Pešterska visoravan – prostranstvo vjetra, tišine i tajni prirode. Na ovom surovom, ali veličanstvenom mjestu, između snježnih zima i ljetnih suša, jedan čovjek već godinama bdije nad svakim njenim dahom – Milorad Babić, čuvar Specijalnog rezervata prirode Peštersko polje.

Rođen u Sjenici, u porodici koja generacijama živi u skladu s prirodom, Milorad je odrastao uz zvuk zvona na stoci, miris trave i šapat vjetra sa visoravni. Iako je karijeru započeo u kancelariji Zavoda za zapošljavanje, srce ga je povuklo nazad, tamo gdje se osjeća živim – na Pešter.

• „Kad sam došao ovdje, znao sam – ovo je moj poziv, ne samo posao. Ne bih se vratio u kancelariju ni za šta na svijetu“, kaže Milorad dok pokazuje horizonte bez drveća, gdje je nebo uvijek nadohvat ruke.

Danas je upravo on lice i glas jednog od najvažnijih prirodnih rezervata u Srbiji. Svakodnevno nadzire staništa, hrani životinje, dočekuje rijetke ptice, vodi edukacije i – što mu je najvažnije – prenosi znanje i ljubav prema prirodi.
Priroda koja još skriva tajne

Peštersko polje, jedno od najvećih kraških polja Balkana, i dalje iznenađuje i najiskusnije. Milorad s oduševljenjem govori o ušatoj ševi i žutokljunoj galici, ali posebno o crnom lešinaru čiji dolazak na hranilište doživljava kao praznik. Posebno je ponosan na nedavno zabilježenu novu vrstu za Srbiju – azijskog zlatnog vivka.

• „Noću, na kamerama, gledam vukove s mladuncima kako se igraju ispred hranilišta. Ti trenuci me podsjete koliko je priroda snažna, a mi samo gosti, čuvari na prolazu.“

Ali život na Pešteru nije idila. Temperature zimi znaju pasti i do -40, dok ljeta donose iscrpljujuće suše. Voda postaje luksuz – kako za ljude, tako i za 20.000 grla stoke koja zavise od svakodnevnih cisterni iz Novog Pazara.

• „Krave ljeti leže s isplazenim jezicima, traže hlad. Bez pomoći vojske i cisterni, stoka ne bi preživjela.“

Klimatske promjene pogoršavaju situaciju. Stočna ispaša opada, a troškovi rastu. Milorad naglašava potrebu za investicijama u bunare i vodozahvate, ali i za institucionalnom podrškom.

Nekada su ljudi nesvjesno zagađivali rijeke i trovali cijela staništa pokušavajući da otjeraju vukove. Danas je to sve rijeđe – zahvaljujući upornoj edukaciji i kampanjama kao što su

„Ovo nije samo bara“ i „EU za Zelenu agendu“.

• „Ljudi mijenjaju svijest. Bitno je da ne odustanemo. Svaka edukacija, svaka priča, svaki razgovor čine razliku.“

Ljubav prema Pešteru prenosi i na svoju porodicu. Zajedno sa suprugom i djecom živi u skladu s prirodom, pazi na svaku kap vode i uči djecu da poštuju život oko sebe.

• „Priroda nam daje sve – ali samo ako znamo kako da joj uzvratimo. To učim i svoju djecu.“

Priča Milorada Babića je više od biografije jednog čuvara. To je svjedočanstvo o tome kako ljubav prema zemlji može postati životna filozofija. Pešter nije samo priroda – to je odgovornost, zadaća i zavjet.

Priboj, 16. maj 2025. – U vremenu kada su sebičnost i borba za opstanak često norma, jedan čovjek iz Priboja pokazao je šta znači istinska ljudskost. Suad Trbović, poznatiji kao Sule, iako u teškom zdravstvenom stanju, odrekao se transplantacije jetre kako bi spasio život dvostruko mlađeg pacijenta.

Prije pet godina Suadovi zdravstveni problemi su počeli. Dijagnoza je bila brutalna – oštećenje jetre 100%. Nakon lečenja u Priboju, prebačen je u Beograd, gdje je stavljen na listu za transplantaciju. Iako živi sam i bez stalnih prihoda, Sule je odlučio da život prepusti onome kome je više potreban.

• “Došao je doktor i rekao da postoji mlađa osoba u kritičnom stanju. Samo sam rekao: neka mu je sa srećom, neka njega rade. Ja sam se makar malo naživio”, kazao je Suad kroz suze.

Iako je nakon dvije sedmice ponovo pozvan, tada je prehlada spriječila transplantaciju. Danas, Sule i dalje čeka novi poziv i nada se da će doći na red.

U međuvremenu, njegovi sugrađani su odlučili da mu pokažu da nije sam. U Start up centru u novom dijelu Priboja danas je otvorena humanitarna izložba unikatnih modela autića, koja traje od 14 do 20 časova. Ulaz je besplatan, a svi koji mogu pozvani su da doniraju prema svojim mogućnostima.

• “Sule nije samo simbol navijačke strasti, već oličenje dobrote. Pokazao je da Priboj ne okreće leđa svojim ljudima. Dođite, da zajedno učestvujemo u ovom mozaiku nade i pomoći”, pozvao je sugrađanin i organizator akcije, Dragoje Bojić.

Suad živi sam, ali ga svakodnevno obilaze prijatelji i komšije, prvenstveno porodice Cincović i Stanković. Cincovići su već obnovili krov njegove kuće, a plan je da se renovira i kupatilo kako bi Sule imao osnovne uslove za dostojanstven život.

Sport je oduvijek bio Suadova strast, a FK Partizan – njegova najveća ljubav.

• “Sule je maskota Priboja. Već 50 godina prati sve sportske događaje. Svojom prisutnošću i energijom nosi grad, klubove i nas navijače”, kažu njegovi prijatelji.

Danas, kada mu je potrebna pomoć, Sule se ne nada mnogo – osim da će svima koji su mu pomogli moći jednoga dana vratiti osmijeh i zahvalnost. Pogledajte tv prilog ispod teksta.