Dedo iz Baćice kod Tutina cijeli život je vrijedno radio kako bi svojoj porodici obezbijedio bolju budućnost. Danas, u 93. godini života, raduje ga što su mu sinovi uspješni ljudi koji, iako žive u Americi i Njemačkoj, nisu zaboravili svoje roditelje.

U selu Baćica kod Tutina živi čovjek čija životna priča predstavlja svjedočanstvo jednog vremena koje polako odlazi u prošlost. U 93. godini života, ovaj vrijedni Sandžaklija i dalje je pokretan, svakodnevno odlazi u džamiju i, uprkos tome što ga godine sve češće podsjećaju na zaboravnost, ne krije zahvalnost zbog svega što je doživio. Kroz iskren razgovor prisjetio se života ispunjenog teškim radom, vremena kada se gotovo sve radilo ručno i kada je svaka porodica živjela od zemlje i stoke.

„Starost je učinila svoje. Mnogo zaboravljam, ali sam zadovoljan što sam još pokretan. Dok mogu, idem u džamiju preko dana. To mi mnogo znači“, kaže ovaj vremešni domaćin.

Njegovo najveće bogatstvo nije imovina, već porodica. Otac je šest sinova, koji su danas rasuti širom svijeta. Jedan od njih živi u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje nakon završenog obrazovanja služi kao imam u džematu, dok je preostalih pet sinova svoj život i posao pronašlo u Njemačkoj.  Iako ih kilometri dijele od rodnog kraja, kaže da nikada nisu zaboravili svoje roditelje. Redovno ih obilaze, brinu o njima i pružaju svu potrebnu podršku. Govoreći o mladosti, prisjeća se vremena kada nije bilo traktora, kombajna ni moderne mehanizacije.

„Sve se radilo rukama. Kosilo se ručno, želo se ručno. Imali smo volove, konje i mnogo stoke. Danas ima mašina za sve, ali nema ljudi koji bi radili“, priča s dozom nostalgije.

Prisjeća se i nekadašnjeg života na planinskim katunima, gdje su porodice ljeti izgonile stoku na ispašu. Kaže da je gotovo svaka kuća držala desetine ovaca i goveda, a domaći kajmak, maslo i mliječni proizvodi bili su svakodnevica bez koje se nije moglo zamisliti domaćinstvo.

„Nekada je svako imao stoku. Neko manje, neko više. Danas je mnogo toga zaraslo i ostalo pusto“, kaže.

Posebno ga rastužuje što su sela ostala bez mladih ljudi.

„Sve što je sposobno za rad otišlo je po svijetu. Najviše u Njemačku. Malo je onih koji su ostali na selu“, iskreno govori.

Iako priznaje da ga godine polako sustižu, kaže da se ne žali.

„Starost je k'o starost. Mnogo zaboravljam, ali sam zadovoljan što sam još pokretan. U džamiju idem preko dana, noću više ne mogu. Sabah klanjam kod kuće, a ostale namaze, kad mogu, klanjam u džamiji.“

Prisjećajući se mladosti, govori da je nekada svaki zalogaj hljeba bio zarađen teškim fizičkim radom.

„Sve se radilo ručno. Kosilo se ručno, želo se ručno. Imali smo volove, konje, stoku… Radio sam od jutra do mraka. Danas ima mašina za sve, ali nema naroda da radi.“

Najveći ponos su mu, kaže, njegova djeca. Posebno ističe da su, uprkos životu u dijaspori, ostali privrženi porodici i rodnom kraju.

„Šest sinova imam i svi su, hvala Allahu, dobri ljudi. Jedan je u Americi. Završio je škole i tamo služi u džamiji. Petorica su u Njemačkoj. Daleko su, ali nikad nisu zaboravili ni mene ni majku.“

Govoreći o Sandžaku kakav pamti iz mladosti, s tugom primjećuje da su sela ostala bez mladih.

„Sve što je sposobno za rad otišlo je po svijetu. Najviše u Njemačku. Malo je ostalo naroda na selu. Nekad je svaka kuća držala ovce i goveda, danas je mnogo toga zaraslo.“

Prisjetio se i života na katunima, gdje su porodice ljeti izvodile stoku na ispašu.

„Držali smo dvadeset, trideset ovaca, neko i po sto. Imali smo goveda, pravili kajmak i maslo. Nema ništa ukusnije od domaćeg kajmaka. To su bila druga vremena.“

Na kraju razgovora, uprkos zaboravnosti koju donose godine, poručuje da je zahvalan na svemu što mu je život dao.

„Ne mogu više sve da se sjetim kao nekad. Nekad pogodim, nekad zaboravim. Ali zahvalan sam Bogu što sam dočekao ove godine, što mogu da hodam i što imam svoju djecu. To je najveće bogatstvo.“

Njegova priča podsjeća na sudbinu brojnih sandžačkih porodica koje su decenijama odlazile u dijasporu u potrazi za boljim životom. Ipak, u njegovom domu i danas se čuvaju porodične vrijednosti, međusobno poštovanje i vjera, koje smatra najvećim životnim bogatstvom. Uprkos poznim godinama, ovaj 93-godišnji domaćin iz Baćice ostaje simbol generacije koja je svojim radom i odricanjem izgradila temelje budućnosti svoje djece, ostavljajući iza sebe priču koja zaslužuje da bude sačuvana od zaborava.

Na Goliji se ponovo vije kolo u utorak na Odvraćenici, gdje posjetioce očekuju nastupi folklornih društava, tradicionalna takmičenja, zvuci frule i koncert Rade Manojlović.

Na planini Goliji, na lokalitetu Odvraćenica, u utorak, 7. jula, bit će održana tradicionalna manifestacija „Sa Golije kolo se vije“, koja i ove godine donosi bogat kulturno-zabavni program, sportska nadmetanja i druženje u jednom od najljepših planinskih ambijenata u Srbiji.

Manifestaciju zajednički organizuju Turistička organizacija opštine Ivanjica, Turistička organizacija Raška, Turistička organizacija Novi Pazar i Udruženje ljubitelja planine Golije, uz podršku Ministarstva kulture Republike Srbije. Cilj događaja je očuvanje narodnih običaja, promocija kulturne baštine i predstavljanje prirodnih ljepota Golije, koja nosi status UNESCO rezervata biosfere.

Program počinje u 12 sati nastupom frulaša, koji će se nadmetati u okviru predtakmičenja za Sabor frulaša Srbije u Prislonici. Očekuje se učešće najboljih izvođača iz raškog, rasinskog i kosovsko-metohijskog okruga. Dva sata kasnije slijedi Planinski višeboj, tradicionalno takmičenje u disciplinama poput nadvlačenja konopca, skoka u dalj i bacanja kamena s ramena, koje iz godine u godinu privlači veliku pažnju posjetilaca.

Centralni dio manifestacije počinje u 15 sati narodnim defileom i nastupima kulturno-umjetničkih društava. Publika će imati priliku uživati u igrama i pjesmama koje će izvesti KUD „Golija“ iz Novog Pazara, KUD „Boško Vujadin“ iz Istočnog Sarajeva i KUD „Moravica“ iz Ivanjice, čuvajući duh tradicije i zajedništva.

Za kraj manifestacije, od 16 sati, planiran je koncert popularne pjevačice Rada Manojlović, koji će upotpuniti cjelodnevni program i privući veliki broj ljubitelja narodne muzike. Manifestacija „Sa Golije kolo se vije“ već godinama predstavlja jedan od najznačajnijih ljetnih događaja na Goliji, okupljajući planinare, ljubitelje folklora, porodice i turiste iz Srbije i regiona. Organizatori pozivaju sve zainteresovane da 7. jula posjete Odvraćenicu i uživaju u spoju tradicije, prirode, sporta i muzike na jednoj od najljepših planina Balkana.

NE VOLIM MAJKU, MAĆEHA MI JE BILA SVE! Šeki Turković prvi put je govorio o bolnom djetinjstvu, odnosu s majkom i maćehom, porodičnim tragedijama, smrti bivše supruge i ispovijesti koja je mnoge ostavila bez riječi.

Pjevač Šeki Turković, rođen u selu Krnjajela kod Sjenice, prvi put je potpuno otvoreno govorio o najtežim trenucima svog života – od bolnog djetinjstva i odrastanja bez majke, preko odnosa s ocem i maćehom, pa sve do smrti bivše supruge i porodičnih tragedija koje su ostavile dubok trag na njegov život.U emotivnom razgovoru Turković je ispričao da je imao svega četiri godine kada je njegova majka napustila porodični dom, nakon što je njegov otac odlučio da život nastavi s drugom ženom.

– Ne volim majku, maćeha mi je bila sve. Ona me je odgajila, bila mi je i majka i oslonac. Njoj dugujem mnogo – rekao je iskreno pjevač, objašnjavajući da nije imao priliku da odrasta uz biološku majku.

Prvi susret s majkom nakon deset godina

Šeki je otkrio da svoju majku nije vidio gotovo deset godina. Kada su se konačno sreli, kaže da nije osjetio emocije kakve bi mnogi očekivali.

– Osjećao sam se kao da sam sreo običnu ženu. Nisam odrastao uz nju i nisam mogao razviti taj odnos koji dijete ima prema majci – priznao je Turković.

Kasnije ju je obilazio i oprostio joj sve, shvativši da ona nije svojevoljno napustila djecu, već da je bila primorana otići iz porodične kuće.

„Otac je istjerao moju majku zbog druge žene“

Pjevač tvrdi da je njegov otac u kuću doveo drugu ženu dok je još bio u braku.

– Moja maćeha bila je 14 godina mlađa od oca. Majka nije mogla živjeti u takvoj situaciji i otišla je svojim roditeljima. Kasnije se preudala – ispričao je Turković.

Iako priznaje da mu je djetinjstvo bilo teško i da je od malih nogu radio najteže seoske poslove, kaže da je ocu na kraju oprostio sve.

Bolna ispovijest o bivšoj supruzi

Posebno emotivan dio razgovora odnosio se na njegovu bivšu suprugu Eminu, s kojom je proveo više od tri decenije.Iako su se sporazumno razveli zbog njegovih planova da ode u Sjedinjene Američke Države, nastavili su živjeti zajedno sve do njene smrti.

– Kajem se što nisam bio bolji suprug. To je nešto što više nikada ne mogu ispraviti – rekao je Turković, dodajući da je bio uz Eminu tokom njene osmomjesečne borbe s teškom bolešću.

„Čuo sam da je izvršila samoubistvo“

Govoreći o tragediji koja je pogodila širu porodicu, Šeki se osvrnuo i na smrt supruge svog rođaka.

– Čuo sam da je izvršila samoubistvo. Nisam bio na dženazi jer sam tada bio u Americi. Pitao sam šta se dogodilo, ali nikada nisam dobio pravi odgovor – kazao je pjevač.

Naglasio je da nikada nije saznao stvarne okolnosti te tragedije i da o tome ne želi govoriti više nego što zna.

„Život ide dalje“

Danas, nakon brojnih životnih iskušenja, Šeki Turković kaže da pokušava gledati naprijed. Živi sam u Beogradu, posvećen je muzici, priprema nove pjesme i raduje se svakom susretu s kćerkom i unucima. Pogledajte cijelio intervju ispod teksta.

– Zahvalan sam Bogu što postojim. Kada ustanem ujutro i skuham sebi kafu, kažem samo: hvala Bogu na još jednom danu – poručio je pjevač, zaključivši da su ga upravo najteži životni trenuci naučili koliko vrijede mir, zdravlje i porodica.