Utorak, 5 Maja, 2026

/VIDEO/ Edin Ćelović, odbornik SDP-a u Priboju: “Bošnjaci nisu doseljenici – vrijeme je da konačno dobijemo džamiju u Naselju!

0
  • Odbornik SDP-a u Skupštini opštine Priboj uputio apel lokalnim vlastima da se pitanje izgradnje džamije i muslimanskog groblja u Naselju riješi bez daljeg odgađanja.

Na posljednjoj sjednici Skupštine opštine Priboj, odbornik Socijaldemokratske partije Srbije (SDP) Edin Ćelović uputio je snažan apel nadležnima da se konačno riješe višegodišnji problemi koji muče bošnjačku zajednicu u ovom gradu – pitanje funkcionalnosti muslimanskog groblja i izgradnje džamije u Naselju.

  • „Bošnjaci u Priboju nisu podstanari, niti su doseljenici. Mi smo autohton narod na ovim prostorima i imamo pravo na dostojanstven život, kao i svi drugi građani Srbije“, naglasio je Ćelović u svom obraćanju odbornicima.

Ćelović je otvoreno postavio pitanje zašto muslimansko groblje, koje je još prije nekoliko godina planirano, još uvijek nije pušteno u funkciju.

  • „Ljudi me pitaju zašto se ne može ukopavati na tom groblju, zašto nema građevinske dozvole, ko to koči? Ni ja nemam odgovor. Zato pozivam odgovorne da javno objasne u čemu je problem“, poručio je.

Još snažnije su odjeknule njegove riječi o pitanju džamije, koje decenijama opterećuje međunacionalne odnose u Priboju. Prema njegovim riječima, ukoliko je vlasnička situacija na parceli predviđenoj za izgradnju džamije i dalje sporna, vrijeme je da se pronađe novo rješenje.

  • „Ako ne možemo da gradimo na toj lokaciji, hajde da promijenimo parcelu. Predlažem da se džamija gradi na trgu u Naselju. Trg je zapušten, a muslimanima je potreban vjerski objekat“, istakao je Ćelović.

Njegov govor izazvao je različite reakcije u sali, ali on je ostao istrajan u svom stavu da se ovo pitanje više ne smije ignorisati.

  • „Ne mogu da vjerujem da u 21. vijeku još raspravljamo o tome da li 20% stanovništva Priboja ima pravo na džamiju. Hajde da konačno riješimo to pitanje i omogućimo da svi građani žive u međusobnom poštovanju, skladu i ravnopravnosti“, zaključio je odbornik Ćelović.

Njegove riječi naišle su na podršku brojnih građana, naročito unutar bošnjačke zajednice, koja već dugo apeluje na rješavanje ovog problema.

Autor: Sandžak Danas

/VIDEO/ Hrabar govor odbornika SDP-a u Priboju: “Bošnjaci su predugo ispod nadstrešnice”

0

Priboj – Na posljednjoj sjednici Skupštine opštine Priboj, šef odborničke grupe SDP-a Almir Ćelahmetović obratio se odbornicima i javnosti emotivnim govorom u kojem je, pored aktuelnih političkih tema, istakao potrebu za širim društvenim suočavanjem s prošlošću i priznanjem svih žrtava, bez selekcije.

Povod njegovog obraćanja bila je inicijativa da se u znak sjećanja na tragično stradale radnike pod nadstrešnicom u Novom Sadu zasadi 16 stabala. Ćelahmetović je ovu ideju snažno podržao, ali je iskoristio priliku da predloži da se slični činovi poštovanja prošire i na žrtve iz Sandžaka.

  • „Mi ćemo biti prvi koji ćemo zasaditi ta stabla. Ali ne samo za tih 16 nevinih ljudi. Pozivam da zasadimo i stabla za žrtve iz Štrbaca, iz Sjeverina, za rahmetli Jervina i za sve nevino stradale u Kukurovićima. Bošnjacima treba mnogo više stabala“, poručio je Ćelahmetović.

U svom govoru osvrnuo se i na osporavanja imenovanja pojedinih članova opštinskog vijeća, naglašavajući da ne vidi ništa sporno u tome da Bošnjaci ne učestvuju u ratovima koji nisu njihovi.

  • „Bošnjaci imaju dovoljno svojih rana. Ne žele da budu dio srpsko-albanskog sukoba. To je jasno“, kazao je.

Govoreći o obilježavanjima godišnjica zločina u Sjeverinu i Štrpcima, Ćelahmetović je pozvao sve odbornike da se pridruže tim događajima i na licu mjesta svjedoče o onome što se dogodilo. Pohvalio je prisustvo čelnih ljudi lokalne samouprave, ali je i ukazao da mnogih odbornika nema na tim komemoracijama.

  • „Bošnjaci su dugo ispod nadstrešnice. Ovaj tragični događaj u Novom Sadu je još jedan u nizu. I zbog toga pozivam sve institucije da rade svoj posao – da se krivci pronađu i kazne. I za ovu tragediju, i za sve ranije zločine“, zaključio je Ćelahmetović. Pogledajte cijeli govor ispod teksta.

Ekskluzivno Adem Ljajić: San mi je bio da igram za Novi Pazar – sad ga živim kao kapiten /VIDEO/

0

U ekskluzivnom razgovoru za Alo.rs, fudbalski virtuoz Adem Ljajić otvoreno je govorio o svojim počecima, usponima i padovima u karijeri, povratku u Novi Pazar, te emocijama koje ga vežu za rodni grad.

  • „Više volim kada kažu da sam sin ovog grada. Ovdje sam odrastao, sada igram za Novi Pazar i kapiten sam kluba. To mi je velika čast“, iskreno je poručio Adem Ljajić na početku razgovora.

Ademova priča počela je na terenima Novog Pazara, uz očevu podršku.

  • „Moj otac nije stigao do prvog tima, ali mi je usadio ljubav prema fudbalu. Na prvi trening me on poveo. Iako sam bio dosta mlađi od ostalih, primili su me u stariju generaciju. Mislim da mi je to mnogo pomoglo“, prisjeća se Ljajić.

Još kao tinejdžer, Ljajić je prešao u Partizan, gdje je brzo privukao pažnju svojim talentom.

  • „Sa 13 ili 14 godina došao sam u Partizan zahvaljujući treneru Dušanu Trbojeviću. Imali smo fenomenalnu generaciju koja je osvajala turnire širom Evrope – pobjeđivali smo i Barcelonu i Real“, rekao je Ljajić, sa žaljenjem što više njegovih saigrača nije ostvarilo velike karijere.

Debi u seniorskom timu Partizana imao je sa samo 16 godina, a karijera ga je potom vodila do Italije, gdje je nosio dresove Fiorentine, Rome, Intera i Torina. Posebno emotivan trenutak bio je prelazak u Torino na poziv legendarnog Siniše Mihajlovića.

  • „Zvao me svaki dan po tri puta. Zbog njega sam otišao u Torino. Bio mi je kao stariji brat. Jedan od ljudi koje nikada neću zaboraviti“, rekao je Adem, vidno emotivno.

Nakon devet godina u Italiji, Adem je nastavio karijeru u Turskoj, u dresu Bešiktaša, gdje je osvojio titulu i Kup. A onda – šok za javnost – povratak u rodni Novi Pazar.

  • „Odluku sam donio preko noći, u razgovoru s majkom i suprugom. Pozvao sam direktora kluba, on je mislio da se šalim“, prisjeća se Ljajić i dodaje: „Bio mi je san da igram za Novi Pazar, jer ni u mlađim selekcijama nisam igrao za ovaj klub.“

Danas nosi kapitensku traku i predvodi ekipu sa jasnim ciljem – plasman u plej-of. Na pitanje o eventualnom povratku u Partizan, odgovara diplomatski:

  • „Bilo je kontakata, ali ostao sam zbog privatnih razloga. Fokus mi je sada isključivo na Pazaru.“

„Fudbal se mijenja – sve je manje umjetnika s loptom“

Ljajić se osvrnuo i na stanje modernog fudbala:

  • „Danas je u prvom planu fizika, snaga, trka. Tehnički igrači, oni s vizijom, sve teže dolaze do izražaja. Zbog toga i rijetko gledam fudbal – više volim košarku.“

Na pitanje o reprezentaciji Srbije, gdje je proveo 11 godina i igrao na Svjetskom prvenstvu, odgovara pomirljivo:

  • „Jednostavno su prestali da me zovu. Niko mi nije dao objašnjenje. Žao mi je jer sam mogao još puno da dam, ali poštujem odluke selektora.“

Na kraju, Ljajić je poslao poruku budućim generacijama:

  • „Bez vjere u sebe nema ni uspjeha ni napretka. Morate sanjati, raditi i vjerovati u to što radite. Samo tako se može uspjeti.“

I dok u šali najavljuje moguće minute i na košarkaškom terenu – za klub čiji je član na papiru – Ljajić ostaje posvećen jednom cilju: da sa Pazarom napravi historijski iskorak i obraduje narod koji živi za fudbal. Pogledajte cijeli intervju ispod teksta.

Veliki iftar Sandžačke demokratske partije okupio više od 1500 postača u Novom Pazaru

0

Zbog nestabilnih vremenskih prilika, tradicionalni iftar koji Sandžačka demokratska partija organizuje svake godine tokom mjeseca Ramazana, ove godine nije održan na gradskom atletskom stadionu, već u dvorani Sportske akademije „Doš“. Ipak, duh zajedništva, solidarnosti i islamskih vrijednosti ostao je isti – snažan i prepoznatljiv.

Više od 1500 postača okupilo se na jednom mjestu, potvrđujući da ovaj događaj prevazilazi granice političkog okupljanja i prerasta u manifestaciju zajedničkih vrijednosti, suživota i poštovanja među različitim generacijama i profesijama.

Uz prisustvo velikog broja vjernika, simpatizera, članova i prijatelja najjače bošnjačke političke partije u Srbiji, iftar je protekao u toploj i emotivnoj atmosferi. Među prisutnima bio je i osnivač SDP-a, Rasim Ljajić, koji je istakao važnost ovakvih okupljanja:

  • – Ramazan je mjesec oprosta, razumijevanja i opuštanja, a to nam je danas potrebnije nego ikada. Ovim iftarom šaljemo poruku mira, normalnosti i zajedništva, i nadam se da ćemo to sačuvati – u Pazaru, Sandžaku, Srbiji i regionu – izjavio je Ljajić.

Prisustvovao je i ministra turizma i omladine Republike Srbije, Huseina Memića, koji je istakao da ovakvi trenuci predstavljaju pravu vrijednost Ramazana:

  • – Iftar je prilika da sretnemo ljude koje možda mjesecima nismo vidjeli. Ovdje su i brojni privrednici, građani iz svih slojeva društva… Ovo što radi SDP – okuplja, spaja i gradi mostove – to je ono što nas sve oplemenjuje – rekao je Memić.

Predstavnici SDP-a naglasili su da je cilj okupljanja osnaživanje međusobnih odnosa, kao i jačanje duha solidarnosti i humanosti, naročito u ovom blagoslovljenom mjesecu.

  • – SDP je sinonim za zajedništvo. Promocija pravih vrijednosti je naš zaštitni znak. Ovakvi iftari su prilika da se izađe iz okvira kuće i porodice, da se sretnemo s dragim prijateljima i podijelimo trenutke Ramazana – poručeno je iz stranke.

Uz bogat iftarski meni, osmijesi i razgovori su se nizali, a gosti nisu krili oduševljenje organizacijom.

  • – Mnogo nam znači što se okupljamo, lijepo je i blagoslovljeno. Ovo je tradicija koju njegujemo sa SDP-om već godinama. Iftar je prelijep – poručili su pojedini učesnici.

Sandžačka demokratska partija je tokom ovog Ramazana organizovala više iftara širom Sandžaka, a svako od njih imalo je poseban značaj i doprinos povezivanju zajednice – od Priboja do Novog Pazara.

U završnoj poruci organizatori su istakli da ovakvi skupovi nisu samo vjerski i kulturni događaji, već važan društveni most ka boljem i složnijem društvu, koje njeguje suživot, toleranciju i humanost.

Njemačka izručila Edina Muratovića: Osumnjičen za učešće u kriminalnoj organizaciji

0
hapsenje
hapsenje

Podgorica – Po međunarodnoj potjernici NCB Interpol Podgorica, njemačke vlasti izručile su danas Crnoj Gori tridesetogodišnjeg Edina Muratovića, osumnjičenog za učešće u organizovanom kriminalu.

Muratović, državljanin Crne Gore, uhapšen je 20. januara 2025. godine u Njemačkoj, nakon što su tamošnje bezbjednosne službe postupile po potjernici raspisanoj od strane crnogorskog Interpola. Njegovo izručenje uslijedilo je nakon sprovedene ekstradicionog postupka, a danas su ga službenici NCB Interpola Podgorica preuzeli i sproveli u Crnu Goru.

Protiv Muratovića se vodi krivični postupak pred Višim sudom u Podgorici zbog sumnje da je bio član jedne od organizovanih kriminalnih grupa, te da je izvršio krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije.

Istraga o Muratovićevim vezama sa regionalnim i međunarodnim kriminalnim strukturama je u toku, a njegovo izručenje predstavlja značajan korak u daljoj borbi protiv organizovanog kriminala u Crnoj Gori i regionu.

Građani Novog Pazara održali prvi Zbor: Zatražili odgovornost, podršku studentima i veću transparentnost

0

Novi Pazar je sinoć bio domaćin prvog Zbora građana, koji je održan u Gradskom parku i okupio nekoliko desetina građana pozvanih putem društvenih mreža da aktivno učestvuju u kreiranju lokalne politike i izraze svoje stavove o važnim društvenim pitanjima.

Nakon što je izabrana moderatorica skupa, prisutni su iznijeli niz prijedloga koji su se odnosili na aktuelna politička i društvena dešavanja. Među najistaknutijim zahtjevima bio je prijedlog da se Aleksandru Vučiću oduzme titula počasnog građanina, kao i poziv muftiji Mevludu Dudiću da se javno izvini studentima zbog, kako je ocijenjeno, neprimjerenih izjava. Ukoliko se izvinjenje ne dogodi, najavljen je mogući protest ispred Mešihata Islamske zajednice u Srbiji.

Građani su također zatražili javnu podršku studentima, prosvjetnim radnicima i sudijama koje su potpisale saopćenje u znak neslaganja s izjavom predsjednika Vučića da će “oni koji ne budu štitili poredak i zakon biti zamijenjeni”. To saopćenje je potpisalo više od 500 sudija i tužilaca.

Zbor se bavio i temama lokalnog značaja. Učesnici su predložili da se obezbijedi pravna i institucionalna zaštita za sve koji bi mogli imati posljedice zbog prisustva na ovim okupljanjima. Posebnu pažnju izazvalo je pitanje rudnika na planini Rogozna, uz zahtjev da se Grad Novi Pazar jasno izjasni o tom projektu. Također je zatraženo da gradske vlasti izvijeste građane o budžetu namijenjenom mjesnim zajednicama i načinu njegove potrošnje.

Svi prijedlozi su jednoglasno usvojeni kao dnevni red za naredni Zbor građana, koji je zakazan za subotu, 5. aprila u 18 sati, ponovo u Gradskom parku.

Ovaj događaj predstavlja novi oblik građanskog organizovanja u Novom Pazaru, s ciljem jačanja demokratske kulture i učešća građana u donošenju odluka koje se tiču njihove zajednice.

Tuga u dijaspori i Sandžaku: Edina Korać preselila na ahiret u 25. godini života

0

Luksemburg/Petnjica – U dubokoj tuzi i bolu, brojna rodbina, prijatelji i poznanici oprostili su se od Edine (Sead) Korać, mlade djevojke porijeklom iz Petnjice, koja je 27. marta 2025. godine preselila na ahiret u 25. godini života. Vijest o njenoj smrti potresla je ne samo luksemburšku dijasporu, već i čitav Sandžak, posebno rodni kraj njene porodice – Bihor i Petnjicu.

Dženaza-namaz će se klanjati u subotu, 29. marta 2025. godine u 12:00 sati na muslimanskom groblju u Merlu, u Luksemburgu, gdje je Edina živjela sa porodicom.

Edina Korać bila je kćerka Seada Koraća, iz ugledne sandžačke porodice koja korijene vuče iz Petnjice. Iako je njen život bio kratak, ostavila je neizbrisiv trag u srcima svih koji su je poznavali – kako zbog svoje vedrine i dobrote, tako i zbog nevjerovatne snage koju je pokazala u suočavanju s bolešću.

Naime, Edina je bolovala od karcinoma. Ljekari su je još prije više od godinu dana otpustili iz bolnice uz prognozu da neće živjeti duže od sedam dana. Ipak, zahvaljujući snazi svoje vjere i životne energije, Edina je živjela još više od godinu dana, pokazujući snagu duha kakva se rijetko viđa.

O njenom stanju i nevjerovatnoj borbi svjedočio je i efendija Bekir Makić, koji se tim povodom oglasio na svom Facebook profilu:

  • “Edina se vratila svome Gospodaru. Prije više od godinu dana bolnica je Edinu otpustila da umre kući, uz konstataciju da će živjeti najduže još sedmicu dana. Edina je, zahvaljujući snazi njene vjere, živjela više od godinu dana. Prije oko dva mjeseca posjetio sam je u bolnici – kada me je vidjela, prepoznala me i glasno rekla: ‘Ooooo hodžaaa, kada ćeš me povesti u Meku i Medinu na hadždž?’ Molim Milostivog da Edini pokloni Džennet, a njenim roditeljima i porodici sabur. Allahovi smo i Njemu se vraćamo. Glava da je zdravo.”

Ove riječi izazvale su suze mnogih i dodatno potvrdile koliko je Edina bila posebna – blaga, duhovita, puna nade i ljubavi prema vjeri, čak i u najtežim trenucima.

Na društvenim mrežama pojavile su se stotine poruka saosjećanja. Ljudi iz cijelog Sandžaka, dijaspore i njene Petnjice izražavali su tugu uz molbe da joj Allah dž.š. podari najljepše mjesto u Džennetu, a porodici snagu da prebrodi ovu nezamislivu bol.

Edinu oplakuju otac Sead, majka Erna, braća Denis i Damir, kao i brojna rodbina i prijatelji. Porodica Korać ostaje primjer dostojanstva i vjere, i u ovim trenucima kada se suočavaju s najtežim iskušenjem.

Neka Milostivi Edini podari Džennet, a njenoj porodici sabur i snagu.

“Inna lillahi we inna ilejhi radži’un – Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.”

Rožaje: Dž.K. brutalno pretukao suprugu, pa joj prijetio smrću ako ga prijavi policiji

0
tukao ženu
tukao ženu

Rožaje – Službenici Odjeljenja bezbjednosti Rožaje lišili su slobode četrdesetčetvorogodišnjeg Dž.K. iz Rožaja zbog sumnje da je fizički napao svoju suprugu L.K. i uputio joj prijetnje smrću ukoliko slučaj prijavi nadležnim organima.

Kako je saopšteno iz Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama, osumnjičenom je nakon saslušanja određeno zadržavanje do 72 sata.

  • Po nalogu Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama, službenici Regionalnog centra bezbjednosti ‘Sjever’ – OB Rožaje, lišili su slobode osumnjičenog Dž.K. (1981. godište) iz Rožaja, zbog osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici“, navodi se u saopštenju.

Iz dostupnih informacija proizlazi da je Dž.K. 25. marta 2025. godine, oko 15.30 časova, u porodičnoj kući brutalno pretukao svoju suprugu, zadavši joj više udaraca pesnicama u predjelu glave. Dan kasnije, kako se sumnja, dodatno je zastrašivao žrtvu, poručivši joj da će je „naći i ubiti“ ukoliko ga prijavi i ukoliko bude osuđen na zatvorsku kaznu.

Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama vodi istragu, a nadležni organi su izrazili ozbiljnu zabrinutost zbog brutalnosti nasilja i teških prijetnji koje su uslijedile nakon toga.

Jasmina Luboder Leković: Rastu drveće i riječi za naš tabut

0

Piše: Redakcija Sandžak Danas

U podnožju Hajle, planine što čuva svoje legende i šapće vjetrovima, 24. septembra 1983. godine rođena je Jasmina Luboder Leković. Njen život, satkan između sjevera Crne Gore i duhovnog juga Sandžaka, danas pulsira u Novom Pazaru, gdje radi u Istorijskom arhivu „Ras“. Diplomirana žurnalistkinja, bibliotekarka, trener za nezaposlene, pjesnikinja, pripovjedačica i – ono što najponosnije nosi – Lamijina i Linina majka.

Jasmina je žena riječi. Ne samo zbog toga što je diplomirala novinarstvo, već zato što riječima gradi mostove između tišine i osjećanja, između odsutnih i prisutnih, između onih koji odlaze i onih koji ostaju da pamte. Kao polaznica Radionice kreativnog pisanja Enesa Halilovića, Jasmina njeguje dar izraza koji ostavlja bez daha. Nije to tek pjesništvo – to je dirljivo sjećanje koje nas poziva na tišinu i misao.

Na inspiraciju stihovima Envera Muratovića: „Jer / bez imalo sumnje / drvo za moj tabut raste / i platno posmrtno moje neko negdje tka“, Jasmina odgovara svojom poetskom meditacijom o prolaznosti, uspomenama i vječnosti. U njenim stihovima odlasci nisu kraj, već početak jednog novog dijaloga. Njeni redovi ne nose tamu smrti, već svjetlost tišine, osmijeh onih koji su otišli, a ipak su tu, u svemu što živimo.

„Prolazimo mi, ne vrijeme“, piše Jasmina, podsjećajući da je čovjek, sa svim svojim krhkim emocijama, ono što klizi kroz svijet, dok vrijeme samo posmatra, tiho i ravnodušno. Ali ono što ostaje – jeste riječ. I osjećaj. I osmijeh urezan na tabutu.

Jasmina piše o smrti s dostojanstvom, kao o dijelu puta, o prolaznosti s nježnošću, a o vječnosti kao o nečemu poznatom i bliskom. U njenim stihovima, svaka bol se preliva u blagu svjetlost, a tuga se preoblikuje u nadu.

Njena poezija nije samo stvaralački izraz – to je vid unutarnjeg razgovora, duhovna arhitektura u kojoj svako može pronaći sobu za svoje uspomene, svoje suze, svoje tišine.

U vremenu kada riječi često gube težinu, Jasmina Luboder Leković podsjeća koliko jedna iskrena rečenica može biti snažna. Koliko jedna pjesma može utješiti. I kako se iz svakog lišća koje šušti pod korakom može roditi stih – ako ga znamo slušati.

Jer, kako ona kaže – „bez imalo sumnje, drvo za naš tabut raste, i platno posmrtno naše neko negdje tka.“

        • Prolazimo mi, ne vrijeme.
          Neki odlasci su sigurni dolasci.
          U tišini što šapuće korake, sjećanje je miris u zraku.
          Neuhvatljivo.
          Ali vječno prisutno.
          Prolaznost, tanka nit što se razdvaja,
          u tišini koja sve raznosi, kao zlatna prašina tvog osmijeha.
          Bez riječi, bez glasa, tamo gdje prošlost postaje tišina
          s najjačim krikom.
          Odlazak je samo prekid razgovora, nepozvani gost na pragu.
          Ali ona ne donosi kraj, samo novo pitanje. Koje nikada ne dolazi do odgovora.
          Vječnost nije broj, to je prostor bez ivica,
          Vječna tmina i svjetlost, u kojoj su svi trenuci.
          Enver i mi.
          Prebiramo po sjećanjima, pokušavajući da ih sačuvamo od zaborava.
          Prolaze godine…
          Dolazi neki nov, naš jun.
          Riječi se, poput zaboravljenih dragulja, povremeno pojavljuju i nestaju.
          A odlasci su postali dolasci kroz uspomene.
          Svaku pjesmu o njoj,
          i svima koji su otišli, skrivamo.
          Neka nose svjetlost, nježnost, tišinu i ništa drugo.
          Baš kao što je ona bila, tog junskog dana, kad je otišla.
          Na tabutu, na samom kraju, imala je osmijeh u kojem su se smjestili svi naši svjetovi.
          I ove riječi moraju biti najjsvetlije i najčistije.
          Preko mladih potoka, kroz pahulje što liju suze,
          tamo gdje talas mjesečine blista, daleko od najdaljeg, a najbliže.
          Kroz sivi snijeg sa svjetlošću,
          hodamo svi do odlaska.
          Rijetki mogu okupati zvijezde svojim osmijehom.
          Jer, bez imalo sumnje, drvo za naš tabut raste, i platno posmrtno naše neko negdje tka.

/VIDEO/ Tajna dugovječnosti: Kako se na Pešteri živi preko 100 godina

0

Na Pešterskoj visoravni, skrivenoj iza sedam planina i okovanoj snijegom, život teče drugačije. Temperatura nerijetko pada i do -43 stepena, ali u ovoj surovosti krije se neobična ljepota – dugovječnost, zdravlje i srdačnost ljudi.

Kad smo stigli, dočekalo nas je -25 stepeni i smetovi viši od vozila. A ipak, ništa nas nije moglo spriječiti da upoznamo one koji su najvrjednije blago ovih prostora – ljude. Među njima je i Maša, vitalan starac od 105 godina, koji se ponosno prisjeća mladosti:

  • „Čuvao sam krave, radio u polju, a nisam znao za doktora. Možda me to održalo.”

Na Pešteri, gdje su zime oštre, a ljeta kratka, svakodnevnica je i dalje ispunjena poslom. „Radim po tri sata dnevno, nije to kao u Njemačkoj”, kaže jedan domaćin, „ali ni ne sjedim. Ako se ulijeniš, odmah se osjeti.”

Neki još uvijek ručno kose hektare zemlje, spremaju drva, hrane stoku i odlaze u čaršiju. Iako mlađi sve više odlaze u inostranstvo, stariji čuvaju ono što su naslijedili – zemlju, običaje i zdravu hranu.

U ovim krajevima, zdravlje je prirodan dar. Rijetko ko ide ljekaru. „Jednom u 30 godina, ako se baš nešto desi”, kažu mještani. Jedan od njih, iako ga je bik teško povrijedio, danas bez problema kosi i nosi drva. Tajna? „Zdrava voda, zrak, mlijeko i domaća hrana. Ne jedemo iz mesare – sve je naše.”

Pušnice su pune stelje, pršute i domaće kobasice. Sir se čuva u kamenim kacetima, a za doručak se obavezno jede luk – crni i bijeli.

„Ako ne pojedem luk, kao da nisam doručkovao”, kaže jedan domaćin sa osmijehom.

Porodica i međusobno poštovanje ključni su za ovdašnje ljude. Maša, koji se oženio u 80. godini života ženom 40 godina mlađom, kaže:

  • „Nikad mi nije rekla ružnu riječ. Takvu ženu ne bih zamijenio ni da sam bio car.”

Za njih je sreća jednostavna: topao dom, zdrava hrana, i mirna duša. „Ako hoćeš da budeš zdrav – ne sekiraj se. Ne misli tuđe, ne komentariši, živi svoje”, poručuje Maša, dok lagano pije toplo mlijeko.

U vremenu kada svi traže eliksir mladosti i zdravlja, možda bi trebalo zaviriti na Pešter. Tamo gdje se i danas zakolje jaganjac za zimnicu, gdje djeca šalju novac iz dijaspore, a stari s ponosom čuvaju ognjište. Gdje se bol ne mjeri u brojevima, već se liječi rakijom, osmijehom i upornošću.

Pešter nije samo visoravan. To je škola života. I dokaz da kad čovjek živi u skladu s prirodom – ona mu uzvraća dugovječnošću i smirajem.