Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
Bijelo Polje – Policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Bijelo Polje podnijeli su krivičnu prijavu protiv lica Š.M. iz Bijelog Polja zbog sumnje da je počinio krivično djelo šumska krađa u državnoj šumi na području gazdinske jedinice Lozna, saopšteno je iz Uprave policije Crne Gore.
Prema navodima iz Uprave policije, osumnjičeni je bez odobrenja i neophodne doznake, nelegalno posjekao određenu količinu stabala bukve u šumi koja se nalazi u državnom vlasništvu, pričinivši time materijalnu štetu državnom budžetu.
“Ovo je još jedna u nizu aktivnosti koje se realizuju u okviru planskog odgovora na suzbijanje nelegalne eksploatacije i bespravnih radnji u šumarstvu”, navode iz Uprave policije.
Policija ističe da se, u saradnji sa ostalim nadležnim organima, nastavljaju pojačane mjere usmjerene na suzbijanje ekološkog kriminala i korupcije, što su i zvanično definisani nacionalni prioriteti.
“Posebna pažnja biće usmjerena na sprečavanje bespravne sječe šuma, identifikaciju i procesuiranje izvršilaca, kao i na očuvanje prirodnih resursa Crne Gore, koji su u sve većoj mjeri ugroženi nezakonitim aktivnostima”, saopštili su iz policije.
Podsjećamo da je šumska krađa ozbiljno krivično djelo koje ne samo da nanosi štetu državnim resursima, već ima i dugoročne posljedice po životnu sredinu.
PARIZ – Srpski teniser i nada iz Novog Pazara, Hamad Međedović, ostvario je najveći uspjeh u dosadašnjoj karijeri plasiravši se u treće kolo prestižnog grend slem turnira – Rolan Garosa. U meču drugog kola, Međedović je savladao Argentinca Huana Manuela Serundola rezultatom 6:3, 6:4, 7:5.
Ovom pobjedom, za koju mu je bilo potrebno dva sata i 31 minut borbe na pariškoj šljaci, 20-godišnji Pazarac upisao je svoje ime među 32 najbolja tenisera turnira i pokazao da se s razlogom od njega očekuju velike stvari.
Meč je obilovao atraktivnim razmjenama, ali i zrelim taktičkim rješenjima mladog srpskog reprezentativca, koji je u ključnim trenucima ostajao hladne glave. Iako je Serundolo na papiru bio slabije rangiran – trenutno 109. na ATP listi – pružio je ozbiljan otpor, no nije mogao protiv raspoloženog Međedovića.
Hamad, koji trenutno zauzima 74. poziciju na svjetskoj rang listi, sada čeka ishod susreta između Njemca Danijela Altmajera (66. na ATP listi) i Čeha Vita Korpive (86.), s jednim od njih dvojice će odmjeriti snage za plasman u osminu finala Rolan Garosa – što bi bio novi istorijski korak u njegovoj karijeri.
Podsjetimo, Međedović je prošle godine najavljivan kao potencijalni nasljednik Novaka Đokovića, a sada tu najavu potvrđuje djelima. Njegova igra na Rolan Garosu izaziva sve više pažnje domaće i svjetske javnosti, a navijači u Srbiji i Sandžaku s nestrpljenjem očekuju nove mečeve i – još jedan teniski trijumf.
Rožajski klub borilačkih sportova “Warriors” i novopazarski “Bukvić tim” dokazali su da borci iz Sandžaka predstavljaju elitu svjetskog kik-boksa. Prema najnovijoj svjetskoj rang-listi, čak četvorica boraca iz regiona nalaze se među deset najboljih u svojim kategorijama.
Na čelnoj poziciji nalazi se petnaestogodišnji Isah Tarhaniš iz Rožaja, koji s 156 osvojenih bodova dominira u svojoj konkurenciji. Njegova zlatna medalja sa Svjetskog kupa u Antaliji kruna je dosadašnje karijere. Isah je učenik druge godine Srednje stručne škole u Rožajama i važi za jednog od najvećih talenata koje je Crna Gora iznjedrila u posljednjih deset godina.
– Od svoje pete godine treniram ovaj sport, a prvu zlatnu medalju osvojio sam sa osam godina. Od tada sam znao da želim da se maksimalno posvetim kik-boksu – izjavio je Isah, koji je već stekao status reprezentativca Crne Gore.
Drugu poziciju na svjetskoj rang-listi zauzeo je Novopazarac Tarik Rašljanin, član kluba “Bukvić tim”, sa osvojenih 116 bodova. Tarik je nedavno briljirao na Prvenstvu Srbije u disciplini K1, koje je održano u Nišu. U kategoriji mlađih juniora do 60 kilograma direktno se plasirao u finale, gdje je dominantno savladao Lazara Zeca iz SD Kombat iz Smedereva rezultatom 3:0 i tako postao državni prvak.
Treće mjesto na svjetskoj listi zauzima Dominik Sarnjai iz Srbije, dok su Warriors borci Ishak Agović i Almin Skenderović takođe među deset najboljih – Agović na trećem, a Skenderović na devetom mjestu u svojim kategorijama.
Ovi rezultati svjedoče o vrhunskom radu u klubovima koji predano njeguju borilačku vještinu, posvećenost, i takmičarski duh. Klub “Warriors” iz Rožaja već godinama slovi za rasadnik šampiona, dok “Bukvić tim” iz Novog Pazara gradi ugled jednog od najperspektivnijih borilačkih kolektiva u Srbiji.
– Ovo je dokaz da Sandžak ima šampione svjetskog kalibra. Radimo planski, stručno i sa srcem. Ovi uspjesi su rezultat rada, discipline i snage karaktera naših boraca.
Novi evropski sistem putničke kontrole ETIAS i EES donosi promjene za sve građane zemalja koje nisu članice EU – među njima i građane Zapadnog Balkana.
Evropska unija priprema ozbiljne promjene u načinu prelaska svojih vanjskih granica. Od jeseni ove godine počinje implementacija EES sistema (Entry/Exit System), kojim će se na svim graničnim prelazima bilježiti biometrijski podaci putnika iz zemalja koje nisu članice EU, uključujući i države Zapadnog Balkana. Ovo je samo prvi korak u širem planu jačanja kontrole granica Unije, u kojem slijedi i aktivacija ETIAS sistema – svojevrsne “ulaznice za EU”.
Planirano je da sistem ETIAS (European Travel Information and Authorisation System) bude aktivan od jeseni 2026. godine. Građani Zapadnog Balkana i drugih zemalja van šengenske zone moraće se prijaviti online, putem aplikacije, kako bi dobili elektronsko odobrenje za ulazak u EU. Ova autorizacija važiće tri godine, a njeno izdavanje će koštati sedam eura.
Dok Brisel navodi da su ove mjere nužne radi sigurnosti i bolje kontrole migracija, građani država Zapadnog Balkana nove procedure dočekuju s dozom nezadovoljstva i zabrinutosti.
– “Ako se mora platiti, platiću, ali mi to izgleda potpuno nepotrebno”, kaže Ena Bolić iz Sarajeva. S druge strane, Denis Skenderović smatra da se radi o potezu koji “neće pretjerano uticati”na njegovu odluku da putuje.
Profesor Mirza Smajić sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu upozorava da se građani moraju na vrijeme pripremiti.
– “Najveći izazov će biti upravo uvođenje novih sistema i potencijalne tehničke komplikacije, pogotovo u prvim mjesecima. Zemlje Zapadnog Balkana imaju odgovornost da informišu svoje građane, kako bi granicu prelazili lakše i efikasnije”, navodi Smajić.
Sporazum koji je jedna od država Zapadnog Balkana parafirala sa Evropskom agencijom za graničnu i obalsku stražu (FRONTEX) omogućiće prisustvo evropskih službenika na granicama regiona, što bi trebalo doprinijeti jačoj borbi protiv ilegalnih migracija.
– “Iskustva iz Albanije i Crne Gore pokazuju da FRONTEX u saradnji sa domaćim snagama daje konkretne rezultate”, kaže sigurnosni ekspert Safet Mušić.“To će omogućiti i razmjenu podataka, ali i obuku domaćih policajaca.”
Ipak, Mušić upozorava da zemlje Zapadnog Balkana moraju ozbiljno raditi na kadrovskom i tehničkom jačanju graničnih službi. Trenutno, u nekim državama jedan policajac pokriva i po 40 kilometara granice, što je ozbiljan problem u kontekstu nove realnosti.
Kada je sporazum s FRONTEX-om potpisan krajem 2024. godine, tadašnji ministar sigurnosti poručio je da je to “korak ka borbi protiv organizovanog kriminala i krijumčarenja”, dok je ambasador EU u regionu Luigi Soreca istakao da “ovaj sporazum pokazuje da Zapadni Balkan želi biti ozbiljan partner EU”.
No, bez političke volje i dodatnog ulaganja u sigurnosne kapacitete, upozoravaju analitičari, sami sistemi neće donijeti željene efekte.
Evropa diže rampu, ali ne samo fizički – i digitalno. Biometrija, autorizacije, aplikacije i takse – to je nova stvarnost za građane Zapadnog Balkana koji žele putovati u EU. Izazovi su veliki, ali još veći mogu biti problemi ako se sistem ne dočeka spremno.
Dok se Zapad bavi izjavama, a Beograd teritorijama, pitanje Sandžaka i dalje ostaje gurnuto u marginu političkih agendi, kako domaćih, tako i međunarodnih. No, ova pogreška postaje sve opasnija. Sandžak nije samo historijska regija – to je nerazriješeno pitanje državnog kontinuiteta, sigurnosne stabilnosti i bošnjačkog opstanka između dvije nacionalne ideologije koje ga podjednako osporavaju: velikosrpske i velikocrnogorske. Vrijeme je da se to promijeni i da Sandžak uđe u politički vokabular evropske bezbjednosti.
Za Bošnjake, Sandžak predstavlja ne samo geografski prostor, već simbol političke nepodijeljenosti, historijskog kontinuiteta i prava na ravnopravno postojanje. Beograd, međutim, već decenijama pokušava da Sandžak pretvori u administrativno zaboravljenu tačku, a posebno perfidno oruđe u tom projektu postaju pojedini politički i vjerski lideri. Njihovo sljubljivanje s beogradskim centrima moći nije puka lokalna saradnja, već svjesna politička kolaboracija s ciljem gušenja svakog oblika bošnjačkog samopouzdanja.
U tom svjetlu, neophodno je postaviti jasnu granicu između vjerske dužnosti i političke instrumentalizacije. Imami i vjerski autoriteti nemaju šta tražiti u partijskoj strukturi vlasti, niti u ulozi posrednika između naroda i režima. Njihovo mjesto je uz narod – u džematu, na ulici, u bolnici, u siromašnim mahalama – dijeleći stvarni život vjernika, a ne njihove glasove. Vjera nije sredstvo političkog uticaja niti kanal za ličnu promociju. Bošnjaci Sandžaka nisu izgubljena ili neorganizovana vjerska skupina kojoj treba duhovni tutor – oni su politički narod sa svojim legitimnim, demokratski izabranim predstavnicima. Problem nisu oni koje je narod birao, već oni koje je Beograd postavio.
Vjerske figure koje djeluju kao produžena ruka državne politike, umjesto da budu moralni autoritet zajednice, služe tome da utišaju politički glas Bošnjaka i pretvore ih u pasivne podanike, umjesto aktivnih građana.
Geopolitički gledano, Sandžak zauzima izuzetno važnu i često zanemarenu stratešku poziciju u sigurnosnoj arhitekturi jugoistočne Evrope. Njegova teritorija direktno povezuje dvije ključne tačke savremene balkanske bezbjednosti – Kosovo i Bosnu i Hercegovinu – dok istovremeno funkcioniše kao tampon-zona između Srbije i NATO članice Crne Gore. U trenutku kada Rusija koristi Srbiju kao bazu za širenje svog uticaja na Zapadnom Balkanu, Sandžak postaje prirodna barijera protiv malignih uticaja prema Jadranu i dublje u NATO prostor.
Takav raspored čini Sandžak logistički, komunikacijski i politički presudnim za sve sigurnosne politike koje žele očuvati mir, stabilnost i evroatlantsku orijentaciju regiona. U kontekstu sve većih tenzija između proruskih i proevropskih snaga, Sandžak mora biti percipiran ne kao periferija, već kao geopolitička osovina otpora autoritarnim projektima – uključujući pokušaje izolacije Kosova i destabilizacije Bosne i Hercegovine.
Zato bošnjački politički akteri u Sandžaku i dijaspori moraju strateški razumjeti i politički iskoristiti ovu poziciju – kako kroz diplomatski narativ, tako i kroz druge načine – postavljajući Sandžak kao ključnu tačku evropske sigurnosti i integracije.
Dok Beograd na Sandžak gleda kao na marginu koju treba utišati, Zapad ga mora prepoznati kao vezivno tkivo evropskog Balkana – i to kroz bošnjačko prisustvo koje garantuje otvorenost, multikulturalnost i antiautoritarnu orijentaciju. Međunarodna zajednica mora razumjeti da Sandžak nije samo bošnjačko pitanje – to je pitanje regionalne ravnoteže i evropske otpornosti na maligni ruski uticaj.
Beograd, već duboko kompromitovan političkim savezom s Kremljom, koristi Sandžak kao tampon-zonu između albanskog, bošnjačkog i crnogorskog faktora. Onemogućavanjem političke artikulacije Sandžaka, slabi se svaki potencijalni otpor srbijanskom satelitskom režimu koji funkcioniše kao kanal ruskog uticaja na Balkanu.
Razlog zašto se pitanje Sandžaka decenijama izbjegava u međunarodnim krugovima nije slučajna geopolitička slijepoća, već kombinacija političkog oportunizma, licemjerne stabilokratije i nedostatka artikulisanog zahtjeva iznutra. Zapadne sile, prije svih SAD i ključne članice EU, vodile su se principom: “Ako vi šutite, i mi ćemo.” Istim onim koji je Albancima bio poručen u ranim fazama kosovskog pokreta.
Drugim riječima – međunarodna podrška nikada nije inicijativna, već refleksna. Ni Washington, ni Brisel, ni Berlin neće otvoriti pitanje koje domaći akteri ne smatraju prioritetnim. Zato se danas o Sandžaku u zvaničnim analizama govori manje nego o pojedinačnim romskim naseljima, jer nije ponuđena ni politička artikulacija, ni diplomatska strategija, ni geopolitički narativ.
Ako sandžačko rukovodstvo ne formuliše jasan zahtjev, međunarodna zajednica će nastaviti da ćuti – sve dok ne bude kasno. A tada Sandžak više neće biti političko pitanje, već sigurnosna kriza.
Zato Sandžak mora ponovo biti otvoren kao međunarodno pitanje – kroz evropske rezolucije, izvještaje o ljudskim pravima, strateške sigurnosne dokumente i kontakte s NATO strukturama. Bošnjaci Sandžaka nisu statistika. Oni su živa tampon-zona između Evrope i autoritarizma. Njihovo institucionalno osnaživanje i političko uključivanje nije prijetnja – to je prirodna linija odbrane demokratije u prostoru gdje granice blijede, ali tenzije rastu.
Vrijeme ignorisanja je prošlo. Vrijeme instrumentalizacije mora se raskrinkati.
📌 Autor: Fikret Mehović, analitičar za politiku i sigurnost Bosne i Hercegovine. Rođen je u Priboju, a danas je poznat kao vrsni stručnjak i osoba koja nesebično pomaže Sandžaklijama u Sarajevu.
Fikret Mehović
📝 Napomena redakcije: Stavovi, ocjene i mišljenja izneseni u ovoj kolumni su lični stavovi autora i ne moraju nužno odražavati stavove redakcije Sandžak Danas. Redakcija objavljuje ovu kolumnu u duhu otvorenog dijaloga i pluralizma mišljenja, s ciljem podsticanja rasprave o važnim regionalnim temama.
U trenutku kada se srpski tenis suočava s neminovnim pitanjem – ko će preuzeti baklju kada Novak Đoković odluči da završi karijeru – jedno ime se sve češće izdvaja: Hamad Međedović.
Mladi teniser iz Novog Pazara napravio je istorijski iskorak na ovogodišnjem Rolan Garosu, ostvarivši svoju prvu pobjedu u glavnom žrebu nekog Grend slema, i to u velikom stilu – sa čistih 3:0 protiv Poljaka Kamila Majžaka. Iako je možda za neke to očekivan rezultat, za Hamada i njegov tim ovo je bio proboj decenije – prvo slavlje nakon dva prethodna poraza u glavnim žrebovima Grend slemova.
Šansa kakva se ne propušta
Sudbina mu se, kako izgleda, osmjehnula. Nakon Majžaka, u drugom kolu neće igrati protiv nosioca Aleksa Mikelsena, već protiv niže rangiranog Huana Manuela Serundola. Na papiru – protivnik po mjeri. Ali prava teniska drama kreće nakon toga.
Padom favorita poput Tejlora Frica, vrata osmine finala – pa čak i četvrtfinala – širom su se otvorila za Međedovića. Potencijalni protivnici u narednim kolima su Čeh Kopriva ili Nemac Altmajer – igrači koje Hamad već poznaje, a jednog je i pobijedio početkom godine.
Dokazani talenat na šljaci
Već prošle godine Hamad je pokazao da šljaka nije nepoznanica – sjajan nastup u Madridu, dvije pobjede u Rimu i tvrdi meč protiv Medvedeva dokazali su da posjeduje sve elemente modernog šljakaša. Ipak, najveći izazov ostaje – fizička spremnost za mečeve u tri dobijena seta.
Protiv Majžaka je pokazao da može. Sada je pitanje kontinuiteta. Jer, ako u osmini finala dođe do duela protiv Sebastijana Korde ili Frensisa Tijafoa, to će biti prvi pravi ispit zrelosti, stabilnosti i fizičke snage.
Da li je to “taj trenutak”?
Hamad Međedović možda još nije teniska zvezda globalnog formata, ali već sada dokazuje da ima sve potrebne atribute – udarce, inteligenciju, borbenost, i sve više – vjeru u sebe. On više ne dolazi na turnire samo da se nadmeće, već da pobeđuje.
Ako nastavi ovim tempom i iskoristi povoljan žreb, četvrtfinale Rolan Garosa postaje ne samo moguće, već i očekivano. A tada, priča o nasleđu Đokovića neće više biti puko maštanje – već početak jednog novog, moćnog poglavlja u istoriji srpskog tenisa.
Jedan mladi par postao je pravi viralni hit na društvenim mrežama nakon što su na vlastitom vjenčanju izveli, po mišljenju mnogih, “nepristojnu” i “neukusnu” plesnu tačku. I dok su očigledno željeli da budu drugačiji, reakcije javnosti bile su sve osim oduševljenja.
Na snimku koji se masovno dijeli na TikToku, Instagramu i Facebooku, mlada u kratkoj bijeloj haljini i patikama pleše pred gostima, dok mladoženja izvodi sklekove i pridružuje se koreografiji. Publika na licu mjesta djeluje zbunjeno, a komentari na internetu – brutalno iskreni.
“I ovo će da se razmnoži…”, napisala je korisnica makenzica993, dok su drugi dodali: “Nažalost, ako već nije”, “Z'ebavaš?”, “Zamislite plešete kao drolja ispred majke i oca…” – samo su neki od brojnih negativnih komentara koji su preplavili mreže.
Posebnu pažnju izazvala je objava novinarke Anite Kesečević, koja je kritikovala “degeneraciju ukusa”: “Koliko smo skrenuli s puta… Ovo je degutantno. Apsolutna sloboda vodi u ropstvo!” U komentaru je navela da ples liči na “nevolju koja se priziva”, a ne na svadbenu svečanost, te dodala: “Zamislite da ovo izvodite pred ocem, stricem, braćom…”
S druge strane, bilo je i komentara koji su stali u odbranu para: “Njihova svadba, njihov ples”, poručila je korisnica anamilosav_.
Međutim, većina komentara bila je oštra: “Poslije ovoga uzmeš svoju kovertu i odeš kući”, “Vidi se da su ljudi u šoku, neugodno im”, “Meni ne prestaju iskakati njihova videa, pitam se koliko prvih plesova su imali?”
Jedan korisnik se osvrnuo i na tradicionalne vrijednosti uz komentar: “Da te volim malo je reći, ti si moj par pod zvezdama – je upravo otišla u zaborav.”
Dok su svadbeni plesovi najčešće emotivan i svečan trenutak, ovaj par je pokušao da ostavi “drugačiji utisak”. No, čini se da su kod većine gledalaca probudili nelagodu, a ne divljenje.
📣 Pišite nam u komentarima: da li je ovo izraz slobode i kreativnosti ili potpuni gubitak mjere i ukusa? Pogledajte video snimke ispod teksta.
Drago Tendžerić će se 12. juna naći pred sudom zbog izazivanja nacionalne i vjerske mržnje ispred masovne grobnice Bošnjaka “Lanište 1”, gdje su pronađena tijela 188 civilnih žrtava.Sanski Most – Općinski sud u Sanskom Mostu zakazao je za 12. juni početak suđenja Dragi Tendžeriću, optuženom za izazivanje nacionalne, vjerske mržnje i netrpeljivosti. Tendžerić je u blizini masovne grobnice Bošnjaka “Lanište 1” kod Ključa podigao tri prsta i pokazao tetovaže sa likovima ratnih zločinaca Draže Mihailovića i Momčila Đujića, a fotografiju je potom objavio na Facebooku i Instagramu.
Prema optužnici Tužilaštva Unsko-sanskog kantona (USK), Tendžerić je svjesno izazvao uznemirenost javnosti i povrijedio dostojanstvo žrtava objavivši spornu fotografiju na društvenim mrežama. Fotografisanje je obavio pored table koja označava mjesto masovne grobnice iz koje je, prema podacima Instituta za nestale osobe, ekshumirano 188 tijela bošnjačkih civila ubijenih tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
U optužnici se navodi da je Tendžerić zatražio od prijatelja da ga uslika upravo pored natpisa koji označava mjesto masovnog stradanja, a zatim je javno podijelio fotografiju. Nakon burnih reakcija i osuda iz šire javnosti, fotografija je uklonjena s njegovih profila.
Na zakazanom ročištu predviđeno je saslušanje više svjedoka Tužilaštva USK, kao i vještaka iz oblasti kriminalistike.
Vlašić, 27. maj 2025. – Subotnje veče na idiličnoj planini Vlašić umalo se pretvorilo u tragediju kada je mladi Sarajlija Faris Hadžiibrahimović naišao na medveda u neposrednoj blizini skijaške staze. Ono što je trebalo da bude obična šetnja kraj početka ski lifta, pretvorilo se u borbu za goli život.
„Medved je iznenada krenuo prema meni. Počeo sam da trčim bez razmišljanja. U jednom trenutku stao je, i to mi je, vjerujem, spasilo život“, ispričao je potreseni Farisza portal Crna-Hronika.
Prema njegovim riječima, u trenutku napada bio je sam. Tridesetak minuta kasnije, u društvu prijatelja, odlučio je da se vrati na lice mjesta kako bi dokumentovao susret. I uspio je: medved se i dalje kretao istim predjelom, ovog puta u društvu čak tri mladunca.
Upozorenje nadležnima: “Sprečite tragediju prije nego bude kasno”
Faris je uputio javan apel lokalnoj zajednici, turističkoj organizaciji i nadležnim ministarstvima da hitno reaguju:
„Ovo je ogromna opasnost za sve nas. Vlašić je sve popularnija destinacija, pogotovo među porodicama s djecom. Zar treba da čekamo da neko strada da bi se reagovalo?“
Incident je izazvao zabrinutost među građanima, ali i turistima koji su sve češći na ovoj planini, poznatoj po prirodnim ljepotama, zimskom turizmu i planinarskim stazama.
Medvedi na Vlašiću: Prizor iz divljine ili ozbiljna prijetnja?
Iako je prisustvo medveda u šumama Bosne i Hercegovine prirodno, njihova pojava u neposrednoj blizini turističkih zona, posebno u večernjim satima, otvara pitanje adekvatne kontrole i zaštite.
Stručnjaci za zaštitu prirode ranije su upozoravali da se usljed sve češće urbanizacije i smanjenja staništa, medvedi mogu približavati naseljenim i turističkim područjima. Za sada, zvanične institucije se nisu oglašavale, dok su građani putem društvenih mreža izrazili šok i zabrinutost zbog incidenta. Pogledajte video ispod teksta.
U vremenu kada kolektivno pamćenje sve češće izostavlja istinske heroje prošlosti, ime Metka Šjrijelja iz Tutina zaslužuje da se izgovara s ponosom i poštovanjem. Bio je jedan od onih rijetkih ljudi koji nisu čekali da ih istorija prizna – on ju je stvarao.
Rođen i odrastao u selima podno planinskog vijenca Pešteri, Metko je sa sobom nosio urođeni osjećaj pravednosti i duboku vezu s narodom. Tokom Drugog svjetskog rata, kao učesnik Narodnooslobodilačke borbe, pridružio se partizanskom pokretu ne iz ideoloških, već iz moralnih razloga – da se bori protiv fašizma, nepravde i okupacije. Njegova borba nije bila politička deklaracija, već čin savjesti.
Za svoju hrabrost i doprinos oslobođenju zemlje, Metko Šjrijelj je nosio brojna priznanja: medalje za hrabrost, za radne zasluge i narodna odlikovanja. Svako od njih bilo je svjedočanstvo o vremenu kada su ljudi žrtvovali komfor i sigurnost za ideale slobode i dostojanstva.
Nakon rata, ostao je posvećen društvenom angažmanu. Bio je član Saveza komunista i sudionik brojnih inicijativa za obnovu i izgradnju porušene zemlje. Njegova riječ se slušala, ne zato što je nosio činove ili funkcije, već zato što je iza nje stajalo životno iskustvo, čestitost i autoritet stečen na bojištima i u mirnodopskom radu.
Danas, u eri površnosti i zaborava, lik Metka Šjrijelja podsjeća nas da postoje ljudi koji su živjeli tiho, a ostavili trag dubok poput brazde u planinskoj zemlji iz koje je potekao. Nije tražio da bude slavljen, ali mi smo mu to dužni.
Neka Metkovo ime ostane zabilježeno u kolektivnoj memoriji Tutina, kao simbol borbe, skromnosti i ljudskog dostojanstva. Njegova odlikovanja, sačuvana u porodičnim okvirima ili muzejima, nisu samo metal i traka – to su dokazi da je neko jednom odlučio stati uspravno kad je bilo najteže.
