U svijetu u kojem čovjek često zaboravlja na prirodu, postoje oni koji joj i dalje prilaze s poštovanjem, tiho i s ljubavlju. Jedan od njih je Aladin Melajac iz Novog Pazara, strastveni ribolovac, zaljubljenik u prirodu i poznati borac protiv zagađenja rijeka. Njegova posljednja objava na društvenim mrežama dirnula je hiljade ljudi — pokazala je kako povjerenje, blagost i dobrota mogu osvojiti i divlju lisicu.

Na snimcima koji su brzo postali viralni, vidi se kako Aladin hrani lisicu komadićem hljeba. Životinja mu prilazi bez straha, pažljivo uzima hranu iz njegove ruke, a zatim mu dopusti i da je dotakne po njušci. Taj trenutak, snimljen u tišini noći, govori više od hiljadu riječi o vezi između čovjeka i prirode.

• „Vala lijepa“, „Svašta, obično je plašljiva“, „Sad se udomaćila“, „Gospođa, duše mi“ – samo su neki od komentara koji su se nizali ispod objave. Jedan korisnik je u šali dodao: „Da vam nije to poštar?“, dok su drugi primijetili kako se „jest ugojila“, očigledno zahvaljujući pažnji i redovnim obrocima kod Aladina.

Ovaj Novopazarac je i ranije bio poznat po svom ekološkom angažmanu. Godinama se bori protiv zagađenja rijeka, organizuje akcije čišćenja i promoviše važnost čuvanja okoliša. Njegova filozofija je jednostavna: „Ako čuvaš prirodu, ona će čuvati tebe.“

Ova dirljiva priča nije samo o lisici. To je priča o čovjeku koji je u svijetu buke i pohlepe pronašao način da se vrati osnovama — tišini, blagosti i poštovanju prema svemu što diše.

Na Trgu Majke Tereze u Prištini danas se odigrao incident koji je potresao kosovsku javnost. Tokom davanja izjave za medije, poslanik Demokratskog saveza Kosova (DSK) Armend Zemaj fizički je nasrnuo na prolaznika koji ga je nazvao “lažovom”. Snimak događaja objavila je redakcija Gazeta Blic, a video je u kratkom roku postao viralan na društvenim mrežama.

Na snimku se vidi kako Zemaj, dok daje intervju novinarki, reaguje na glas građanina iz dijaspore koji u prolazu dobacuje: “Svi ste lažljivci, lažete narod!”
U tom trenutku političar prekida izjavu i vidno uznemiren odgovara: “Koga lažemo?” Nakon kraće verbalne razmjene, Zemaj prilazi prolazniku i zadaje mu udarac, što izaziva šok prisutnih.

Nakon incidenta, Zemaj je putem Facebooka uputio javno izvinjenje, tvrdeći da je reagovao u afektu.

“Danas se, tokom javnog intervjua, dogodila neugodna situacija, zbog koje iskreno žalim. Jedan građanin me je uvrijedio i verbalno provocirao pred novinarima. U tom trenutku sam reagovao u samoodbrani, u emocionalnom stanju, što ne predstavlja moja lična uvjerenja ni principe koje zastupam kao poslanik. Bez obzira na provokaciju, nasilje nije pravi odgovor. Izražavam žaljenje i javno se izvinjavam,” napisao je Zemaj.

Kosovska policija potvrdila je da se incident zaista dogodio i da je slučaj registrovan. “Policija je upoznata s događajem i sprovodi neophodne procedure radi utvrđivanja svih okolnosti,” saopšteno je iz Policije Kosova.

Demokratski savez Kosova (DSK), čiji je Zemaj istaknuti član, također se oglasio povodom incidenta. Iz te stranke poručili su da osuđuju svaki oblik nasilja, ali i da očekuju da institucije zaštite javne ličnosti od neprimjerenih provokacija.

“Demokratski savez Kosova osuđuje napad na našeg poslanika, smatrajući ga direktnim kršenjem institucionalnog dostojanstva i demokratske kulture na kojoj počiva Republika Kosovo,” navodi se u saopštenju.

Incident je izazvao burne reakcije na društvenim mrežama. “Političari treba da budu spremni na kritiku, ali i građani moraju naučiti granicu između slobode govora i vrijeđanja,” jedan je od komentara koji odražava podijeljeno raspoloženje javnosti. Pogledajte video ispod teksta.

🇽🇰 Opposition MP Armend Zemaj (LDK) beat up a Vetevendosje supporter from the diaspora who called him a liar during a live interview. pic.twitter.com/AjQpTwe3py

— kos_data (@kos_data) October 25, 2025

Njegov život mogao bi biti filmska priča – pun obrta, tuge, iskušenja i nade. Ali, za razliku od filma, u ovoj priči nema scenariste, nema režije, niti unaprijed napisanog srećnog kraja. Sve je stvarno. Svaka riječ, svaka suza i svaka praznina. Mujo Hamzić, danas u poznim godinama, govori smireno i pomireno, kao čovjek koji više ne traži opravdanja – ni za sebe, ni za druge.

• „Nisam imao sreće u ljubavi“, započinje priču glasom koji otkriva i tugu i mudrost. „Svaki put sam vjerovao da će to biti ta žena, da ću napokon dočekati mir. A svaki put sam ostajao sam.“

Prvu ženu oženio je mlad, s nadom da će zajedno graditi dom.

• „Nije ona bila loša, ali nismo mogli zajedno. Sve je nekako išlo teško, svaka sitnica bila bi razlog za svađu“, prisjeća se Mujo.

U braku su dobili kćerku, rođenu 1980. godine.

• „Bio sam presretan. Mislio sam – dijete će nas zbližiti. Ali nije. Nakon poroda sve se još više pogoršalo.“

Na kraju, žena ga je napustila, a brigu o djetetu preuzela njegova majka.

• „Spakovala se i otišla. Nisam je zadržavao. Kad vidiš da ne ide, ne možeš silom zadržati nikog. Samo ostane praznina.“

Nakon nekoliko godina, pokušao je ponovo.

• „Druga žena mi je rekla da želi imati dva muža, a ja sam htio samo jednu ženu“, kaže tiho, s gorčinom.

Skupa su živjeli devetnaest godina, od kojih su pet proveli u Njemačkoj.

• „Volio sam je iskreno. Tamo smo radili, gradili dom, mislili da ćemo mirno živjeti. A onda se zaljubila u drugog. Rekla mi je da hoće da nas troje živimo zajedno.“

Mujo tada odlučuje da se vrati u Bosnu.

• „Pitao sam djecu žele li sa mnom ili s njom. Ostali su s njom. Nisam ih krivio, ali me boljelo. Spakovao sam se i vratio, sam.“

Treći brak bio je najkraći i, kako kaže, najteži.

• „Živjeli smo samo dva mjeseca. Psihički nije bila dobro, krila je da pije lijekove. Na kraju je opet htjela drugog muškarca. Tada sam pomislio – valjda mi nije suđeno.

Sa četvrtom ženom živi već dvadeset pet godina i imaju dvoje djece.

• „Mislio sam – eto, ovo je ta. S njom ću dočekati starost. Ali ni za nju ne mogu reći da je sigurno. U životu te sve nauči da ne vjeruješ lako, ali i da ne prestaješ da se nadaš.“

Mujo danas ima petoro djece i petoro unuka, video prilog pogledajte ispod teksta.

• „Bog mi je dao porodicu, ali i iskušenja. Možda je to bila moja škola – da naučim šta znači voljeti, izgubiti i opet pokušati.“

Bijelo Polje, oktobar 2025. — U vremenu kada su brakovi često kratkog daha, priča Halita i Feride Šabotić iz Bijelog Polja djeluje kao podsjetnik da prava ljubav, rad i međusobno poštovanje mogu trajati čitav život. Ovaj bračni par obilježio je pedeset godina zajedničkog života – pola vijeka ispunjenog ljubavlju, radom, odricanjem i ponosom.

Njihova ljubavna priča počela je prije pola vijeka, kada su se u duhu tradicije svatovi po mladu išli konjima, preko planina, prašnjavih puteva i brdskih staza. Halit se, nakon petnaest godina rada u Sloveniji, vratio u rodni kraj, gdje je sudbina spojila njega i mladu Rožajku – Feridu Kalač.

„Hoćeš li me?“ – „Hoću“, kroz smijeh se prisjeća Halit, opisujući trenutak koji je označio početak njihovog zajedničkog života. Nije bilo automobila ni luksuza, ali bilo je iskrene ljubavi i želje da se sve stvori zajedničkim rukama.

„Ko je imao konja, to ti je kao danas da ima Mercedesa“, dodaje uz osmijeh, prisjećajući se vremena kada su konji bili i prevoz i sredstvo rada i ponos domaćina.

Iz te ljubavi rodilo se petoro djece, a danas Šabotići s ponosom broje i dvadesetoro unučadi — deset unuka i deset unuka. Njihov dom, u kojem se uvijek čuje smijeh i dječja graja, najbolji je dokaz da su trud i ljubav vrijedili svake žrtve.

• „Djeca su s nama od malih nogu radila sve poslove. Nije bilo teško, jer smo sve radili zajedno“, govori Ferida, uz zahvalnost što su svi njihovi potomci „na svom mjestu, pošteni i vrijedni ljudi“.

Na pitanje koja je tajna uspješnog braka koji traje pola vijeka, Halit jednostavno odgovara:

„Samo da se voli i sluša. Ako nije iskrenosti, ništa nema.“

Iako su i danas vitalni i vedrog duha, oboje priznaju da bi teško bilo vratiti se starim stočarskim danima. „Treba naći domaćicu koja hoće da živi na selu. Mladi danas ne bi izdržali ono što smo mi izdržali“, kaže Halit uz osmijeh, dok Ferida dodaje: „Ja više neću, dosta je bilo.“

Danas, u penzionerskim danima, njihov život ispunjava mir, druženje s djecom i unučadi, te ljubav prema cvijeću. Umjesto stoke, sada njeguju ruže i sadnice, a njihova avlija miriše na novi život i podsjeća na sve što su prošli.

„Cvijeće je sada naš mir. Kad procvjeta, mi se nasmijemo, kao nekad kad su djeca dolazila iz škole“, kaže Ferida, dok Halit ponosno dodaje: „Najveća sreća je kad se kuća napuni djecom.“

Priča Halita i Feride Šabotić nije samo o dvoje ljudi, već o cijeloj jednoj generaciji koja je život gradila na skromnosti, radu i poštenju. U vremenu kada se sve mjeri brzinom, njihova priča podsjeća da su najvrijednije stvari one koje se grade polako — uz međusobno razumijevanje i vjeru da ljubav može trajati cijeli život. Pogledajte tv prilog ispod teksta.