju zekat i sadaku.

„Pozivam sve ljude dobre volje da pomognu. Posebno pozivam političare, imame, javne ličnosti i sve one koji imaju odgovorne funkcije da se uključe u ovu akciju. Nemojte misliti da je vaš doprinos mali – ovoj porodici svaki dinar je dragocjen.“

Iako je do sada prikupljen veliki iznos, pred organizatorima je još dug put. Za liječenje dječaka potrebno je prikupiti 2,5 miliona eura, ali Hasić vjeruje da će solidarnost ljudi uspjeti da nadvlada prepreke.

„Iskreno se nadam da ćemo uskoro imati dobre vijesti i da ćemo se javiti sa prikupljenih 2,5 miliona eura“, poručila je Hasić.

Humanitarna akcija nastavlja se i narednih dana širom Sandžaka, ali i među dijasporom, a organizatori vjeruju da će uz podršku građana uspjeti da dječaku pruže šansu za liječenje i novi početak.

/VIDEO/ Hezbolah raketirao sjever Izraela – Širi se ratni front na Bliskom istoku

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Sukob na Bliskom istoku dodatno se rasplamsava nakon što je libanski pokret Hezbolah izveo raketni napad na sjever Izraela. Meta napada bio je grad Kirjat Šmona, smješten u neposrednoj blizini granice sa Libanom, gdje su tokom dana aktivirane sirene za uzbunu i pokrenute hitne sigurnosne procedure.

Prema dostupnim informacijama, više raketa i dronova lansirano je iz južnog Libana prema izraelskim pograničnim područjima. Sirene za vazdušnu opasnost oglasile su se u više naselja na sjeveru zemlje, dok su stanovnici potražili zaklon u skloništima.

Napad dolazi u trenutku kada sukob između Izraela i Irana poprima sve šire razmjere. Nakon nedavnih vojnih operacija Sjedinjenih Američkih Država i Izraela protiv iranskih ciljeva, regionalne proiranske snage počele su pokretati koordinisane raketne i bespilotne napade širom Bliskog istoka.

Hezbolah je prethodnih dana uputio upozorenja stanovnicima sjevernih izraelskih gradova, uključujući i Kirjat Šmonu, savjetujući im da napuste područje ili se premjeste prema južnijim dijelovima zemlje. Takva upozorenja dodatno su pojačala strah od širenja sukoba na novu liniju fronta duž izraelsko-libanske granice.

I jutros nastavlja da gori rafinerijski kompleks Šahr Rej u južnom delu Teherana. Požari i dalje besne nesmanjenom žestinom u industrijskoj zoni jedne od najvećih iranskih rafinerija, dok ekipe hitnih službi pokušavaju da stave pod kontrolu vatru nakon noćnih udara.
Rafinerija Šahr Rej, sa kapacitetom prerade oko 200.000–250.000 barela nafte dnevno, predstavlja ključni energetski čvor za snabdevanje gorivom Teherana i centralnog dela Irana. Prema procenama, šteta na rezervoarima, cevovodima i procesnim postrojenjima mogla bi dostići više milijardi evra, dok se procenjuje da bi Iran privremeno mogao izgubiti i do 15% kapaciteta prerade nafte.

Bezbednosni analitičari upozoravaju da bi ovakvi napadi mogli označiti novu fazu regionalnog sukoba, u kojoj se sve otvorenije uključuju iranski saveznici. Ukoliko se razmjena udara nastavi, postoji bojazan da bi čitav region mogao biti uvučen u širi ratni sukob. Izraelska vojska zasad nije objavila detaljne informacije o eventualnoj šteti ili žrtvama, ali je saopćeno da su sistemi protivraketne odbrane aktivirani i da se situacija na sjeveru zemlje pomno prati.

Uništeni radari Izraelska vojska priznala da neće više moći slati upozorenja

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Bliskoistočni sukob dobija novu i potencijalno opasniju dimenziju nakon što je izraelska vojska (IDF) priznala da sistem ranog upozoravanja više neće moći garantovati pravovremena upozorenja za svaki iranski raketni napad.

Prema saopštenju izraelske Komande za domaći front, građani Izraela ubuduće mogu očekivati znatno kraće vrijeme između upozorenja i aktiviranja sirena za uzbunu, a u nekim slučajevima upozorenje putem mobilnih telefona možda uopšte neće biti poslano.

Reagujući na pritužbe građana da su u petak dobili upozorenja svega nekoliko trenutaka prije oglašavanja sirena, izraelska vojska je objasnila da je riječ o operativnim okolnostima, a ne tehničkim problemima.

„Ne možemo se obavezati na tačan broj minuta između upozorenja i aktiviranja sirena“, navodi se u saopštenju IDF-a.

U normalnim okolnostima, izraelski civilni sistem upozorenja funkcioniše tako što radarski sistemi detektuju lansiranje raketa, nakon čega se alarm šalje građanima putem mobilnih telefona i aplikacije Komande za domaći front. Sirene se obično oglašavaju oko minut i po prije mogućeg udara.

Međutim, zbog promjena u radarskoj mreži, vrijeme reakcije sada je značajno kraće.

Satelitski snimci iz više zemalja Bliskog istoka pokazuju da Iran intenzivno cilja ključne radarske sisteme Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika.

Prema izvještaju CNN-a, iranske snage uspjele su uništiti radar sistema THAAD u bazi Muwaffaq Salti u Jordanu.

Dodatni snimci ukazuju na oštećenja u vojnim bazama u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gdje su raspoređene THAAD baterije, dok je u saudijskoj bazi Prince Sultan pogođen šator u kojem se nalazio radarski sistem.

Radarski sistem AN/TPY-2, koji je dio THAAD sistema, predstavlja jednu od ključnih komponenti američke protivraketne odbrane. Njegov domet iznosi oko 3.000 kilometara, a koristi se za detekciju balističkih projektila i navođenje presretačkih raketa.

Ovaj radar također može raditi u koordinaciji sa Patriot sistemima, čime se stvara višeslojni štit protiv balističkih napada. Vrijednost jednog ovakvog sistema procjenjuje se na stotine miliona dolara, zbog čega njegovo uništenje predstavlja ozbiljan udar na regionalnu protivraketnu odbranu.

Satelitske fotografije pokazuju i značajna oštećenja na američkom radaru za rano upozoravanje AN/FPS-132 u bazi Umm Al Dhalal u Kataru. Prema riječima vojnog analitičara Kaana Kasapoglua iz Hudson instituta, riječ je o najvećem američkom radarskom objektu na Bliskom istoku. Ovaj sistem je dizajniran za rano otkrivanje balističkih projektila na udaljenosti od više hiljada kilometara, pa njegovo oštećenje može ozbiljno narušiti obavještajnu i odbrambenu sliku čitavog regiona.

Stručnjaci smatraju da su upravo oštećenja radarskih sistema dovela do dramatičnog skraćenja vremena upozorenja u Izraelu, koje je sada smanjeno na svega dvije do tri minute. Prije tzv. „dvanaestodnevnog rata“ u junu 2025. godine, Sjedinjene Američke Države rasporedile su dodatnu THAAD bateriju u Izrael kako bi pojačale odbranu od balističkih projektila.

Iako se američki i izraelski sistemi oslanjaju na mrežu više senzora i različitih radarskih stanica, gubitak pojedinih ključnih komponenti može stvoriti ozbiljne praznine u sistemu ranog upozoravanja. Upravo zato vojni analitičari upozoravaju da bi daljnji napadi na radarske sisteme mogli značajno promijeniti tok sukoba na Bliskom istoku.

Humanost Sandžaka na djelu: Na iftaru u Bijelom Polju prikupljeno skoro 107.000 eura za liječenje Anela Selmanovića iz Tutina

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

BIJELO POLJE / TUTIN – Još jedna snažna poruka solidarnosti i zajedništva stigla je iz Sandžaka i dijaspore. Na humanitarnom iftaru koji je u Bijelom Polju organizovao poznati sandžački humanitarac Hajriz Brčvak, prikupljeno je skoro 107.000 eura za liječenje mladog Anela Selmanovića iz Tutina.

Ovaj događaj okupio je veliki broj ljudi dobre volje, privrednika, humanitaraca i građana koji su željeli pomoći mladom Anelu. Atmosfera iftara bila je ispunjena emocijama, ali i snažnom porukom da zajedništvo može učiniti mnogo kada je nekome potrebna pomoć. Govoreći o razlozima organizovanja iftara, Hajriz Brčvak istakao je da ga je posebno pogodila informacija o velikom iznosu novca potrebnom za liječenje.

„Kada sam vidio poruku da je potrebno toliko novca, prvo sam pomislio da je možda neka greška. Poslao sam prijateljima da provjere i tek tada sam shvatio da je sve, nažalost, istina“, kazao je Brčvak.

On je naglasio da se u takvim trenucima mora pokazati snaga zajednice.

„U takvim trenucima to se može dogoditi svakome od nas. Niko od nas nije uspio sam. Svako od nas je nekada imao nečiju ruku podrške. Zato je važno da budemo jedni uz druge“, poručio je.

Brčvak je podsjetio da ramazan nije samo vrijeme posta, već i period kada se jača solidarnost i briga za druge.

„Post nije samo gladovanje. Ramazan je mnogo više od toga. Ovakva okupljanja i druženja imaju veliki značaj za našu zajednicu. Bez jakog društva i zajednice niko ne može uspjeti“, rekao je.

Dodao je da je upravo ovakav odziv ljudi dokaz da je zajedništvo najveća snaga jednog naroda.

„Vidjeli smo da su se ljudi odazvali u velikom broju. To pokazuje da je zajednica iznad pojedinca. Ako želimo uspjeti kao društvo, moramo graditi jaku zajednicu.“

Govoreći o Anelu Selmanoviću, Brčvak je izrazio nadu da će potrebna sredstva uskoro biti u potpunosti prikupljena.

„Nadam se da će se za našeg malog heroja iz Tutina uskoro skupiti sav potreban novac. Ljudi su već pokazali veliko srce.“

Na kraju je poslao i snažnu poruku o važnosti međusobne podrške.

„Sa dobrim ljudima budite radi sebe, a sa onima koji nisu dobri – budite radi njih, jer svakome je potrebna pomoć“, zaključio je Brčvak.

Humanitarni iftar u Bijelom Polju još jednom je pokazao ono po čemu je Sandžak poznat – solidarnost, humanost i spremnost da se pomogne kada je najpotrebnije.

1...188189190...3.811Page 189 of 3.811