Humanost Sandžaka na djelu: Na iftaru u Bijelom Polju prikupljeno skoro 107.000 eura za liječenje Anela Selmanovića iz Tutina

0

BIJELO POLJE / TUTIN – Još jedna snažna poruka solidarnosti i zajedništva stigla je iz Sandžaka i dijaspore. Na humanitarnom iftaru koji je u Bijelom Polju organizovao poznati sandžački humanitarac Hajriz Brčvak, prikupljeno je skoro 107.000 eura za liječenje mladog Anela Selmanovića iz Tutina.

Ovaj događaj okupio je veliki broj ljudi dobre volje, privrednika, humanitaraca i građana koji su željeli pomoći mladom Anelu. Atmosfera iftara bila je ispunjena emocijama, ali i snažnom porukom da zajedništvo može učiniti mnogo kada je nekome potrebna pomoć. Govoreći o razlozima organizovanja iftara, Hajriz Brčvak istakao je da ga je posebno pogodila informacija o velikom iznosu novca potrebnom za liječenje.

„Kada sam vidio poruku da je potrebno toliko novca, prvo sam pomislio da je možda neka greška. Poslao sam prijateljima da provjere i tek tada sam shvatio da je sve, nažalost, istina“, kazao je Brčvak.

On je naglasio da se u takvim trenucima mora pokazati snaga zajednice.

„U takvim trenucima to se može dogoditi svakome od nas. Niko od nas nije uspio sam. Svako od nas je nekada imao nečiju ruku podrške. Zato je važno da budemo jedni uz druge“, poručio je.

Brčvak je podsjetio da ramazan nije samo vrijeme posta, već i period kada se jača solidarnost i briga za druge.

„Post nije samo gladovanje. Ramazan je mnogo više od toga. Ovakva okupljanja i druženja imaju veliki značaj za našu zajednicu. Bez jakog društva i zajednice niko ne može uspjeti“, rekao je.

Dodao je da je upravo ovakav odziv ljudi dokaz da je zajedništvo najveća snaga jednog naroda.

„Vidjeli smo da su se ljudi odazvali u velikom broju. To pokazuje da je zajednica iznad pojedinca. Ako želimo uspjeti kao društvo, moramo graditi jaku zajednicu.“

Govoreći o Anelu Selmanoviću, Brčvak je izrazio nadu da će potrebna sredstva uskoro biti u potpunosti prikupljena.

„Nadam se da će se za našeg malog heroja iz Tutina uskoro skupiti sav potreban novac. Ljudi su već pokazali veliko srce.“

Na kraju je poslao i snažnu poruku o važnosti međusobne podrške.

„Sa dobrim ljudima budite radi sebe, a sa onima koji nisu dobri – budite radi njih, jer svakome je potrebna pomoć“, zaključio je Brčvak.

Humanitarni iftar u Bijelom Polju još jednom je pokazao ono po čemu je Sandžak poznat – solidarnost, humanost i spremnost da se pomogne kada je najpotrebnije.

/VIDEO/ Teheran: Stanovnicima poručeno da ne izlaze iz kuća, opasna kiša može izazvati hemijske opekotine

0

Stanovnici iranske prijestolnice jutros su se probudili pod gustim crnim oblacima i neuobičajenim padavinama koje su izazvale strah među građanima. Vlasti i humanitarne službe uputile su hitno upozorenje da građani ne izlaze iz svojih domova, jer bi kiša koja pada nad gradom mogla biti opasna po zdravlje.

Prema informacijama koje su objavili iranski državni mediji, situacija je nastala nakon noćnih napada na nekoliko naftnih postrojenja u i oko Teherana, za koje Teheran tvrdi da su ih izvele Sjedinjene Američke Države i Izrael.

Iransko društvo Crvenog polumjeseca izdalo je javno upozorenje stanovništvu da padavine koje trenutno zahvataju grad mogu biti kontaminirane hemijskim supstancama nastalim nakon eksplozija i požara na naftnim instalacijama. U saopćenju objavljenom na društvenim mrežama, građani su pozvani da ostanu u zatvorenim prostorima dok traje padavina, jer kontakt s takvom kišom može izazvati:

  • hemijske opekotine na koži

  • iritaciju očiju

  • ozbiljna oštećenja disajnih puteva i pluća

Građanima koji se ipak nađu napolju savjetovano je da potraže zaklon ispod betonskih ili metalnih konstrukcija, te da u slučaju kontakta sa kišom odmah isperu kožu hladnom tekućom vodom i promijene mokru odjeću.

Prema izvještajima medija, gotovo 10 miliona stanovnika Teherana jutros je zateklo prizor neobičnog neba iznad grada. Gusti dim i oblaci nastali nakon napada nadvili su se nad metropolom, dok su padavine poprimile tamnu, gotovo crnu boju.

Novinar CNN-a Frederik Pleitgen, koji se nalazi u Teheranu, opisao je prizor kao izuzetno neobičan.

„Možete vidjeti da je kiša zapravo crna, kao da je pomiješana s uljem. Upravo takva kiša pada nad iranskom prijestolnicom nakon noćašnjih napada“, rekao je Pleitgen u izvještaju sa terena.

Poginuli i velika materijalna šteta

Iranski mediji navode da je tokom napada pogođeno pet naftnih postrojenja u blizini glavnog grada, a prema prvim informacijama četiri osobe su izgubile život.

Strahuje se da bi posljedice eksplozija i požara na energetskoj infrastrukturi mogle imati i ekološke i zdravstvene posljedice, posebno zbog velikih količina nafte i hemikalija koje su završile u zraku.

Situacija u Teheranu i dalje se pažljivo prati, dok vlasti upozoravaju da bi opasne padavine mogle potrajati dok se dim i čestice iz zraka ne raziđu.

Iran izabrao novog vrhovnog vođu: Ime još tajna, svijet čeka objavu iz Teherana

0

Prema informacijama koje prenose međunarodni mediji, Iran je već izabrao novog vrhovnog vođu nakon smrti dugogodišnjeg lidera ajatolaha Alija Khamneija. Ovu informaciju potvrdio je Ahmad Alamolhoda, član iranske Skupštine stručnjaka, navodeći da je proces izbora završen, ali da se još čeka zvanično saopštenje.

Kako prenosi BBC, Alamolhoda je izjavio da je odluka već donijeta, ali da je sada sve u rukama sekretarijata Skupštine stručnjaka, na čijem je čelu Hoseini Bušeri. Upravo on je zadužen da javnosti saopšti ime novog vrhovnog vođe Islamske Republike Iran.

Podsjetimo, ajatolah Ali Khamnei ubijen je 28. februara, prvog dana sukoba između Irana i saveza predvođenog Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelom. Njegova smrt izazvala je politički potres u Iranu, jer je riječ o čovjeku koji je više od tri decenije bio najmoćnija politička i vjerska figura u zemlji. Neposredno nakon njegove smrti formirano je privremeno tročlano vijeće koje upravlja državom dok se ne izabere novi vrhovni vođa.

Vrhovnog vođu u Iranu bira Skupština stručnjaka – tijelo koje čini 88 islamskih učenjaka i visokih vjerskih autoriteta. Oni imaju ključnu ustavnu nadležnost da izaberu, ali i da eventualno smijene vrhovnog vođu. Prema informacijama koje prenose iranski državni mediji, jedan od članova tog tijela, ajatolah Mohammadmehdi Mirbaqeri, izjavio je da je već postignut široki konsenzus među članovima.

Ipak, prema istim izvorima, tokom procesa pojavila su se manja neslaganja u vezi s procedurom donošenja konačne odluke – odnosno da li ona mora biti potvrđena na zvaničnom sastanku uživo ili se može donijeti i bez formalnog okupljanja svih članova.

Iako ime novog vrhovnog vođe još nije objavljeno, politički analitičari smatraju da bi ta odluka mogla imati ogroman uticaj na dalji tok sukoba na Bliskom istoku, ali i na odnose Irana sa Zapadom i regionalnim silama. Objava imena novog lidera očekuje se uskoro, a iranska javnost i međunarodna zajednica s velikom pažnjom prate razvoj događaja u Teheranu.

Profesor matematike iz Ribarića: U učionici brojevi, u avliji pčele /VIDEO/

0

Na obroncima Sandžaka, u selu Jezgroviće kod Ribarića, živi čovjek čiji život spaja dvije naizgled različite strasti – matematiku i pčelarstvo. Dok je decenijama u učionici podučavao učenike zakonima brojeva, danas dane provodi među košnicama, slušajući tihi rad pčela. Riječ je o Zejnilu Kukuljcu, profesoru matematike koji je nakon dugog prosvjetnog staža pronašao mir u prirodi i tradiciji koju njegova porodica njeguje generacijama.

Profesor Kukuljac kaže da pčelarstvo mnogi doživljavaju kao jednostavan posao, ali da iza uspjeha stoji ozbiljno znanje i svakodnevna briga o pčelama.

„Ko zna da drži pčele kako treba, može lijepo da živi od toga. Ali pčele traže pažnju. Moraš da znaš kako žive, šta im treba i kako da im pomogneš“, objašnjava on dok pokazuje svoje košnice.

Iako posao oko pčela nije fizički težak, zahtijeva stalnu brigu – od pripreme hrane za zimu do zaštite od bolesti. Savremeno pčelarstvo, kako kaže Kukuljac, suočava se sa brojnim izazovima. Jedan od najvećih problema predstavlja varoa, parazit koji može potpuno uništiti pčelinje društvo.

„Ako ih ne liječiš na vrijeme, varoa ih uništi preko zime. Dođe proljeće, a košnice ostanu prazne“, kaže profesor.

Pored toga, pčelari se bore i sa ozbiljnim bolestima poput američke kuge legla, koja se brzo širi i može uništiti cijeli pčelinjak. Zejnil Kukuljac pamti vremena kada se pčelarstvo u Sandžaku obavljalo na potpuno drugačiji način.

„Nekada su pčele držane u pletenim trnkama. Da bi se uzeo med, morale su se ubiti pčele. Danas je sve drugačije – imamo savremene košnice i opremu, pa pčele ostaju žive i rade godinama“, priča on.

Napredak tehnologije učinio je pčelarstvo lakšim, ali znanje i iskustvo i dalje su presudni. Iako danas najviše vremena provodi među pčelama, Kukuljac je decenijama bio posvećen obrazovanju.

Radio je kao profesor matematike u Kosovskoj Mitrovici, gdje je oko dvadeset godina predavao generacijama učenika. Kasnije je obavljao i funkciju direktora tehničke škole, na mandat od pet godina.

„Kada sam bio mlad, rijetko sam govorio da predajem matematiku. Djeca je ne vole“, kaže kroz osmijeh.

Ipak, vjeruje da matematika nije teška ako se učenicima pravilno objasni.

„Sve zavisi kako se radi sa djecom. Treba imati strpljenja i znati im prići.“

Danas, u 86. godini života, profesor Kukuljac kaže da ne može zamisliti dan bez obilaska svojih košnica. Pogledajte prilog ispod teksta.

„Čovjek se navikne na posao. Kad nemam šta da radim, izađem među pčele da vidim kako rade. To me drži“, govori on.

VIDEO iz Hrvatske izazvao raspravu: Haris klanjao ispred crkve za koju tvrdi da je nekada bila džamija

0

Na društvenim mrežama posljednjih dana širi se video snimak koji je izazvao brojne reakcije širom regiona. Na snimku se vidi mladić muslimanske vjeroispovijesti kako obavlja molitvu ispred crkve u hrvatskom gradu Đakovu, tvrdeći da se na tom mjestu nekada nalazila osmanska džamija. Autor snimka je mladi istraživač Haris, koji na društvenim mrežama koristi profil „harristory_“ i koji, kako navodi, putuje Evropom istražujući tragove islamske istorije – posebno džamije koje su kroz istoriju pretvarane u druge objekte.

U objavi uz video Haris navodi da je riječ o Ibrahim-pašinoj džamiji u Đakovu, staroj više od tri i po vijeka, koja je nakon završetka osmanske vlasti krajem 17. vijeka pretvorena u katoličku crkvu.

Prema njegovim riječima, austrijske vlasti su tada uklonile minaret i brojne osmanske arhitektonske elemente, a objekat je kasnije postao Župna crkva Svih Svetih, koja i danas postoji u centru Đakova. Tokom snimanja Haris je dronom prikazao objekat, a zatim je u natkrivenom prostoru ispred crkve obavio molitvu. U videu navodi i da je građevina, prema njegovim istraživanjima, orijentisana prema Meki, što je tipično za islamske bogomolje.

Snimak je izazvao burne reakcije u komentarima. Dio korisnika društvenih mreža osudio je postupak mladića, smatrajući da molitva ispred krsta i crkve može biti shvaćena kao nepoštovanje katoličkog svetilišta. Pojedini komentatori napisali su i poruke poput:

„Idite kući, ne želimo vas ovdje“ ili „Ovo nije mjesto za takve stvari“.

S druge strane, bilo je i onih koji smatraju da u njegovom postupku nema ničeg spornog.

„Svaki prostor može biti mjesto molitve ako je namjera iskrena“, navode pojedini korisnici, ističući da vjerska tolerancija mora postojati među svim religijama.

Šta kaže istorija Đakova?

Istorijski izvori o samom objektu nisu potpuno jedinstveni. Na zvaničnim stranicama Turističke zajednice Đakova navodi se da je Župna crkva Svih Svetih najstarija crkva u gradu, koja se u starijim zapisima pominje kao crkva Svetog Lovre.

Prema tim zapisima, tokom osmanskog perioda crkva je pretvorena u jednu od tri džamije u Đakovu – Ibrahim-pašinu džamiju. Postoje i druga tumačenja prema kojima je džamija sagrađena na prostoru nekadašnje crkve, a potom je nakon povlačenja Osmanlija ponovo pretvorena u crkveni objekat.

Arheološka i arhitektonska istraživanja sprovedena krajem 20. vijeka dodatno su otvorila raspravu o porijeklu objekta. Prema pojedinim naučnim radovima, rezultati istraživanja iz 1988. godine ukazuju na mogućnost da je današnja crkva u Đakovu prvobitno bila građena kao džamija, koja je kasnije prenamijenjena.

Ipak, dio istoričara i dalje smatra da je prije osmanskog perioda na tom mjestu postojala crkva, zbog čega pitanje porijekla ove građevine ostaje predmet rasprava među stručnjacima. Video koji je otvorio staru raspravu

Bez obzira na različita tumačenja istorije, video mladića iz Velike Britanije ponovo je skrenuo pažnju na složenu i često isprepletenu vjersku i kulturnu prošlost Balkana i Evrope. POgledajte dva video snimka ispod teksta

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Haris (@harristory_)

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Haris (@harristory_)

Enes Halilović o romanu „Bekos“ na N1 – Pisac iz Novog Pazara osvaja kritiku i čitaoce

0
  • Autor Suad K Zoranić

Jedan od najznačajnijih savremenih pisaca sa prostora Sandžaka, novopazarski književnik Enes Halilović, gostovao je na televiziji N1 povodom velikog uspjeha svog romana „Bekos“, koji je nedavno ovenčan prestižnom nagradom „Beogradski pobednik“.

Halilovićev roman već je doživio veliko interesovanje čitalačke publike – u knjižarama je objavljeno treće izdanje, što govori o snažnom odjeku koji je ovo djelo izazvalo među ljubiteljima književnosti.

U razgovoru sa novinarkom Tamarom Stojanović, Halilović je govorio o nastanku romana, njegovim temama i složenoj strukturi koja se oslanja na tri ispovijesti ispričane kroz audio poruke – dvije pripadaju psihijatrima, a treća glumcu. Iza tih ispovijesti, kako kaže autor, nazire se portret jednog razorenog podneblja u kojem su lične i kolektivne traume duboko isprepletene.

Naslov romana, enigmatična riječ „Bekos“, upućuje na jednu od ključnih ideja djela – da je čovjek biće koje mora govoriti, čak i kada pokušava sakriti istinu o sebi. Halilović ističe da priča u njegovom romanu ima dvostruku funkciju.

„Bekos je roman o priči – o potrebi da se nekad sakrijemo iza priče, ali i da kroz nju otkrijemo ono što jesmo“, objasnio je pisac.

Prema njegovim riječima, pričanje ima i iscjeljujuću dimenziju, jer ljudi često moraju govoriti o sebi da bi razumjeli vlastite traume i iskustva.

Autor je otkrio da je na romanu radio godinama, proučavajući sudske spise, dokumenta, policijske izvještaje i stvarne događaje, posebno one iz turbulentnih devedesetih godina.

„Stvarnost je ponekad toliko zanimljiva da piscu nije potrebno mnogo mašte – dovoljno je ispričati događaj iz drugog ugla“, kazao je Halilović.

U romanu se pojavljuju motivi kriminala, podzemlja i društvenih lomova, ali i dublja razmišljanja o ljudskoj sudbini, identitetu i moralnim dilemama. Jedna od snažnih tematskih linija romana, kako autor naglašava, jeste priča o djeci i odrastanju bez ljubavi i pažnje.

„Mislim da zapravo nema potpuno odraslih ljudi – svi u sebi nosimo dijete koje je oblikovalo naš život“, rekao je Halilović.

Zbog toga je, kako ističe, važno da čitaoci njegove junake ne posmatraju crno-bijelo, već sa razumijevanjem za njihove slabosti i životne okolnosti.

Na kraju razgovora Halilović je iznio misao koja, prema mnogima, najbolje opisuje njegov književni pogled na svijet.

„Umjetnost je način da podnesemo svijet u kojem živimo“, poručio je pisac.

Upravo zato „Bekos“ nije samo roman o događajima i sudbinama pojedinaca, već i duboka refleksija o društvu, moralnim dilemama i ljudskoj potrebi da bude saslušan.t

Enes Halilović već godinama važi za jednog od najvažnijih savremenih autora sa Balkana, a njegovo stvaralaštvo prepoznato je i u regionu i u međunarodnim književnim krugovima.

Njegova djela karakterišu snažna filozofska pitanja, kompleksna struktura i duboko razumijevanje ljudske prirode, zbog čega ga mnogi smatraju jednim od najznačajnijih živućih pisaca koji dolaze iz Novog Pazara i Sandžaka. Upravo zato uspjeh romana „Bekos“ ne predstavlja samo lični trijumf autora, već i važan trenutak za književnost regiona iz kojeg potiče. Pogledajte intervju ispod teksta.

 

Sandžaklija (21) uhapšen u Njemačkoj: Pokušao prevariti Njemicu za 20.000 eura, policija ga čekala u zasjedi

0
njemacka policija
  • Mladić osumnjičen da je dio organizovane grupe koja starije osobe vara lažnim telefonskim pozivima

Policija u Njemačkoj uhapsila je 21-godišnjeg državljanina Srbije, porijeklom iz Sandžaka, zbog sumnje da je učestvovao u pokušaju prevare starice od koje je pokušao iznuditi čak 20.000 eura. Prema informacijama koje prenose njemački mediji, incident se dogodio u gradu Kvikborn, gdje je 91-godišnja žena početkom sedmice primila uznemirujući telefonski poziv. Muškarac koji ju je kontaktirao predstavio se kao njen rođak i ispričao dramatičnu priču kako bi od nje zatražio hitnu novčanu pomoć.

Starica je, vjerujući da razgovara sa članom porodice u nevolji, pristala da pripremi traženi novac i preda ga osobi koja će doći na njena vrata. Međutim, policija je u međuvremenu dobila informaciju da u tom području djeluje organizovana grupa prevaranata koja cilja starije građane. Nakon što su saznali da je planirana primopredaja novca, istražitelji su organizovali zasjedu.

Kada je osumnjičeni mladić stigao po novac, policijski službenici su ga uhapsili na licu mjesta, čime je spriječena prevara teška 20.000 eura. Istraga je pokazala da se radi o dobro uhodanoj metodi prevare. Prevaranti često telefonom kontaktiraju starije osobe, predstavljaju se kao rođaci u nevolji ili čak kao policajci, te od žrtava traže novac pod izgovorom hitne pomoći ili “osiguranja” njihove ušteđevine.

Njemačka policija ponovo je uputila apel građanima, posebno starijim osobama, da budu izuzetno oprezni prilikom telefonskih poziva u kojima se traži novac.

„Ukoliko dobijete sličan poziv, prekinite razgovor i odmah obavijestite policiju ili članove porodice“, poručili su istražitelji.

Skandal u strogom centru Novog Pazara: Ogromna rupa u Kačaničkoj ulici prijeti tragedijom

0

U samom centru Novog Pazara, u Kačaničkoj ulici, koja povezuje naselja Parice i Bukreš, građani već duže vrijeme upozoravaju na ozbiljan infrastrukturni problem koji bi mogao imati teške posljedice. Asfalt na jednom dijelu ove ulice je vidno propao, a pored puta se otvorila velika rupa i klizište, što predstavlja realnu opasnost za pješake, posebno za djecu i majke koje prolaze s kolicima.

Problem je dodatno izražen zbog velikog nagiba terena. Na ovom dijelu puta nalazi se strma padina koja vodi prema ulici Rifata Burdžovića, a zbog propalog asfalta i urušenog dijela ivice puta postoji realna opasnost da neko izgubi ravnotežu i sklizne u duboku rupu. Mještani upozoravaju da je situacija posebno opasna u večernjim satima ili tokom kišnih dana, kada je kolovoz klizav, a vidljivost smanjena.

„Ovdje svakodnevno prolaze djeca koja idu u školu, stariji ljudi i majke s kolicima. Jedan pogrešan korak dovoljan je da neko završi u rupi. Ovo je pitanje vremena kada će se dogoditi nesreća“, kaže jedan od stanovnika ovog dijela grada.

Osim urušenog asfalta, problem dodatno komplikuje i nagomilani otpad, kao i oštećena drvena ograda i urušeni potporni zid, koji su nekada štitili padinu pored puta. Danas su ostaci ograde polomljeni i nagnuti, a prostor uz put pretvoren je u improvizovanu deponiju. Takva slika, kako ističu građani, ne priliči strogom centru grada.

Stanovnici Kačaničke ulice pozivaju nadležne gradske službe da hitno izađu na teren i saniraju oštećenje, prije nego što se dogodi ozbiljna nesreća. U gradu koji se stalno razvija i gradi, kažu građani, nedopustivo je da jedna od ulica u centru postane potencijalna zamka za pješake.

„Nije pitanje hoće li se neko povrijediti – nego kada. Ovakve stvari moraju se riješiti odmah“, poručuju mještani.

Dragan Bursać o skandiranju Ratku Mladiću u Novom Pazaru: „To nije navijanje, to je politička poruka“

0

Kolumna novinara i publiciste Dragan Bursać izazvala je snažne reakcije u javnosti jer se bavi događajima sa utakmice između FK Novi Pazar i FK Crvena zvezda, gdje su navijači beogradskog kluba skandirali ime ratnog zločinca Ratko Mladić. Bursać taj događaj ne tumači kao izolovani incident, već kao dio šire političke i ideološke matrice koja traje decenijama.

U tekstu objavljenom na portalu Radiosarajevo.ba, autor iznosi oštru kritiku srpskog nacionalizma i uloge navijačkih grupa u političkom životu Srbije, uz posebno naglašavanje simboličke poruke koju, prema njegovom tumačenju, takvo skandiranje šalje Sandžaku i bošnjačkom stanovništvu. Bursać centralni događaj opisuje veoma oštro. On tvrdi:

„Ono što se desilo na utakmici Crvene zvezde i Novog Pazara nije sport. To je politički četnički performans.“

Prema njegovom viđenju, stadion je pretvoren u prostor demonstracije ideološke moći i zastrašivanja. Autor smatra da skandiranje imena Ratka Mladića predstavlja simboličku poruku dominacije i podsjećanje na ratnu politiku iz devedesetih.

U analizi kolumne jasno je da Bursać posmatra sportske tribine kao produžetak političke borbe. On smatra da se kroz navijačke parole šalju političke poruke, posebno prema sredinama koje se ne uklapaju u nacionalistički narativ. Jedna od glavnih teza kolumne jeste historijska veza između navijačkih grupa i nacionalističkih projekata. Bursać podsjeća na period ratova devedesetih, kada su pojedine navijačke grupe bile povezane sa paravojnim formacijama.

Autor navodi primjer Željko Ražnatović Arkan, koji je regrutovao borce za svoju paravojnu jedinicu upravo među navijačima. Po njegovom tumačenju, taj model mobilizacije nikada nije potpuno nestao – promijenio je samo oblik. U današnjem kontekstu, Bursać tvrdi da se navijačke grupe često koriste za političke provokacije, zastrašivanje ili demonstraciju nacionalističke moći.

Poseban dio kolumne posvećen je pitanju zašto se ovakvi incidenti događaju upravo u Novom Pazaru. Bursać smatra da je razlog politička i kulturna specifičnost tog grada. On naglašava da je Novi Pazar sredina sa većinskim bošnjačkim stanovništvom i snažnim civilnim društvom koje se često suprotstavlja nacionalističkim politikama. Upravo zbog toga, tvrdi autor, grad postaje simbolična meta provokacija.

U kolumni se navodi da takve poruke imaju cilj psihološkog pritiska i demonstracije moći nad prostorima koji se ne uklapaju u dominantni nacionalistički narativ. Bursać je posebno kritičan prema reakciji institucija Srbije. On tvrdi da država često ignoriše ili minimizira ovakve incidente, što prema njegovom mišljenju stvara utisak prećutne tolerancije prema glorifikaciji ratnih zločinaca.

Autor iznosi tvrdnju da navijačke grupe u Srbiji već godinama funkcionišu kao neformalna politička infrastruktura vlasti – bilo kroz pritiske na opoziciju, proteste ili demonstracije nacionalističke mobilizacije. Ovakva ocjena predstavlja jedan od najkontroverznijih dijelova kolumne, jer direktno dovodi u vezu političku vlast sa navijačkim strukturama.

U završnom dijelu teksta Bursać naglašava simboličku dimenziju Sandžaka. On smatra da ovaj region predstavlja dokaz multietničke i politički različite Srbije, što ga čini posebno osjetljivim u kontekstu nacionalističkih narativa. Autor zaključuje da skandiranje ratnim zločincima ne pokazuje snagu, već duboku krizu društva koje i dalje nije raskrstilo sa nasljeđem ratova.

Istovremeno poručuje da takvi incidenti ne mogu promijeniti identitet i društvenu realnost Sandžaka, koji opisuje kao prostor različitosti i otpora nacionalističkoj homogenizaciji.

Zaključak novinarske analize

Kolumna Dragana Bursaća predstavlja oštru političku interpretaciju događaja na utakmici u Novom Pazaru. Autor incident na tribinama ne vidi kao sportski problem, već kao simbol šire ideološke borbe koja, prema njegovom mišljenju, traje još od ratova devedesetih.

Kroz tekst Bursać povezuje navijačke grupe, nacionalističku ideologiju i političku moć, uz snažnu poruku da Sandžak ostaje prostor koji se opire takvim narativima. Kolumnu procitajte na ovom linku!

Maloljetnici brutalno pretukli dječaka (14) na putu prema džamiji, napad snimala djevojčica

0

Mostar je ovih dana potresen još jednim slučajem brutalnog vršnjačkog nasilja koji je izazvao ogorčenje javnosti širom Bosne i Hercegovine. Četrnaestogodišnji dječak teško je pretučen u mostarskom naselju Kočine, a cijeli napad snimala je starija maloljetnica dok su ostali okupljeni navijali i posmatrali nasilje.

Kako je potvrđeno iz policije, incident se dogodio 2. marta 2026. godine, a prijava je zaprimljena u Policijskoj upravi Mostar – Policijska stanica Jug. Glasnogovornica MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona Ilijana Miloš potvrdila je da je u napadu učestvovalo više maloljetnih osoba.

“Dana 2. mARTA 2026. godine zaprimljena je prijava da je 14-godišnjak fizički napadnut od strane više mlađih muških osoba. Policijski službenici su poduzeli mjere iz svoje nadležnosti i svi sudionici događaja su identificirani. Radi se o maloljetnim osobama”, navela je Miloš.

O cijelom slučaju obaviješten je i dežurni tužilac Županijskog tužilaštva u Mostaru, pod čijim nadzorom policija nastavlja daljnje aktivnosti. Prema informacijama do kojih su došli mediji, napadnuti dječak je te večeri zajedno s prijateljima krenuo na teravih-namaz u džamiju. Međutim, na putu su ih presreli stariji maloljetnici koji su, prema svemu sudeći, unaprijed pripremili zasjedu.

Na snimku koji je kružio društvenim mrežama vidi se kako grupa mladića opkoljava dječaka, obara ga na tlo i počinje brutalno udarati i šutirati. U pozadini snimka čuju se uznemirujući komentari.

“Hoće li frcati krv?”, čuje se glas jednog od dječaka, nakon čega se začuje smijeh okupljenih.

Dok je dječak ležao na zemlji i pokušavao se zaštititi, napadači su ga nastavili šutirati. Jedan od njih je, prema snimku, vikao:

“Šta dosta, šta dosta…”, dok su udarci trajali.

Napad je, prema svemu sudeći, prekinut tek kada je neko iz grupe upozorio da bi se mogla pojaviti druga osoba.

“Nemoj, izaći će neko”, čuje se na snimku, nakon čega se nasilje prekida.

Nakon brutalnog napada dječak je zadobio teške tjelesne povrede te je zbrinut u Kantonalnoj bolnici “Dr. Safet Mujić” u Mostaru. Posebno zabrinjava činjenica da tokom napada niko od prisutnih nije pokušao pomoći žrtvi. Naprotiv, prema navodima medija, dio okupljenih je navijao i podsticao napadače.

Snimak koji je napravila maloljetna djevojčica ubrzo je počeo kružiti društvenim mrežama, gdje su ga pojedini učesnici i svjedoci napada dijelili na svojim profilima.

Ovaj incident ponovo je otvorio pitanje sve prisutnijeg vršnjačkog nasilja među mladima u Bosni i Hercegovini. Ironično, samo sedmicu prije ovog događaja u Mostaru je obilježen Dan ružičastih majica – međunarodni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja.

Tada je ministar unutrašnjih poslova HNK Marijo Marić upozorio da iza svake statistike stoji dijete koje treba zaštitu.

“Moram priznati da se u posljednjih nekoliko godina nešto dešava. Ne bih rekao da je vršnjačko nasilje u porastu, ali ga svakako ima”, kazao je Marić.

Međutim, niz nedavnih incidenata pokazuje da problem nije izolovan. U protekloj godini javnost je svjedočila više slučajeva brutalnog nasilja među djecom u Mostaru – od napada na Staklenoj banci, gdje je djevojčica tukla drugu djevojčicu dok su ostali snimali, do slučaja u Rodoču, gdje su djevojčice napale i čupale vršnjakinju. Također je zabilježen i slučaj u kojem učenici jednog razreda osnovne škole tjednima nisu dolazili na nastavu zbog vršnjačkog nasilja.