Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
Verbalni obračun na društvenim mrežama narodnih poslanika SDA i SPP se nastavlja! Enis Imamović se ponovo oglasio na svom Facebooku, nakon što mu je kolega u republičkom parlamentu Jahja Fehratović replicirao povodom teksta o Muameru Zukorliću.
“Uvijek me zabavljaju “domaći zadaci” koje ovi Zukorlićevi fanatici pišu o meni svaki put kad ih spomenem.
Ako niste znali šta je definicija “svetogrđa” – to vam je kad kritikujete političara Zukorlića zbog svih posljedica njegovog šurovanja i podrške Vučićevom fašističkom režimu.
Šalu na stranu, meni je ta politička nuspojava postala performans u kategoriji Letećeg cirkusa Monti Pajtona, a njihovo nevaspitanje, prizemne uvrede i neratikulisana buka me neće spriječiti da ih raskrinkavam na svakom koraku.
Naprotiv, u svakom njihovoj rekaciji uspijem da otkrijem po nekoliko njihovih osobina koje ne samo da nisu islamske, nego nisu ni insanske”, napisao je Imamović
Dan prije ovog posta Jahja Ferhatović je odgovorio na status Enisa Imamovića koji glasi ovako:
“Narodni poslanik Stranke pravde i pomirenja (SPP) u Skupštini Srbije, Jahja Fehratović, replicirao je danas kolegi Enisu Imamoviću povodom njegovog jučerašnjeg kritičkog teksta o Muameru Zukorliću.
“Imamoviću, otkad tebe zanima Islamska zajednica Bošnjaka, kad istu ne priznaješ, kad je tvoj izbor paravjerska tvorevina i pljuvanje po islamskim svetinjama, poput vakufa. Nije zaboravljen tvoj odnos prema Fakultetu za islamske studije, i sve ono što si tom prilikom izrekao, niti delirijumski performans svetogrđa u prethodnoj kampanji za BNV.
Veličina koja je jučer demonstrirana od strane obojice kandidata jeste snaga, iskrenost i bratski odnos koji ti i tebi slični nikada nećete dostići niti pojmiti.
Turska ofanziva na sjeveru Sirije, koja je danas ušla u svoj šesti dan, dovela je do sinoćnjeg dogovora predstavnika kurdskih Sirijskih demokratskih snaga (SDF) i vlasti u Damasku oko rasporeda sirijske vojske na sjeveru države.
Dogovor je već jutros stupio na snagu, pa su jedinice lojalne predsjedniku Sirije Basharu al-Assadu ušle u nekoliko gradova koji su blizu turskog napredovanja kod tursko-sirijske granice.
Velika brana i ISIL
Agencija Reuters prenosi, pozivajući se na sirijske državne medije, kako su sirijski vojnici ušli u grad Tabqa nedaleko od Raqqe.
Ovaj potez omogućio je povratak režimskih snaga u područje gdje se nalazi velika brana i hidroelektrana.
Reuters podsjeća kako su kurdski pobunjenici pri SDF-u, uz pomoć Sjedinjenih Američkih Država, sedmicama vodili borbe da preuzmu Tabqu i obližnju branu iz ruku oružane grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL) 2017. godine.
Ista agencija, pozivajući se na podatke Sirijskog opservatorija za ljudska prava (SOHR), prenosi kako su snage režima ušle i u grad Ain Issa na sjeveru države.
Ovo je glavna linija fronta gdje su turske snage pokrenule ofanzivu prošle sedmice, podsjećaju.
Sirijska državna televizija je objavila snimke za koje navodi kako je riječ o ulaz u Ain Isuu gdje se vide okupljeni stanovnici koji iskazuju dobrodošlicu Vladinim jedinicama.
Strateški važan autoput
Treći veći grad u koji su ušle sirijske jedinice je Tal Tamer na sjeveroistoku države. Ovaj grad se nalazi na strateški važnom autoputu M4 koji se proteže od istoka ka zapadu države i za koji su turske snage objavile da se nalazi pod njihovom kontrolom od nedjelje.
Tel Tamer je 35 kilometara jugoistočno od Ras al-Aina, jedne od ključnih tačaka turske ofanzive, navodi Reuters.
Kurdska administracija na sjeveru Sirije u nedjelju navečer je objavila kako je postigla dogovor sa Vladom u Damasku o razmještaju sirijskih jedinica blizu granice sa Turskom kako bi se suprotstavili ofanzivi Ankare.
„Kako bi spriječili i suprotstavili se ovoj agresiji, postignut je dogovor sa sirijskom Vladom kako bi se sirijska armija mogla razmjestiti duž sirijsko-turske granice kako bi pomogli Sirijskim demokratskim snagama“, objavila je kurdska administracija.
U njihovom saopćenju se navodi kako dogovor „otvara put za oslobađanje ostalih sirijskih gradova koje je turska armija okupirala kao što je Afrin“, većinski kurdska enklava na sjeverozapadu.
Također, objavljeno je kako će sirijski Kurdi „dozvoliti Assadovim trupama da uđu u Kobane“.
Povlačenje Amerikanaca
General Ismet Sheikh Hasan, zvaničnik Kobanea, za rusku agenciju RT je kazao kako su sirijski Kurdi došli do dogovora sa Rusijom da dozvole ulazak Assadovih trupa u ovaj grad, kao i u Manbij.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je kasnije kazao kako ne očekuje probleme sa Rusijom, te kako je turska vojska spremna, sa saveznicima, ući u Manbij.
Washington je u nedjelju objavio kako će povući svojih 1.000 vojnika sa sjevera Sirije zbog turske ofanzive, što je uz dogovor sa Kurdima velika pobjeda za Assada, navodi Reuters.
Dodaje se kako je sada sirijskim snagama omogućeno da uđu u pogranično područje od grada Manbija do Derika.
„Nakon što su Amerikanci napustili regiju i dali zeleno svjetlo za turski napad, mi smo bili primorani tražiti drugu opciju, a to je razgovor sa Damaskom i Moskvom da se nađe protivmjera ovim turskim napadima“, naveo je kurdski zvaničnik Badran Jia Kurd.
U operaciji ”Izvor mira“ koju su pokrenule turske snage, od terorista YPG/PKK-a oslobođen je centar Tel Abyada, smješten istočno od rijeke Eufrat, javlja Anadolu Agency (AA).
Pripadnike Sirijske nacionalne armije (SNA) prilikom ulaska u grad dočekali su građani izrazivši im dobrodošlicu.
Pored dočeka na ulicama, s razglasa u džamijama su učeni tekbiri koji su se čuli do turske granice.
Tal Abyad je prvi veći arapski grad iz kojeg su izbačene kurdske milicije, a nalazi se neposredno kod turske granice sa Sirijom.
Operacija “Izvor mira“ usmjerena protiv terorista YPG/PKK-a i ISIL-a na sjeveru Sirije, koju su turske snage pokrenule u cilju uništavanja terorističkog koridora kojeg teroristi nastoje oformiti južno od granice s Turskom, nastavljena je i danas. Operaciju podržavaju i vojnici Sirijske nacionalne vojske (SNA).
U Ras al-Aynu i Tel Abyadu, od 9. oktobra, od terorista YPG/PKK-a oslobođeni su centar jednog distrikta, jedno mjesto i 56 sela.
Muslimanska milicija organizirana je s ciljem odbrane svojih sela i domova, jedna vrsta samoodbrambenih jedinica. One su imale vojno obilježje samo po tome što su bile naoružane i što su imale svoje komandire. U svemu drugom ni po čemu se nisu razlikovale od ostalog seoskog stanovništva, živjeli su u svojim kućama, hranili se u svojim porodicama, kretali se u seoskim odijelima i bili naoružani najčešće vlastitim oružjem
Piše: Esad RAHIĆ
Od druge polovine 1941. godine na prostorima Sandžaka počinje djelovati tzv. “muslimanska milicija”, koja se u historijskim izvorima iz tog doba naziva i “muslimanska vojska”. Ove jedinice bile su formirane na nivou četa, a ponegdje su imale i snagu nivoa bataljona.
U historiografiji se stvara neka vrsta misterije kada su u pitanju tzv. sandžačke muslimanske milicije, koje se neopravdano izjednačavaju po svojoj ulozi s četnicima, ustašama i drugim istinski zločinačkim formacijama. Šta je to, zapravo, muslimanska milicija i kakva je njena uloga bila u posljednjem svjetskom ratu?
Muslimanska milicija organizirana je s ciljem odbrane svojih sela i domova, jedna vrsta samoodbrambenih jedinica. One su imale vojno obilježje samo po tome što su bile naoružane i što su imale svoje komandire. U svemu drugom ni po čemu se nisu razlikovale od ostalog seoskog stanovništva, živjeli su u svojim kućama, hranili se u svojim porodicama, kretali se u seoskim odijelima i bili naoružani najčešće vlastitim oružjem. Bile su to jednonacionalne organizacije sastavljene isključivo od Bošnjaka.
Čak ih je i Oblasno rukovodstvo antifašističkog pokreta u Sandžaku u svojim ratnim izvještajima tretiralo kao odbrambene organizacije koje su branile svoja sela i nisu dopuštale da u njih ulaze prvenstveno četnici, a nisu bili saglasni ni s ulaskom partizana, mada su se prema jednima i drugima sasvim različito odnosili. S četnicima su se konfrontirali i uvijek bili spremni na borbu s njima, a s partizanima se dogovarali i iznalazili mogućnosti da ih odvrate od upada u njihova mjesta. To potvrđuju mnogobrojni izvještaji Oblasnog komiteta KPJ za Sandžak, kao i izvještaji Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru i Boku.
Komunisti su imali čudnu tendenciju da ratna zlodjela što ravnomjernije podjele na sve jugoslavenske narode i s ciljem stvaranja te vještačke i neistinite ravnoteže bošnjačkom narodu je kao poslijeratno ideološko, nacionalno i historijsko breme bačeno na pleća djelovanje tzv. muslimanske milicije, iako je i njima bilo jasno da se ove formacije nikako ne mogu izjednačavati s četnicima, ustašama, ljotićevcima i njima sličnim. Jedino što su im mogli zamjeriti bilo je da se pripadnici ovih samoodbrambenih jedinica nisu slagali s revolucionarnim komunističkim ciljevima partizana jer su bili pristalice starog kapitalističkog društvenog uređenja. Okupator je tolerirao postojanje muslimanske milicije jer ga ona nije napadala, a u svojim je mjestima osiguravala red i mir.
Hasan aga Zvizdić
Za razliku od njih, na teritoriji koja je bila dio tzv. Velike Albanije okupator je formirao tzv. vulnetare, odnosno “milicija volontario antikomunista” (“milicija za borbu protiv komunista”). Ove milicijske jedinice postojale su samo u gradovima i bile su mješovitog nacionalnog sastava. U njima je, po pravilu, bio jednak (proporcionalan) broj Srba i Crnogoraca s jedne i Bošnjaka s druge strane. Ovakve jedinice bile su u Plavu, Gusinju, Gornjoj Ržanici, Rožaju, Bijelom Polju i Sjenici. Bila je to i jednim dijelom plaćena vojska. Oni su imali zadatak da čuvaju granicu prema Crnoj Gori, za šta su bili motivirani i zbog činjenice da su time istovremeno branili i svoja sela i svoje domove od četničkih upada i pokolja.
Sulejman efendija Pačariz
I jedinice vulnetara često su znale da prijateljski, zaštitnički i saveznički djeluju u odnosu na partizanski pokret. Naprimjer, u vrijeme kada su na prostorima Vasojevića i dijela Sandžaka četnici činili najteže zločine protiv partizanskih odreda, vulnetari Plava i Gusinja pripadnicima partizanskih odreda, bataljona i gerilskih jedinica davali su pomoć i utočište na prostorima koji su bili pod njihovom kontrolom. Tako se tokom 1942. i 1943. godine andrijevačka i beranska gerila uspjela spasiti od četničkog uništenja zahvaljujući saradnji i pomoći jednog dijela plavskih i gusinjskih vulnetara, a na prostorima Gornjeg Bihora pomoću pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta. Upravo u periodu kada su na teritoriji Gornjih i Donjih Vasojevića pobijeni od četnika mnogi organizatori i rukovodioci narodnooslobodilačke borbe, oni partizani koji su uspjeli preći na prostor plavskog i gusinjskog kraja tokom 1942. do oktobra 1943. godine bili su na sigurnom, jer na ovom prostoru nije poginuo u spomenutom periodu nijedan crnogorski partizan.
Mula Osman efendija Hrastoder
Muslimanske milicije (muslimanska vojska) nisu bile hijerarhijski povezane, već su svaka za sebe bile neovisne, djelujući na svom prostoru, odnosno svom rodnom kraju.
Bataljonom u Donjem Bihoru komandirao je Ćazim Sijarić, dok mu je zamjenik bio Smajo Trubljanin.
Četom u Gostunu (prostor prema Šahoviću i Pavinom Polju) komandirao je Selim Juković, a ona je bila organizaciono vezana s muslimanskom jedinicom u Komaranima (između Prijepolja i Bijelog Polja), čiji je komandant bio Husein Rovčanin.
Prve jedinice koje su od početka formirane kao muslimanska milicija bile su u Hisardžiku kod Prijepolja i njima je komandirao hodža Sulejman Pačariz.
Jedna četa muslimanske milicije postojala je u selu Petnjici, u Gornjem Bihoru kod Berana. Obuhvatala je sela Petnjicu i Vrbicu. Komandant joj je bio Osman Rastoder, hodža iz Petnjice, a njegov zamjenik Đule Agović. Bataljonom u Donjem Bihoru komandirao je Galjan Lukač. U njegovoj jedinici bilo je i Bošnjaka i Crnogoraca.
Komandant rožajskih vulnetara bio je Mula Jakub Kardović (prilikom četničke opsade Novog Pazara krajem 1941. godine čuvao je 420 novopazarskih Srba da im se ništa ne desi i spašavao tokom rata istaknute komuniste), komandir žandarmerije Ćerim Kurpejović, a nonprefekt (načelnik sreza) Adem-aga Kurtagić. Rožajski vulnetari naročito su se istakli u borbama s četnicima prilikom odbrane Novog Pazara.
U Sjenici je bila formirana milicijska četa mješovitog nacionalnog sastava od Bošnjaka i Srba. To je bila jedna vrsta mirovne milicije i formirana je po uputstvima Hasana Zvizdića. Također, u sjeničkom kraju postojala je i muslimanska milicija borbenog karaktera kojom je komandirao Ćamil Prašović.
U Novom Pazaru muslimanskom milicijom komandirao je Biko Drešević, dok je specijalna i posebno obučavana borbena jedinica djelovala pod komandom Džema Koničanina.
U Plavu i Gusinju komandiri četa bili su: Haso Redžepagić, Mehmed, Amir i Hakija Šabović, Juso Medunjanin, Adem Lješnanin, Zajo Radončić, Abdulah Đombalić, Zejnil Đombalić, Muharem Rašić, Bajram Laličić, Iso Deljanin, Kupo Radončić. Neki od njih bili su saradnici narodnooslobodilačkog pokreta, a od 1944. godine i aktivni učesnici u njemu (Rašić, Laličić i Deljanin).
Pljevaljsko-pribojska četa formirana je februara 1942, a rasformirana aprila 1943. godine. Komandant ove milicije bio je Asim Hasanbegović, a njegov zamjenik Hamdija Kriještorac. Ova je milicija augusta 1943. godine ušla u Bošnjački odred za odbranu grada Pljevalja od četnika, a septembra 1943. veći broj njenih boraca stupio je u Drugu proletersku sandžačku brigadu.
Ove muslimanske jedinice bile su seljačka vojska, bez izgrađene i jedinstvene platforme. Ono što ih je prije svega povezivalo bila je njihova teritorija i njena odbrana od opasnosti i odbrana domova, svojih porodica, običaja, tradicije, vjere, načina života i osjećanja ljudi. Nažalost, ove jedinice nisu uspjele da spriječe pokolj bošnjačkog življa u Bihoru i srezu pljevaljskom, u prvom redu zato što su ove genocidne akcije četnici izveli u saradnji i uz podršku italijanskog okupatora. Ali su zato svoj narod uspjeli da odbrane od četničkog pokolja u Novom Pazaru, Sjenici, Prijepolju i Komoranu, jer je u ovim krajevima muslimanska milicija bila brojnija i bolje naoružana. Isto se može reći i za Plav, Gusinje i Rožaje.
Ministar vanjskih poslova Turske Mevlut Čavušoglu je izjavio da Turska ne planira prijeći više od 30 kilometara u okviru operacije “Izvor mira”.
“Svrha operacije je uklanjanje terorista s ovog područja. Domet raketa koje padaju u Akcakale u turskoj pokrajini Sanliurfa iz sirijskog Nusaybina je oko 30 kilometara”, kazao je Čavušoglu.
Dodao je da prijetnje Turskoj nestaju već izvan tih 30 kilometara južno, te da Turska ne planira prijeći više od 30 kilometara.
Naglasio je da Turska planira proširiti sigurnu zonu, ne ograničavajući je na 120 kilometara.
“Čitava granica između Turske i Sirije mora biti sigurna zona”, kazao je turski šef diplomatije.
Prošle godine portali u Sandžaku emitovali su emisiju Slobodana Praljka iz 1990-te godine, u kojoj je gostovao i tadašnji generalni sekretar SDA, Rasim Ljajić. Pažnju naše javnosti zaokupio je isti politički kurs ovog političara, pa je i u to vrijeme pozvao tadašnje političke faktore u zemlji na anacionalnu politiku, koja bi se zasnivala na socijalnoj pravdi i evropskom demokratskom kursu. Ono predratno vrijeme karkateristično za šovinističke izjave uopšte nije prepoznavalo tada ovakav način vođenja politika, ali dosljednost ovog političara prepoznali su ozbiljni politički faktori u Evropi.
Rasim Ljajić, koji je sada predsjednik Socijaldemokratske partije Srbije (SDPS), razgovarao je danas u Beogradu s generalnim sekretarom Socijalističke internacionale (SI) Luisom Ajalom o unapređenju saradnje između SI, kao najveće organizacije partija lijeve orijentacijem i SDPS, koja je trenutno članica posmatrač u toj organizaciji.
Kako je saopšteno iz te partije, Luis Ajala je istakao da SDPS ispunjava uslove za punopravno članstvo u Socijalističkoj internacionali i najavio da će na sljedećoj sjednici Etičkog komiteta SI, u Madridu krajem novembra, predložiti da SDPS postane punopravna članica.
Sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini danas je izabrao novog-starog reisu-l-ulemu, Huseina ef. Kavazovića.
Arhiv
Kavazović je osvojio 291 glas, a njegov protivkandidat, bivši sandžački muftija i aktuelni poslanik u Skupštini Srbije Muamer ef. Zukorlić 82 glasa.
Izborno tijelo brojalo je 350-400 članova, a čine ga članovi Sabora, Rijaseta, glavni imami, muftije, rukovodioci svih ustanova Islamske zajednice, to su osobe koje imaju legitimitet cijele zajednice, BiH, dijaspore (Australija, Amerika, Evropa) te domovinskih država (Slovenija, Hrvatska, Srbija).
Jedini protivkandidat Kavazoviću bio je Muamer ef. Zukorlić.
Husein ef. Kavazović rođen je 3. jula 1964. godine u Jelovče Selu kod Gradačca, od oca Hasana i majke Saime.
Osnovno obrazovanje je stekao u rodnom mjestu, a Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu je završio 1983. godine. Na Šerijatskom fakultetu Univerziteta Al-Azhar u Kairu je studirao u periodu od 1985. do 1990. godine. Magistarski rad i doktorsku disertaciju odbranio je na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, iz područja šerijatskog prava.
Radno iskustvo je sticao kao imam, hatib i mualim u džematima u Srebreniku i Gradačcu.
Obavljao je funkciju muftije tuzlanskog u periodu od 1992. do 2012. godine, a u članstvo Sabora Islamske zajednice Republike Bosne i Hercegovine izabran je prije agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Nedugo nakon imenovanja na poziciju muftije tuzlanskog, zajedno s još devet članova delegacije Okruga Tuzla, po povratku iz Zagreba, biva zarobljen u Konjicu i odveden u logor HVO-a. Nakon sedam mjeseci ponovo je na slobodi i vraća se u Tuzlu.
Na poziciji tuzlanskog muftije dao je presudan doprinos u obnovi i radu Tuzlanskog muftijstva i Behram-begove medrese, uvođenju vjeronauke u osnovne i srednje škole, te u obnavljanju lista Hikmet. Tokom tog perioda u više mandata obavljao je dužnost predsjednika Školskog odbora Behram-begove medrese u Tuzli. Svojim zalaganjem je doprinio podizanju zgrade Biblioteke Behram-beg u Tuzli.
Jedan je od pokretača Centra za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama u Smolućoj kod Lukavca, prve ustanove za rehabilitaciju ovisnika u okviru Islamske zajednice u BiH. Zajedno sa svojim saradnicima, radio je na pokretanju i razvoju Agencije za certificiranje halal-kvalitete IZ-e u BiH. Aktivno je učestvovao u obnovi i izgradnji više desetina džamija na područjima Bosanskog Podrinja i Bosanske Posavine.
Istovremeno, snažno se angažirao i na zbrinjavanju prognanog i izbjeglog stanovništva iz Istočne Bosne tokom agresije, a potom i u obnavljanju infrastrukture IZ-e u BiH i povratku muslimana u sela i gradove iz kojih su protjerani. Bio je član i predsjednik Savjetodavne radne grupe za definiranje sadržaja u izradi projektne dokumentacije za kompleks Memorijalnog centra Potočari-Srebrenica.
U njegovom mandatu na poziciji reisu-l-uleme Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je provela izmjene Ustava i značajne reforme u mnogim segmentima djelovanja Zajednice u domovini, domovinskim zemljama i dijaspori. Bio je u stalnom kontaktu sa vjernicima, u svim značajnijim prilikama, kako u domovini, domovinskim zemljama, tako i u iseljeništvu. Čest je gost u svim glavnim gradovima, kako u muslimanskom svijetu, tako i na Zapadu gdje je sagovornik najviših vjerskih, akademskih i političkih zvaničnika. Dobitnik je više priznanja od titula počasnog građanina do ličnosti godine.
Tokom obavljanja pozicije muftije tuzlanskog i reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini učestvovao je na brojnim naučnim konferencijama u domovini i svijetu. Autor je nekoliko knjiga i studija iz različitih oblasti islamskih nauka a naročito šerijatskog i komparativnog prava.
Policija u Novom Pazaru uhapsila je H.Š. (27) iz tog grada zbog sumnje da je izvršio krivično djelo krađa.
Sumnja se da je on juče u Novom Pazaru iz otključanog automobila “folksvagen turan”, ukrao torbicu u kojoj su se nalazili mobilni telefon i lična dokumenta pedesetdvogodišnjeg muškarca.
Policija je ubrzo pronašla i uhapsila osumnjičenog sa ukradenim predmetima koji su vraćeni vlasniku, saopštio je MUP.
Osumnjičenom je, po nalogu nadležnog tužilaštva, određeno zadržavanje do 48 sati nakon čega će, uz krivičnu prijavu, biti priveden tužilaštvu.
Proslavljeni češki golman Petr Čech (37) okušat će se kao čuvar mreže u svom drugom omiljenom sportu hokeju na ledu, nakon što je na kraju prošle sezone okončao veliku nogometnu karijeru.
Čech se priključio engleskoj poluamaterskoj ekipi Guilford Phoenix, što za neke i nije iznenađenje budući da je kao dijete često znao igrati hokej.
**PETR CECH SIGNS WITH THE PHOENIX**
The ex professional footballer will begin his ice hockey career this Sunday when he makes his debut for the Phoenix!
“Presretan sam što imam priliku igrati za Phoenix i iskusiti prave hokejaške mečeve. Nadam se da ću pomoći ovoj mladoj ekipi u ostvarivanju ciljeva i da pobijede što više susreta kad budem igrao. Nakon 20 godina u nogometu, ovo će biti prekrasno iskustvo za mene, da se okušam u sportu koji sam obožavao gledati i igrati kao dijete”, rekao je.
Čech je igrajući za Arsenal i Chelsea četiri puta bio prvak Engleske i osvajač FA kupa, triput je osvojio Liga kup, dok je 2012. godine sa Chelseajem osvojio Ligu prvaka.
“Dolazak Čecha je ogromna stvar za Phoenix. Sjajan je momak koji naporno trenira i jedva čekam vidjeti ga na debiju”, rekao je trener Andy Hemmings.
Inače, Čech nije u potpunosti napustio nogomet budući da će paralelno nastaviti raditi kao savjetnik u Chelseaju.
Košarkaši Novog Pazara savladali su večeras gostujuću ekipu Splita sa 92:85 (21:25, 19:13, 21:24, 31:23), u utakmici drugog kola regionalne ABA 2 lige.
Domaćina je do pobjede predvodio Nikola Korać sa 20 poena, 11 asistencija, pet osvojenih lopti i četiri skoka, uz 32 indeksna poena.
U domaćem sastavu istakli su se i Milan Vulić sa 19, Aleksandar Todorović sa 18 i Stefan Matović sa 10 poena.
Najefikasniji kod Splićana bio je Pavle Marčinković sa 22 poena, a pratili su ga Kristen Kaningem sa 15, Mateo Kedžo sa 14 i Robert Rikić sa 12 poena.
Utakmicu u dvorani Pendik pratilo je oko 1.200 gledalaca.
Poslije dva kola u ABA 2 ligi, oba tima imaju po pobjedu i poraz.
Pazar u narednom kolu gostuje timu Helios Sansa iz Domžala, dok Split dočekuje cetinjski Lovćen 1947.
