Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
Službenici Sektora granične policije Crne Gore, u saradnji s Regionalnim centrom bezbjednosti “Sjever”, uhapsili su državljanina Srbije iz Tutina zbog sumnje u nedozvoljenu trgovinu tekstilnom robom.
Akcija je sprovedena na putnom pravcu Berane–Lubnice–Kolašin, u mjestu Jezerine, kada su policajci zaustavili vozilo tutinskih registarskih oznaka kojim je upravljao I.Dž. (26). Prilikom kontrole, u vozilu je otkriveno 19 PVC vreća s tekstilnom robom bez prateće dokumentacije, kao i jedna ručna radio-stanica.
Foto: Uprava policije Crne Gore / Ustupljene fotografije
Prema procjeni nadležnih, zaplijenjena roba dostiže tržišnu vrijednost od oko 20.000 eura. Sumnja se da je mladić robu prevozio iz Novog Pazara prema Podgorici, vjerovatno s ciljem dalje prodaje.
“Vozač je prevozio tekstilnu robu bez ikakve prateće dokumentacije, smještenu na mjestu suvozača i u zadnjem dijelu automobila. Pronađena je i ručna radio-stanica, za koju se sumnja da je korištena u komunikaciji s drugim osobama radi izbjegavanja kontrole”, navodi se u saopćenju Uprave policije Crne Gore.
Foto: Uprava policije Crne Gore / Ustupljene fotografije
Po nalogu državnog tužioca u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kolašinu, I.Dž. je lišen slobode, a protiv njega je podnesena krivična prijava zbog sumnje da je počinio krivično djelo nedozvoljena trgovina.
Policija nastavlja rad na ovom slučaju s ciljem utvrđivanja svih okolnosti i moguće povezanosti s većim lancem krijumčarenja robe.
Na današnjoj sjednici Vlade Republike Srbije usvojena je odluka o dodatnom ulaganju od 15 miliona dinara u restauraciju Altun-alem džamije u Novom Pazaru, jednog od najvažnijih kulturno-vjerskih spomenika u Sandžaku.
Ovu informaciju potvrdio je ministar turizma i omladine Husein Memić, koji je putem društvene mreže Facebook naglasio da su sredstva obezbijeđena na inicijativu predsjednika Republike Srbije, a na osnovu njegovog ličnog prijedloga.
„Ovo je drugi put da se izdvajaju dodatna sredstva za Altun-alem džamiju, koja će biti upućena Islamskoj zajednici u Srbiji. Do sada je za rekonstrukciju ovog dragulja Stare čaršije iz budžeta Ministarstva turizma i omladine izdvojeno ukupno 56 miliona dinara, a uz dodatnih 15 miliona, omogućen je završetak kompletne restauracije“, naveo je Memić.
Altun-alem džamija, izgrađena u prvoj polovini 16. stoljeća, predstavlja spomenik kulture od izuzetnog značaja, ne samo za Bošnjake, već i za širu javnost, s obzirom na njenu arhitektonsku vrijednost i historijski značaj.
Ministar Memić se zahvalio ministrici privrede Andijani Masarović i Ministarstvu privrede na podršci, kao i Sekretarijatu Vlade na realizaciji finansijskih sredstava neophodnih za završetak ovog projekta.
„Altun-alem džamija je simbol grada i identiteta njegove duhovnosti. Njena restauracija nije samo građevinski poduhvat, već čin očuvanja baštine i poštovanja prema onome što nas povezuje kroz stoljeća“, zaključio je Memić.
Tutin – Fazila Ferizović Berović, bivša predsjednica Skupštine opštine Tutin i aktuelna potpredsjednica Sandžačke demokratske partije, od danas zvanično preuzima funkciju rukovodioca Nacionalne službe za zapošljavanje u Tutinu.
Ferizović je rođena 27. aprila 1995. godine u Tutinu, gdje je završila Gimnaziju, a potom i Fakultet bezbednosti u Novom Sadu. Njena profesionalna karijera započela je 2018. godine u Regionalnoj razvojnoj agenciji Sandžaka – SEDA, gdje je već 2020. imenovana za direktorku Sedine kancelarije u Tutinu. Svoje profesionalne i jezičke kompetencije nadogradila je znanjem engleskog, njemačkog i španskog jezika, što ju je učinilo idealnim kandidatom za međunarodne saradnje i projekte.
Još 2016. godine postala je odbornica u Skupštini opštine Tutin, a već u septembru 2017. izabrana je za članicu mladih političkih lidera delegacije Republike Srbije u okviru programa „Otvoreni svet“, koji finansira Kongres Sjedinjenih Američkih Država. Tokom boravka u Vašingtonu učestvovala je na sastancima s visokim američkim zvaničnicima, razmenjujući iskustva i ideje u oblasti omladinske politike.
Kao bivša predsjednica Skupštine opštine Tutin, Ferizović je ostavila snažan pečat, prepoznata po inicijativama za unapređenje položaja mladih, saradnji sa nevladinim organizacijama i sprovođenju lokalnih politika koje su podsticale društveni razvoj. Aktivno je radila i kroz Kancelariju za mlade na formiranju i edukaciji omladinskih grupa, pisanju projekata i sprovođenju raznih seminara i treninga.
Pored političkog angažmana, Ferizović se obrazovno usavršavala u oblastima preduzetništva, liderstva, projektne komunikacije i upravljanja timovima, što dodatno potvrđuje njen kapacitet za novu funkciju koju sada preuzima.
U privatnom životu, Fazila Ferizović je udata i majka dvije djevojčice.
Njeno imenovanje za rukovodioca Nacionalne službe za zapošljavanje u Tutinu dočekano je s velikim odobravanjem, s obzirom na njeno prethodno iskustvo i posvećenost javnom interesu. Očekuje se da će svojim znanjem, energijom i vizijom doprinijeti unapređenju zapošljavanja i radnih prilika u ovom dijelu Sandžaka.
Fudbaleri Novog Pazara ostavili su snažan utisak u četvrtfinalu Kupa Srbije, ali su na stadionu „Rajko Mitić“ ipak poraženi od Crvene zvezde rezultatom 2:1 (2:1), čime su crveno-beli obezbedili plasman u polufinale.
Ekipa Vladana Milojevića stigla je do prednosti već u prvih 20 minuta, zahvaljujući pogocima Šerifa Ndiajea i Timija Maksa Elšnika, ali je Novi Pazar brzo uzvratio. Abdulaj Sise je u 27. minutu vratio nadu gostima sjajnim golom za 2:1 i time najavio dramu.
Drugo poluvreme donelo je znatno dinamičniju igru Novopazaraca, koji su bez respekta napadali aktuelnog šampiona. Najveću šansu za izjednačenje Pazarci su imali u samoj završnici meča — u 90. minutu, kada je Adem Ljajić maestralno proigrao Islama Islamovića, ali je golman Zvezde Omri Glazer fenomenalno intervenisao i sačuvao svoju mrežu.
Novi Pazar je ovim porazom završio svoj put u Kupu Srbije, ali se sa stadiona „Marakana“ vraća uzdignute glave, sa snažnom porukom da može parirati i najvećima.
Pred njima je sada odlučujući duel u Superligi Srbije — već u ponedeljak od 18 časova, dočekuju ekipu Radničkog iz Niša. Pobjeda u tom susretu značila bi istorijski plasman u plej-of domaćeg prvenstva i potvrdu sve bolje forme tima iz Sandžaka.
Na sjeveru Gornje Pešteri, na nadmorskoj visini između 1100 i 1200 metara, smjestila se Duga Poljana – mjesto koje nije samo geografska tačka već i simbol bogate historije, migracija, ratova, ali i ponosa i opstanka. Ovo naselje, razapeto između Sjenice i Novog Pazara, gleda prema istoku i sjeveroistoku, prema planini Goliji i širokoj župskoj kotlini.
Njen strateški položaj, nekada vojna karaula i karavanska stanica, danas je kapija Pešteri – prostor gdje se sudaraju vjetrometine i zavjetrine, gdje se vode dijele između Uvca i Ibra, i gdje je uvijek bilo mjesta za čovjeka, ma ko on bio.
Historija Duge Poljane seže duboko u srednji vijek. U pisanim izvorima prvi put se spominje u 13. stoljeću, a u osmanskim popisima kao timar Hasana iz Mećara i Sabjegova, sa deset domova. Do kraja 16. stoljeća bilježi se kao naseljeno mjesto sa petnaest kuća, a 1921. godine već je bila sjedište opštine sa šest sela i šesnaest zaseoka. Tokom vladavine Osmanskog carstva pripadala je Sjeničkoj nahiji, Novopazarskom kadiluku i Bosanskom sandžaku, a kasnije Pašaluku. Nakon Berlinskog kongresa 1878. godine ušla je u sastav Kosovskog vilajeta. U vrijeme Zetske banovine, 1931. godine, Duga Poljana je pripadala sjeničkom srezu i brojala 3376 stanovnika. Austro-Ugarska je ušla u mjesto 1915. godine i uspostavila snažan garnizon, dok je njemačka vojska stigla 1941. godine. Svaka od tih vojski donosila je svoju vlast, zakone i običaje.
Duga Poljana je bila sjecište važnih karavanskih puteva, sa karaule poput Aziziye, Odvraćenice, Stupske česme, Srčeva, Divlje Rijeke i Bijelog Kamena, u kojima su redovno bile smještene jedinice osmanske artiljerije. Samo naselje činili su zaseoci kao što su Prijeke Njive, Petine, Lazine, a okružena je selima Draževići, Brnica, Sušica, Goluban, Zabrđe i Buče. U izvještajima iz 1718. godine navodi se da je u Dugoj Poljani postojalo pet katoličkih porodica. Tokom vremena, ovo mjesto je postajalo središte, čaršija i kataba, s infrastrukturom i institucijama koje su ga razlikovale od okolnih sela.
Izgradnja džamije započela je 1699. godine, a oko 1720. Duga Poljana već ima svoju bogomolju, kahvečajnicu i mekteb. Vakufska dobra u ovom mjestu kroz vrijeme su bila često meta vlasti, pojedinaca i institucija, pa su brojni objekti uzurpirani, uključujući i staro groblje koje je 1975. godine svedeno na trećinu nekadašnje površine, a ostatak pretvoren u školski park. Dio te imovine vraćen je Islamskoj zajednici tek 1990. godine. U obrazovnom smislu, prva četverorazredna svjetovna škola osnovana je 1923. godine, dok je osmorazredna formirana 1948. u objektu građenom dobrovoljnim radom mještana. Prva pošta otvorena je 1926, ambulanta 1953, veterinarska stanica 1956, elektrifikacija završena 1959, a vodovod izgrađen 1977. godine dovođenjem vode sa izvora Grohotno na prijekom brdu kod Golije. Kanalizacija je uvedena 1999. godine, a glavni put asfaltiran još 1973.
Duga Poljana je poznata i po političkoj i društvenoj aktivnosti svojih građana. Poslanik Zetske banovine bio je Uzeir Ljajić, a predsjednici sela su bili Selim ef. Jusufović, Uzeir Ljajić, Sulejman Kamberović, Asim Ujović, Iso Jusufović, Fako Ljajić, Žarko Tatović, Murat Sebečevac i Dobrosav Kaličanin. U Drugom svjetskom ratu živote su izgubila braća Veho i Suljo Ljajić. Nakon rata, selo je više puta mijenjalo administrativni status – od mjesnog odbora, do narodne opštine, a zatim je pripojeno Sjenici.
Porodice koje su činile jezgro Duge Poljane su Ljajić, Ređović, Ugljić i Hamidović, zvani Brničani, ali tokom godina doselile su se i brojne druge porodice: Karibović, Hođić, Rožajac, Jusufović, Sebečevac, Drobnjak, Bešić, Avdović, Asotić, Bektašević, Bihorac, Emrić, Gicić, Dolovac, Zahović, Jahović, Kurtović, Kučević, Mašović, Mujović, Mušić, Nuhović, Nušević, Omerović, Paučinac, Sejdović, Tatović, Totić, Tubić, Hadžić, Husović, Samović, Džigal, Zuković, Šaćirović, Šačić, Rugovac, Fiuljanin, Mehović, Vasiljević, Zarić, Patronijević, Čurović, Celmanović, Ajdinović, Bajrović, Bečković, Biošanin, Deljević, Zeković, Zenović, Karličić, Karalić, Kahrović, Latović i Salihović.
Nekadašnja mala čaršija, koju su krasili Halil-pašina kula, han Jusufovića, karaula i trgovine, danas je modernizovana. Hotel više nije hotel, slastičarne i obućarske radnje su zatvorene, a pijačni dan – petak – još uvijek okuplja ljude na Pometeniku. Mladi, školovani ljudi preuzeli su inicijativu, biznisi se razvijaju, a izgradnja Islamskog centra “Kapija Peštera” daje simbolički novi početak mjestu.
Duga Poljana je kroz historiju bila utočište, trgovačko središte, vojna tačka, ali i mjesto gdje se ispijala prva kafa nakon ženidbe i pomirenja, gdje se znalo ko je čiji i kakav je. Danas, uprkos migracijama i izazovima, Duga Poljana i dalje živi, sa vrijednim, pismenim i uglednim ljudima, koji su širom svijeta ostavili trag kao doktori, inženjeri, profesori, direktori i humanitarci.
Ona nije samo čaršija. Ona je duša Peštera. Pogledajte video ispod teksta.
Mithat Murić, poznatiji kao Mitko, porijeklom iz sela Jablanica kod Rožaja, danas je jedan od najuglednijih i najuspješnijih poslovnih ljudi u Turskoj, a njegovo ime stoji iza stvaranja jednog od najprepoznatljivijih svjetskih ugostiteljskih brendova – „Nusr-Et“. Njegova životna priča svjedoči o tome da rad, upornost i vizija ne poznaju granice.
Rođen 1963. godine, Murić je kao dijete sa porodicom preselio u Istanbul, gdje su prve godine bile obilježene siromaštvom i borbom za opstanak. Škola u improviziranim barakama, jezička barijera i svakodnevni izazovi ostavili su snažan trag na dječaka iz Sandžaka. Umjesto školskih klupa, pronašao je sebe u radu – najprije kao pomoćnik u porodičnoj firmi, a potom kao majstor u izradi lustera. Njegovo obrazovanje odvijalo se na ulicama Istanbula, posebno u slavnoj Kapaličaršiji, koju s ponosom naziva svojim univerzitetom. Tu je naučio zanat, trgovinu i, kako sam kaže, najvažniju vrijednost – držati do svoje riječi.
Dvadeset pet godina gradio je uspješnu karijeru u tekstilnoj industriji, kreirajući vlastiti brend „Vento Milano“ i osvajajući modne sajmove širom svijeta. Međutim, sudbina ga je odvela u sasvim drugom pravcu. Jednog dana, u restoranu gdje je tada nepoznati kuhar Nusret Gökçe radio kao mesar i kuhar, probao je zalogaj koji mu je promijenio život. Prepoznao je talenat, strast i posvećenost koju Nusret pokazuje prema svakom gostu i svakom komadu mesa. Njihov prvi poslovni razgovor bio je spontan, ali ispunjen međusobnim povjerenjem. Murić je ponudio partnerstvo i dao Nusretu 49% vlasništva, iako je znao da bi mu ovaj bio zahvalan i za mnogo manje. No, kako sam kaže, vjerovao je u ideju zajedništva i znao je da se veliki uspjesi grade srcem, a ne samo kalkulacijom.
U Istanbulu su otvorili prvi „Nusr-Et“ restoran u manje prometnoj ulici, ali s jasnom vizijom – da naprave najbolji steakhouse u Turskoj. Ubrzo su postali omiljena destinacija turske elite – glumaca, sportista, biznismena. Zahvaljujući Murićevoj marketinškoj strategiji i dolasku Instagrama, Nusret postaje globalni fenomen. Poznata poza sa posipanjem soli postaje viralna, a restoran prerasta u spektakl. Redovi pred restoranom, tromjesečne liste čekanja i pažljivo osmišljeni detalji – od ambijenta do načina serviranja hrane – učinili su „Nusr-Et“ sinonimom za luksuz i doživljaj.
Brend se širi – Dubai, Miami, New York, London, Mykonos, Las Vegas, Abu Dhabi, Doha… Danas „Nusr-Et“ ima više od 30 restorana širom svijeta i zapošljava preko 2.000 ljudi. Vrijednost brenda procjenjuje se na više od 1,3 milijarde dolara. Dio vlasništva prodat je katarskom fondu, a budućnost brenda se širi dalje – Milano, Rim, Meksiko, Singapur i Hongkong su među sljedećim destinacijama.
Mithat Murić i dalje vodi posao s jednakom strašću kao i prvog dana. Njegova braća i dalje rade u restoranima, biraju meso, dočekuju goste, upravljaju kuhinjama. Iako globalno poznat, Murić ostaje prizeman i vjeran svojim korijenima. Ne zaboravlja ni jednu od borbi iz djetinjstva, niti važnost poštenja, rada i skromnosti. U njegovim restoranima svi su gosti jednaki – od predsjednika država do običnih ljudi. Vjeruje da uspjeh dolazi onima koji imaju čistu namjeru, vrijedne ruke i otvoreno srce.
Njegova priča je priča o vjeri u vlastitu viziju, o prijateljstvu koje je preraslo u imperiju i o tome da nijedan san nije prevelik ako vjeruješ u sebe i ne bojiš se krenuti iz nule. Pogledajte video ispod teksta.
SJENICA – Iako je zakonski rok od tri mjeseca za sazivanje konstitutivne sjednice Skupštine opštine Sjenica istekao, lokalna vlast je za 3. april 2025. godine sazvala redovnu sjednicu, što je izazvalo brojne nedoumice u javnosti, ali i među pravnim stručnjacima.
Poziv na sjednicu potpisao je predsjednik opštine Munib Mujagić, a sjednica je zakazana za četvrtak, 3. april, s početkom u 10 časova, u velikoj sali Skupštine opštine Sjenica. Na dnevnom redu nalazi se ukupno šest tačaka, uključujući prestanak mandata pojedinih odbornika zbog nespojivosti funkcija, potvrđivanje mandata novih kandidata sa izbornih lista “Amanet Muftijin” i “Za budućnost i razvoj Sjenice”, kao i izbor zamjenika predsjednika Skupštine opštine.
Međutim, prema Zakonu o lokalnoj samoupravi, sjednica Skupštine mora se sazvati u roku od tri mjeseca od zadnje održane sjednicw, što ovdje očigledno nije ispoštovano. Ovaj rok je prošao, čime se otvara pitanje legitimnosti same sjednice, kao i mogućih pravnih posljedica za odluke koje bi mogle biti donijete u njenom okviru.
Takođe, u pozadini ove sjednice ostaje upitna i činjenica da nije javno objavljeno da li je sjednica sazvana na osnovu potpisa dvije trećine odbornika, što je takođe zakonska obaveza u određenim okolnostima kada predsjednik Skupštine nije izabran ili postoji politička blokada. Bez jasne verifikacije ovih potpisa, ostaje otvoreno pitanje: da li je sjednica sazvana zakonito?
U političkim krugovima u Sjenici već se spekuliše da je ovo pokušaj političkog manevra da se ubrzano konstituiše nova većina i preduhitre eventualne pravne inicijative opozicije ili građanskih inicijativa.
Ostaje da se vidi da li će neko od odbornika, pravnika ili nevladinih organizacija osporiti ovu sjednicu pred nadležnim organima, kao i da li će Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave reagovati po službenoj dužnosti.
U međuvremenu, građani Sjenice s pravom traže transparentnost, poštovanje zakona i jasan odgovor na pitanje: da li je sazivanje ove sjednice još jedan primjer političkog improvizovanja – ili ozbiljan pokušaj vraćanja institucionalne stabilnosti opštini koja mjesecima funkcioniše bez jasno konstituisanih organa?
Berlin – N.D. (53), građevinski preduzetnik iz Novog Pazara, trenutno se nalazi na optuženičkoj klupi pred njemačkim sudom, suočen s ozbiljnim optužbama koje uključuju utaju poreza, rad na crno i organizovanu finansijsku prevaru. Tužilaštvo tvrdi da je ovaj bivši fudbalski funkcioner nezakonitim putem stekao višemilionsko bogatstvo – i to u gotovini.
Prema optužnici, N.D. je od oktobra 2020. do decembra 2024. godine, preko mreže posrednika, podizao ogromne sume gotovine iz štedionice u Mannheimu, koje su potom u torbama transportovane u Berlin. Tamo je, kako se navodi, isplaćivao stotine radnika na crno, zadržavajući pritom za sebe više od 750.000 eura mjesečno.
S obzirom na razmjere optužbi, sud u Berlinu je morao obezbijediti specijalizovani računar kako bi mogao obraditi obimnu količinu digitalnih dokaza. Odbrani je preporučeno korišćenje diskova kapaciteta 4 terabajta, što dovoljno govori o složenosti i obimu slučaja.
Osim N.D., na optuženičkoj klupi su se našli i njegovi navodni saučesnici – 70-godišnji penzioner, bivši vozač kamiona, koji je prevozio gotovinu iz Baden-Württemberga do Berlina, te sekretarica (34), koja danas vodi firmu za čišćenje i hostese, a koja je najavila saradnju s istražiteljima. Među optuženima je i njegov sin (24), koji tvrdi da je „trenutno nezaposlen“.
N.D. se od 4. decembra nalazi u pritvoru, najprije zbog opasnosti od bjekstva, a zatim i zbog mogućnosti ponavljanja krivičnih djela. Tužilaštvo je zatražilo oduzimanje gotovo 9 miliona eura od njega lično, te dodatnih 14 miliona eura od njegove firme.
Prevara je, kako se sumnja, ostavila velike posljedice na više njemačkih zdravstvenih fondova i posebno na socijalni fond građevinskog sektora u Berlinu, koji je oštećen za više od 4,6 miliona eura.
Presuda se očekuje 4. juna, a ovaj slučaj već sada se smatra jednim od najvećih procesa u vezi sa sivom ekonomijom u njemačkom građevinskom sektoru.
Novi Pazar, 1. april 2025. – Danas nas je napustio jedan od onih ljudi koje niste često viđali u prvim redovima, ali ste osjećali njihovu prisutnost u svakom dobru koje su činili – Jonuz Plojović, sin Redžepa, borac Armije Republike Bosne i Hercegovine i gazija čije ime sada zasluženo zauzima mjesto među istinskim herojima našeg naroda.
Jonuz je 1992. godine bio student. Kada su prve vijesti o četničkoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, a posebno o opsadi i okupaciji Sarajeva stigle do Sandžaka, nije čekao. Bez oružja u ruci, ali s vjerom i hrabrošću u srcu, odmah se stavio u službu odbrane svog naroda. Pridružio se Armiji RBiH, postao dio 17. viteške brigade, a zatim i elitne jedinice „Fatih“. U toj jedinici je od prvog dana davao sebe u potpunosti, ne štedeći se ni tijelom ni dušom.
Ali veličina Jonuza Plojovića ne ogleda se samo u njegovom ratnom putu. Prava veličina bila je u njegovom povratku. U Novi Pazar se vratio tih i nenametljiv, bez fanfara i bez riječi o onome što je prošao. Živio je mirno, povučeno, s hanumom i djecom – sinom Muhamedom te kćerkama Fatimom i Eminom. Malo ko je znao da su među njima svakodnevno živjeli i gazije. Jer Jonuz to nikada, ali nikada nije pominjao.
U vremenu kad mnogi govore više nego što su učinili, Jonuz je svojim tihim, porodičnim životom pokazivao i dokazivao svoju veličinu. Njegova skromnost bila je njegova snaga, a njegova šutnja – njegova najveća priča. Bio je stub svojoj porodici, uzor čestitosti i sabura, i živi podsjetnik da istinske vrijednosti ne viču – one postoje, postojano i tiho.
Dženaza Jonuzu Plojoviću klanjalo se danas, 2. aprila, na mezarju u Lukarama. Iako mnogi saborci i prijatelji nogli prisustvovati, poziv ostaje jasan i emotivan:
„Bošnjaci Sandžaka, ispratimo Jonuza kako dolikuje jednom gaziji. Neka Lukare svjedoče da nismo zaboravili one koji su nas branili kad je bilo najteže. Odazovimo se u što većem broju odlaskom na hatar“
Neka mu Uzvišeni Allah podari najljepše mjesto u Džennetu, a njegovoj porodici sabur i ponos. Jer Jonuz Plojović je bio i ostao simbol tihog, dostojanstvenog heroja koji je volio svoju domovinu, čuvao čast i gradio budućnost u tišini – veličanstveno, kako to samo veliki ljudi znaju.
Iako je proljeće kalendarski već stiglo, planina Golija jutros je osvanula pod debelim bijelim pokrivačem. Snijeg koji je tokom noći prekrio planinske vrhove, praćen jakim vjetrom i mećavom, stvorio je prizore koji više podsjećaju na decembar nego na april.
„Kao da smo se probudili usred zime. Vjetar je puhao cijelu noć, a snijeg je nastavio padati i ujutro. Ovo nije neobično za Goliju, ali nas svaki put iznova iznenadi“, kazao je jedan mještanin iz podnožja planine.
Dok se u nižim predjelima Srbije već osjeća proljetno buđenje prirode, drveće cvjeta, a ptice se vraćaju s juga, Golija još jednom pokazuje svoju planinsku narav – nepredvidivu, sirovu i moćnu. Jutarnje temperature bile su ispod nule, a visina snijega na višim nadmorskim visinama dostizala je i do 20 centimetara.
Za planinare i ljubitelje prirode koji su ovih dana planirali proljetne izlete – potreban je dodatni oprez. Zbog mećave, pojedini planinski putevi su teško prohodni, a vidljivost je značajno smanjena.
Meteorolozi naglašavaju da ovakve pojave u aprilu nisu rijetkost kada je riječ o visokim planinama.
„Golija i druge planine iznad 1500 metara nadmorske visine često bilježe snježne padavine čak i u maju. Zimska odjeća se u ovim krajevima ne odlaže tako lako“, navode iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.
Dok jedni s nestrpljenjem očekuju prve tople dane, drugi se ne žale – još jedna prilika za fotografisanje, sankanje i uživanje u kontrastima koje priroda Srbije nudi. POgledajte video ispod teksta.
