Maloljetnici brutalno pretukli dječaka (14) na putu prema džamiji, napad snimala djevojčica

0

Mostar je ovih dana potresen još jednim slučajem brutalnog vršnjačkog nasilja koji je izazvao ogorčenje javnosti širom Bosne i Hercegovine. Četrnaestogodišnji dječak teško je pretučen u mostarskom naselju Kočine, a cijeli napad snimala je starija maloljetnica dok su ostali okupljeni navijali i posmatrali nasilje.

Kako je potvrđeno iz policije, incident se dogodio 2. marta 2026. godine, a prijava je zaprimljena u Policijskoj upravi Mostar – Policijska stanica Jug. Glasnogovornica MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona Ilijana Miloš potvrdila je da je u napadu učestvovalo više maloljetnih osoba.

“Dana 2. mARTA 2026. godine zaprimljena je prijava da je 14-godišnjak fizički napadnut od strane više mlađih muških osoba. Policijski službenici su poduzeli mjere iz svoje nadležnosti i svi sudionici događaja su identificirani. Radi se o maloljetnim osobama”, navela je Miloš.

O cijelom slučaju obaviješten je i dežurni tužilac Županijskog tužilaštva u Mostaru, pod čijim nadzorom policija nastavlja daljnje aktivnosti. Prema informacijama do kojih su došli mediji, napadnuti dječak je te večeri zajedno s prijateljima krenuo na teravih-namaz u džamiju. Međutim, na putu su ih presreli stariji maloljetnici koji su, prema svemu sudeći, unaprijed pripremili zasjedu.

Na snimku koji je kružio društvenim mrežama vidi se kako grupa mladića opkoljava dječaka, obara ga na tlo i počinje brutalno udarati i šutirati. U pozadini snimka čuju se uznemirujući komentari.

“Hoće li frcati krv?”, čuje se glas jednog od dječaka, nakon čega se začuje smijeh okupljenih.

Dok je dječak ležao na zemlji i pokušavao se zaštititi, napadači su ga nastavili šutirati. Jedan od njih je, prema snimku, vikao:

“Šta dosta, šta dosta…”, dok su udarci trajali.

Napad je, prema svemu sudeći, prekinut tek kada je neko iz grupe upozorio da bi se mogla pojaviti druga osoba.

“Nemoj, izaći će neko”, čuje se na snimku, nakon čega se nasilje prekida.

Nakon brutalnog napada dječak je zadobio teške tjelesne povrede te je zbrinut u Kantonalnoj bolnici “Dr. Safet Mujić” u Mostaru. Posebno zabrinjava činjenica da tokom napada niko od prisutnih nije pokušao pomoći žrtvi. Naprotiv, prema navodima medija, dio okupljenih je navijao i podsticao napadače.

Snimak koji je napravila maloljetna djevojčica ubrzo je počeo kružiti društvenim mrežama, gdje su ga pojedini učesnici i svjedoci napada dijelili na svojim profilima.

Ovaj incident ponovo je otvorio pitanje sve prisutnijeg vršnjačkog nasilja među mladima u Bosni i Hercegovini. Ironično, samo sedmicu prije ovog događaja u Mostaru je obilježen Dan ružičastih majica – međunarodni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja.

Tada je ministar unutrašnjih poslova HNK Marijo Marić upozorio da iza svake statistike stoji dijete koje treba zaštitu.

“Moram priznati da se u posljednjih nekoliko godina nešto dešava. Ne bih rekao da je vršnjačko nasilje u porastu, ali ga svakako ima”, kazao je Marić.

Međutim, niz nedavnih incidenata pokazuje da problem nije izolovan. U protekloj godini javnost je svjedočila više slučajeva brutalnog nasilja među djecom u Mostaru – od napada na Staklenoj banci, gdje je djevojčica tukla drugu djevojčicu dok su ostali snimali, do slučaja u Rodoču, gdje su djevojčice napale i čupale vršnjakinju. Također je zabilježen i slučaj u kojem učenici jednog razreda osnovne škole tjednima nisu dolazili na nastavu zbog vršnjačkog nasilja.

Učinio je to zbog islama: Dejan Dragojević usred rata otišao na umru

0

Odlazak poznate javne ličnosti Dejana Dragojevića na Bliski istok ponovo je izazvao snažne reakcije na društvenim mrežama i u javnosti. Vijest da se pobjednik rijalitija „Zadruga“ nalazi u Meki, gdje obavlja hadž, pokrenula je brojne komentare, ali i interesovanje javnosti za njegov lični i duhovni put.

Posebnu pažnju izazvalo je to što je Dragojević na put krenuo u trenutku kada je situacija na Bliskom istoku veoma napeta zbog sukoba i političkih tenzija u regionu. Ipak, ispostavilo se da je razlog njegovog odlaska duboko lične i vjerske prirode.

Prema informacijama koje su objavljene, Dragojević je otputovao u Saudijsku Arabiju kako bi obavio umru – jedno od najvažnijih vjerskih hodočašća u islamu. Hadž predstavlja obavezu koju muslimani, ukoliko su zdravstveno i finansijski u mogućnosti, nastoje obaviti barem jednom u životu.

Za Dragojevića ovo nije prvi boravak u Saudijskoj Arabiji. Prema dostupnim informacijama, riječ je o njegovoj trećoj posjeti toj zemlji, što govori o kontinuitetu njegovog interesovanja za vjeru i duhovni život.

Tokom boravka u Meki, Dragojević se obratio i svojim pratiocima putem društvenih mreža. U kratkoj poruci pokušao je opisati emocije koje doživljava tokom boravka na ovom svetom mjestu.

„Allah najbolje zna. Kada bih vam opisao dolazak ovdje, teško biste mogli da vjerujete. Očigledno je da ništa nije slučajno“, poručio je Dragojević.

Odlazak u Saudijsku Arabiju dogodio se u periodu pojačanih tenzija na Bliskom istoku, gdje su sukobi između regionalnih i svjetskih sila podigli nivo zabrinutosti u međunarodnoj javnosti.

U pojedinim dijelovima regiona zabilježeni su i incidenti koji uključuju raketne i dron napade, što dodatno komplikuje bezbjednosnu situaciju. Ipak, saudijske vlasti godinama primjenjuju stroge bezbjednosne mjere kako bi osigurale sigurno održavanje vjerskih hodočašća.

Uprkos napetoj političkoj situaciji, svakodnevni život u Meki nastavlja se pod strogim nadzorom sigurnosnih službi, a vjernici iz cijelog svijeta nastavljaju pristizati kako bi obavili svoje vjerske obaveze.

Dragojević je i ranije u javnim nastupima govorio o tome koliko mu je vjera promijenila pogled na život. Njegove objave na društvenim mrežama često sadrže poruke o strpljenju, iskušenjima i duhovnom razvoju. Zbog toga mnogi njegovi pratioci s velikim interesovanjem prate svaki korak tokom njegovog boravka u Meki, očekujući nove utiske i poruke sa ovog putovanja.

Safet Osmanlić iz Rastenovića: “Složni smo kao porodica – Nekada 3.000 ovaca, danas rasne krave”

0

Na prostranoj i surovoj, ali veličanstvenoj Pešterska visoravan, gdje vjetrovi oblikuju krajolik, a ljudi čuvaju tradiciju, smjestilo se selo Rastenoviće. Upravo tu živi i radi vrijedni domaćin Safet Osmanlić, čovjek koji najbolje svjedoči o promjenama koje su zadesile ovaj kraj – od teškog života nekada do današnjeg vremena kada dijaspora obnavlja svoja ognjišta.U posljednjim godin ama selo doživljava novu sliku. Mnogi mještani rade u inostranstvu, ali vezu sa zavičajem nikada nisu prekinuli. Novac zarađen u Austriji, Njemačkoj ili Tirolu sve češće se ulaže upravo u rodni kraj.

„Izgradile su se lijepe kuće, omladina je otišla u inostranstvo, ali ulažu u selo. Dolaze ljeti, popravljaju kuće, štale, obilaze roditelje i rodbinu. Nisu zaboravili svoj kraj“, kaže Osmanlić.

Iako mnogi mladi rade širom Evrope, posebno u Austriji, svake godine se vraćaju na Pešter – barem na nekoliko sedmica. Tada selo ponovo oživi: dvorišta se uređuju, polja obrađuju, a stare kuće dobijaju novi sjaj. Pešter je decenijama bio poznat po stočarstvu. U nekim selima, pa i u Rastenovićima, nekada su se brojala i po nekoliko hiljada ovaca.

„Ranije je bilo najmanje tri hiljade ovaca u selu, a sada ih je mnogo manje. Danas se više drže krave, posebno rasne. Mlijeko se redovno otkupljuje, a žene prave sir za porodicu i prijatelje“, objašnjava Osmanlić.

Nekada su se ogromne površine zemlje obrađivale ručno. Sijalo se žito, krompir i povrće, a prinosi su bili veliki jer je svaka porodica obrađivala desetine dunuma zemlje. Danas je slika drugačija – život na selu postao je lakši zahvaljujući mehanizaciji, ali je proizvodnja manja jer su mnogi otišli u gradove ili inostranstvo.Stariji mještani pamte vremena kada je svaki posao bio fizički napor.

„Nekada se kosilo ručno, radilo se mnogo i teško. Danas imaju mašine, voda je blizu, život je mnogo lakši nego prije“, prisjeća se Osmanlić.

I pored svih promjena, u selu i dalje vlada snažan osjećaj zajedništva.

„Kod nas se svi pomažu – u radosti i u žalosti. Složni smo, komšije smo jedni drugima kao porodica“, dodaje.

Iako selo ima mladu populaciju, djecu i prirodni priraštaj, mještani ističu da bez bolje infrastrukture nema pravog razvoja. Najveć problem je put.

„Godinama se obećava asfalt. Pred izbore svi obećavaju, ali poslije izbora ništa. To je ono što nam najviše nedostaje“, kaže Osmanlić.

Rastenoviće danas predstavlja sliku mnogih sela na Pešteri – ljudi odlaze u svijet, ali srce ostaje u rodnom kraju. Kuće se obnavljaju, porodice rastu, a sela i dalje čuvaju tradiciju. Uprkos izazovima, Pešter i dalje ima ono najvažnije – složne ljude koji ne zaboravljaju svoje korijene.Pogledajte tv prilog ispod teksta.

Ramo Turković iz Dolića: “Sandžaklije su kao vukovi” /VIDEO/

0

Na prostranim pašnjacima Pešterske visoravni, gdje priroda određuje ritam života, a čovjek se svakodnevno bori sa surovim klimatskim uslovima, nalazi se selo Doliće – jedno od mjesta gdje tradicija stočarstva još uvijek živi. Upravo tu živi Ramo Turković, čovjek koji je čitav svoj život proveo na planini, uz stoku, porodicu i običaje koji se prenose generacijama.

„Da ne volimo ovaj život, ne bismo ovdje ni bili“, kaže Turković, dok pokazuje prostrane pašnjake na nadmorskoj visini od oko 1.400 do 1.600 metara, gdje njegova porodica uzgaja stoku. Uprkos teškim uslovima, kaže da sloboda i priroda imaju posebnu vrijednost koju je teško naći u gradovima.

Turkovići na planini drže desetine grla goveda, konje i drugu stoku, a radni dan počinje rano ujutro. Već oko šest sati domaćinstvo je na nogama – najprije se namiruje stoka, a potom slijede brojni poslovi na imanju. U svemu mu pomažu sin, snaha i unuci, koji su, kako kaže, prihvatili da nastave porodičnu tradiciju stočarstva.

„Mi im pomognemo koliko možemo. Oni rade, a mi stariji smo tu da pomognemo i prenesemo iskustvo“, govori Turković.

Ipak, život na Pešteri nije jednostavan. Jedan od najvećih problema je nedostatak vode tokom sušnih perioda, kada pašnjaci presuše, a stoka ostaje bez dovoljno napajanja.

„Kad zasuši, onda je veliki problem. Mora se snalaziti“, objašnjava.

Doliće je nekada bilo mnogo življe selo. Prema riječima mještana, u prošlosti su pašnjaci bili puni čobana i radnika.

„Gdje god pogledaš, vidio si čobanina. Danas moraš hodati kilometrima da bi nekoga sreo“, prisjeća se Turković.

U selu danas ima tridesetak do četrdesetak domaćinstava, ali mnogi su otišli u gradove ili u inostranstvo u potrazi za lakšim životom.Jedna od posebnosti ovog domaćinstva je i ljubav prema konjima, koja se u porodici prenosi s koljena na koljeno. Turković kaže da je to tradicija koju je naslijedio od svojih predaka.

„To je ljubav koja se prenosi. Moj djed je držao konje, moj otac, a evo i mi danas.“

Za njega je život na planini više od posla – to je način života i dio identiteta.Na kraju razgovora, Turković kaže rečenicu koja najbolje opisuje mentalitet ljudi ovog kraja:

„Sandžaklije su kao vukovi – navikli na planinu, na borbu i na slobodu.“

U toj jednostavnoj rečenici sadržana je cijela filozofija života na Pešterskoj visoravni – surov, ali ponosan život ljudi koji su naučili da opstaju u teškim uslovima i da čuvaju tradiciju svojih predaka. Pogledajte tv prilog ispod teksta.

Tragedija na sjeveru Crne Gore: Mladić (22) poginuo u stravičnoj nesreći

0
CREATOR: gd-jpeg v1.0 (using IJG JPEG v62), quality = 85

Teška saobraćajna nesreća dogodila se tokom noći na magistralnom putu Kolašin – Mojkovac, u mjestu Drijenak, gdje je život izgubio 22-godišnji mladić iz Kolašina, dok su još dvije osobe povrijeđene.

Prema prvim informacijama iz istrage, u vozilu su se nalazile tri osobe. Tragičan epilog ove nesreće potvrdila je rukovoditeljka Osnovnog državnog tužilaštva u Kolašinu Maja Šćepanović, koja je navela da je jedna osoba stradala na licu mjesta, dok su dvije povrijeđene.

Povrijeđeni putnici nakon nesreće hitno su transportovani u Klinički centar Crne Gore, gdje im je ukazana medicinska pomoć. Za sada nema zvaničnih informacija o stepenu njihovih povreda.

Prema dosadašnjim saznanjima, do nesreće je došlo kada je automobil, iz još neutvrđenih razloga, sletio sa kolovoza, potom udario u stablo pored puta i prevrnuo se. Policija i nadležni organi obavili su uviđaj na licu mjesta kako bi se utvrdile sve okolnosti koje su dovele do ove tragedije.

Ova nesreća još jednom je potresla građane sjevera Crne Gore, podsjećajući na opasnosti koje vrebaju na regionalnim putevima, posebno tokom noćnih sati i u uslovima smanjene vidljivosti. Istraga o uzrocima nesreće je u toku.

 

POŽAR U NOVOM PAZARU: Vatra izbila u kuhinji ugostiteljskog objekta, vatrogasci spriječili širenje na obližnju kuću

0

Novi Pazar je jutros oko 9 časova potresla vijest o požaru koji je izbio u jednom ugostiteljskom objektu u ulici Jaćima Ristovića. Prema prvim informacijama sa terena, vatra je izbila u dijelu kuhinje, a zatim se proširila na prostor magacina u okviru objekta.

Građani iz okolnih zgrada primijetili su dim koji se širio iz objekta i odmah obavijestili nadležne službe. Vatrogasno-spasilačka jedinica reagovala je u najkraćem roku, a na lice mjesta upućena su dva vatrogasna kamiona.

Razlog za ovako brzu i pojačanu intervenciju bio je podatak da se u neposrednoj blizini objekta nalazi i porodična kuća, zbog čega je postojala opasnost da se vatra proširi i na susjedne objekte.

Zahvaljujući brzoj reakciji vatrogasaca, požar je u kratkom roku lokalizovan i spriječeno je dalje širenje vatre. Na sreću, prema prvim informacijama, nema povrijeđenih osoba, dok je na objektu pričinjena materijalna šteta.

Uzrok izbijanja požara za sada nije zvanično potvrđen, a nadležne službe će nakon uviđaja utvrditi kako je došlo do zapaljenja u kuhinjskom dijelu objekta. Stanovnici ove prometne ulice u centru Novog Pazara ističu da je pravovremena intervencija vatrogasaca spriječila ozbiljnije posljedice i moguću tragediju.

Odluka Srbije o Admiru Atoviću izazvala ogorčenje: Poniženje za Bošnjake u Bosni i Sandžaku

0

Odluka Ministarstva vanjskih poslova Republike Srbije da odbije agreman Admiru Atoviću, konzulu Bosne i Hercegovine u Novom Pazaru, izazvala je burne reakcije i ogorčenje među brojnim Bošnjacima u Bosni i Sandžaku. Kao razlog za ovu odluku, prema riječima Atovića, navedeno je njegovo učešće u odbrani Bosne i Hercegovine tokom agresije devedesetih godina.

Za mnoge u regionu ova odluka ne predstavlja samo diplomatski potez, već simbolično poniženje ljudi koji su branili međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu. Kritičari podsjećaju da je Armija Republike Bosne i Hercegovine vodila odbrambeni rat protiv agresije, što je potvrđeno brojnim međunarodnim presudama i historijskim činjenicama.

Uprkos tome, upravo ta činjenica – da je učestvovao u odbrani svoje zemlje – sada je, prema dostupnim informacijama, navedena kao razlog zbog kojeg Atović ne može obavljati diplomatsku funkciju u Srbiji.

„Iskreno, žao mi je što napuštam ovaj grad, ali Ministarstvo vanjskih poslova Republike Srbije navelo je moju ratnu prošlost kao razlog za takvu odluku“, rekao je Atović.

On je istakao da na svoje učešće u ratu gleda s ponosom i da ga smatra jednim od najvažnijih dijelova svog života.

„Na svoju ratnu prošlost sam zaista ponosan. Znam zašto sam se borio i nijedan dan tog vremena ne bih promijenio“, naglasio je Atović.

Govoreći o vremenu kada je učestvovao u odbrani Bosne i Hercegovine, istakao je da taj period za njega ima posebno značenje.

„To je jedan od najvažnijih i najljepših dijelova mog života. Znamo za šta smo se borili i za šta danas živimo“, rekao je.

Njegove riječi posebno su odjeknule kada je govorio o teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine i regiona.

„Ko god želi nešto da uzme, bilo od Pazara, Sarajeva ili Bosne, može ponijeti samo onoliko zemlje koliko mu ostane na cipelama ili u džepovima, jer mi naše ne damo“, poručio je Atović.

Mnogi politički analitičari i društveni komentatori smatraju da je ovakva odluka diplomatski presedan koji šalje vrlo problematičnu poruku – da je učešće u odbrani vlastite države nešto što može biti prepreka za diplomatsku karijeru.

Za veliki broj Bošnjaka u Bosni i Sandžaku ovo nije samo pitanje jedne funkcije, već pitanje dostojanstva i historijskog sjećanja. Jer ako se braniti vlastitu državu smatra spornim, postavlja se pitanje kakvu poruku takva politika šalje generacijama koje su preživjele rat i genocid.

Admir Atović je u Novi Pazar došao u novembru prošle godine kako bi obavljao funkciju konzula Bosne i Hercegovine. Tokom svog mandata organizovao je i prvo obilježavanje Dana državnosti Bosne i Hercegovine u Novom Pazaru otkako je u ovom gradu otvoren konzulat BiH, što je bio važan simbol institucionalne prisutnosti Bosne i Hercegovine u Sandžaku.

Njegov odlazak tako ostavlja i otvoreno pitanje – da li je odluka o odbijanju agremana samo diplomatski potez ili politička poruka koja duboko pogađa osjećaje Bošnjaka s obje strane Drine.

Nevjerovatna ispovijest sa Pešteri: U ovom selu nekada se govorio albanski jezik, a brda i danas nose ta imena

0

Na prostranoj Pešterska visoravan, među brdima, livadama i starim selima, kriju se brojne priče koje svjedoče o složenoj historiji ovog kraja. Jedna od takvih priča dolazi iz sela Ugao, gdje stariji mještani još pamte vrijeme kada se na ovom području široko govorio albanski jezik i kada su mnogi toponimi nosili upravo albanska imena. Stariji stanovnici sela svjedoče da je nekada gotovo cijeli kraj oko Uglа imao nazive na albanskom jeziku. Brda i planinski vrhovi koji okružuju selo i danas čuvaju ta imena, iako ih mlađe generacije sve rjeđe poznaju.

„Vidite ona brda oko nas – sva imaju albanska imena“, objašnjava jedan od starijih mještana. Među njima su vrhovi poput Maja Preft, što u prevodu znači „oštri vrh“, zatim Maja Topoles, odnosno „vrh topole“, kao i brojni drugi nazivi koje danas pamte uglavnom najstariji stanovnici.

Prema riječima sagovornika, promjene su počele sredinom 20. stoljeća, u vrijeme socijalističke Jugoslavije i vlasti Josip Broz Tito. Tada su, kako navodi, mijenjana imena pojedinih mjesta, a albanski jezik postepeno je nestajao iz svakodnevnog života.

„U to vrijeme nije bilo škole na albanskom jeziku, pa se vremenom taj govor počeo gubiti“, prisjeća se sagovornik, koji i danas zna govoriti albanski, iako ga u selu danas rijetko ko koristi.

U selu se prenosi i zanimljiva legenda o porijeklu jedne porodice iz ovog kraja. Prema toj priči, nekada su u ovaj kraj došla dva brata. Jedan je prihvatio islam, dok drugi to nije želio.

„Onaj koji je primio islam sagradio je džamiju u selu i iskopao bunar na granici imanja. Taj bunar se i danas zove Bunar Pljakin“, kaže sagovornik, dodajući da mnogi mještani vjeruju kako potiču upravo od tog brata.

Prema lokalnim pričama, ta džamija je izuzetno stara, a neki tvrde da je čak starija i od poznate Altun‑alem džamija u Novom Pazaru. Pešterski život nekada je bio obilježen zajedničkim radom i solidarnošću među mještanima. Kosidba, žetva ili šišanje ovaca obavljali su se kroz mobu – zajednički rad više domaćinstava.

„Dolazilo bi po deset, petnaest ili dvadeset kosača. Sve se radilo zajedno. Danas toga više nema, sad su mašine preuzele posao“, govori starac koji danas ima gotovo devedeset godina.

Nekada su i svadbe i porodični skupovi bili drugačiji. Slavlja su se organizovala na otvorenom, u dvorištima i livadama sela, uz okupljanje cijele zajednice.

„Nije isto kad se svadba pravi na selu i kad se pravi u hotelu. Nekad je cijela porodica bila uključena u pripreme, bilo je mnogo više zajedništva“, prisjeća se.

Danas su sela na Pešteri mnogo tiša nego nekada. Mladi odlaze u gradove ili u inostranstvo, a u selima ostaju uglavnom stariji ljudi.

„Mi smo se nekada družili mnogo više nego danas. Danas ima druženja, ali nema ljudi. Omladina je otišla“, kaže sagovornik.

Za svojih skoro devedeset godina života svjedočio je ogromnim promjenama – od vremena kada se sve radilo ručno i kada nije bilo ni prodavnica ni pijaca, do današnjeg doba traktora, mašina i savremenog života. Ipak, Pešterska visoravan i dalje čuva priče o prošlosti – u starim imenima brda, legendama o prvim stanovnicima i sjećanjima ljudi koji su čitav život proveli na ovom surovom, ali ponosnom kraju Sandžaka. Pogledajte tv prilog ispod teksta.

Tutin: Otvoren bazar „Preduzetne i povezane“ – više od 30 žena predstavlja svoje proizvode

0

Na Trgu Šemsudina Kučevića u Tutinu danas je otvoren trodnevni bazar pod nazivom „Preduzetne i povezane“, koji organizuje Udruženje preduzetnica Tutina povodom obilježavanja Međunarodnog dana žena. Ovaj događaj okupio je veliki broj kreativnih i vrijednih žena koje su odlučile da svoje proizvode predstave sugrađanima, ali i da pokažu koliko žensko preduzetništvo može biti važan pokretač lokalne ekonomije.

Na bazaru se predstavlja više od 30 žena preduzetnica iz Tutina koje se bave različitim djelatnostima – od ručno rađenih rukotvorina i umjetničkih proizvoda, do domaćih prehrambenih specijaliteta. Posjetioci imaju priliku da tokom naredna tri dana razgledaju bogatu ponudu, ali i da kupe unikatne poklone i proizvode lokalnih proizvođača. Organizatorke ističu da je cilj ovog bazara prije svega podrška ženama koje se bave preduzetništvom, ali i povezivanje sa građanima koji žele da podrže lokalnu proizvodnju.

„Željeli smo da pružimo podršku ženama preduzetnicama, ali i da našim sugrađanima omogućimo da kupe originalne i unikatne poklone, napravljene rukama naših vrijednih žena“, poručile su organizatorke.

Posebna vrijednost ovakvih događaja, kako navode učesnice, jeste direktan kontakt sa kupcima, gdje građani mogu lično da vide i upoznaju proizvode koje kreativne žene izrađuju, ali i da čuju priče koje stoje iza svakog od njih. Preduzetnice iz Tutina poručuju da ovaj bazar ima i simboličan značaj jer se održava uoči 8. marta, podsjećajući da su žene važan dio ekonomskog i društvenog života zajednice.

„Pozivamo sve da podrže žene koje su vrijedne i kreativne, koje svaki slobodan trenutak koriste da bi stvorile nešto novo. Snažna žena znači i snažnu zajednicu“, poručile su učesnice bazara.

Građani Tutina će i u naredna dva dana imati priliku da posjete bazar na Trgu Šemsudina Kučevića, upoznaju lokalne preduzetnice i podrže njihov rad kupovinom proizvoda koji nose pečat kreativnosti i truda. Pogledajte tv prilog ispod teksta.

Serija brutalnih napada pasa – Psi rastrgli ženu, otkinuta joj ruka!

0

Beograd je posljednjih dana potresla serija stravičnih napada pasa koji su se dogodili u razmaku od svega nekoliko dana, a u nekoliko incidenata teško je povrijeđeno više osoba. Najdramatičniji slučaj dogodio se u naselju Kumodraž, gdje su dva psa rase kane korso brutalno napala svoju vlasnicu i nanijela joj povrede opasne po život.

Prema informacijama koje prenose beogradski mediji, tragedija se dogodila 2. marta u Beranskoj ulici. Pedesetsedmogodišnja žena, inicijala G. D., izašla je iz svoje kuće kako bi bacila smeće, kada su je iznenada napala dva psa koja je sama držala u dvorištu. Komšije koje su prve pritrčale u pomoć svjedoče da su prizori bili jezivi.

„Čuli smo vrisku i zapomaganje. Kada smo došli do kapije, psi su je napadali sa svih strana i ujedali po cijelom tijelu“, ispričali su potreseni stanovnici ovog dijela grada.

Situacija je bila toliko dramatična da ni ekipa Hitne pomoći nije mogla odmah da priđe teško povrijeđenoj ženi, jer su psi i dalje bili agresivni. Tek nakon dolaska policije, koja je morala da interveniše vatrenim oružjem i usmrti životinje, medicinske ekipe su uspjele da uđu u dvorište i pruže prvu pomoć.

Žena je sa teškim povredama hitno prevezena u Urgentni centar. Ljekari su, prema posljednjim informacijama, morali da amputiraju njenu ruku koja je bila gotovo potpuno otkinuta u napadu. Ona se trenutno nalazi u šok-sobi i ljekari se bore za njen život.

Istog dana zabilježen je još jedan ozbiljan incident u ulici Vojislava Lubarde, u naselju Rupčine na Voždovcu. Prema dostupnim informacijama, dva psa su napala i izujedala ženu koja je potom prevezena u bolnicu sa teškim povredama. Detalji ovog napada još uvijek se utvrđuju, ali su nadležne službe pokrenule istragu kako bi se utvrdile sve okolnosti događaja.

Serija napada nastavila se samo dva dana kasnije, 4. marta, kada je do incidenta došlo u parku u Bulevaru Nikole Tesle na Novom Beogradu.

Djevojka S. V. (1993) šetala je svoja dva psa – belgijskog ovčara malinoa i američkog staforda – kada je između životinja iznenada izbio žestok sukob. Pokušavajući da ih razdvoji, vlasnica je zadobila brojne ujede po rukama i nogama. U pomoć joj je pritrčao slučajni prolaznik V. D. (1958), ali su razjareni psi napali i njega, nanijevši mu povrede po rukama.

Oboje povrijeđenih zbrinuti su u Kliničko-bolničkom centru „Bežanijska kosa“, gdje im je pružena medicinska pomoć. Niz brutalnih napada u kratkom vremenskom periodu izazvao je veliku zabrinutost među građanima Beograda, posebno kada je riječ o držanju i kontroli snažnih rasa pasa.

Nadležne službe podsjećaju vlasnike da su dužni da osiguraju svoje ljubimce i spriječe situacije koje mogu dovesti do ugrožavanja ljudi, dok građani traže strožije kontrole i odgovornost vlasnika opasnih pasa.